A „Štreka“ je skraćeni naslov, ili bi bolje bilo reći: naziv od milja za zbirku od stotinu pjesama pisanih narodnim govorom Banije, dijela Korduna, Like i Bosanske krajine, autorice Jagode Kljaić, originalno naslovljenom „Sa druge strane štreke“. Zbirka sadrži i Rječnik s oko 1 000 leksikografskih jedinica.
Ipak, ovo izdanje je i staro i novo. Knjiga od 500 stranica, tvrdog ukoričenja i otmjenog izgleda, sastoji se od dva dijela: prvi čini prva knjiga – pjesme, a drugi ima naslov: Odjeci uza niza štreku i sadrži 26 osvrta na onaj prvi dio.
O pjesmama pišu književnici, profesori i doktori književnosti, dijalektolozi i novinari:
Muharem Bazdulj, Dijana Crnjak, Ratomir Rale Damjanović, Milijan Despotović, Slavica Garonja Radovanac, Nenad Grujičić, Petar Gudelj, Dušan Ivanić, Andriana Janković, Jahiel Jaša Kamhi, Enes Kišević, Ružica Komar, Miroslav Kos, Sonja Lero Maksimović, Dušan Marinković, Goran Milašin, Sanja Mirković, Andrijana Nikolić, Ranko Pavlović, Vjera Rašković Zec, Biljana Savić, Mile Stojić, Danko Šipka, Đuro Tadić i Vasil Tocinovski.
Sastavni dio projekta, pored knjige, je i album od 40 pjesama koje govore dramski umjetnici: Dušan Bućan, Areta Ćurković, Ksenija Marinković, Aleksandar Stojković i Duško Valentić. Album ima You Tube kanal pod nazivom zbirke i QR kod otisnut na hrptu korica.
Izdavač knjige je Kultura vrijednosti iz Siska, stoga je prije nekoliko dana održano predstavljanje - razgovor o knjizi u Sisku, uz sudjelovanje pjesnika Enesa Kiševića i Mile Stojića i prisustvo više od 70 ljubitelja ove pjesničke riječi.
A kako ona zvuči, govori nekoliko sljedećih pjesama:
SRCE
Devêramo mati i ja dan za danom
niko nas ne pita kako nam je
vala dragom bogu dobro je.
Na zidu kolendar
mati prije lijeganja
prekriži dan
što još ispasâ nije
dogovorla tako sa ćaćom
on sa svojim plajvajzom
tamo u kasarni
precrta isti taj dan
sreća da mati dobro računa
pa će ono sinoćke
jošte tristoipet dana
tolko valjda i ćaći ostalo.
Prebêndaćemo mi to.
Samo da se srce ne istroši
materino
ćaćino
il olovkino.
TICA JAREBICA
Onaj moj luđak
s večeri izvukâ kuburu
veli mora je prozračti
kanda u njoj spava
života će ga koštati ota luda glava.
Ranom zorom u lov pošâ
neđe s čêke u šumi Pavoša
ponijo slanine kapulu i pogaču
za pojas šklebu zadjeno
nije zaboravjo ni čuturu
u nju nalijo rakiju
vodu će na izvoru
na lijevo rame i duplonku objesjo
ne bil sa dve ruke gađo
kaj što u kinu jednom vidjo
pratilac mu vjerni ćeno
valjdak nije kaj gazda mu
sa pameti šêno.
Ostaću noć i dan
vratću se sjutra u sumrak
noseć o ramenu živu ticu jarebicu.
Ne bude l me dotle
ništa ne brigaj vàn poćeru šiljaj.
Nema opasnosti
morem sa drveta pasti
iz kubure se javljam
dvaput ponavljam
a ti uši naćuli ako t je stalo
kaj što divaniš dok sijeno sadijevamo.
Oću l kako dočekati
paprikaš od tice jarebice
da m se taj budalaš vrati
volim njegovo neobrijano lice.
ĐEDOVA TUGA
Nikad nisam viđeo
suze u đedovim očima
dok se o kamen spotakâ nije
da sam je bar kod ovaca spuštio
bilo b mi laglje da je ovan nagazio
od svog đeda sam je naslijedio
tebi ostavti kânio
oštó sam se to sapleo
bog mi se ne smilio
bilo b bolje da je mene uzeo
đed je svoju staru stûcku razbio.
Rûži sve u šesnajst
povratle mu se psovke
što ji je od starije pokupio
još dok je dječarac bio
smijem se đedovom kâranju
al suzne oči me probadaju
ne govori đede takije pogrda
greôta je nije pala glava
ima zemlje gline i blata
i kolo kod lončara
nikad više i nikad niđe
take stûcke moj anđele.
MILOŠTE
Blago onima
kojima starost donosi radost.
Poradi naučenog
viđenog i proživljenog
doživljenog i preživljenog.
I neka su samo uspomene
u sjećanju uskovitlane
jednog života su vrijedne.
Nema više vremena
za uzaludna snâtrenja
ne postavljaju se pitanja.
Milošta
sazdana od sjećanja na materinu sisu
ćaćin dlan umilovan u kosu
toplu vareniku iz nabreklog vimena
bdijenja kraj hraniteljice
koja se treba ošpûrti
prvog bêkanja prvog teleta
janjeta koje se u dijete pretvara
i na cuclu uči posati
ždrebeta kad se sjajnom dlakom otresa
mačke dok mačiće oblizuje
krmače kad vôda praščiće
kuje što čuva psiće.
Milošta
jabuke petrovače
dlakave šantelije
u pekmez ukuvane nebogače
osmijeha curice
što prste u med umače
dječaka koji uvijek
juvu glasno srče
majicu naopako obuče
samo što ne izgubi lače
od uzbuđenja zbog svinjkače.
Milošta
života i godina
najveći je dar starosti
sreća je ništa o njoj
ne znati u mladosti.
POČETAK
Samo fijuk kandžije
presječe pàulje
Riđan u tišini opremljen
toplom ponjavom pokriven
dizgin labav i lagan
sanjke neokle doklizale
nečujne ko voda kad se ledi
smrznuti sic se krâvi
gunjem od peći dignutim
ciglja j vrela do usijanja
neće se oladti do grada
čuturca u lijevom džepu
u desnom pogača
dan je dugačak sad je četri
kroz bijeli zrak
samo kandžije fijuk.
