Dijana Perišić Vukobratović - Pametovanje

Frano Cebalo - EU riba

Ivan Grahovec - Dodik bježi

Marijan Pavečić Mac - Pinokio (lažne vijesti)

____________________________

Gorkić Taradi - AFORIZMI i MUDROSLOVICE

 

Slušaj starije, oni znaju bolje, zato nam i jest ovako kako jest.

Tko rano rani, taj više stigne, ali je i prvi u redu za izgaranje.

Ako želiš mir, pripremi se za rat, ili još bolje, prodaj oružje objema stranama.

Pametniji popušta, zato glupani i dalje vladaju svijetom.

Svi smo mi samo ljudi, ali neki su malo više od drugih.

Ljubav pobjeđuje sve, osim kredita i neplaćenih računa.

Bog vidi sve, ali čini se da ima slab vid kad su bogataši u pitanju.

Dobar glas daleko se čuje, ali loš još dalje i brže.

Život nema reprizu, ali ima beskonačne reklame.

Tko pita, ne skita, ali može dobiti odgovor koji nije htio čuti.

______________________

LICE TJEDNA  Dražena Jergovića

FRANJO reprezentatIVAN nespretnjakOVIĆ

_______________________

Mario Kovač - KOMBINIRANJE

Počelo je nevinim dopisivanjem. A onda su se stvari zakotrljale. Zainteresirala se. Rekla je da će me nazvati u pet popodne. Poziv je stigao u šest. Nisam mario. Nakon nekoliko klišeja, krenula je u frontalni napad.

„Kad bi se morao opisati jednom riječju, koja bi to riječ bila?“

Razmislio sam nekoliko trenutaka. A onda sam rekao: „Proizvod.“

Tišina je trajala šest ili sedam sekundi. Pročistila je grlo.

„Kako to misliš?“

„Svi smo mi proizvod odgoja, okoline… uvjetovani smo.“ Ponovno tišina. Onda je odlučila kopati još malo dublje. Kad je konačno progovorila, zvučala je nervoznije.

„U redu, pametnjakoviću. A sad mi se opiši normalno. Kako FIZIČKI izgledaš?“ Očito je patila od površnosti, sirotica. Razmislio sam.

„Jesi li gledala film „Legenda o jeseni?“

„Da!“ Oraspoložila se. Znao sam da je gledala taj film. Sve žene zapadnjačke kulture su potrošile mnogo papirnatih maramica gledajući taj film.

„Dakle, na tom ranču živio je umirovljeni vojnik s tri odrasla sina. Najmlađi sin je studirao negdje u gradu i tako to.“

„OK.“

„Osim njih četvorice, na ranču su živjeli radnik sa svojom obitelji i stari indijanac. Sjećaš se?“

„Hmm…da, sjećam se.“

„E, sad, sjećaš se kako je izgledao radnik? Onaj kojem su pružili utočište jer je bježao od zakona?“

„Nadam se da ova priča ima neki cilj.“ Sad je već zvučala ozlojeđeno.

„Naravno da ima! Sjećaš se kako je izgledao taj radnik?

„Mutno.“

„E, pa on je malo zgodniji od mene. Pogledaj film opet ako se ne sjećaš kako je izgledao.“

Dug trenutak. Sad sam već kombinirao, kako bi rekao Nick Praskaton, kako je postala svjesna da je zajebavam.

„Slušaj, majmune, ako ne znaš razgovarati kao normalna osoba, koji ku**c gubim vrijeme s tobom?!“ Sad sam se ja (tobože) naoštrio.

„Hej, hej! Čemu sad to? Ne vidim čime sam to zaslužio. Što bi tek bilo da sam iz cijele ove priče izveo logičan zaključak?!“ Škrgutala je zubima, ali je znatiželja ipak porazila bijes.

„Kakav zaključak?!“

„Pa, kako rekoh, živjeli su na tom ranču u miru i slozi. A onda se najmlađi deran vratio s koledža. S djevojkom. Od tog trenutka više nisu živjeli u miru i slozi.“

Šutjela je. Možda je sad već bila zbunjena. Možda je bila i luda i zbunjena. Svejedno nisam mario. Ostala je na liniji dovoljno dugo da podastrem zaključak.

„Dakle, logičan zaključak bi glasio „čim žensko uđe u kuću, nastane sranje.“

Znao sam da je samo stisnula tipku, ali zaista je zvučalo kao da je zalupila slušalicu. I iščupala kabel iz zida. Možda je stvarno vrijeme da potražim posao.

___________________________

Nađan Dumanić – Humoreskica

SVJEDOCI

Manolić je bio svjedok sa 100 godina, a partizanka Vjera sa čak 101. U našem pravosuđu su svjedoci najstariji, što je i logično obzirom koliko u nas traju sporovi i suđenja. Ljudi ostare prije zastare. I još jedna opaska, oba navedena svjedoka potvrđuju otpornost partizanskih bila, ma prava gerila.