Ovako se Organizacijski odbor manifestacije Svijeta bajki Ivane Brlić Mažuranić (6. – 11. travnja) obratio Brođanima i namjernicima: Dragi naši, približavamo se još jednom veselom i šarenom tjednu u kojem se održava manifestacija U svijetu bajki Ivane Brlić-Mažuranić. U rubrici Program možete pogledati raznovrsni program koji smo za vas pripremili. Vjerujemo da će svatko moći pronaći nešto za sebe kako bismo najšareniji tjedan u godini učinili veselim i kako bismo i ove godine proslavili još jedan Ivanin rođendan.
Spomenuti program, zgusnut i glomazan, na vlastitu odgovornost, pogledajte OVDJE
Ah, organizatori manifestacije Svijet bajki IBM – istinski majstori logističkog maratona! Tko još ne bi poželio ugurati 80 različitih predstava, radionica i pratećih aktivnosti u samo šest dana? Jer tko mari za koncept vremena, fizičke izdržljivosti ili ljudske sposobnosti apsorbiranja sadržaja kad postoji prilika da se sve zbije u zbijeni, poluludi raspored koji funkcionira samo na papiru i u snovima nekog preambicioznog producenta?
Zamislimo samo tu idiličnu scenu: djeca koja se još nisu ni sabrala od jedne predstave već ih netko tjera u radionicu gdje će izrađivati papirnate krune, dok u isto vrijeme u pozadini viče animator objašnjavajući pravila interaktivnog kazališta. Roditelji hodaju poput zombija, pokušavajući dešifrirati pretrpani program, dok organizatori trče uokolo s izrazima lica kakve imaju ljudi koji su upravo shvatili da su iznajmili premali prostor za svoju megalomansku viziju.
A tek izvođači? Ah, oni su pravi junaci ove bajke – predviđeni da nastupe tri puta dnevno, naizmjenično u raznim dvoranama, s pauzama koje postoje samo u teoriji. Sanjaju li oni o bijegu? Vrlo moguće. Ili barem o danu kada će im netko platiti honorar bez komplikacija (jer tko je još vidio bajku u kojoj su umjetnici isplaćeni na vrijeme?).
Ali naravno, tko smo mi da kritiziramo? Ovo je, naposljetku, svijet bajki. Svijet u kojem se glumci preoblače između predstava brže od Formule 1 u boksu, gdje se iscrpljuju brže od radnika na crno, a organizatori se, poput modernih kraljeva, prave da je sve pod kontrolom dok u stvarnosti stoje na rubu kaosa.
Samo jedno pitanje ostaje otvoreno: tko će preživjeti do kraja ove bajkovite avanture – publika, izvođači ili organizatori? Klasičan cliffhanger!
Ah, ta neodoljiva opsesija kvantitetom nad kvalitetom! Jer zašto napraviti jednu vrhunsku predstavu koja će publiku ostaviti bez daha, kad možemo imati 80 osrednjih događaja razbacanih kao konfeti na vjetru? Više je više, zar ne? Tko još mari za pažljivo osmišljenu dramaturgiju, kad možemo jednostavno zatrpati raspored i nadati se da će kaos sam od sebe postati magija?
Ovo nije manifestacija, ovo je festival izgaranja – natjecanje u tome tko će se prije iscrpiti: organizatori, izvođači ili jadna publika, koja će nakon treće radionice i pete predstave u danu hodati unaokolo s pogledom onih koji su vidjeli previše. Ali hej, ne može se reći da nije bilo sadržaja! Kao da je netko otvorio portal u dimenziju beskonačnih aktivnosti i rekao: „Samo trpaj!“
Naravno, ideja da bi manifestacija mogla imati jasan fokus, s nekoliko pažljivo odabranih vrhunskih događaja, očito je dosadna. Ne, bolje je imati sve i ništa istovremeno – scenografije koje se izmjenjuju brzinom kojom ljudi trepću, glumce koji ne znaju gdje im je iduća scena, i posjetitelje koji se pred kraj dana više ne sjećaju što su upravo gledali.
I onda, naravno, dolazi centralni spektakl – ah, oprostite, nema ga! Jer kako da jedan grandiozni događaj zasja kad ga guši more mini-atrakcija koje se međusobno nadmeću za pozornost? Umjesto da imamo jedan trenutak koji će ostati urezan u sjećanje, imamo 80 polusjećanja koja se tope u jednu nejasnu smjesu iscrpljenosti i konfuzije.
Ali to je, valjda, moderni pristup: zamjeniti kvalitetu hiperprodukcijom, nadati se da će šarenilo prikriti nedostatke, i na kraju se pohvaliti brojkama – koliko je događaja održano, koliko je ljudi prošlo kroz vrata. Jer to što nitko ne zna što je točno doživio, to je nebitan detalj. Važno je da je manifestacija bila velika!
Podsjetimo se imena i funkcija onih koji su osmislili ovogodišnju manifestaciju izdržljivosti.
Mirko Duspara, dr.med.
Gradonačelnik Grada Slavonskog Broda www.slavonski-brod.hr
-
Marina Martić Puača,
zamjenica gradonačelnika -
Ivan Holik,
pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti -
Sanja Nuhanović,
ravnateljica Kazališno- koncertna dvorana "Ivana Brlić- Mažuranić" -
Ružica Bobovečki ,
ravnateljica Gradske knjižnice Slavonski Brod www.gksb.hr -
Romana Tekić,
ravnateljica Galerije umjetnina Grada Slavonskog Broda www.gugsb.hr -
Ivan Medved,
predsjednik Ogranka Matice hrvatske Slavonski Brod -
Zorana Butorac,
ravnateljica Dječjeg vrtića Ivana Brlić Mažuranić www.djecji-vrtici-sb.hr -
Marina Matković ,
ravnateljica Dječjeg vrtića Potjeh https://dv-potjeh.hr/ -
Mirela Jagodić,
ravnateljica Glazbene škole Slavonski Brod -
Biljana Lončarić,
direktorica Turističke zajednice www.tzgsb.hr -
Kristijan Vuković,
stručni suradnik za kulturu, tehničku kulturu i sport Upravnog odjela za društvene djelatnosti
Organizacijski odbor s koordinatorima, zaslužuje titulu koja odražava njegovu viziju, neumornu predanost i sposobnost da 80 događaja nagura u šest dana kao da igra Tetris na najtežoj razini: Čarobnjak za prenatrpanost ili Veliki koordinator kaosa. Ovezno mu treba dati počasni mikrofon na otvaranju, ali ga obavezati da govori najviše 30 sekundi jer je raspored prenatrpan.
U povodu manifestacije treba izdati “Mastermind Survival Guide” – priručnik kako preživjeti ovakvu koncepciju popločanu dobrim namjerama, bez gubitka razuma.
_____________________
