Čemu služi država u tri slike

Čemu služi država? Pa, mnogo čemu. Država može, recimo, hitno reagirati kada cijeli jedan grad s okolicom, stotinjak tisuća stanovnika, ostane bez pitke vode i učiniti sve što može kako bi se što je moguće prije ponovno uspostavila uredna opskrba zdravstveno ispravnom vodom. Država može, recimo, odlučiti i o tome koje će nadzvučne borbene zrakoplove kupiti, od koga i po kojoj cijeni. A država može, recimo, i neodlučivati, činiti grijeh nečinjenja, i ljudima potpuno nerazumno otežavati njihove živote.

Izvješće pučke pravobraniteljice za 2017. godinu vrvi takvim primjerima. U redu, netko će reći da to i jest smisao takvog izvješća, da ukazuje na kršenja ljudskih prava, na nelogičnosti, na birokratsku glupost, propuste, manjkavosti, i svatko tko to kaže je u pravu. Ali, mora li doista država biti toliko agilna u mjestimičnom zagorčavanju života državljana i iscrpljivanju njih vlastitim državnim nečinjenjem.

Dovoljno je osvrnuti se na samo nekoliko primjera. U Izvješću se navodi citat pritužiteljice koji valja potpuno prenijeti.

– Godine 2015. sam upisala prekvalifikaciju u strukovnom učilištu za smjer bolničarka. Na dan upisa dobila sam informaciju da se obratim romskom vijeću da kontaktiraju Vladu zbog omogućavanja dodjele sredstava za plaćanje škole. Škola je poslala dopis Uredu Vlade, koji je odgovorio da, kako budem završavala školske godine, Ured bude obaviješten, te kad završim da će škola biti plaćena. Sve do danas (13. 10. 2017.) ništa nije riješeno. Škola je poslala moj predmet na ovrhu, naravno, jer ništa nije plaćeno... Ovo je kraj mog natezanja s njima, ja stvarno više ne mogu izdržati psihički ni fizički, piše pritužiteljica, očito Romkinja, koja je htjela biti bolničarka.

Samo nekoliko redaka dalje saznajemo zašto se to toj Romkinji dogodilo, zašto je njena želja za prekvalifikacijom i školovanjem za bolničarku za nju postala košmar koji završava ovrhom. Dakle, »tijekom 2017. nisu podmirivani troškovi školovanja/prekvalifikacije pripadnika romske nacionalne manjine, jer Povjerenstvo koje donosi suglasnosti za raspodjelu financijske pomoći od rujna 2015. nije održavalo sjednice. Zbog toga su obrazovne ustanove za podmirivanje troškova prekvalifikacije teretile polaznike, proizvodeći zamjetan odvraćajući učinak«. Eto, dakle, divote! Prvo ih namamite obećanjem da će im školarina biti plaćena, da se obrazuju, a onda ih lupite po glavi neplaćanjem i ovrhom.

Slučaj drugi tiče se sustava besplatne pravne pomoći. Natječaj za financiranje projekata pružatelja primarne pravne pomoći (u pravilu su to udruge) Ministarstvo pravosuđa raspisalo je lani sa zakašnjenjem od šest tjedana. Privremena lista odabranih projekata objavljena je tek u rujnu, a sredstva su uplaćena početkom prosinca. To znači da pružatelji besplatne pravne pomoći cijelu godinu nisu mogli pružati tu pomoć, a budući da ne postoji mogućnost retroaktivnog trošenja, neiskorištena sredstva (a riječ je vjerojatno o većem dijelu isplaćenog budući da od isplate do konca godine nije bilo mnogo vremena) moraju se vratiti u proračun.

Eto, dakle, divote! Prvo ih namamite obećanjem da bi mogli dobiti novce za pružanje besplatne pravne pomoći, a kada jednog dana ti novci budu isplaćeni, kažete im da vam sve to lijepo vrate jer kraj godine samo što nije. Zaključak pučke pravobraniteljice: »Tijekom 2017. nastavljeno je rapidno urušavanje sustava besplatne pravne pomoći pa je upitna daljnja svrha i cilj postojećeg sustava«.

Slika treća odnosi se na osobe pod međunarodnom zaštitom (pojednostavljeno rečeno, to su oni malobrojni koji su dobili azil u Hrvatskoj) i njihovo pravo na učenje hrvatskog jezika. Nakon lipnja prošle godine, i 70 sati nastave organizirane pri osnovnim i srednjim školama ili pučkim otvorenim učilištima, »tečaja više nema«. Ne bi li se organizirao novi ciklus, provodi se postupak javne nabave, on traje šest mjeseci, polaznici nakon prvih 70 sati čekaju nastavak, a čekajući zaboravljaju ono što su naučili u odslušanih 70 sati. Zaključak pučke pravobraniteljice: »Ni tečaj hrvatskog jezika za osobe pod međunarodnom zaštitom opet se ne provodi«.

 

novilist