News Bar je pokrenuo vlastiti TV kanal: Hrvatska je prva zemlja na svijetu koja ima fake news televiziju! Imajući na umu opće okolnosti, gospodarsku i medijsku propast, sunovrat oglašivača, krah Gazde i sve druge nevolje, jasno je da ovo spada u sasvim iznimna čuda
Hrvatska je prva zemlja na svijetu koja ima fake news televiziju! No to nije HRT, već News Bar koji se odnedavno cjelodnevno vrti na 15. kanalu MAXtv-a i drugih kabelskih televizija. Imajući na umu opće hrvatske okolnosti, gospodarsku i medijsku propast, sunovrat oglašivača, krah Gazde, stampedo mladih iz zemlje i sve druge nevolje, jasno je da pokretanje ovakvog programa spada u sasvim iznimna čuda. Za njih je prije svih drugih zaslužan Vlado Lucić, mladić (28) koji je prije desetak godina, naoružan nepokolebljivom snagom vizije, krenuo s portalom, a onda došao do svoje televizije. No Lucić je – i to je druga njegova velika zasluga – nakon beskonačno duge kadrovske suše (hrvatske televizije godinama nisu iznjedrile mlada prepoznatljiva lica) lansirao cijelu generaciju mladih autora: Domagoja Zovaka, Bornu Sora i Zvonu Hrabara te nekolicinu vrsnih scenarista (Dean Milekić, Kristijan Leskovar, Zovak…), što je podjednako velik doseg. Ima dakle mladih ljudi, samo ih treba naći i dati im prostora.
Fascinira činjenica da je u programu puno manje repriznog sadržaja no što bi se dalo očekivati. Svakoga dana vrti se dovoljno novih priloga i krolova da ne prijeti opasnost od zasićenja. Značajan dio News Barove satire je svevremenski (‘Grad Zagreb preimenovao rijeku Savu jer nosi ime po srpskom svecu’; ‘Mišo Kovač je digao ruke od pjevanja, što je publika shvatila kao poziv da otpjeva refren’, ‘Todorić se ne kani vratiti u Hrvatsku jer se pravi Englez’), što daje velike programske mogućnosti. News Bar je nova zvijezda na hrvatskom elektronskom nebu. Čestitke!
Vidjele banana države da i velesile imaju avijaciju pa i one digle dreku! Srbija i Hrvatska upustile su se u farsičnu regionalnu utrku u naoružanju, koja će biti plaćena stvarnim novcem i od koje ćemo polučiti sve stvarne štete i nijednu realnu korist. Srbija naime dobiva od Rusije ‘na dar’ stare kante zvane MiG 29, a Hrvatska kupuje nove lovačke avione, čini se F-16. Modernizaciju šest ruskih lovaca Srbija će platiti 1,2 milijarde kuna, dok će Hrvatska nove avione platiti oko 12 milijardi kuna. Za taj novac dvije regionalne ‘sile’ raspolagat će sa 20-ak upotrebljivih letjelica.
Pogledajmo malo redove veličina za ovdašnje nebo. Tito je do 1948. od Rusa na poklon – na dar! – dobio 300 aviona (od 1942. do 1945. Rusija je godišnje proizvodila 40.000 aviona), no nakon svađe sa Staljinom okrenuo se Americi. Godine 1951. dobio je džabe (badava, mukte, platio je samo geopolitičkim uslugama) 400 aviona, među kojima je bilo 300 modernih mlažnjaka, a pride je dobio i 499 tenkova Sherman, 399 samohodnih topova Jackson i 319 tenkova Patton. Na dar je dobio i 10.000 kamiona i džipova. Prema paritetu cijena, to oružje danas vrijedi sedam milijardi eura. Izložba je bila prije nekoliko godina u Pivki, u Sloveniji. No on je bio hohštapler, a ovo su državnici. Oni svoje narudžbe plaćaju.
Cijela ova ‘utrka u naoružanju’ nije ništa drugo nego dogovorena koreografija, režija u kojoj velike države prodaju oružje malima, stvarajući tržište za svoje vojne industrije. Otpadanje dijelova avionima u letu, vojne vježbe uz granicu, parade po metropolama, to služi opravdavanju sve većih izdataka za vojsku u izumirućim državama. SFRJ je imala 400 aviona i 200 helikoptera pa se raspala kao kula od karata. Kako Hrvatska može napasti Srbiju ili Srbija Hrvatsku? Zašto? Kojim bi stanovništvom naselili PZT (privremeno zaposjednute teritorije, termin iz doktrine općenarodne obrane i društvene samozaštite) kad obje zemlje ne mogu zaustaviti ni bijeg vlastitog stanovništva? Tko bi ovo naselio? Kojim bi proizvodnjama i poljoprivredama kolonizirali te teritorije? Odavde bježe i azilanti. To su dakle neviđene gluposti od kojih će koristi imati veliki globalni proizvođači oružja i mali lokalni korisnici mita. Moderne uspješne države rastu u visinu i dubinu, a ne u širinu. Život je nekoć tražio prostor (teorija Lebensrauma – u Njemačkoj je 1930. na četvornom kilometru živjelo 140 ljudi), no prazni prostori danas traže život (Raumsleben). Njemačka danas uvozi mlade ljude s Bliskog istoka.
U emisiji ‘Studio 4’ Igor Tabak točno je dijagnosticirao problem: ‘Ovo nije utrka u naoružavanju. To su vrlo stare mašine koje su dobivene tek da bi malo letjele, a onda idu na ozbiljan remont koji će se morati platiti. Činjenica je da uz sve te srpske nabave, kao i njihovu proizvodnju oružja, govorimo o iznimno malim brojevima. Sve drugo, što smo nekad gledali, agresije, nekakve aktivne stvari s vojskom, s tako malim snagama i tako malim proračunom gotovo su nemoguće.’
Hoćete-nećete, subotom morate pogledati ‘Novi dan’ jer su genijalni stratezi nacionalne televizije to jutro, kao i većinu drugih, popunili misama. Nije jasno zašto bi pobožni ljudi gledali mise na televiziji umjesto da idu u crkvu, ali da je riječ o usluzi komercijalnim televizijama, nema sumnje. U ‘Novom danu’ gostovao je bivši ministar Matešine vlade Nenad Porges, koji je trezveno zaključio kako će se priča s Agrokorom razvijati godinama. On je postavio logično pitanje: Zašto Sabor nije izglasao promjene stečajnog zakona umjesto donošenja na sve načine upitnog lex Agrokora? ‘Glavna tvrdnja je da stečajni zakon kao takav nije primjeren sustavu poput Agrokora. Onda je možda bila alternativa da se jednakom brzinom kao što je donesen lex Agrokor prilagodi stečajni zakon. Činjenica je i da postoji zahtjev za ocjenu ustavnosti, no Vlada je na zatvorenoj sjednici dala savjet Ustavnom sudu da ne razmatra taj prijedlog. Ne znam smislenost toga’, rekao je Porges. Alternativa stečaju bila je i misija Antonija Alvareza III., ali čini se da je baš ta opcija – koja iz Agrokora eliminira Todorića, a uvodi Ruse – bila posve neprihvatljiva Vladi i Amerikancima.
Što će biti s Agrokorom kad istekne lex? Hoće li tvrtka opstati kao cjelina? Što ako rezultati na kraju godine budu loši? Kad ćemo vidjeti plan financijskog i organizacijskog restrukturiranja? ‘Gospodin Ramljak’, kaže Porges, ‘mora postići nagodbu s vjerovnicima, ukoliko nje nema, mi ćemo opet biti na svojevrsnom početku i nitko ozbiljan u ovom trenutku ne može isključiti mogućnost ulaska u predstečaj ili stečaj… Hoće li nešto biti na teret poreznih obveznika ili proračuna, to se ne može isključiti. Ne mislim da će država, vlast biti ta koja će biti bilo gdje osuđena, iako se ni to ne može isključiti…’
Što je uopće fake news? Jučerašnji news postaje današnji fake, današnji fake sutra postaje news. Američki filmski studiji 1940-ih veličaju Sovjetski Savez i Staljina, snimaju romantične filmove o Rusima i njihovoj vojsci; Gregory Peck i Clark Gable glume u propagandnim filmovima i što je rat protiv Hitlera teži, to je ovo veličanje intenzivnije. Rusi 1945. uzimaju pola Evrope, Hitlera više nema, uskoro se spušta ‘željezna zavjesa’, a u Americi započinje lov na vještice. O tome govori ovaj dokumentarac. Amerikance koji su davali pomoć savezničkoj Rusiji sad se ispituje zašto su je davali. Staljin, Lenjin i Mao više nisu na velikim platnima već na žvakaćim gumama, gdje služe kao strašila, nešto kao današnje slike na kutijama cigareta. McCarthy slama Humphreyja Bogarta, koji mora objaviti da nije komunist, kao i Lauren Bacall. Edgar Hoover, američki Ranković, ucjenjuje ljevičare: mladi ljevičar komunističkih nagnuća, Ronald Reagan, biva ucijenjen zbog druženja s mafijašima i mijenja stranu, da bi nekoliko desetljeća kasnije upravo on izmaknuo ugaoni kamen komunizma… Šefovi studija sastavljaju crne liste ‘komunista’ kojima onemogućuju rad. Bertolt Brecht svjedoči pred odborom, Elia Kazan se slama. Vrijedi zapamtiti jedno ime koje se suprotstavlja ludilu: Samuel Goldwyn.
Lov na vještice nemogućim čini život čak i bogu kinematografije, Charlieju Chaplinu, koji bježi u Europu. ‘To nije bila zemlja hrabrih ljudi, dom slobodnih, bili smo kukavice, to je bilo etničko čišćenje, uklonimo ljevičare iz svih sfera gdje bi mogli smetati’, rekao je jedan sugovornik iz filma. Zvuči tako poznato!
News Bar, 15. kanal MAXtv-a i ostalih kabelskih televizija, 0-24
Hrvatska je prva zemlja na svijetu koja ima fake news televiziju! No to nije HRT, već News Bar koji se odnedavno cjelodnevno vrti na 15. kanalu MAXtv-a i drugih kabelskih televizija. Imajući na umu opće hrvatske okolnosti, gospodarsku i medijsku propast, sunovrat oglašivača, krah Gazde, stampedo mladih iz zemlje i sve druge nevolje, jasno je da pokretanje ovakvog programa spada u sasvim iznimna čuda. Za njih je prije svih drugih zaslužan Vlado Lucić, mladić (28) koji je prije desetak godina, naoružan nepokolebljivom snagom vizije, krenuo s portalom, a onda došao do svoje televizije. No Lucić je – i to je druga njegova velika zasluga – nakon beskonačno duge kadrovske suše (hrvatske televizije godinama nisu iznjedrile mlada prepoznatljiva lica) lansirao cijelu generaciju mladih autora: Domagoja Zovaka, Bornu Sora i Zvonu Hrabara te nekolicinu vrsnih scenarista (Dean Milekić, Kristijan Leskovar, Zovak…), što je podjednako velik doseg. Ima dakle mladih ljudi, samo ih treba naći i dati im prostora.
Fascinira činjenica da je u programu puno manje repriznog sadržaja no što bi se dalo očekivati. Svakoga dana vrti se dovoljno novih priloga i krolova da ne prijeti opasnost od zasićenja. Značajan dio News Barove satire je svevremenski (‘Grad Zagreb preimenovao rijeku Savu jer nosi ime po srpskom svecu’; ‘Mišo Kovač je digao ruke od pjevanja, što je publika shvatila kao poziv da otpjeva refren’, ‘Todorić se ne kani vratiti u Hrvatsku jer se pravi Englez’), što daje velike programske mogućnosti. News Bar je nova zvijezda na hrvatskom elektronskom nebu. Čestitke!
Studio 4, HRT, 20. listopada, 22:00
Vidjele banana države da i velesile imaju avijaciju pa i one digle dreku! Srbija i Hrvatska upustile su se u farsičnu regionalnu utrku u naoružanju, koja će biti plaćena stvarnim novcem i od koje ćemo polučiti sve stvarne štete i nijednu realnu korist. Srbija naime dobiva od Rusije ‘na dar’ stare kante zvane MiG 29, a Hrvatska kupuje nove lovačke avione, čini se F-16. Modernizaciju šest ruskih lovaca Srbija će platiti 1,2 milijarde kuna, dok će Hrvatska nove avione platiti oko 12 milijardi kuna. Za taj novac dvije regionalne ‘sile’ raspolagat će sa 20-ak upotrebljivih letjelica.
Pogledajmo malo redove veličina za ovdašnje nebo. Tito je do 1948. od Rusa na poklon – na dar! – dobio 300 aviona (od 1942. do 1945. Rusija je godišnje proizvodila 40.000 aviona), no nakon svađe sa Staljinom okrenuo se Americi. Godine 1951. dobio je džabe (badava, mukte, platio je samo geopolitičkim uslugama) 400 aviona, među kojima je bilo 300 modernih mlažnjaka, a pride je dobio i 499 tenkova Sherman, 399 samohodnih topova Jackson i 319 tenkova Patton. Na dar je dobio i 10.000 kamiona i džipova. Prema paritetu cijena, to oružje danas vrijedi sedam milijardi eura. Izložba je bila prije nekoliko godina u Pivki, u Sloveniji. No on je bio hohštapler, a ovo su državnici. Oni svoje narudžbe plaćaju.
Cijela ova ‘utrka u naoružanju’ nije ništa drugo nego dogovorena koreografija, režija u kojoj velike države prodaju oružje malima, stvarajući tržište za svoje vojne industrije. Otpadanje dijelova avionima u letu, vojne vježbe uz granicu, parade po metropolama, to služi opravdavanju sve većih izdataka za vojsku u izumirućim državama. SFRJ je imala 400 aviona i 200 helikoptera pa se raspala kao kula od karata. Kako Hrvatska može napasti Srbiju ili Srbija Hrvatsku? Zašto? Kojim bi stanovništvom naselili PZT (privremeno zaposjednute teritorije, termin iz doktrine općenarodne obrane i društvene samozaštite) kad obje zemlje ne mogu zaustaviti ni bijeg vlastitog stanovništva? Tko bi ovo naselio? Kojim bi proizvodnjama i poljoprivredama kolonizirali te teritorije? Odavde bježe i azilanti. To su dakle neviđene gluposti od kojih će koristi imati veliki globalni proizvođači oružja i mali lokalni korisnici mita. Moderne uspješne države rastu u visinu i dubinu, a ne u širinu. Život je nekoć tražio prostor (teorija Lebensrauma – u Njemačkoj je 1930. na četvornom kilometru živjelo 140 ljudi), no prazni prostori danas traže život (Raumsleben). Njemačka danas uvozi mlade ljude s Bliskog istoka.
U emisiji ‘Studio 4’ Igor Tabak točno je dijagnosticirao problem: ‘Ovo nije utrka u naoružavanju. To su vrlo stare mašine koje su dobivene tek da bi malo letjele, a onda idu na ozbiljan remont koji će se morati platiti. Činjenica je da uz sve te srpske nabave, kao i njihovu proizvodnju oružja, govorimo o iznimno malim brojevima. Sve drugo, što smo nekad gledali, agresije, nekakve aktivne stvari s vojskom, s tako malim snagama i tako malim proračunom gotovo su nemoguće.’
Novi dan, N1, 21. listopada, 10:00
Hoćete-nećete, subotom morate pogledati ‘Novi dan’ jer su genijalni stratezi nacionalne televizije to jutro, kao i većinu drugih, popunili misama. Nije jasno zašto bi pobožni ljudi gledali mise na televiziji umjesto da idu u crkvu, ali da je riječ o usluzi komercijalnim televizijama, nema sumnje. U ‘Novom danu’ gostovao je bivši ministar Matešine vlade Nenad Porges, koji je trezveno zaključio kako će se priča s Agrokorom razvijati godinama. On je postavio logično pitanje: Zašto Sabor nije izglasao promjene stečajnog zakona umjesto donošenja na sve načine upitnog lex Agrokora? ‘Glavna tvrdnja je da stečajni zakon kao takav nije primjeren sustavu poput Agrokora. Onda je možda bila alternativa da se jednakom brzinom kao što je donesen lex Agrokor prilagodi stečajni zakon. Činjenica je i da postoji zahtjev za ocjenu ustavnosti, no Vlada je na zatvorenoj sjednici dala savjet Ustavnom sudu da ne razmatra taj prijedlog. Ne znam smislenost toga’, rekao je Porges. Alternativa stečaju bila je i misija Antonija Alvareza III., ali čini se da je baš ta opcija – koja iz Agrokora eliminira Todorića, a uvodi Ruse – bila posve neprihvatljiva Vladi i Amerikancima.
Što će biti s Agrokorom kad istekne lex? Hoće li tvrtka opstati kao cjelina? Što ako rezultati na kraju godine budu loši? Kad ćemo vidjeti plan financijskog i organizacijskog restrukturiranja? ‘Gospodin Ramljak’, kaže Porges, ‘mora postići nagodbu s vjerovnicima, ukoliko nje nema, mi ćemo opet biti na svojevrsnom početku i nitko ozbiljan u ovom trenutku ne može isključiti mogućnost ulaska u predstečaj ili stečaj… Hoće li nešto biti na teret poreznih obveznika ili proračuna, to se ne može isključiti. Ne mislim da će država, vlast biti ta koja će biti bilo gdje osuđena, iako se ni to ne može isključiti…’
Počinje lov na vještice, HRT, 21. listopada, 16:30
Što je uopće fake news? Jučerašnji news postaje današnji fake, današnji fake sutra postaje news. Američki filmski studiji 1940-ih veličaju Sovjetski Savez i Staljina, snimaju romantične filmove o Rusima i njihovoj vojsci; Gregory Peck i Clark Gable glume u propagandnim filmovima i što je rat protiv Hitlera teži, to je ovo veličanje intenzivnije. Rusi 1945. uzimaju pola Evrope, Hitlera više nema, uskoro se spušta ‘željezna zavjesa’, a u Americi započinje lov na vještice. O tome govori ovaj dokumentarac. Amerikance koji su davali pomoć savezničkoj Rusiji sad se ispituje zašto su je davali. Staljin, Lenjin i Mao više nisu na velikim platnima već na žvakaćim gumama, gdje služe kao strašila, nešto kao današnje slike na kutijama cigareta. McCarthy slama Humphreyja Bogarta, koji mora objaviti da nije komunist, kao i Lauren Bacall. Edgar Hoover, američki Ranković, ucjenjuje ljevičare: mladi ljevičar komunističkih nagnuća, Ronald Reagan, biva ucijenjen zbog druženja s mafijašima i mijenja stranu, da bi nekoliko desetljeća kasnije upravo on izmaknuo ugaoni kamen komunizma… Šefovi studija sastavljaju crne liste ‘komunista’ kojima onemogućuju rad. Bertolt Brecht svjedoči pred odborom, Elia Kazan se slama. Vrijedi zapamtiti jedno ime koje se suprotstavlja ludilu: Samuel Goldwyn.
Lov na vještice nemogućim čini život čak i bogu kinematografije, Charlieju Chaplinu, koji bježi u Europu. ‘To nije bila zemlja hrabrih ljudi, dom slobodnih, bili smo kukavice, to je bilo etničko čišćenje, uklonimo ljevičare iz svih sfera gdje bi mogli smetati’, rekao je jedan sugovornik iz filma. Zvuči tako poznato!
