Preko zajedničkog prijatelja, mog Dominika, došla sam do brođanina Alena Vlajnića, simpatičnog glazbenika, koji ima tek 18 godina, ali zanimljivu biografiju. Kaže mi da je u glazbi oduvijek. „ U kući je uvijek svirao neki rock' n roll, zbog oca, prihvatio sam to kao svoj DNK i nastavio u tom smjeru.“ Ozbiljno je krenuo s vježbanjem u prvom srednje, a gdje ga je to sve dovelo, pustimo neka nam ispriča.
Alene, kažeš da si u glazbi oduvijek, s početka kao slušatelj, a sada je i sam stvaraš. Kada se dogodio taj prvi stvaralački čin?
S nekih 12-13 mi je stari pokazao prve akorde. Uz pubertetske pauze i istraživanje uspio sam nekad u prvom srednje uhvatit gitaru ozbiljno i krenuti s vježbanjem. Preokret se dogodio kada sam s 16 dobio prvu električnu gitaru.
Cijela obitelj ti je u glazbi, pa se dam kladiti da je bilo zanimljivo tako odrasti.
Glazba je genetski u obitelji, otac i stric za svoju dušu hvataju akorde na gitari, djed je svirao harmoniku, baka voli zapjevat, pradjed je svirao violinu, očev stric ima hrpu djece koja svašta sviraju i uspješni su u tome. Majka je svirala tamburicu i eto, na meni se poklopilo da to pretvorim u nekakav rock n roll.
Čula sam da si svoj prvi bend također imao sa 16 godina. Ispričaj mi malo o tome?
Sa 16 snimih neke prve obrade koje sam stavio na youtube i to je za mene kao tinejdžera dobro prošlo. U međuvremenu sam s kolegama napravio tinejdžerski bend koji je osvojio borbu bendova i uz koje sam odradio neke lijepe svirke i shvatio da je to osjećaj koji želim zauvijek. Kada su se putovi i ambicije razišli i bend se razišao, ali to su sada prekrasne uspomene.
Također sam čula da si na prošlogodišnjoj motorijadi nastupio sa popularnim „Brkovima“ kakav je to bio osjećaj ?
Na prošlogodišnjoj motorijadi uspio sam nastupiti s popularnim Brkovima, i pred više od 10 000 ljudi odsvirati dvije pjesme s njim. E tada sam itekako shvatio da je glazba ono što želim. Nekad u tome razdoblju napravio sam i nekako najbitniji projekt glede moje glazbene budućnosti, International Mega Jam - Brothers in Amrs.
Približi nam taj projekt…
Rezultat je jedan prekrasan video, hrpa poznanstava, pa čak i prijateljstava. Uspio sam nekakvu korist izvući iz toga a to su veze glede producenata, pjevača, savjeta itd. U međuvremenu svega toga, stvarao sam i nekakve svoje prve pjesme. Pisao tekstove, skladao i aranžirao to u nešto što meni dobro zvuči. Iz znatiželje sam to poslao nekim dobrim producentima, a trenutno je izrodila jedna lijepa suradnja koja čeka na nešto veće.
Hoću li biti preslobodna, ako te pitam koji je razlog raspada benda ?
Jedan od razloga prekida rada s kolegama je taj što sam odlučio od isključivo mladog gitariste, postati i mladi autor i skladatelj te po svemu sudeći i izvođač svojih pjesama koje su se krenule gomilati. Ljudi kojima se za sada te pjesme trebaju sviđati, vole te pjesme i vjeruju u njih. Što mi daje dodatan razlog da nastavim raditi na tome.
Na čemu si zadnjem radio ?
Zadnji projekt bio je taj da sam za memorijal Krešimiru Blaževiću okupio orkestar mladih glazbenika iz Broda, dao im ime Akrobatski Orkestar, izveo svoju pjesmu, obradu Krešine pjesme, i doveo velikog Darka Rundeka kao našeg gosta na 4 pjesme. Sve to je prošlo divno i krasno, također postoje snimke a bude ih i još. Rundek mi je inače veliki uzor i o tome nisam mogao niti sanjati, sve je to ostavilo velik utisak na mene i dalo mi vjetar u leđa.
Kako sklapaš suradnje ?
Sve to odrađujem putem facebooka i maila, ništa više. Stvar dobre komunikacije i dobrih ljudi koji pristaju na suradnje kada namirišu dobru ideju. Također, svirati i sve što znam o glazbi naučio sam putem interneta i raznih knjiga.
Razumijemo se i moje najvažnije suradnje nastale su preko društvene mreže pa i najveća prijateljstva. Reci mi čime se trenutno baviš ?
Ono što sada radim jest čitanje dobrih knjiga s vremena na vrijeme, preslušavanje nekih dobrih ili manje dobrih albuma, pisanje i skladanje pjesama. Na jesen odlazim za Zagreb, idem pokušati, ne mogu ništa izgubiti. Ambicije su te da do kraja godine, ili na zimu iduće godine snimim nešto od tog materijala i vidim kako će proći. Mogu se ovim putem za sada zahvaliti svima koji imaju strpljenja za moje ideje (obitelj, kolege, djevojka) jer znam biti naporan. I svima koji su pomogli što savjetima, što konkretnim djelima. Držite fige da to sve upali i da Krešimir Blažević ne bude jedini zapamćeni rock glazbenik rodom iz Slavonskog Broda, što je samo po sebi čudno jer Slavonski Brod ima itekako kvalitetnih ljudi i glazbenika. Možda budem imao tu sreću.
Ja ti je svakako želim da ti se ostvari sve što si naumio, tvoja energija mi govori da i hoće a sebi sebično želim što više ovako pričljivih i ugodnih sugovornika, poput tebe.
Alene, kažeš da si u glazbi oduvijek, s početka kao slušatelj, a sada je i sam stvaraš. Kada se dogodio taj prvi stvaralački čin?
S nekih 12-13 mi je stari pokazao prve akorde. Uz pubertetske pauze i istraživanje uspio sam nekad u prvom srednje uhvatit gitaru ozbiljno i krenuti s vježbanjem. Preokret se dogodio kada sam s 16 dobio prvu električnu gitaru.
Cijela obitelj ti je u glazbi, pa se dam kladiti da je bilo zanimljivo tako odrasti.
Glazba je genetski u obitelji, otac i stric za svoju dušu hvataju akorde na gitari, djed je svirao harmoniku, baka voli zapjevat, pradjed je svirao violinu, očev stric ima hrpu djece koja svašta sviraju i uspješni su u tome. Majka je svirala tamburicu i eto, na meni se poklopilo da to pretvorim u nekakav rock n roll.
Čula sam da si svoj prvi bend također imao sa 16 godina. Ispričaj mi malo o tome?
Sa 16 snimih neke prve obrade koje sam stavio na youtube i to je za mene kao tinejdžera dobro prošlo. U međuvremenu sam s kolegama napravio tinejdžerski bend koji je osvojio borbu bendova i uz koje sam odradio neke lijepe svirke i shvatio da je to osjećaj koji želim zauvijek. Kada su se putovi i ambicije razišli i bend se razišao, ali to su sada prekrasne uspomene.
Također sam čula da si na prošlogodišnjoj motorijadi nastupio sa popularnim „Brkovima“ kakav je to bio osjećaj ?
Na prošlogodišnjoj motorijadi uspio sam nastupiti s popularnim Brkovima, i pred više od 10 000 ljudi odsvirati dvije pjesme s njim. E tada sam itekako shvatio da je glazba ono što želim. Nekad u tome razdoblju napravio sam i nekako najbitniji projekt glede moje glazbene budućnosti, International Mega Jam - Brothers in Amrs.
Približi nam taj projekt…
Rezultat je jedan prekrasan video, hrpa poznanstava, pa čak i prijateljstava. Uspio sam nekakvu korist izvući iz toga a to su veze glede producenata, pjevača, savjeta itd. U međuvremenu svega toga, stvarao sam i nekakve svoje prve pjesme. Pisao tekstove, skladao i aranžirao to u nešto što meni dobro zvuči. Iz znatiželje sam to poslao nekim dobrim producentima, a trenutno je izrodila jedna lijepa suradnja koja čeka na nešto veće.
Hoću li biti preslobodna, ako te pitam koji je razlog raspada benda ?
Jedan od razloga prekida rada s kolegama je taj što sam odlučio od isključivo mladog gitariste, postati i mladi autor i skladatelj te po svemu sudeći i izvođač svojih pjesama koje su se krenule gomilati. Ljudi kojima se za sada te pjesme trebaju sviđati, vole te pjesme i vjeruju u njih. Što mi daje dodatan razlog da nastavim raditi na tome.
Na čemu si zadnjem radio ?
Zadnji projekt bio je taj da sam za memorijal Krešimiru Blaževiću okupio orkestar mladih glazbenika iz Broda, dao im ime Akrobatski Orkestar, izveo svoju pjesmu, obradu Krešine pjesme, i doveo velikog Darka Rundeka kao našeg gosta na 4 pjesme. Sve to je prošlo divno i krasno, također postoje snimke a bude ih i još. Rundek mi je inače veliki uzor i o tome nisam mogao niti sanjati, sve je to ostavilo velik utisak na mene i dalo mi vjetar u leđa.
Kako sklapaš suradnje ?
Sve to odrađujem putem facebooka i maila, ništa više. Stvar dobre komunikacije i dobrih ljudi koji pristaju na suradnje kada namirišu dobru ideju. Također, svirati i sve što znam o glazbi naučio sam putem interneta i raznih knjiga.
Razumijemo se i moje najvažnije suradnje nastale su preko društvene mreže pa i najveća prijateljstva. Reci mi čime se trenutno baviš ?
Ono što sada radim jest čitanje dobrih knjiga s vremena na vrijeme, preslušavanje nekih dobrih ili manje dobrih albuma, pisanje i skladanje pjesama. Na jesen odlazim za Zagreb, idem pokušati, ne mogu ništa izgubiti. Ambicije su te da do kraja godine, ili na zimu iduće godine snimim nešto od tog materijala i vidim kako će proći. Mogu se ovim putem za sada zahvaliti svima koji imaju strpljenja za moje ideje (obitelj, kolege, djevojka) jer znam biti naporan. I svima koji su pomogli što savjetima, što konkretnim djelima. Držite fige da to sve upali i da Krešimir Blažević ne bude jedini zapamćeni rock glazbenik rodom iz Slavonskog Broda, što je samo po sebi čudno jer Slavonski Brod ima itekako kvalitetnih ljudi i glazbenika. Možda budem imao tu sreću.
Ja ti je svakako želim da ti se ostvari sve što si naumio, tvoja energija mi govori da i hoće a sebi sebično želim što više ovako pričljivih i ugodnih sugovornika, poput tebe.
