Prije otprilike godinu dana radila sam na svojoj „Broken glass“ kolekciji, koja se temeljila na izradi od razbijenih ogledala. Ponosna sam na tu kolekciju jer mi je donijela uspjeh, a radovi iz iste vrtili su se cijelu jesen na RTL-u. Kada smo snimali reklamu za kolekciju, htjeli smo biti agresivni u predstavljanju iste, ali smo htjeli biti pozitivno agresivni, kroz prikazivanje umjetničkih radova dati dozu snage i energije koja se umjesto na loše može usmjeriti na pozitivne ciljeva. Tako smo došli do sporta, preciznije do boksa. Pomoć da sve ispadne dobro imala sam od vrsne fotografkinje Ksenije Nović koja mi je tada napravila fenomenalne fotografije u „letu“, a mnogo nam je pomogao i trener Pero Veočić brižno nam objasnivši kako stati da to bude ono profesionalno za nas laike. Točno se sjećam misli koja mi je tada prošla glavom, a to je bila pohvala, kako je dobro imati tako mirnog i staloženog trenera punog razumijevanja, kakav se Veočić prema nama dokazao. Tu sreću ima njegov petnaestogodišnji sin Gabrijel Veočić, koji je ni manje ni više nego prvak Hrvatske u mladoj dobnoj skupini i upravo se s novim medaljama vratio sa prvenstva u Zadru (održano od 30. ožujkado 2. travnja).
Za SBP razgovaram s mladim Gabrijelom.
Prije svega Gabrijele, zanima me od kada treniraš, kako je to sve počelo i je li tomu „kumovalo“ upravo to što ti je otac trener boksa?
Treniram jako dugo, još kad je otac (sadašnji trener) boksao. Ja sam uz njega...kopirao što radi i pokušavao trenirati kao on. 2006 godine. Imao sam svega pet godina.
Kako izgleda jedan tvoj radni dan, od samog ustajanja pa do kraja ? Vjerujem da imaš mnogo više obaveza od većine svojih vršnjaka. Koja je tajna formula da to sve stigneš uskladiti, školu obaveze, treninge i još k tome postići tako sjajne rezultate?
U ovom razdoblju treniram 2 treninga dnevno. Ustajem u 6 sati, spremam se i idem u školu, (1. razred tehničke škole) . Dolazim kući oko 13 sati, ručam i odmorim jedan sat. Prvi trening moram završiti prije 16h da mi tijelo može odmoriti do drugog treninga koji počinje u 19:30h. Kada se pripremam za europsko prvenstvo imam tri treninga, ova dva i treći trening je prije škole ujutro u 5 sati; počinje zajedno s trenerom svako jutro.
Koliko sam vidjela, imaš mnoge medalje, vjerujem da pamtiš svaku pobjedu. Voljela bih da podijeliš sa nama onu koja ti je bila najdraža i onu koja je bila najvažnija?
Najdraža su mi europska prvenstva. Iza sebe imam 3 europska i 4 državna prvenstva… Četiri sam puta bio državni prvak a prošle godine na europskom prvenstvu osvojio sam brončanu medalju. Malo mi je falilo da boksam finale s Rusom. Ove godine ću osvojiti sjajniju medalju.
Kako izgledaju pripreme za velika natjecanja?
Same pripreme su teške, ali ja uživam kad su teški treninzi. Četiri. do pet sati dnevno tada treniram.
Imala sam prilike gledati neke boksačke filmove i moram priznati da mi prilično strašno izgleda onaj prvi sastanak dvaju suparnika u borbi, neprijateljski, većina ih čak jedno drugom otvoreno prijeti prije meča govoreći unaprijed o pobjedi. Zanima me imaš li u glavi zacrtanu pobjedu prije meča i koliko je važno sam uvjeriti sebe da možeš pobijediti?
Jako puno treniram i vjerujem da mogu pobijediti; svaki danom sam sve bolji i jači !
Kako podnosiš kada meč ipak izgubiš?
Rijetko kad gubim, ali kad gubim, pogledam snimku meča 100 puta, svaki potez i svaki položaj tijela, analiziramo i raspravljamo ja i tata ( trener) gdje smo pogriješili i na čemu moramo raditi!
Pretpostavka mi je da ti je otac veliki uzor, ali me isto tako zanima, tko ti je najveća boksačka figura čije bi osobine volio imati ?
Istina, otac mi je veliki uzor, a najveća boksačka figura za mene je Vasyl Lomachenko, ukrajinski boksač, Dva puta je bio olimpijski pobjednik i sada je profesionalni svjetski prvak.
Vršnjaci te u školi sigurno ne smiju zadirkivati, no mene zanimaju djevojke, vole li djevojke boksače ?
Sa vršnjacima nemam problema, jako sam društvena osoba i imam puno prijatelja, cure jednostavno vole sportaše !
Gdje se vidiš za četiri godine?
Za 4 godine, ako ovako budem napredovao, uz ovakav rad, vidim se na olimpijskim igrama u Tokiju 2020.
Imaš li neku posebnu medalju koju bi u budućnosti volio imati u svojoj zbirci medalja ?
San svakog sportaša pa tako i mene je Olimpijska.
Kakav je osjećaj bio dobiti priznanje za najboljeg sportaša grada?
Osvojio sam 3. mjesto za sportaša grada. Lijepo je kad ti neko uruči priznanje za rad, cijenim i poštivam to od grada!
Mnogo se pisalo o tebi. S obzirom da si mlad, kako se nosiš s publicitetom, pohvalama, kritikama i očekivanjima drugih ljudi?
Budući da sam već iskusan sportaš jer sam u boksu već deset godina i naučio sam se nositi s tim stresom, tako da me publicitet i očekivanja samo inspiriraju i daju još veći motiv da treniram još jače !
Gabrijel mi izgleda kao netko tko se protivnika ne plaši i tko ima zacrtan plan da daleko dogura, zato nas nije strah da se to neće dogoditi. Od Gabrijela mnogo očekujemo a i zahvaljujemo što naš grad čini ponosnim. Roditelji , potičite svoju djecu na sport, napravit ćete od njih prvake!
