Te, 2009-e godine, ležao sam teško bolestan na brodskoj Zarazi i razmišljao kako da glasam za Damira Kajina za predsjednika (Plakati su mu bili u stilu Chea, ako dobro pamtim), ali nisam uspio. Bio mi je je simpa kao osoba koja se bavi politikom bez kalkulacija, i ne boji se reći svoj stav o ničemu i nikome. Takvi su bili rijetki.
Nisam ni sanjao da ću, evo, osam godina poslije,dobiti priliku napraviti intervju s njim. Velika mu hvala na vremenu. Ne bi bilo pravedno ne spomenuti da sam, tijekom pripreme za intervju s gospodinom Kajinom, bio pod budnim nadzorom plišano-papirnate rodice, simbolom slavonskobrodskog kiča, čije održavanje košta kao udžbenici za nekoliko razreda u mjesnim osnovnim školama, i koja ne bi mogla stršati u Istri.
O kronologiji i razlozima izlaska Damira Kajina iz IDS- a, neću. To je opće mjesto istarske i hrvatske politike. Za one koji ne znaju treba reći da je Kajin danas nezavisni političar, te da je na zadnjim lokalnim izborima njegova nezavisna lista, u Buzetu, osvojila 24% glasova za Gradsko vijeće, taman koliko su ih SDP i HDZ dobili zajedno.
Njegovi saborski mandati, svi će mu to priznati, obilježeni su istinskom, žestokom borbom za Istru, Rijeku i Liburniju... Hrvatsku. Kakav je bio, takav je i ostao: nedvosmislen, oštar, provokativan, drukčiji- na suprotnom kraju od serijskih stranačkih poslušnika. Uostalom, ne moram to naglašavati, treba samo pročitati njegove odgovore.
Za početak, čime se bavite, kada vas nema u politici?
Sudskim procesima. Ne zbog krađe ili pogodovanja, već zbog izgovorene riječi. Međutim, ovi procesi za izgovorenu riječ danas, gori su i od onih procesa koji su se vodili do 90-te. Danas tužitelji traže enormnu materijalnu naknadu, a onda se „samo“ završavalo u zatvoru. Danas moraš i platiti, a ako nemaš ovršit će te, pa ćeš ili završiti na ulici ili zatvoru. Na taj način Istra koja je nekada slovila kao zemlja sloboda pretočila se u zemlju straha. A tko me tuži? Načelnici kojima se svjesno pogodovalo, koji nisu imali ništa, a danas su milijunaši u eurima. Tuži me čak i bivši talijanski ministar koji je u Italiji odležao 3 godine kućnog zatvora i koji je Italiji morao vratit 3 milijuna eura. Da slučaj bude apsurdan baš je on dobio najviše priznanje Županije istarske iz ruku Ivana Jakovčića.
Kakav je Vaš pogled na političku situaciju u Hrvatskoj, poglavito na događanja od zadnjih izbora do danas?
Koliko god da je koalicija HDZ-HNS amoralna, Plenković je odigrao maestralno. Zašto ići u izbore, a imat će vlast još 3.5 godine, a najčvršći stup te vlasti biti će upravo HNS?! Ovim potezom je potencijal SDP-a umanjio, HSU kontaminirao, a sa IDS-om se poigrao. Konačno, kada je HDZ imao predsjednicu države, predsjednika Vlade, predsjednika Sabora i od 20 ministara čak 17. Toga nije bilo ni u Tuđamnovo vrijeme.
Jučer Most, danas HNS. Gdje je kraj političkoj prostituciji?
MOST je postao kočničar Hrvatske. Ucjenjivali su svaku vlast, a svoju vlastohlepnost iskazivali kroz bezbroj funkcija koje su dobivali. A tko ih je stvorio? Stanković koji je 2015. sve svoje emisije pred izbore rezervirao za njihove prvake. HNS kao što nema koalicioni potencijal, izgubio je i ucjenjivački. IDS nema ideologije. Njihova ideologija je pretvaranje javno u privatno. Ako izbacite ustaše i partizane, to što IDS-ovci više vole čeripnju (peku), a HDZ-ovci ražanj, razlika između IDS-a i HDZ-a je u tome što su HDZ-ovci krali 90-tih, a IDS-ovci nakon 2001. Jedni državu, drugi regiju, a oboje sirotinju. Paradigma je Furio Radin. Mjesecima je Miletić poput Vrdoljaka govorio da IDS neće u koaliciju, da bi Furio Radin postao potpredsjednikom Sabora, ili kako ga je zovem, „oficir za vezu“ između IDS-a i HDZ-a. Furio je bio drugi na listi IDS-HNS za Skupštinu Županije istarske, a brat je podžupan Županije Istarske.
Dok ste bili aktivni u politici cijelo vrijeme ste upozoravali na kriminal i nepotizam u Istri, pogotovo na nerad državnih institucija u vezi toga. Zar je situacija toliko loša, s obzirom da je Istra, za nas iz Slavonije, primjer razvijenosti?
Teško je uspoređivati Slavoniju i Istru. Istra nije imala rat, razaranja, Istra ima turizam i graničimo sa Slovenijom i Italijom. Okruženi smo morem i zemlja u Istri se prodaje po cijeni zlata, a u Slavoniji cijela imanja za bagatelu. Ali još je nešto zanimljivo. Istra je na 10. mjestu od 20 hrvatskih županija po iseljavanju. Gotovo kao Slavonija. Na 11. mjestu po broju blokiranih... Relevantnih investicija mimo turizma nema, a što možemo zahvaliti korumpiranoj ili nesposobnoj lokalnoj vlasti i od 2002. rapidno stagniramo. Točnije, drugi se brže razvijaju, pa nas i prestižu. Zbog čega? Zbog zakupljenih medija i institucija tako da što se tiče kriminala, da se našalim, možete se uzdati samo u Crkvu, jer svećenik više neće smjeti dati odrješenje korupcionašu ako krši 7. zapovijed: ne ukradi, odnosno dobit će to odrješenje ali će onda onaj prvi morat vratiti ono što je ukrao.
Kako komentirate stalno podilaženje krupnom kapitalu od strane vladajućih?
Vidite Agrokor, ako to nije podilaženje, što je? Što je učinjeno u Istri. Cijela politika podređena je krupnom kapitalu. Zar mislite da je slučajno Jakovčić bio savjetnik Todoriću, Končaru, Plavoj laguni...? Ako kapital zadužite oni će vam se odužiti, ali će mali ljudi sve to na svojim leđima osjetiti. No ono što je istarski specifikum, to je apsolutna kontrola medija gdje bi Goebbels i Ranković nisu nam ni do koljena. Tako nije bilo dok sam ja bio u IDS-u. Tad se medije nije kontroliralo javnim novcem.
Kao borac za prava „ običnih „ ljudi da li mislite da bi trebalo izjednačiti materijalna i ostala prava HRV I i osoba s invaliditetom? Kome su interesu tolike razlike i stvaranje tolike diskriminacije na osnovu invaliditeta?
Invalide HVO treba izjednačiti sa invalidima HV-a jer svima je jasno da se iz Zagreba zapovijedalo HV-om, a ne iz Mostara, i da su oni slušali Tuđmana, a ne Izetbegovića. Ali samo invalide, ostale ne.
Vaš komentar arbitraže i presude?
Godine 2001-e, na dan parafiranja Račan- Drnovšekovog sporazuma bio sam četiri sata sa zastupnikom Debeljuhom kod Račana. Dva sata sam se svađao sa Račanom na „pas mater“ da ne bi kojim slučajem ustupio, kao što je namjeravao 2 ha oko Jorasove kuće. Vjerojatno zbog te svađe od te koncesije Račan je odustao tako da sam možda najzaslužniji što je s Jorasom Hrvatska dobila jednog građanina više. Međutim, baš je taj dan Račan s Drnovšekom parafirao taj sporazum. Debeljuh i ja o razgraničenju na moru s Račanom nismo razgovarali. Barem da jesmo. Račan bi saznao što misle građani Istre. Kosor je 2009. dodatno pristala na tu famoznu spojnicu i nakon toga svima je bilo jasno da će Slovenija profitirati na račun hrvatskog teritorijalnog mora. Sve vrijeme Slovenija je trgovala našim za svoje, a nesposobna hrvatska politika našim za naše. Ova arbitražna presuda čak je bolja nego smo očekivali iako je za Hrvatsku katastrofalna. Presuda spojnicu nije pretvorila u slovenske teritorijalne vode, već taj dio ostaje Hrvatskoj, ali Slovenija na tom dijelu mora ima nesmetana prava korištenja. Stradali su ribari jer ih nitko ništa nije pitao dok sam ja još 1996. protivno stavovima ondašnje Vlade, potpisivao koncesije za izlov školjkaša u Piranskom zaljevu zbog čega je hrvatskoj Vladi Slovenija izdala desetke protestnih nota. Jednom riječju, hrvatski političari se nisu snašli, a slovenski kao da su na nama liječili klaustrofobiju.
Nisam ni sanjao da ću, evo, osam godina poslije,dobiti priliku napraviti intervju s njim. Velika mu hvala na vremenu. Ne bi bilo pravedno ne spomenuti da sam, tijekom pripreme za intervju s gospodinom Kajinom, bio pod budnim nadzorom plišano-papirnate rodice, simbolom slavonskobrodskog kiča, čije održavanje košta kao udžbenici za nekoliko razreda u mjesnim osnovnim školama, i koja ne bi mogla stršati u Istri.
O kronologiji i razlozima izlaska Damira Kajina iz IDS- a, neću. To je opće mjesto istarske i hrvatske politike. Za one koji ne znaju treba reći da je Kajin danas nezavisni političar, te da je na zadnjim lokalnim izborima njegova nezavisna lista, u Buzetu, osvojila 24% glasova za Gradsko vijeće, taman koliko su ih SDP i HDZ dobili zajedno.
Njegovi saborski mandati, svi će mu to priznati, obilježeni su istinskom, žestokom borbom za Istru, Rijeku i Liburniju... Hrvatsku. Kakav je bio, takav je i ostao: nedvosmislen, oštar, provokativan, drukčiji- na suprotnom kraju od serijskih stranačkih poslušnika. Uostalom, ne moram to naglašavati, treba samo pročitati njegove odgovore.
Za početak, čime se bavite, kada vas nema u politici?
Sudskim procesima. Ne zbog krađe ili pogodovanja, već zbog izgovorene riječi. Međutim, ovi procesi za izgovorenu riječ danas, gori su i od onih procesa koji su se vodili do 90-te. Danas tužitelji traže enormnu materijalnu naknadu, a onda se „samo“ završavalo u zatvoru. Danas moraš i platiti, a ako nemaš ovršit će te, pa ćeš ili završiti na ulici ili zatvoru. Na taj način Istra koja je nekada slovila kao zemlja sloboda pretočila se u zemlju straha. A tko me tuži? Načelnici kojima se svjesno pogodovalo, koji nisu imali ništa, a danas su milijunaši u eurima. Tuži me čak i bivši talijanski ministar koji je u Italiji odležao 3 godine kućnog zatvora i koji je Italiji morao vratit 3 milijuna eura. Da slučaj bude apsurdan baš je on dobio najviše priznanje Županije istarske iz ruku Ivana Jakovčića.
Kakav je Vaš pogled na političku situaciju u Hrvatskoj, poglavito na događanja od zadnjih izbora do danas?
Koliko god da je koalicija HDZ-HNS amoralna, Plenković je odigrao maestralno. Zašto ići u izbore, a imat će vlast još 3.5 godine, a najčvršći stup te vlasti biti će upravo HNS?! Ovim potezom je potencijal SDP-a umanjio, HSU kontaminirao, a sa IDS-om se poigrao. Konačno, kada je HDZ imao predsjednicu države, predsjednika Vlade, predsjednika Sabora i od 20 ministara čak 17. Toga nije bilo ni u Tuđamnovo vrijeme.
Jučer Most, danas HNS. Gdje je kraj političkoj prostituciji?
MOST je postao kočničar Hrvatske. Ucjenjivali su svaku vlast, a svoju vlastohlepnost iskazivali kroz bezbroj funkcija koje su dobivali. A tko ih je stvorio? Stanković koji je 2015. sve svoje emisije pred izbore rezervirao za njihove prvake. HNS kao što nema koalicioni potencijal, izgubio je i ucjenjivački. IDS nema ideologije. Njihova ideologija je pretvaranje javno u privatno. Ako izbacite ustaše i partizane, to što IDS-ovci više vole čeripnju (peku), a HDZ-ovci ražanj, razlika između IDS-a i HDZ-a je u tome što su HDZ-ovci krali 90-tih, a IDS-ovci nakon 2001. Jedni državu, drugi regiju, a oboje sirotinju. Paradigma je Furio Radin. Mjesecima je Miletić poput Vrdoljaka govorio da IDS neće u koaliciju, da bi Furio Radin postao potpredsjednikom Sabora, ili kako ga je zovem, „oficir za vezu“ između IDS-a i HDZ-a. Furio je bio drugi na listi IDS-HNS za Skupštinu Županije istarske, a brat je podžupan Županije Istarske.
Dok ste bili aktivni u politici cijelo vrijeme ste upozoravali na kriminal i nepotizam u Istri, pogotovo na nerad državnih institucija u vezi toga. Zar je situacija toliko loša, s obzirom da je Istra, za nas iz Slavonije, primjer razvijenosti?
Teško je uspoređivati Slavoniju i Istru. Istra nije imala rat, razaranja, Istra ima turizam i graničimo sa Slovenijom i Italijom. Okruženi smo morem i zemlja u Istri se prodaje po cijeni zlata, a u Slavoniji cijela imanja za bagatelu. Ali još je nešto zanimljivo. Istra je na 10. mjestu od 20 hrvatskih županija po iseljavanju. Gotovo kao Slavonija. Na 11. mjestu po broju blokiranih... Relevantnih investicija mimo turizma nema, a što možemo zahvaliti korumpiranoj ili nesposobnoj lokalnoj vlasti i od 2002. rapidno stagniramo. Točnije, drugi se brže razvijaju, pa nas i prestižu. Zbog čega? Zbog zakupljenih medija i institucija tako da što se tiče kriminala, da se našalim, možete se uzdati samo u Crkvu, jer svećenik više neće smjeti dati odrješenje korupcionašu ako krši 7. zapovijed: ne ukradi, odnosno dobit će to odrješenje ali će onda onaj prvi morat vratiti ono što je ukrao.
Kako komentirate stalno podilaženje krupnom kapitalu od strane vladajućih?
Vidite Agrokor, ako to nije podilaženje, što je? Što je učinjeno u Istri. Cijela politika podređena je krupnom kapitalu. Zar mislite da je slučajno Jakovčić bio savjetnik Todoriću, Končaru, Plavoj laguni...? Ako kapital zadužite oni će vam se odužiti, ali će mali ljudi sve to na svojim leđima osjetiti. No ono što je istarski specifikum, to je apsolutna kontrola medija gdje bi Goebbels i Ranković nisu nam ni do koljena. Tako nije bilo dok sam ja bio u IDS-u. Tad se medije nije kontroliralo javnim novcem.
Kao borac za prava „ običnih „ ljudi da li mislite da bi trebalo izjednačiti materijalna i ostala prava HRV I i osoba s invaliditetom? Kome su interesu tolike razlike i stvaranje tolike diskriminacije na osnovu invaliditeta?
Invalide HVO treba izjednačiti sa invalidima HV-a jer svima je jasno da se iz Zagreba zapovijedalo HV-om, a ne iz Mostara, i da su oni slušali Tuđmana, a ne Izetbegovića. Ali samo invalide, ostale ne.
Vaš komentar arbitraže i presude?
Godine 2001-e, na dan parafiranja Račan- Drnovšekovog sporazuma bio sam četiri sata sa zastupnikom Debeljuhom kod Račana. Dva sata sam se svađao sa Račanom na „pas mater“ da ne bi kojim slučajem ustupio, kao što je namjeravao 2 ha oko Jorasove kuće. Vjerojatno zbog te svađe od te koncesije Račan je odustao tako da sam možda najzaslužniji što je s Jorasom Hrvatska dobila jednog građanina više. Međutim, baš je taj dan Račan s Drnovšekom parafirao taj sporazum. Debeljuh i ja o razgraničenju na moru s Račanom nismo razgovarali. Barem da jesmo. Račan bi saznao što misle građani Istre. Kosor je 2009. dodatno pristala na tu famoznu spojnicu i nakon toga svima je bilo jasno da će Slovenija profitirati na račun hrvatskog teritorijalnog mora. Sve vrijeme Slovenija je trgovala našim za svoje, a nesposobna hrvatska politika našim za naše. Ova arbitražna presuda čak je bolja nego smo očekivali iako je za Hrvatsku katastrofalna. Presuda spojnicu nije pretvorila u slovenske teritorijalne vode, već taj dio ostaje Hrvatskoj, ali Slovenija na tom dijelu mora ima nesmetana prava korištenja. Stradali su ribari jer ih nitko ništa nije pitao dok sam ja još 1996. protivno stavovima ondašnje Vlade, potpisivao koncesije za izlov školjkaša u Piranskom zaljevu zbog čega je hrvatskoj Vladi Slovenija izdala desetke protestnih nota. Jednom riječju, hrvatski političari se nisu snašli, a slovenski kao da su na nama liječili klaustrofobiju.
