Bjelinski je svojevremeno rekao da on u riječima bog i religija vidi tminu, mrak, lance i bič. A Brođani vide još i bijele i crne križeve. Naime, stanove i kuće Brođana masovno su poslije Božića obilježili označeni BIJELI KRIŽEVI i nevidljivi CRNI KRIŽEVI. Počinje blagoslov kuća! Kad se moja komšinica s četvrtog kata naguzi na gelender i izbaci svoje bujno poprsje u prvi red balkona, to znači da je svećenik na prvom katu, svi su izašli na hodnike, a ja s petog kata buljim u njezin dekolte i njezine velike sise. Predivan blagoslov! Napetost i iščekivanje svećenika i njegovog dolaska u moju zgradu uvijek je posebna svečanost trenutka.
Bojovnici naše „svete“ katoličke crkve redovno uoči svakog blagoslova kuća bijelim križićem označe stan ili kuću koju treba blagosloviti, bijelom kredom pokraj ulaznih vrata stana ili kuće, a stanare uopće za dozvolu i ne pitaju. To je zapravo poruka društvu, gradu i državi, tko su moralno politički i religiozno podobni Hrvati, katolici, dok stan ili kuća ispred koje nije označen bijeli križ, to su zapravo onda nevidljivi crni križevi koji jasno prozivaju i etiketiraju u društvu moralno politički i vjersko-religiozno nepodobne građane. Loše Hrvate. Stoku. Tamo gdje nema označenog bijelog križa, to je glavna poruka, to su za naše katoličke svećenike crni križevi; žigosani i etiketirani ljudi, stoka, marva koju treba baciti u Savu, to su tamo neki označeni Hrvati heretici, farizeji, anarhisti i komunisti, tamo neki Srbi, židovi ili muslimani, tamo neki budisti ili ateisti koje sve treba pobiti i poslati na groblje sv. Lovre. To je poziv na javni linč!
Ja sam rođen kod Crnog križa u Slavonskom Brodu i tu i odrastao. Dakle, čim sam ugledao svjetlo dana, hoću reći, čim sam ispao iz pičke, odmah sam etiketiran i žigosan kao moralno politički nepodoban građanin, dijete crnog križa, jer… em sam rođen kod Crnog križa, em ispred moga stana prilikom blagoslova kuća, nikad nema označenog bijelog križa. Dakle, opet crni križ. Zašto, zato što sam ja Hrvat ateist, kozmopolit, život mi je pun cirkusa, prepun zapravo i bilo bi mi previše da si pored svih problema koje imam u životu, dozvolim još jednu budalaštinu, još jedan kršćanski cirkus koji se zove blagoslov kuća. I kojeg trebam još i masno platiti.
E, pa taj film neće gledati!
Ma zamisli molim te, svećenik će mene s nekim pištoljem na vodu malo pošpricati tobože nekom svetom vodicom, koju je amperom zagrabio iz tamo nekog bunara, malo će me poškropiti kapljicama te tobože svete božje vodice od kojih ću ja odmah doživjeti nirvanu. Prokleto prosvjetljenje. A ja prokleti komunjara. Pa ne bi komunjaru prosvijetlio ni amper svete vodice.
Karl Marx je rekao:
„Religija je uzdah ucviljena bića, duša svijeta bez srca, kao i duh prilika bez duše. Ona je opijum naroda.“
Zamisli, odmah ću, čim me posveti svetom vodicom, postati divan i krasan čovjek, čovjek koji će biti spašen od svih grijeha, zaštitit će i blagoslovit moju kuću i mene od svakog zla. Ali…samo da mu dobro platim. Pa makar bio i komunjara. No, ja ne znam samo koliko mu treba. Kakva su njegova očekivanja? Kakvi su njegovi apetiti? Kolika mu je tarifa? Da ga zadovoljim financijski. Ne znam, budući da ih ima i gay orijentiranih možda bi još htio da ga zadovoljim i seksualno kao sponzoruše koje snime video odnosa s njima i ucjenjuju ih za novac. Taj isti novac koji im damo kad nam svete kuće! Ljudi moji, pa nisam ja kurva iz Velikog kupleraja. A nisam ni komšinica s četvrtog kata s velikim sisama.
Zanimljivo, kad god sam imao blagoslov kuća, uvijek i obavezno poslije tog blagoslova kuća, desi mi se uvijek neko sranje u životu. Neki cirkus. Neko teško sranje. A kad ne bude blagoslova kuća-sve OK. I onda sam, prije nekih desetak godina, odlučio da svećenicima zabranim blagoslov svoje kuće. Neka oni prvo sebe blagoslove, jer neki su naši katolički svećenici izvana bože sačuvaj, a iznutra bože pomozi. Neka onda blagoslove i druge koliko god hoće, a mene neka samo puste na miru da živim svoj život.
Jer mi je ionako život u našoj božjoj državi totalno u kurcu.
Pitam se onda, razmišljam nešto, pa dobro, ali… gdje im je fiskalna blagajna? Ne vidim da ju nose sa sobom. Zašto svećenici ne izdaju račune prilikom svakog uzimanja novca i naplaćivanja blagoslova kuća? Hoće kurac moj! Kako bi onda vozili crne mercedese kao onaj župnik o kojem bruji cijela Hrvatska! Naši političari se svi odreda zalažu za pravnu državu, ali takvu pravnu državu u kojoj će naša sveta katolička crkva biti posebna država u državi, država koju nitko ne smije kontrolirati, a koji mogu pljačkati hrvatski narod, mogu se bogatiti na račun našeg napaćenog hrvatskog naroda koliko god mogu i žele. A zašto i ne bi kad im je to dozvoljeno.
Što mislite koliku tek lovu zgrnu na krstitkama, pričestima, krizmama, vjenčanjima, sprovodima…?
Evo recimo, primjer iz prakse, jedna baka od osamdeset godina koja ne može preživjeti od svoje male mirovine, ako ispred zgrade prodaje jednu bocu svoga ajvara kojeg je napravila, tek toliko da ga proda i preživi dan, svjedok sam bio tom nemilom događaju, odmah je došla carina, inspekcija, službena vozila, milion uniformiranih inspektora se skupilo oko jadne bakice. Sanader i njemu slični opljačkaju državu i nikom ništa, a bakica najebe zbog jedne boce ajvara!
Žena samo što nije doživjela infarkt. Okružili jadnu bakicu kao da je ratni zločinac ili neki teški kriminalac.
Jer eto, kažu i baka mora imati fiskalnu blagajnu i registriran obrt i ona mora plaćati porez državi ako želi mjesečno prodat jedan ajvar. Ali naši katolički svećenici ne moraju. Jer oni su država u državi. Oni su poseban soj ljudi. Zaštićeni su u Hrvatskoj ko mufloni. Ko pande u Kini. Oni mogu puniti svoje džepove novcem nas građana, pljačkat nas do mile volje, a baka od osamdeset godina ne smije na ulici prodat jednu bocu svoga ajvara, jer ako ju uhvati inspekcija završit će u zatvoru. Što reći, Bože, neka nam vječno živi naša pravna država!
Blagoslov kuća ja zovem pravim imenom-pljačka kuća. Vjera je poezija nepoetičnih ljudi, a prodajući svoju lošu poeziju, svećenici rade lopovluk i krađu, otimačinu i ono malo sirotinje i novaca koji građanima Broda i Hrvatske ostanu poslije Božića.
Pitam se, odakle pravo našim misionarima i prosvjetiteljima iz katoličke crkve da bijelim križevima označavaju stanove podobnih Hrvata u kojima će se obaviti blagoslov kuća? Jer oni s tim zapravo označavaju crnim nevidljivim križevima stanove i kuće nepodobnih Hrvata. Tko im je to dozvolio? S kojim pravom to rade i prave od Slavonskog Broda novi KU KLUX KLAN. Jesu oni pozvonili nekome na vrata i pitali da li to uopće smiju raditi? Pa to je javna diskriminacija i podjela građana Slavonskog Broda, javno ponižavanje građana, javno pozivanje na linč, javno prozivanje u društvu i javno etiketiranje i žigosanje građana našega grada na podobne i nepodobne. Na taj detalj ili detaljčić nikada nisam zapravo ni obratio pažnju sve dok neki dan nisam ispred vrata svojih susjeda u zgradi uočio neke bijele križeve, kredom nacrtane ispred ulaznih vrata stanara zgrade.
Susjed mi je objasnio o čemu se radi. Odem onda u naselje Hebrang, kad tamo ista slika, kompletno cijelo naselje Hebrang, stanovi u zgradama označeni bijelim križevima. Neki i nisu. Pitam se, jesu li oni na crnim listama? Obuzeo me je neki osjećaj jeze. Nelagode. Straha. Ko Ku-Klux klan, jebote! Ti bijeli križevi su me asocirali na bijele kapuljače Ku-Klux klana u Americi kada su proganjali crnce, a naši crnci su stanovi građana koji nisu označeni, nevidljivi crni križevi.
Sablasno. Užas. Strahota. To me je asociralo na židove i žute trake koje su morali nositi oko ruke. To su također bili označeni, moralno politički nepodobni i etiketirani građani koje je trebalo likvidirati od strane nacista i fašista i nad njima izvršiti egzekuciju. U Brodu je prije drugog svjetskog rata živjelo puno židova. Za vrijeme Pavelićeve zločinačke države bili su gotovo svi ubijeni i likvidirani. Pitam se, jeli ovo novi poziv za likvidaciju moralno politički nepodobnih Brođana, onih čiji stanovi i kuće nisu označeni bijelim križem, nego zapravo nenapisanim i nenacrtanim crnim križem. I zanimljivo, sve to rade u ime boga.
A Bog je obična igračka u rukama svećenika kojima on služi samo za dobru zaradu i punjenje džepova, on je samo njihova marioneta, lutka na koncu, s njim se naši svećenici igraju i s njim manipuliraju kao i sa stadom svojih vjernika koje im služi samo za političku manipulaciju, regrutiranje građana u desničarske vjerske falange i za dobru zaradu te otimačinu novca iz njihovih džepova.
Religija je danas kod nas Hrvata postala samo jedno veliko iluzorno sunce koje se kreće oko čovjeka i grije ga dotle dok ima novca u svome džepu, a ako ga nema, onda čovjeka pušta da se on okreće oko samoga sebe ko guska u magli.
Katolička crkva u Hrvata je postala jedan veliki financijski inžinjering, tumor na tkivu našeg napaćenog hrvatskog naroda, tumor koji razjeda naš puk, baca sjeme zla među naš narod, zavađa nas po vjerskoj i političkoj osnovi, ideološkoj. Hrvatski narod siromaši i pao je već odavno na prosjački štap, a oni se bahate i bogate, i ne planiraju stati. I nitko im ne smije ništa. Svi ih se boje. Biskup Košić moju kćer naziva dezerterom, jer za koji dan pakuje kufere i svoju sreću ide tražit u Irskoj.
A nije dezerter onaj njegov župnik što si je kupio skupi crni mercedes. Javno prozivaju siromašne građane koji nemaju ni za kruh, nemaju od čega othraniti i odgojiti svoju djecu, u svojoj domovini ne mogu pronaći posao dostojan čovjeka, a oni njih proglašavaju dezerterima. A svoje bahate župnike nagrađuju mercedesima.
I oni su savjest našeg društva. Oni su naši uzori i moralni autoriteti. Više morala ima među kurvama u bordelu nego u našoj katoličkoj crkvi.
Pitam se samo, dokle ćemo kao društvo i država tolerirati ovakvo njihovo bahato ponašanje?
Bojovnici naše „svete“ katoličke crkve redovno uoči svakog blagoslova kuća bijelim križićem označe stan ili kuću koju treba blagosloviti, bijelom kredom pokraj ulaznih vrata stana ili kuće, a stanare uopće za dozvolu i ne pitaju. To je zapravo poruka društvu, gradu i državi, tko su moralno politički i religiozno podobni Hrvati, katolici, dok stan ili kuća ispred koje nije označen bijeli križ, to su zapravo onda nevidljivi crni križevi koji jasno prozivaju i etiketiraju u društvu moralno politički i vjersko-religiozno nepodobne građane. Loše Hrvate. Stoku. Tamo gdje nema označenog bijelog križa, to je glavna poruka, to su za naše katoličke svećenike crni križevi; žigosani i etiketirani ljudi, stoka, marva koju treba baciti u Savu, to su tamo neki označeni Hrvati heretici, farizeji, anarhisti i komunisti, tamo neki Srbi, židovi ili muslimani, tamo neki budisti ili ateisti koje sve treba pobiti i poslati na groblje sv. Lovre. To je poziv na javni linč!
Ja sam rođen kod Crnog križa u Slavonskom Brodu i tu i odrastao. Dakle, čim sam ugledao svjetlo dana, hoću reći, čim sam ispao iz pičke, odmah sam etiketiran i žigosan kao moralno politički nepodoban građanin, dijete crnog križa, jer… em sam rođen kod Crnog križa, em ispred moga stana prilikom blagoslova kuća, nikad nema označenog bijelog križa. Dakle, opet crni križ. Zašto, zato što sam ja Hrvat ateist, kozmopolit, život mi je pun cirkusa, prepun zapravo i bilo bi mi previše da si pored svih problema koje imam u životu, dozvolim još jednu budalaštinu, još jedan kršćanski cirkus koji se zove blagoslov kuća. I kojeg trebam još i masno platiti.
E, pa taj film neće gledati!
Ma zamisli molim te, svećenik će mene s nekim pištoljem na vodu malo pošpricati tobože nekom svetom vodicom, koju je amperom zagrabio iz tamo nekog bunara, malo će me poškropiti kapljicama te tobože svete božje vodice od kojih ću ja odmah doživjeti nirvanu. Prokleto prosvjetljenje. A ja prokleti komunjara. Pa ne bi komunjaru prosvijetlio ni amper svete vodice.
Karl Marx je rekao:
„Religija je uzdah ucviljena bića, duša svijeta bez srca, kao i duh prilika bez duše. Ona je opijum naroda.“
Zamisli, odmah ću, čim me posveti svetom vodicom, postati divan i krasan čovjek, čovjek koji će biti spašen od svih grijeha, zaštitit će i blagoslovit moju kuću i mene od svakog zla. Ali…samo da mu dobro platim. Pa makar bio i komunjara. No, ja ne znam samo koliko mu treba. Kakva su njegova očekivanja? Kakvi su njegovi apetiti? Kolika mu je tarifa? Da ga zadovoljim financijski. Ne znam, budući da ih ima i gay orijentiranih možda bi još htio da ga zadovoljim i seksualno kao sponzoruše koje snime video odnosa s njima i ucjenjuju ih za novac. Taj isti novac koji im damo kad nam svete kuće! Ljudi moji, pa nisam ja kurva iz Velikog kupleraja. A nisam ni komšinica s četvrtog kata s velikim sisama.
Zanimljivo, kad god sam imao blagoslov kuća, uvijek i obavezno poslije tog blagoslova kuća, desi mi se uvijek neko sranje u životu. Neki cirkus. Neko teško sranje. A kad ne bude blagoslova kuća-sve OK. I onda sam, prije nekih desetak godina, odlučio da svećenicima zabranim blagoslov svoje kuće. Neka oni prvo sebe blagoslove, jer neki su naši katolički svećenici izvana bože sačuvaj, a iznutra bože pomozi. Neka onda blagoslove i druge koliko god hoće, a mene neka samo puste na miru da živim svoj život.
Jer mi je ionako život u našoj božjoj državi totalno u kurcu.
Pitam se onda, razmišljam nešto, pa dobro, ali… gdje im je fiskalna blagajna? Ne vidim da ju nose sa sobom. Zašto svećenici ne izdaju račune prilikom svakog uzimanja novca i naplaćivanja blagoslova kuća? Hoće kurac moj! Kako bi onda vozili crne mercedese kao onaj župnik o kojem bruji cijela Hrvatska! Naši političari se svi odreda zalažu za pravnu državu, ali takvu pravnu državu u kojoj će naša sveta katolička crkva biti posebna država u državi, država koju nitko ne smije kontrolirati, a koji mogu pljačkati hrvatski narod, mogu se bogatiti na račun našeg napaćenog hrvatskog naroda koliko god mogu i žele. A zašto i ne bi kad im je to dozvoljeno.
Što mislite koliku tek lovu zgrnu na krstitkama, pričestima, krizmama, vjenčanjima, sprovodima…?
Evo recimo, primjer iz prakse, jedna baka od osamdeset godina koja ne može preživjeti od svoje male mirovine, ako ispred zgrade prodaje jednu bocu svoga ajvara kojeg je napravila, tek toliko da ga proda i preživi dan, svjedok sam bio tom nemilom događaju, odmah je došla carina, inspekcija, službena vozila, milion uniformiranih inspektora se skupilo oko jadne bakice. Sanader i njemu slični opljačkaju državu i nikom ništa, a bakica najebe zbog jedne boce ajvara!
Žena samo što nije doživjela infarkt. Okružili jadnu bakicu kao da je ratni zločinac ili neki teški kriminalac.
Jer eto, kažu i baka mora imati fiskalnu blagajnu i registriran obrt i ona mora plaćati porez državi ako želi mjesečno prodat jedan ajvar. Ali naši katolički svećenici ne moraju. Jer oni su država u državi. Oni su poseban soj ljudi. Zaštićeni su u Hrvatskoj ko mufloni. Ko pande u Kini. Oni mogu puniti svoje džepove novcem nas građana, pljačkat nas do mile volje, a baka od osamdeset godina ne smije na ulici prodat jednu bocu svoga ajvara, jer ako ju uhvati inspekcija završit će u zatvoru. Što reći, Bože, neka nam vječno živi naša pravna država!
Blagoslov kuća ja zovem pravim imenom-pljačka kuća. Vjera je poezija nepoetičnih ljudi, a prodajući svoju lošu poeziju, svećenici rade lopovluk i krađu, otimačinu i ono malo sirotinje i novaca koji građanima Broda i Hrvatske ostanu poslije Božića.
Pitam se, odakle pravo našim misionarima i prosvjetiteljima iz katoličke crkve da bijelim križevima označavaju stanove podobnih Hrvata u kojima će se obaviti blagoslov kuća? Jer oni s tim zapravo označavaju crnim nevidljivim križevima stanove i kuće nepodobnih Hrvata. Tko im je to dozvolio? S kojim pravom to rade i prave od Slavonskog Broda novi KU KLUX KLAN. Jesu oni pozvonili nekome na vrata i pitali da li to uopće smiju raditi? Pa to je javna diskriminacija i podjela građana Slavonskog Broda, javno ponižavanje građana, javno pozivanje na linč, javno prozivanje u društvu i javno etiketiranje i žigosanje građana našega grada na podobne i nepodobne. Na taj detalj ili detaljčić nikada nisam zapravo ni obratio pažnju sve dok neki dan nisam ispred vrata svojih susjeda u zgradi uočio neke bijele križeve, kredom nacrtane ispred ulaznih vrata stanara zgrade.
Susjed mi je objasnio o čemu se radi. Odem onda u naselje Hebrang, kad tamo ista slika, kompletno cijelo naselje Hebrang, stanovi u zgradama označeni bijelim križevima. Neki i nisu. Pitam se, jesu li oni na crnim listama? Obuzeo me je neki osjećaj jeze. Nelagode. Straha. Ko Ku-Klux klan, jebote! Ti bijeli križevi su me asocirali na bijele kapuljače Ku-Klux klana u Americi kada su proganjali crnce, a naši crnci su stanovi građana koji nisu označeni, nevidljivi crni križevi.
Sablasno. Užas. Strahota. To me je asociralo na židove i žute trake koje su morali nositi oko ruke. To su također bili označeni, moralno politički nepodobni i etiketirani građani koje je trebalo likvidirati od strane nacista i fašista i nad njima izvršiti egzekuciju. U Brodu je prije drugog svjetskog rata živjelo puno židova. Za vrijeme Pavelićeve zločinačke države bili su gotovo svi ubijeni i likvidirani. Pitam se, jeli ovo novi poziv za likvidaciju moralno politički nepodobnih Brođana, onih čiji stanovi i kuće nisu označeni bijelim križem, nego zapravo nenapisanim i nenacrtanim crnim križem. I zanimljivo, sve to rade u ime boga.
A Bog je obična igračka u rukama svećenika kojima on služi samo za dobru zaradu i punjenje džepova, on je samo njihova marioneta, lutka na koncu, s njim se naši svećenici igraju i s njim manipuliraju kao i sa stadom svojih vjernika koje im služi samo za političku manipulaciju, regrutiranje građana u desničarske vjerske falange i za dobru zaradu te otimačinu novca iz njihovih džepova.
Religija je danas kod nas Hrvata postala samo jedno veliko iluzorno sunce koje se kreće oko čovjeka i grije ga dotle dok ima novca u svome džepu, a ako ga nema, onda čovjeka pušta da se on okreće oko samoga sebe ko guska u magli.
Katolička crkva u Hrvata je postala jedan veliki financijski inžinjering, tumor na tkivu našeg napaćenog hrvatskog naroda, tumor koji razjeda naš puk, baca sjeme zla među naš narod, zavađa nas po vjerskoj i političkoj osnovi, ideološkoj. Hrvatski narod siromaši i pao je već odavno na prosjački štap, a oni se bahate i bogate, i ne planiraju stati. I nitko im ne smije ništa. Svi ih se boje. Biskup Košić moju kćer naziva dezerterom, jer za koji dan pakuje kufere i svoju sreću ide tražit u Irskoj.
A nije dezerter onaj njegov župnik što si je kupio skupi crni mercedes. Javno prozivaju siromašne građane koji nemaju ni za kruh, nemaju od čega othraniti i odgojiti svoju djecu, u svojoj domovini ne mogu pronaći posao dostojan čovjeka, a oni njih proglašavaju dezerterima. A svoje bahate župnike nagrađuju mercedesima.
I oni su savjest našeg društva. Oni su naši uzori i moralni autoriteti. Više morala ima među kurvama u bordelu nego u našoj katoličkoj crkvi.
Pitam se samo, dokle ćemo kao društvo i država tolerirati ovakvo njihovo bahato ponašanje?
