Dernek mržnje

Evo zore, evo dana, evo opet Đurinih jarana... Ljutiti kao risovi na potpredsjednika vlade i šefa politički eutanaziranog HNS-a Predraga Štromara, potpredsjednika Hrvatskog sabora Furia Radina i saborskog zastupnika Milorada Pupovca - baš tim redom - a potom i na sve u medijima i šire u društvu koji "ne vole Hrvatsku", nego su četničko-komunističko-udbaška peta kolona, udruženi HOS-ovi veterani ultimativno su sa skupa Saveza udruga dragovoljaca Hrvatskih oružanih snaga (SUHOS) u Osijeku priprijetili premijeru Andreju Plenkovića da ne dira ustašku krilaticu Za dom spremni na HOS-ovim pločama ni u Jasenovcu niti igdje po RH te da ih zaštiti od onih "koji nas nazivaju fašistima i ustašama".

A sami su se nazvali ustašama i nakitili kao ustaše odorama, znakovljem i sloganima čim je šef HSP-a Dobroslav Paraga osnovao 1991. tu stranačku vojsku, s topom na ulazu u Glavni stan na Starčevićevom trgu u Zagrebu. Sada više - za javnost, kojoj je to iritantno, kao i međunarodnoj zajednici -  ne bi bili ustaše, nego čak antinacifašisti. Koje država treba štititi kako bi i dalje slavili 10. travnja 1941. Kao "temelj RH" (Luka Podrug, HĆSP), dernjali se starom hrvatskom krilaticomZa dom spremni i vrijeđali ustavni hrvatski grb ustaškom šahovnicom s početnim bijelim poljem. Dernek mržnje i jezivih društvenih, ideoloških i inih podjela traži državnu zaštitu. Sic.

Štromar, Radin i Pupovac, ključni zavrtnji u traljavo presloženoj HDZ-ovoj vladajućoj većini - deklarirani antinacifašisti - oštro su reagirali na izjavu ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića  u Večernjem listu o tome da će HOS-ova ploča u Jasenovcu s krilaticom Za dom spremni ostati do daljnjega. Kazali su da je premijer iznevjerio obvezu iz koalicijskih sporazuma o uklanjanju spornih ploča i da to dovodi u pitanje njihovu daljnju potporu presloženoj HDZ-ovoj vladajućoj većini.

Istog se trena digla frka. Premijer se nevjerodostojno uhvatio za slamku svog Vijeća za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, kolokvijalno vijeća za suočavanje s prošlošću, koje ima do ožujka 2018. preporučiti državni odnos prema ustaškoj i partizanskoj baštini, a Bošnjaković je već drugi dan ublažio svoju spornu izjavu opaskom da se "ploča u Jasenovcu može skinuti i prije". Budući da frka postaje sve neugodnija za vladajuće, ali i imidž RH u međunarodnoj zajednici, premijer se pohitao igrati vatrogasca koji na otvoreni oganj nasrće - kerozinom. "Naći ćemo zakonit način za zamjenu ploče poginulim pripadnicima HOS-a", kazao je.

Kad je o ustašluku riječ, i sada ima na raspolaganju zakonske alate, utemeljen na samim Izvorišnim osnovama Ustava RH, a povijesna znanost i u nas i u svijetu u prošlih je 72 godine od završetka Drugog svjetskog rata dala vrlo precizan i točan pravorijek o ustašama i partizanima. Prvi su kvislinzi, zločinci i ljaga na hrvatskom tkivu, a drugi pozitivci koji su donijeli narodu slobodu u borbi protiv ustaša i okupatora te vratili zemlji raskrčmljene teritorije Istre, Kvarnera, Gorskog kotara, Dalmacije s otocima, Međimurja... Što tu Plenkoviću nije jasno? Ne može sjediti na dva stolca: i neonacifašističkom kad su u pitanju sektaški interesi održanja na vlasti i dijelom crnih glasova birača te antinacifašističkom za glumačke potrebe u inozemstvu.

Nacifašistička i antinacifašistička ideologija su dva nepomirljiva svijeta. Ni po kakvoj zakonskoj obligaciji ili Plenkovićevom "rješenju" njihovi sljedbenici u RH nikad neće zajedno, zagrljeni pjevati i gustu maglu oko Zagreba, Gradišku Staru ili Juru i Bobana i Po šumama i gorama ili Druže Tito, mi ti se kunemo. Nema šanse. Iz HOS-a se, doduše, čuju "izdvojena mišljenja" da bi kompromisno pristali na uklanjanje svoga iritantnog za dom nespremnog grba u Jasenovcu, ali - nigdje drugdje, gdje god su inatljivo/bahato posijali krilaticu Za dom spremni. To nije nikakav kompromis, i na tu podvalu antinacifašistički dio politike i javnosti ne bi nasjeo.

"Očekujemo očitovanje premijera i predsjednika Sabora je li to (što su zatražili Štromar, Radin i Pupovac, op.a.) ujedno stajalište vlade i Sabora", kazao je u Osijeku šatoraški vođa sa Savske 66 u Zagrebu Đuro Glogoški. "Ako se ne očituju, nećemo sjediti skrštenih ruku i gledati kako se skida ploča u Jasenovcu. Upotrijebit ćemo sva legalna sredstva uključujući referendum i obraćanje međunarodnim sudovima. Imamo i B i C opciju. Obilježja HOS-a, koji je bio legalni dio obrambene vojske, nisu ustaška i fašistička."

Je li sve to samo bura u čaši vode ili su bivši šatoraši sa Savske 66 već pohitali u vukovarski Memorijalni centar Domovinskog rata, gdje je "privremeno pohranjen" njihov prosvjedni rekvizit kako bi ga oteli moljcima i opet razapeli? Po opciji B, pred HOS-ovom pločom na zgradi jasenovačkog dječjeg vrtića, gdje je u doba ustaškog paradržavnog terora bio stožer zloglasnog zapovjednika konc-logora Vjekoslava Maksa Luburića. Ili po opciji C, opet u Zagrebu, gdje bi buntovnički performans imao više javne pozornosti nego u Jasenovcu? Opet su, sugeriraju Glogoški i društvo davno kompromitiranu mantru, "ugroženi dostojanstvo hrvatskih branitelja i dignitet Domovinskog rata". I prijete da će reagirati.

Što će učiniti premijer? Ništa. Po običaju, razvodnit će problem i HOS-ove će za dom (ne)spremne ploče ostati kakve/gdje jesu, jer HOS ne želi ni čuti da se spomen-ploče njihovim poginulim drugovima postavljaju bez grba s krilaticom Za dom spremni. Što će učiniti Predrag Štromar, Furio Radin i Milorad Pupovac kad se iksti put uvjere da ih HDZ-ovi lideri - pa ni sada Plenković, unatoč potpisanim koalicijskim obećanjima -  ne šljivi pola posto? Također ništa. Njihov je krajnji domet - opet u stilu hrusti se šaka mala - verbalna larpurlartistika iza koje ne stoji minimum vjerodostojnosti. Samo suhi osobni interes pri državnim jaslama i magnetski privlačnim apanažama.

Da Štromar uistinu kani postupiti kao što neuvjerljivo prijeti, učinio bi to prije dva mjeseca kad je istekao rok iz koalicijskog sporazuma HNS-HDZ za uklanjanje sporne ploče u Jasenovcu. Zahvalio bi se premijeru na potpredsjedničkom mjestu u vladi, povukao pet zastupnika iz koalicije i prijavio se na burzu rada. I time - pada vlada. Plenković više ne bi imao ionako traljavu i neizvjesnu parlamentarnu većinu. No, Štromar to neće učiniti. Ni u snu. U Varaždinu je izgubio izbore i ostao bez posla, a koalicijom ostatka ostataka HNS-a s HDZ-om praktično je izbrisao stranku s političke scene. Zapečatio je i svoju i stranačku sudbinu. Možda zauvijek. Ta skupina vrijedi HDZ-u samo kao zakrpa na saborskoj većini, a padne li vlada, Štromarovi disidenti definitivno ostaju bez kruha. Što će reći saborske plaće blizu 20.000 kuna.

Kad je Štromar, figurativno rečeno, išao s vragom tikve saditi, dobro je znao kakav je HDZ-ov odnos prema neoustaštvu i tim pojavama nad kojima se ovih dana zgraža i američki State Department u izvješću o vjerskim slobodama u svijetu u 2016. godini.

Ni deklarirani antinacifašisti Furio Radin i Milorad Pupovac, koji inače drže gorljive tirade po antinacifašističkim skupovima o pojedinim obljetnicama, nisu trebali čekati baš Bošnjakovićev intervju Večernjaku da im se, kao, diže kosa na glavi zbog toga što HDZ-ova vlast tolerira bujajuće ideološko crnilo. Obojica su unaprijed dobro znali u kakvoj je HDZ ljubavi s neonacifašističkim liderima, njihovom rabotom i pojavama, ali im to nije smetalo kad su sklapali promiskuitetne koalicijske sporazume.

Tko ih je tjerao blamirati se, kompromitirati si političko dostojanstvo i ljudski dignitet u društvu s Brunom Esih, Zlatkom Hasanbegovićem, Željkom Glasnovićem, Stevom Culejem, Milijanom Brkićem nadimkom Vaso i takvima, kojima je "milija ustaška nego partizanska kapa" i kojima je antinacifašizam - floskula? Da Pupovac povuče iz takve vlasti svoje tri zastupničke ruke, da to učini i Radin, opet bi bilo - pala vlada. E sad, bi li u tom slučaju HDZ zavrnuo državnu pipu za programe talijanske (npr. izdavačka kuća Edit, koju je već Hasanbegović uzeo na ministarski zub) i srpske manjine (npr. tjednik Novosti)?

Pupovac, recimo, uvrijeđen zbog HOS-ove ploče u Jasenovcu koju HDZ na sve načine izbjegava skinuti, ne ide na državnu komemoraciju žrtvama ustaškog konc-logora, bojkotira i premijera Plenkovića i vladu, a ne želi im uskratiti potporu. Je li to normalno? Što je Pupovac korisnog namro svojim sunarodnjacima koji po zabitima u Dalmaciji, Lici, Kordunu, Banovini, Slavoniji... nemaju struju, vodu, liječnika, ljekarnu, poštu, makar kiosk s kruhom i mlijekom...? Osim što je svojim istomišljenicima iz SDSS-a osigurao solidne apanaže u sklopu zakonski određene "srpske kvote", od lokalne sredine naviše.

Furio Radin je već 25 godina (!?) nezamjenjiv predstavnik talijanske manjine u Hrvatskom saboru, baš kao da u RH više ne živi ni jedan Talijan barem jednako sposoban kao i on. Na visokim i dobro plaćenim državni dužnostima (Ured za ravnopravnost spolova, itd.) pri vladi je i njegova supruga Helena Štimac-Radin. Brat Fabrizio Radin, pak, predsjednik je Izvršnog odbora Talijanske unije u RH. Neki mediji pozabavili su se i imovinskom karticom Furia Radina (saborska plaća viša od 20.000 kuna), gdje po podacima Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, stoji da je nakon 2008. godine "bogatiji za 1,512.000 kuna" u odnosu na prethodno razdoblje.

E sad, vrlo udoban položaj obitelji Radin, zahvaljujući politici, što se otprilike odnosi i na Pupovčeve, prilično je pouzdan sitnozor i za promišljanje bitnih parametara kako će postupati u odnosu na vladajuće političke, ideološke, koalicijske, moralne i ine vrijednosti u društveno-političkom mainstreamu. Kako osobno dobro staviti pod upitnik radi nekakvih ploča, hosovaca i endehazijske nostalgije? Ne bi išlo. Kao što i 25.000 kuna mjesečne državne (braniteljske i socijalne) apanaže obitelji Glogoški determinira njegove razloge za javno sramoćenje cjelokupne braniteljske populacije šatrama i militantnim traženjem kruha nad pogačom. HOS je smokvin list za mnogo ozbiljnije ambicije rigidne desnice o kojima se malo tko usudi ozbiljno progovoriti.

"Ne zanemarujem HOS", kazao je još 1992. godine Franjo Tuđman u razgovoru s novinarom Romanom Bolkovićem. "Meni je jasno da je među tim mladićima bilo i hrvatskih fanatika, hrvatskih ljudi koji su imali hrvatske ideale, ali je začuđujuće da nasjedaju onima koji im oblače crne košulje i fašističke oznake iz izgubljenog Drugog svjetskog rata. To je bila jedna od glavnih smetnji za međunarodno priznanje Hrvatske, to je nešto što svijet ne može prihvatiti, jer se današnji svijet gradi na načelima one antifašističke koalicije, traži se demokratski poredak. Što bi bilo od Njemačke da je nastavila na smeđekošuljaškim i crnokošuljaškim tradicijama?"

Što bi danas bilo s Andrejem Plenkovićem da je odmah po preuzimanju vlasti u HDZ-u, marginaliziranju rigidnog desnog krila u stranci te osobito dolaskom na premijersku dužnost odlučno ostao na toj Tuđmanovoj liniji? Da se otvoreno suprotstavio crnilu te usidrio HDZ u desnom političkom centru kao stožernu demokršćansku stranku? Za dom (ne)spremne ploče morao je poskidati čim su postavljene i ne skrivati se iza vijeća za (bolju) prošlost, koje na čelu manje-više nekompetentne, šarene skupine vodi sveučilišni profesor onkologije i nuklearne medicine akademik Zvonko Kusić, šef HAZU-a. Nema ta družina ništa za reći, što bi moglo biti prihvatljivo svima, a udovoljiti kriteriju povijesne istine. I biti osnovicom zakona o (boljoj) prošlosti.HOS-ovo Za dom spremni je šaka u oko suvremenoj RH i izazov pravosuđu koje se iz politikantskih razloga ne drži ustavne norme

U Izvorišnim osnovama Ustava RH se izričito navodi da su "temelji državne suverenosti u razdoblju Drugog svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963.-1990.)..."

Je li policija 5. kolovoza za proslave obljetnice VRA Oluje u Kninu nezakonito uhitila i prijavila Prekršajnom sudu u Šibeniku sedmoricu ucrnjenih muškaraca koji su vikali Za dom spremni. Uključujući Marka Skeju, inicijatora postavljanja spornih HOS-ovih ploča, ratnog zapovjednika HOS-ove IX. bojne Rafael vitez Boban, imenovane po ustaškom zapovjedniku (uz ratnog zločinca Juru Francetića) Crne legije? Je li sud nezakonito odlučilo 2004. ukloniti iz parka u Slunju spomenik Juri Francetiću te u Lovincu na Velebitu spomen-ploču ustaškom ratnom zločincu Mili Budaku? Je li policija nezakonito u Ogulinu nedavno spriječila ucrnjene fanove da postave ploču na Francetićevoj rodnoj kući? Ili je pravosuđe protuzakonito sankcioniralo nogometnog reprezentativca Josipa (Joea) Šimunića zbog urlanja Za dom spremni na maksimirskom stadionu?

Ako nisu postupili nezakonito, pa ustaška popudbina danas nije prihvatljiva u javnom prostoru RH, o kakvom to Plenković zbori "zakonskom rješenju" za krilaticu Za dom spremni? Jedino zakonsko rješenje je - ukloniti ustaštvo u bilo kojem obliku. Možda je premijer propustio tu priliku, jer je desno krilo u HDZ-u, potpomognuto šatorašima iz savske 555-dnevne postrojbe Đure Glogoškog, jamačno počelo složenu akciju Plenkovićeve smjene s čela HDZ-a. To se i otvoreno tražilo nakon odlaska Zlatka Hasanbegovića, marginalizacije Mire Kovača i ostavke Davora Ive Stiera, a nakon koalicije HDZ-a s HNS-om i Štromar-Radin-Pupovčevog prdeža u vjetar iskorištena je jasenovačka ploča kao razdjelnica između "nas" i "njih"? Dernek mržnje može početi.