Manifest liberalnog građanstva, crno-bijeli klasik ‘Dvanaest gnjevnih ljudi’, pokazuje zašto je Amerika postala velika. Zato što u njoj nisu svi bili ‘pametni’, na način oportunizma, kao kod nas: oni su imali ‘luđake’ koji su točno uviđali slabost svoje pozicije, ali su ipak ulazili u borbu za zakon, pravo i pravdu
Zoran Šprajc ležerno je odradio intervju s ‘osobom godine’, titanom iz Metkovića, Božom Petrovom. Božo je naciji, kako znamo, obećao: zaštićeni ekološko-ribolovni pojas u Jadranu, smanjenje broja županija, općina i gradova, smanjenje plaća saborskim zastupnicima na 9,999 kuna, smanjenje broja zastupnika, smanjenje TV pretplate, ukidanje drugog mirovinskog stupa, stručnost kao kriterij imenovanja u javnim poduzećima i tako dalje i tomu slično, sve u stilu braće Grimm, samo za odrasle. Što je doista postigao Most? Od svih konkretnih uspjeha naš se državnik prisjetio da su se uspjeli izboriti za to da ‘cijena struje ne naraste’. Šteta što to Petrov nije istaknuo kao svoju predizbornu zastavu: Most se zalaže za to da struja ne poskupi, pa da vidimo koliko bi glasova dobili! Na Šprajcovo pitanje je li mu plan bio krenuti iz Metkovića na nacionalnu političku scenu kako bi srušio čelništva dviju najvećih stranaka, Petrov je rekao da mu je ideja bila samo ‘politiku učiniti boljom’ i podići standard. Petrov će sebi sigurno podići standard, ali ne samo to, dići će i kuću. Nije ni to danas malo. Dolina Neretve ne mora patiti: Jambo ima nasljednika!
Treći program HRT-a u petak je prikazao manifest liberalnog građanstva, crno-bijeli klasik ‘Dvanaest gnjevnih ljudi’ koji pokazuje zašto je Amerika postala velika. Zato što u njoj nisu svi bili ‘pametni’, na način oportunizma, kao kod nas: oni su imali ‘luđake’ koji su točno uviđali slabost svoje pozicije, ali su ipak ulazili u borbu za zakon, pravo i pravdu. Sjetimo se samo Garyja Coopera u ‘Točno u podne’, koji je dokazao točnost poslovice kako je ‘Bog načinio ljude različitima, a onda je došao Samuel Colt i ponovno ih izjednačio’. U ‘Dvanaest gnjevnih ljudi’ argumente sile zamijenjen je silom argumenata. To je vrlo precizno formulirao Boris Buden: ‘U slavnom filmu Sidneyja Lumeta, ‘12 Angry Men’, Henry Fonda kao član porote spremno prihvaća neugodni položaj usamljenog pojedinca nasuprot složnoj većini i do kraja zastupa svoju istinu, uspijeva promijeniti mišljenje ostalih članova porote te na kraju spašava nevinog… Ondje pravda, ovdje istina, ne kao nešto što postoji po sebi, nego kao ono što uvijek iznova u aktu građanske hrabrosti valja preoteti konformizmu društvenog središta koje je bez kontrole samostalnog individualnog uvida tako često spremno na linč i na lakoumno žrtvovanje nevinih. I šerif i Henry Fonda su ekstremisti, ali ekstremisti pravde i istine, u najboljem građanskom smislu te riječi i u najboljoj tradiciji filozofije, kulture i politike Zapada…’ Mi, međutim, nećemo prihvatiti neugodni položaj usamljenog pojedinca nasuprot složnoj većini, mi ćemo se utopiti u složnu većinu, zauzeti komforni položaj ekstremnog centra, a onda, kad stvar propadne – jer takvi brodovi uvijek propadaju – tražiti žrtvenog jarca.
HRT prikazuje snimke protjeranih ruskih diplomata iz Sjedinjenih Država. Amerikanci od Reagana nadalje pokušavaju utjerati Ruse u utrku u naoružanju, okružuju ih ‘atomskim štitom’ namijenjenim, kao fol, Iranu (Iran više nije neprijateljska zemlja, zašto dakle štit), izbezumljuju ih na sve moguće načine, plasirajući usput svijetu sliku Vladimira Putina kao čovjeka koji spava s rukom na okidaču, a on ih svaki put iznenadi. Sovjetski Savez je u zadnjoj invaziji sa Zapada imao 24 milijuna žrtava, pa ipak Putin ne reagira reciprocitetom nego mozgom. Mudro. Nije on ovim gandijevskim potezom toliko ponizio Baracka Obamu i klan Clintona koliko su oni ponizili sami sebe. Lani mu je Erdogan srušio avion, ništa; sada mu Amerikanci protjeruju diplomate, ništa. Trump mu čestita na mudrosti, a mi se čestitkama pridružujemo. To je loša vijest za svijet: planet na kojemu se Trump pokazuje pametnijom alternativom ozbiljno je zaglavio…
Barack Obama, čovjek koji je svijetu, na dolasku, značio nadu, odlazi kao zadnji jadnik. Bez trunke sportskog podnošenja poraza, bez dokaza da su im Rusi radili ono što su oni – za to postoji pregršt dokaza – desetljećima radili cijelom svijetu, demokrati luduju. Obama je obezvrijedio Nobela koji mu je avansiran, nepromišljeno, ismijao je Nobelov komitet, ali još gore, osramotio je Sjedinjene Države kao zemlju liberalne demokracije, desetljetni svjetionik slobode. Poraz Amerike na vlastitom terenu nije dobra vijest za svijet, kojemu Amerika treba kao demokratska i liberalna država, no čemu se nadati? Da će Trump popraviti ovo zlo, spaljenu zemlju koju mu ostavljaju Obamini ljudi, da mu što više otežaju detant? Što bismo tek dobili da je pobijedila žena prema kojoj Lady Macbeth djeluje kao Pepeljuga? Bože, čuvaj svijet u 2017. jer su ljudske snage u čijim je rukama njegova sudbina takve da izazivaju više strepnju nego nadu…
U odličnom razgovoru s Mašenjkom Vukadinović Žarko Puhovski rekao je da je dobro da su Karamarko i Milanović napustili scenu, ali je takvih odlazaka premalo. ‘Dobro je da su oni otišli, trebalo ih je još više otići, i Petrov, ali jedno su želje. Oni su se profilirali kao svađalice, Milanović je imao gard huligana i izgubio je zbog takvog ponašanja.’ ‘HDZ-u je’, rekao je, ‘trebao netko s naglašenim verbalnim faktorom, sada imamo takvog premijera, ali pitanje je što on ima drugo.’ Davora Bernardića ocijenio je kao idejnog eklektika koji glavinja kroz stvarnost: on nudi slobodu, a to je program liberala. Socijaldemokrati trebaju nuditi jednakost, ali oni to ne čine. S čim će na izbore? Bernardić je Bandićeva škola, a da će se ponašati bandićevski i voditi bandićevsku politiku postalo je kristalno jasno na polnoćki, kad je doveo vrh SDP-a na poklonstvo, u Canossu, zagrebačkom nadbiskupu Josipu Bozaniću, čovjeku koji ih iskreno prezire, ako ne i nešto gore…
Komentirajući stranku Bože Petrova Puhovski je dodao da je Most nevjerojatno uspješna i ‘najtajanstvenija organizacija’ nakon Komunističke partije, jer nije poznato kako zapravo funkcioniraju. Za novu političku stranku, Novu ljevicu, kaže da se tek moraju pokazati da su alternativa: ‘Moraju se pokazati drugačijim od SDP-a.’ Kaže da su dočekani kao ‘jugoslavenčine i udbaši’, što je besmisleno. Ocjenjuje da će kao stranka ‘imati problema s organizacijom…’ Bez dobrih terenaca, manolićevaca, pernarovaca, od tog ne bu niš…
Imamo jednu lošu i jednu manje lošu vijest. Loša glasi: u svim novogodišnjim programima diljem regije, kojoj ne pripadamo, dominirao je folk. Ni na HRT-u, ni na RTS-u, ni na OBN-u nije bilo rocka, popa, novog vala, osim u apotekarskim dozama. Od Kiće preko Škore do Šabana Šaulića, Brene i Vesne Zmijanac, cijeli je zapadni Balkan slavio narodnjački. Što je onda manje loša vijest? Pa to da to i nije turbofolk devedesetih…
U regiji kojoj pripadamo zvuci valcera, Strauss, otac i sin, i drugi. Jutarnji prijenos novogodišnjeg koncerta iz Musikvereina bio je praznik kulture, oda radosti. Urednica i komentatorica Ivana Kocelj koncert je prenosila suvereno, upućeno, eruditski, bez ijedne greške. Prisjetimo se ovdje i velike, nenadmašne Helge Vlahović Brnobić, zvuk čijega glasa će nam odzvanjati iz Musikvereina dokle god budemo gledali bečke novogodišnje koncerte.
portalnovosti
RTL Direkt, 29. prosinca, 22:00
Zoran Šprajc ležerno je odradio intervju s ‘osobom godine’, titanom iz Metkovića, Božom Petrovom. Božo je naciji, kako znamo, obećao: zaštićeni ekološko-ribolovni pojas u Jadranu, smanjenje broja županija, općina i gradova, smanjenje plaća saborskim zastupnicima na 9,999 kuna, smanjenje broja zastupnika, smanjenje TV pretplate, ukidanje drugog mirovinskog stupa, stručnost kao kriterij imenovanja u javnim poduzećima i tako dalje i tomu slično, sve u stilu braće Grimm, samo za odrasle. Što je doista postigao Most? Od svih konkretnih uspjeha naš se državnik prisjetio da su se uspjeli izboriti za to da ‘cijena struje ne naraste’. Šteta što to Petrov nije istaknuo kao svoju predizbornu zastavu: Most se zalaže za to da struja ne poskupi, pa da vidimo koliko bi glasova dobili! Na Šprajcovo pitanje je li mu plan bio krenuti iz Metkovića na nacionalnu političku scenu kako bi srušio čelništva dviju najvećih stranaka, Petrov je rekao da mu je ideja bila samo ‘politiku učiniti boljom’ i podići standard. Petrov će sebi sigurno podići standard, ali ne samo to, dići će i kuću. Nije ni to danas malo. Dolina Neretve ne mora patiti: Jambo ima nasljednika!
Dvanaest gnjevnih ljudi, HRT, 30. prosinca, 15:30
Treći program HRT-a u petak je prikazao manifest liberalnog građanstva, crno-bijeli klasik ‘Dvanaest gnjevnih ljudi’ koji pokazuje zašto je Amerika postala velika. Zato što u njoj nisu svi bili ‘pametni’, na način oportunizma, kao kod nas: oni su imali ‘luđake’ koji su točno uviđali slabost svoje pozicije, ali su ipak ulazili u borbu za zakon, pravo i pravdu. Sjetimo se samo Garyja Coopera u ‘Točno u podne’, koji je dokazao točnost poslovice kako je ‘Bog načinio ljude različitima, a onda je došao Samuel Colt i ponovno ih izjednačio’. U ‘Dvanaest gnjevnih ljudi’ argumente sile zamijenjen je silom argumenata. To je vrlo precizno formulirao Boris Buden: ‘U slavnom filmu Sidneyja Lumeta, ‘12 Angry Men’, Henry Fonda kao član porote spremno prihvaća neugodni položaj usamljenog pojedinca nasuprot složnoj većini i do kraja zastupa svoju istinu, uspijeva promijeniti mišljenje ostalih članova porote te na kraju spašava nevinog… Ondje pravda, ovdje istina, ne kao nešto što postoji po sebi, nego kao ono što uvijek iznova u aktu građanske hrabrosti valja preoteti konformizmu društvenog središta koje je bez kontrole samostalnog individualnog uvida tako često spremno na linč i na lakoumno žrtvovanje nevinih. I šerif i Henry Fonda su ekstremisti, ali ekstremisti pravde i istine, u najboljem građanskom smislu te riječi i u najboljoj tradiciji filozofije, kulture i politike Zapada…’ Mi, međutim, nećemo prihvatiti neugodni položaj usamljenog pojedinca nasuprot složnoj većini, mi ćemo se utopiti u složnu većinu, zauzeti komforni položaj ekstremnog centra, a onda, kad stvar propadne – jer takvi brodovi uvijek propadaju – tražiti žrtvenog jarca.
Dnevnik, HRT, 31. prosinca, 19:00
HRT prikazuje snimke protjeranih ruskih diplomata iz Sjedinjenih Država. Amerikanci od Reagana nadalje pokušavaju utjerati Ruse u utrku u naoružanju, okružuju ih ‘atomskim štitom’ namijenjenim, kao fol, Iranu (Iran više nije neprijateljska zemlja, zašto dakle štit), izbezumljuju ih na sve moguće načine, plasirajući usput svijetu sliku Vladimira Putina kao čovjeka koji spava s rukom na okidaču, a on ih svaki put iznenadi. Sovjetski Savez je u zadnjoj invaziji sa Zapada imao 24 milijuna žrtava, pa ipak Putin ne reagira reciprocitetom nego mozgom. Mudro. Nije on ovim gandijevskim potezom toliko ponizio Baracka Obamu i klan Clintona koliko su oni ponizili sami sebe. Lani mu je Erdogan srušio avion, ništa; sada mu Amerikanci protjeruju diplomate, ništa. Trump mu čestita na mudrosti, a mi se čestitkama pridružujemo. To je loša vijest za svijet: planet na kojemu se Trump pokazuje pametnijom alternativom ozbiljno je zaglavio…
Barack Obama, čovjek koji je svijetu, na dolasku, značio nadu, odlazi kao zadnji jadnik. Bez trunke sportskog podnošenja poraza, bez dokaza da su im Rusi radili ono što su oni – za to postoji pregršt dokaza – desetljećima radili cijelom svijetu, demokrati luduju. Obama je obezvrijedio Nobela koji mu je avansiran, nepromišljeno, ismijao je Nobelov komitet, ali još gore, osramotio je Sjedinjene Države kao zemlju liberalne demokracije, desetljetni svjetionik slobode. Poraz Amerike na vlastitom terenu nije dobra vijest za svijet, kojemu Amerika treba kao demokratska i liberalna država, no čemu se nadati? Da će Trump popraviti ovo zlo, spaljenu zemlju koju mu ostavljaju Obamini ljudi, da mu što više otežaju detant? Što bismo tek dobili da je pobijedila žena prema kojoj Lady Macbeth djeluje kao Pepeljuga? Bože, čuvaj svijet u 2017. jer su ljudske snage u čijim je rukama njegova sudbina takve da izazivaju više strepnju nego nadu…
Novi dan, N1, 31. prosinca, 9:30
U odličnom razgovoru s Mašenjkom Vukadinović Žarko Puhovski rekao je da je dobro da su Karamarko i Milanović napustili scenu, ali je takvih odlazaka premalo. ‘Dobro je da su oni otišli, trebalo ih je još više otići, i Petrov, ali jedno su želje. Oni su se profilirali kao svađalice, Milanović je imao gard huligana i izgubio je zbog takvog ponašanja.’ ‘HDZ-u je’, rekao je, ‘trebao netko s naglašenim verbalnim faktorom, sada imamo takvog premijera, ali pitanje je što on ima drugo.’ Davora Bernardića ocijenio je kao idejnog eklektika koji glavinja kroz stvarnost: on nudi slobodu, a to je program liberala. Socijaldemokrati trebaju nuditi jednakost, ali oni to ne čine. S čim će na izbore? Bernardić je Bandićeva škola, a da će se ponašati bandićevski i voditi bandićevsku politiku postalo je kristalno jasno na polnoćki, kad je doveo vrh SDP-a na poklonstvo, u Canossu, zagrebačkom nadbiskupu Josipu Bozaniću, čovjeku koji ih iskreno prezire, ako ne i nešto gore…
Komentirajući stranku Bože Petrova Puhovski je dodao da je Most nevjerojatno uspješna i ‘najtajanstvenija organizacija’ nakon Komunističke partije, jer nije poznato kako zapravo funkcioniraju. Za novu političku stranku, Novu ljevicu, kaže da se tek moraju pokazati da su alternativa: ‘Moraju se pokazati drugačijim od SDP-a.’ Kaže da su dočekani kao ‘jugoslavenčine i udbaši’, što je besmisleno. Ocjenjuje da će kao stranka ‘imati problema s organizacijom…’ Bez dobrih terenaca, manolićevaca, pernarovaca, od tog ne bu niš…
Novogodišnji program, HRT, RTS, OBN, 31. prosinca/1. siječnja
Imamo jednu lošu i jednu manje lošu vijest. Loša glasi: u svim novogodišnjim programima diljem regije, kojoj ne pripadamo, dominirao je folk. Ni na HRT-u, ni na RTS-u, ni na OBN-u nije bilo rocka, popa, novog vala, osim u apotekarskim dozama. Od Kiće preko Škore do Šabana Šaulića, Brene i Vesne Zmijanac, cijeli je zapadni Balkan slavio narodnjački. Što je onda manje loša vijest? Pa to da to i nije turbofolk devedesetih…
U regiji kojoj pripadamo zvuci valcera, Strauss, otac i sin, i drugi. Jutarnji prijenos novogodišnjeg koncerta iz Musikvereina bio je praznik kulture, oda radosti. Urednica i komentatorica Ivana Kocelj koncert je prenosila suvereno, upućeno, eruditski, bez ijedne greške. Prisjetimo se ovdje i velike, nenadmašne Helge Vlahović Brnobić, zvuk čijega glasa će nam odzvanjati iz Musikvereina dokle god budemo gledali bečke novogodišnje koncerte.
portalnovosti
