Kostur Thomasa Guona u mrtvačnici ispod crkve Presvetog Trojstva u tajanstvenim katakombama predstavlja jednu od najvećih zagonetki našega grada, vrlo osjetljiva dilema i pitanje koje zadire u samo srce i srž filozofije, etike i morala, psihologije, arheologije, književnosti, te na kraju i same politike. Tko je Thomas Guon?
Jedan od vrlo važnih likova u mojoj priči pod nazivom SVETA MISA ZA BLUDNICU ERIKU RITTIG. Naizgled vrlo bolesna i perverzna priča o seksu između jedne prostitutke i svećenika, u kripti ispod našeg Franjevačkog samostana. Ali, kada nekome kažete da je kod nas nešto bolesno ili perverzno, to je onda svakom malo ozbiljnijem promatraču i analitičaru društvenih i političkih zbivanja u našem gradu vrlo jasan znak da bi se u svemu tome nastranom moglo kriti i nešto genijalno.
Kod nas u Slavonskom Brodu sve što je normalno nosi epitete nečega totalno dosadnog i nezanimljivog i tek kada neki krug intelektualaca nešto ili nekoga proglasi nastranim i perverznim, to je tek prvi znak razmišljanja da bi se moglo raditi o nekom fenomenu o kojem trebamo i moramo ozbiljno razgovarati na svim nivoima od filozofskog, preko psihološkog i umjetničkog pa sve do političkog.
Fenomen postojanja kripti, katakombi i mrtvačnica ispod franjevačkih samostana i crkvi nije nikakva tajna i novost, oni postoji u Rimu i Parisu i mnogim drugim gradovima pa tako postoje i kod nas u Brodu ispod Crkve Presvetog Trojstva. Samo se u javnosti o tome vrlo malo zna, gotovo ništa, a oni koji bar nešto i znaju o tome šute i o toj tematici nerado govore, kao da se radi o omerti i mafijaškom zavjetu šutnje.
Zašto i zbog čega, ne znam.
Samo jedna prostitutka o ovoj zabranjenoj temi javno progovara u svojoj priči SVETA MISA ZA BLUDNICU ERIKU RITTIG, kada ju zaljubljeni, opsjednuti i njome zaluđeni svećenik tajno odvodi u mrtvačnicu i otkriva joj najveću brodsku misteriju, svijet rimskih katakombi i carstvo mrtvaca ispod crkve Presvetog Trojstva. Gdje u trenucima fizičkog dodira dok se drže za ruke, strasti se bude, požuda se rađa i u jednom mrtvačkom kapselu dolazi do strastvene ljubavne scene i vatrenog seksa. Dobro došli u tajanstveni svijet crkvene mrtvačnice, svijet ludosti i nastranosti bludnice Erike Rittig. A jeli ona uopće nastrana? Ili je možda pisac Darko Lončar Daky morbidan? Hoćemo li Shakespeara proglasiti ludim zato što je napisao KRALA LEARA? U tom svijetu „LUDOSTI“ u mrtvačkom lijesu dok vode ljubv Erika svećeniku postavlja vrlo ozbiljna i interesantna filozofska pitanja o tome zašto crkva mrzi žene, zašto ni jedna žena ne može i ne smije držati misu, zašto je naša sveta katolička crkva spaljivala žene na lomači, zašto crkva zlorabi nauk i ime Isusa Krista i kršćanski nauk pretvara u mračnu desničarsku filozofiju. Dok se sam svećenik jada Eriki i otvara joj dušu te u suzama u očima priznaje da i svećenici imaju potrebu za tjelesnom ljubavi, da mnogi naši katolički svećenici zbog celibata i zabrane ženidbe imaju vrlo ozbiljnih psihičkih problema i teško duševno obolijevaju…
Dragi čitatelji, kakav je vaš moralni i etički stav po tom pitanju? Što vi mislite, kakvo je vaše mišljenje? Jeli ovo samo filozofsko, moralno i etičko pitanje ili ujedno i političko?
Nakon ovog ljubavnog čina, pod plamičkom baklje svećenik i Erika nastavljaju i dalje istraživati misteriozni svijet labirinata, tunela i katakombi ispod našeg Franjevačkog samostana te tu pronalaze i prve pločice s natpisima mrtvaca: P. Sylvestera Ninkovicha umrlog 1864. Godine, P. Josephusa Ljubitscha sahranjenog 1817. godine, P.Bonaventura Poshardt Gestorbe, umro godine 1827. Gospode Bože, njih preko trideset, četrdeset, a možda i puno, puno više. Pravo carstvo mrtvaca.
Erika se pita, zašto o tome naši Brođani ne znaju ništa. Zašto o tome naši političari u gradu ne znaju ništa. Predmet posebnog zanimanja Erike biva slučaj pokopanog jednog civila pod imenom THOMAS GUON. On je ujedno i najstariji sahranjeni mrtvac, umro davne 1781. god. I baš taj najstariji mrtvac budi posebno zanimanje kod Erike jer se radi o civilu, a ne svećeniku i Erika se pita: A što imaju civili raditi u crkvenoj mrtvačnici i tajanstvenim brodskim katakombama.
Što ima jedan civil raditi u franjevačkoj kripti? Jeli to po Zakonu? Erika potom pažljivo primiče plamen baklje i otkriva crnim slovima namaljan zapis da se radi o civilu, medicinaru i vidaru, rođenom u Beču 1721. god. Erika smatra da o ovome slučaju treba izvijestiti austrijsku vladu i kralja. A nakon toga u slijedećem tunelu primjećuje četiri crna lijesa i tajanstvenu svjetlost koja dolazi iz jednog kostura, iznad koga je veliki srebrni križ, hvata ih panika i obadvoje bježe glavom bez obzira. Godina je 1930. i Erika odmah odlazi u Gradsko poglavarstvo i o ovome otkriću obavještava i osobno gradonačelnika Broda, te mu predlaže da s ovom pričom Crkva izađe u javnost i da Grad od ovoga slučaja napravi turističku atrakciju jer nam grad propada sve više i više i gospodarski i kulturološki i na svaki drugi način. Međutim, u Gradu joj je smiju i rugaju tvrdeći da je to sve laž, da je ona sve to izmislila i da je ona jedna obična nastrana luđakinja i kurva željna samo senzacija i ništa drugo, te da ispod naše Crkve Presvetog Trojstva ne postoje nikakve misteriozne katakombe i tajanstvene kripte niti bilo kakva mrtvačnica. Kurvama ionako nitko ništa ne vjeruje. Dragi čitatelji, a što vi mislite?
Pod pretpostavkom da Erika govori istinu, kakav je vaš moralni i etički stav u vezi slučaja mrtvaca THOMASA GUONA?
Smije li jedan civil biti pokopan i sahranjen zajedno sa svećenicima? Koliko uopće ima takvih civila sahranjenih u našem Franjevačkom samostanu? Tko su uopće oni? Dragi čitatelji, vi ste POROTA i imate pravo znati istinu, imate pravo iznijeti vaš osobni moralni i etički stav o slučaju THOMASA GUONA. Treba li tijelo Thomasa Guona vratiti u Austriju? Treba li o ovome slučaju obavijestiti njegove potomke u Beču? Imaju li oni pravo znati istinu? Imaju li njegovi današnju potomci u Beču moralno i zakonsko pravo tražiti i zahtijevati da njihov rođak bude sahranjen na njihovom gradskom, normalnom, civilnom groblju u Beču, a ne među svećenicima u tajanstvenim katakombama ispod jedne crkve.
Treba li o slučaju Thomasa Guona izvijestiti austrijskog veleposlanika u Zagrebu i austrijskog predsjednika? Dragi čitatelji, kakav je vaš moralni i etički stav po tom pitanju, a kakav politički? Slažete li se s bludnicom Erikom Rittig koja potiče inicijativu da se po ovom pitanju Crkva otvori javnosti, da se vrata brodskih katakombi otvore građanima, da se od ove brodske kripte napravi prvorazredna turistička atrakcija našega grada, nešto što bi moglo biti društvu korisno, korisno za naš grad, ra razvoj turizma u našem gradu, nešto vrlo korisno za naše građane, za društvo u cjelini.
Dragi čitatelji, vi ste POROTA i POROTA ima riječ….
________________________________________
APENDIKS
Darko Lončar
Lutvinka ½
35 000 Slavonski Brod
GRAD SLAVONSKI BROD
n/r Gradonačelnik: Mirko Duspara
PREDMET: TAJANSTVENE KATAKOMBE I GROBLJE ISPOD FRANJEVAČKOG SAMOSTANA- KAZNENO KRIVIČNO DJELO-SLUČAJ ZA DORH I POLICIJU
INICIJATIVA GRAĐANA:
PRETVARANJE NEZAKONITOG CRKVENOG PODZEMNOG GROBLJA U ZAKONITO NEPOKRETNO KULTURNO DOBRO I KULTURNO-POVIJESNU CJELINU KAO SASTAVNI DIO TURISTIČKE PONUDE NAŠEGA GRADA
Poštovani,
u zadnja dva dopisa službeno sam Vas u svojstvu zavičajnog pisca izvijestio, kao i vašeg zamjenika Hrvoja Andrića, Teu Tomas i pročelnicu Dubravku Marković, o postojanju tajanstvenih katakombi, groblja i mrtvačnice ispod našega Franjevačkog samostana.
Također sam vas informirao da su civili pokapani nezakonito, a kasnije i svećenici budući da je shodno Zakonu u to vrijeme hrvatsko-ugarski car Josip II donio 1780. god. vrlo jasnu CARSKU UREDBU I ZAKONSKI DEKRET O ZABRANI POKAPANJA MRTVACA U CRKVENE KRIPTE I KATAKOMBE. Službeni naziv Zakona je IMITAT-CARSKA ZAKONSKA UREDBA O GROBLJIMA I KRIPTAMA.
Također sam vas upoznao i informirao o razlozima kršenja Zakona od strane naših crkvenih velikodostojnika; gvardijana i župnika Crkve Presvetog Trojstva koji su nezakonito, ispod stola primali mito i velike količine novca i materijalnog blaga u obliku zlata, srebra, imanja i kuća od strane civila-bogatog sloja građanskog društva koji nisu pitali KOLIKO, podmićivali su velikim bogatstvom naše brodske svećenike samo da zadovolje svoju bolesnu opsesiju i red vlastite veličine da budu sahranjeni i pokopani u Crkvi.
Dakle, radi se o mitu i korupciji i velikoj količini nezakonitog novca kojeg su u plavim kuvertama i ispod stola primali naši brodski crkveni velikodostojnici svjesni da ozbiljno krše Zakon.
Godine 1867. i Hrvatska vlada u Zagrebu također je donijela vrlo jasan Zakon o zabrani ukopa civila i svećenika u Crkve i crkvene katakombe i kripte koji se također kršio, a prema zapisima i svjedočenjima novinara Brodske Tribune i Posavske Hrvatske iz 1930. god. koji su tada donijeli reportažu o postojanju tajanstvenih katakombi ispod cijele širene i dužine našeg Franjevačkog samostana; u njima su i bili te izvijestili brodsku javnost, naveli neka imena i prezimena pokopanih i civila i svećenika te godinu njihova ukopa.
Sa ovim današnjim, trećim dopisom, želim Vas informirati i obavijestiti da je postojanje groblja i grobnica, kripte i mrtvačnice ispod Crkve Presvetog Trojstva i danas nezakonito, također.
U Hrvatskoj danas postoji vrlo jasan zakon o GROBLJIMA I GROBOVIMA koji u točki dva vrlo jasno i precizno kaže da su grobovi komunalni objekti u vlasništvu LOKALNE SAMOUPRAVE na čijem se području nalaze. Taj Zakon je verificirao 1998. god. SABOR RH i naša Crkva Presvetog Trojstva ne može i ne smije nezakonito posjedovati svoje vlastito privatno groblje i svoje vlastite privatne grobove.
TAJ ČIN PREDSTAVLJA KAZNENO KRIVIČNO DJELO I TO JE SLUČAJ ZA DORH I POLICIJU. Poglavito glede nezakonitog ukopa civila i fizičkog onemogućivanja potomcima i rodbini da posjete grobove svojih potomaka i svoje rodbine te da budu upoznati i informirani o njihovom slučaju. Ovo nije pitanje samo za DORH I POLICIJU nego je i filozofsko pitanje, novinarsko, etičko i moralno, društveno i pravno, umjetničko, književno i povijesno, etnografsko i arheološko i na kraju i političko.
Političko ponajviše jer nam grad svakodnevno tone i propada sve više i više, mladi nam masovno i kolektivno odlaze iz grada, a naši zaposlenici u Turističkoj zajednici Grada ne pokazuju nikakvu ni volju ni želju niti bilo kave inicijative da naprave nešto korisno i dobro za naš grad.
Uvažavajući sve gore navedeno podnosim i pokrećem inicijativu da se nezakonita KRIPTA, groblje i grobovi ispod Crkve Presvetog Trojstva pretvore po pravnom instrumentariju u slijedeće: NEPOKRETNO KULTURNO DOBRO GRADA I KULTURNO POVIJESNA CJELINA KAO SASTAVNI DIO TURISTIČKE ZAJEDNICE I TURISTIČKE PONUDE NAŠEGA GRADA.
U tom slučaju prestao bi važiti nezakoniti pravni status sadašnjih grobova i groblja ispod FRANJEVAČKOG SAMOSTANA, njegov kazneno-krivični karakter i jedino u tom slučaju ovo groblje, kripta i katakombe postali bi legalni sastavni dio nepokretnog kulturnog dobra, Turističke zajednice i ponude našega Grada.
To su isto učinili slijedeći gradovi: OSIJEK, JAJCE, BAKAR, POŽEGA, RIM, PARIS…
Pažljivom analizom primijetio sam da sve navedene crkvene katakombe u gore spomenutim gradovima predstavljaju vrlo važan i vrlo zanimljiv sastavni dio turističke ponude u navedenim gradovima. To je sasvim normalno i logično jer sve što je vezano za TAJNE, MISTERIJE I ČUDA draška znatiželju i budi zanimanje i interes turista i isti bi slučaj bio mi sa našim gradom. Dubokom vjerujem da bi ovim činom bitno obogatili turističku ponudu našega grada koja nam je sada jako siromašna i pobudili veliko zanimanje domaćih i stranih turista, a naš grad učinili poželjnim i atraktivnim. Iskustva navedenih gradova to i pokazuju.
To i jest konačni cilj ove moje inicijative, a ne nikako napad na našu Crkvu Presvetog Trojstva niti prozivanje sadašnjeg gvardijana i crkvenih velikodostojnika po pitanju bilo kakve odgovornosti za nezakonite radnje svojih prethodnika.
No, svakako da bi bili odgovorni, ako budu upoznati sa ovim dopisom, a ništa ne učine ili ne žele učiniti da spriječe daljnju nezakonitost postojanja brodske kripte i crkvenih katakombi, groblja i grobova. Poglavito pokopanih civila, jer to više nije pravno pitanje i odgovornost samo Crkve nego i civilnih nevladinih udruga, rodbine i potomaka pokojnika civila, te na kraju i pitanje politike i društva u cjelini.
Uvažavajući sve gore navedeno, molim odgovorne političare Grada Slavonskog Broda te gradonačelnika osobno, da poduzmu sve prave korake da se shodno važećim zakonskim propisima RH nezakonito groblje i grobovi Crkve Presvetog Trojstva pretvore u zakonito nepokretno kulturno dobro našega grada koje će biti u službi i korist naših građana Slavonskog Broda, u službi naroda, razvoja turizma u našem gradu i u službi civilnog društva u cjelini.
Hvala.
S poštovanjem!
Slavonski Brod, 6.8. 2018. god. Zavičajni pisac: Darko Lončar
Jedan od vrlo važnih likova u mojoj priči pod nazivom SVETA MISA ZA BLUDNICU ERIKU RITTIG. Naizgled vrlo bolesna i perverzna priča o seksu između jedne prostitutke i svećenika, u kripti ispod našeg Franjevačkog samostana. Ali, kada nekome kažete da je kod nas nešto bolesno ili perverzno, to je onda svakom malo ozbiljnijem promatraču i analitičaru društvenih i političkih zbivanja u našem gradu vrlo jasan znak da bi se u svemu tome nastranom moglo kriti i nešto genijalno.
Kod nas u Slavonskom Brodu sve što je normalno nosi epitete nečega totalno dosadnog i nezanimljivog i tek kada neki krug intelektualaca nešto ili nekoga proglasi nastranim i perverznim, to je tek prvi znak razmišljanja da bi se moglo raditi o nekom fenomenu o kojem trebamo i moramo ozbiljno razgovarati na svim nivoima od filozofskog, preko psihološkog i umjetničkog pa sve do političkog.
Fenomen postojanja kripti, katakombi i mrtvačnica ispod franjevačkih samostana i crkvi nije nikakva tajna i novost, oni postoji u Rimu i Parisu i mnogim drugim gradovima pa tako postoje i kod nas u Brodu ispod Crkve Presvetog Trojstva. Samo se u javnosti o tome vrlo malo zna, gotovo ništa, a oni koji bar nešto i znaju o tome šute i o toj tematici nerado govore, kao da se radi o omerti i mafijaškom zavjetu šutnje.
Zašto i zbog čega, ne znam.
Samo jedna prostitutka o ovoj zabranjenoj temi javno progovara u svojoj priči SVETA MISA ZA BLUDNICU ERIKU RITTIG, kada ju zaljubljeni, opsjednuti i njome zaluđeni svećenik tajno odvodi u mrtvačnicu i otkriva joj najveću brodsku misteriju, svijet rimskih katakombi i carstvo mrtvaca ispod crkve Presvetog Trojstva. Gdje u trenucima fizičkog dodira dok se drže za ruke, strasti se bude, požuda se rađa i u jednom mrtvačkom kapselu dolazi do strastvene ljubavne scene i vatrenog seksa. Dobro došli u tajanstveni svijet crkvene mrtvačnice, svijet ludosti i nastranosti bludnice Erike Rittig. A jeli ona uopće nastrana? Ili je možda pisac Darko Lončar Daky morbidan? Hoćemo li Shakespeara proglasiti ludim zato što je napisao KRALA LEARA? U tom svijetu „LUDOSTI“ u mrtvačkom lijesu dok vode ljubv Erika svećeniku postavlja vrlo ozbiljna i interesantna filozofska pitanja o tome zašto crkva mrzi žene, zašto ni jedna žena ne može i ne smije držati misu, zašto je naša sveta katolička crkva spaljivala žene na lomači, zašto crkva zlorabi nauk i ime Isusa Krista i kršćanski nauk pretvara u mračnu desničarsku filozofiju. Dok se sam svećenik jada Eriki i otvara joj dušu te u suzama u očima priznaje da i svećenici imaju potrebu za tjelesnom ljubavi, da mnogi naši katolički svećenici zbog celibata i zabrane ženidbe imaju vrlo ozbiljnih psihičkih problema i teško duševno obolijevaju…
Dragi čitatelji, kakav je vaš moralni i etički stav po tom pitanju? Što vi mislite, kakvo je vaše mišljenje? Jeli ovo samo filozofsko, moralno i etičko pitanje ili ujedno i političko?
Nakon ovog ljubavnog čina, pod plamičkom baklje svećenik i Erika nastavljaju i dalje istraživati misteriozni svijet labirinata, tunela i katakombi ispod našeg Franjevačkog samostana te tu pronalaze i prve pločice s natpisima mrtvaca: P. Sylvestera Ninkovicha umrlog 1864. Godine, P. Josephusa Ljubitscha sahranjenog 1817. godine, P.Bonaventura Poshardt Gestorbe, umro godine 1827. Gospode Bože, njih preko trideset, četrdeset, a možda i puno, puno više. Pravo carstvo mrtvaca.
Erika se pita, zašto o tome naši Brođani ne znaju ništa. Zašto o tome naši političari u gradu ne znaju ništa. Predmet posebnog zanimanja Erike biva slučaj pokopanog jednog civila pod imenom THOMAS GUON. On je ujedno i najstariji sahranjeni mrtvac, umro davne 1781. god. I baš taj najstariji mrtvac budi posebno zanimanje kod Erike jer se radi o civilu, a ne svećeniku i Erika se pita: A što imaju civili raditi u crkvenoj mrtvačnici i tajanstvenim brodskim katakombama.
Što ima jedan civil raditi u franjevačkoj kripti? Jeli to po Zakonu? Erika potom pažljivo primiče plamen baklje i otkriva crnim slovima namaljan zapis da se radi o civilu, medicinaru i vidaru, rođenom u Beču 1721. god. Erika smatra da o ovome slučaju treba izvijestiti austrijsku vladu i kralja. A nakon toga u slijedećem tunelu primjećuje četiri crna lijesa i tajanstvenu svjetlost koja dolazi iz jednog kostura, iznad koga je veliki srebrni križ, hvata ih panika i obadvoje bježe glavom bez obzira. Godina je 1930. i Erika odmah odlazi u Gradsko poglavarstvo i o ovome otkriću obavještava i osobno gradonačelnika Broda, te mu predlaže da s ovom pričom Crkva izađe u javnost i da Grad od ovoga slučaja napravi turističku atrakciju jer nam grad propada sve više i više i gospodarski i kulturološki i na svaki drugi način. Međutim, u Gradu joj je smiju i rugaju tvrdeći da je to sve laž, da je ona sve to izmislila i da je ona jedna obična nastrana luđakinja i kurva željna samo senzacija i ništa drugo, te da ispod naše Crkve Presvetog Trojstva ne postoje nikakve misteriozne katakombe i tajanstvene kripte niti bilo kakva mrtvačnica. Kurvama ionako nitko ništa ne vjeruje. Dragi čitatelji, a što vi mislite?
Pod pretpostavkom da Erika govori istinu, kakav je vaš moralni i etički stav u vezi slučaja mrtvaca THOMASA GUONA?
Smije li jedan civil biti pokopan i sahranjen zajedno sa svećenicima? Koliko uopće ima takvih civila sahranjenih u našem Franjevačkom samostanu? Tko su uopće oni? Dragi čitatelji, vi ste POROTA i imate pravo znati istinu, imate pravo iznijeti vaš osobni moralni i etički stav o slučaju THOMASA GUONA. Treba li tijelo Thomasa Guona vratiti u Austriju? Treba li o ovome slučaju obavijestiti njegove potomke u Beču? Imaju li oni pravo znati istinu? Imaju li njegovi današnju potomci u Beču moralno i zakonsko pravo tražiti i zahtijevati da njihov rođak bude sahranjen na njihovom gradskom, normalnom, civilnom groblju u Beču, a ne među svećenicima u tajanstvenim katakombama ispod jedne crkve.
Treba li o slučaju Thomasa Guona izvijestiti austrijskog veleposlanika u Zagrebu i austrijskog predsjednika? Dragi čitatelji, kakav je vaš moralni i etički stav po tom pitanju, a kakav politički? Slažete li se s bludnicom Erikom Rittig koja potiče inicijativu da se po ovom pitanju Crkva otvori javnosti, da se vrata brodskih katakombi otvore građanima, da se od ove brodske kripte napravi prvorazredna turistička atrakcija našega grada, nešto što bi moglo biti društvu korisno, korisno za naš grad, ra razvoj turizma u našem gradu, nešto vrlo korisno za naše građane, za društvo u cjelini.
Dragi čitatelji, vi ste POROTA i POROTA ima riječ….
________________________________________
APENDIKS
Darko Lončar
Lutvinka ½
35 000 Slavonski Brod
GRAD SLAVONSKI BROD
n/r Gradonačelnik: Mirko Duspara
PREDMET: TAJANSTVENE KATAKOMBE I GROBLJE ISPOD FRANJEVAČKOG SAMOSTANA- KAZNENO KRIVIČNO DJELO-SLUČAJ ZA DORH I POLICIJU
INICIJATIVA GRAĐANA:
PRETVARANJE NEZAKONITOG CRKVENOG PODZEMNOG GROBLJA U ZAKONITO NEPOKRETNO KULTURNO DOBRO I KULTURNO-POVIJESNU CJELINU KAO SASTAVNI DIO TURISTIČKE PONUDE NAŠEGA GRADA
Poštovani,
u zadnja dva dopisa službeno sam Vas u svojstvu zavičajnog pisca izvijestio, kao i vašeg zamjenika Hrvoja Andrića, Teu Tomas i pročelnicu Dubravku Marković, o postojanju tajanstvenih katakombi, groblja i mrtvačnice ispod našega Franjevačkog samostana.
Također sam vas informirao da su civili pokapani nezakonito, a kasnije i svećenici budući da je shodno Zakonu u to vrijeme hrvatsko-ugarski car Josip II donio 1780. god. vrlo jasnu CARSKU UREDBU I ZAKONSKI DEKRET O ZABRANI POKAPANJA MRTVACA U CRKVENE KRIPTE I KATAKOMBE. Službeni naziv Zakona je IMITAT-CARSKA ZAKONSKA UREDBA O GROBLJIMA I KRIPTAMA.
Također sam vas upoznao i informirao o razlozima kršenja Zakona od strane naših crkvenih velikodostojnika; gvardijana i župnika Crkve Presvetog Trojstva koji su nezakonito, ispod stola primali mito i velike količine novca i materijalnog blaga u obliku zlata, srebra, imanja i kuća od strane civila-bogatog sloja građanskog društva koji nisu pitali KOLIKO, podmićivali su velikim bogatstvom naše brodske svećenike samo da zadovolje svoju bolesnu opsesiju i red vlastite veličine da budu sahranjeni i pokopani u Crkvi.
Dakle, radi se o mitu i korupciji i velikoj količini nezakonitog novca kojeg su u plavim kuvertama i ispod stola primali naši brodski crkveni velikodostojnici svjesni da ozbiljno krše Zakon.
Godine 1867. i Hrvatska vlada u Zagrebu također je donijela vrlo jasan Zakon o zabrani ukopa civila i svećenika u Crkve i crkvene katakombe i kripte koji se također kršio, a prema zapisima i svjedočenjima novinara Brodske Tribune i Posavske Hrvatske iz 1930. god. koji su tada donijeli reportažu o postojanju tajanstvenih katakombi ispod cijele širene i dužine našeg Franjevačkog samostana; u njima su i bili te izvijestili brodsku javnost, naveli neka imena i prezimena pokopanih i civila i svećenika te godinu njihova ukopa.
Sa ovim današnjim, trećim dopisom, želim Vas informirati i obavijestiti da je postojanje groblja i grobnica, kripte i mrtvačnice ispod Crkve Presvetog Trojstva i danas nezakonito, također.
U Hrvatskoj danas postoji vrlo jasan zakon o GROBLJIMA I GROBOVIMA koji u točki dva vrlo jasno i precizno kaže da su grobovi komunalni objekti u vlasništvu LOKALNE SAMOUPRAVE na čijem se području nalaze. Taj Zakon je verificirao 1998. god. SABOR RH i naša Crkva Presvetog Trojstva ne može i ne smije nezakonito posjedovati svoje vlastito privatno groblje i svoje vlastite privatne grobove.
TAJ ČIN PREDSTAVLJA KAZNENO KRIVIČNO DJELO I TO JE SLUČAJ ZA DORH I POLICIJU. Poglavito glede nezakonitog ukopa civila i fizičkog onemogućivanja potomcima i rodbini da posjete grobove svojih potomaka i svoje rodbine te da budu upoznati i informirani o njihovom slučaju. Ovo nije pitanje samo za DORH I POLICIJU nego je i filozofsko pitanje, novinarsko, etičko i moralno, društveno i pravno, umjetničko, književno i povijesno, etnografsko i arheološko i na kraju i političko.
Političko ponajviše jer nam grad svakodnevno tone i propada sve više i više, mladi nam masovno i kolektivno odlaze iz grada, a naši zaposlenici u Turističkoj zajednici Grada ne pokazuju nikakvu ni volju ni želju niti bilo kave inicijative da naprave nešto korisno i dobro za naš grad.
Uvažavajući sve gore navedeno podnosim i pokrećem inicijativu da se nezakonita KRIPTA, groblje i grobovi ispod Crkve Presvetog Trojstva pretvore po pravnom instrumentariju u slijedeće: NEPOKRETNO KULTURNO DOBRO GRADA I KULTURNO POVIJESNA CJELINA KAO SASTAVNI DIO TURISTIČKE ZAJEDNICE I TURISTIČKE PONUDE NAŠEGA GRADA.
U tom slučaju prestao bi važiti nezakoniti pravni status sadašnjih grobova i groblja ispod FRANJEVAČKOG SAMOSTANA, njegov kazneno-krivični karakter i jedino u tom slučaju ovo groblje, kripta i katakombe postali bi legalni sastavni dio nepokretnog kulturnog dobra, Turističke zajednice i ponude našega Grada.
To su isto učinili slijedeći gradovi: OSIJEK, JAJCE, BAKAR, POŽEGA, RIM, PARIS…
Pažljivom analizom primijetio sam da sve navedene crkvene katakombe u gore spomenutim gradovima predstavljaju vrlo važan i vrlo zanimljiv sastavni dio turističke ponude u navedenim gradovima. To je sasvim normalno i logično jer sve što je vezano za TAJNE, MISTERIJE I ČUDA draška znatiželju i budi zanimanje i interes turista i isti bi slučaj bio mi sa našim gradom. Dubokom vjerujem da bi ovim činom bitno obogatili turističku ponudu našega grada koja nam je sada jako siromašna i pobudili veliko zanimanje domaćih i stranih turista, a naš grad učinili poželjnim i atraktivnim. Iskustva navedenih gradova to i pokazuju.
To i jest konačni cilj ove moje inicijative, a ne nikako napad na našu Crkvu Presvetog Trojstva niti prozivanje sadašnjeg gvardijana i crkvenih velikodostojnika po pitanju bilo kakve odgovornosti za nezakonite radnje svojih prethodnika.
No, svakako da bi bili odgovorni, ako budu upoznati sa ovim dopisom, a ništa ne učine ili ne žele učiniti da spriječe daljnju nezakonitost postojanja brodske kripte i crkvenih katakombi, groblja i grobova. Poglavito pokopanih civila, jer to više nije pravno pitanje i odgovornost samo Crkve nego i civilnih nevladinih udruga, rodbine i potomaka pokojnika civila, te na kraju i pitanje politike i društva u cjelini.
Uvažavajući sve gore navedeno, molim odgovorne političare Grada Slavonskog Broda te gradonačelnika osobno, da poduzmu sve prave korake da se shodno važećim zakonskim propisima RH nezakonito groblje i grobovi Crkve Presvetog Trojstva pretvore u zakonito nepokretno kulturno dobro našega grada koje će biti u službi i korist naših građana Slavonskog Broda, u službi naroda, razvoja turizma u našem gradu i u službi civilnog društva u cjelini.
Hvala.
S poštovanjem!
Slavonski Brod, 6.8. 2018. god. Zavičajni pisac: Darko Lončar
