Peđa Grbin, čovjek koji sve zna, ima jasan stav i iz ravnoteže ga ne može izbaciti ni potres od devet merkalija, u nekoliko je navrata ulovio HDZ-ovog Branka Bačića u dramatičnom nepoznavanju zakona i, pučki rečeno, pravljenju ludim
Mislav Bago odradio je dobar intervju s Brankom Roglićem, čovjekom koji je godinama upozoravao na pogubnost politike ‘sva jaja u istu košaru’. Sad nas za ta jaja drži osobno gospodin Putin. Roglić se ukazao kao ambasador vedrine. ’Mislim da je ovo početak restrukturiranja Agrokora’, rekao je optimistično. ‘To je dobro i za Agrokor, i za dobavljače, i za banke, a mislim i za hrvatsku državu u cjelini’, dodao je. To bumo još vidli. No ono što se već sad vidi jest pogubnost promoviranja ‘domoljublja’, a zapravo partijnosti, kao prvog, vrhunskog kriterija za svaku ljudsku djelatnost. Da Tuđman kao vođa te subnorijade nije mislio, a s njim i svi nasljednici, da je predaja lavovskih dijelova nacionalnog bogatstva ‘domoljubna’ djelatnost, i da najvrjednija poduzeća nisu dobivali hohštapleri s rukom na srcu, danas bismo u državi imali puno srednje velikih, zdravih tvrtki, umjesto ovog jednog, rizičnog hidrocefalusa koji za sobom može u provaliju povući pola države.
Krešo Beljak opalio je, vidimo u izravnom prijenosu, po Vladi iz svih oružja. ‘Ako se radi o izvanrednom stanju’, rekao je premijeru Plenkoviću, ‘ne morate tražiti jedinstvo nego dajte ostavku i neka se formira vlada nacionalnog jedinstva. Povratak u prošlost je i intervencija države u privatno vlasništvo, to je socijalizam.’ ‘Da nazovem Antu Milovića i pitam ga za savjet?’ uzvratio je Plenković. Milovića ne bi mogao nazvati i da želi jer je čovjek već gotovo devet godina mrtav, ali da je živ, sigurno bi mu imao što savjetovati. Sva tri zadnja premijera socijalističke Hrvatske, Ante Milović, Ante Marković i Petar Fleković, bili su menadžeri koji su na premijerske pozicije došli iz međunarodno jakih sustava u kojima su vodili po 20 do 25 tisuća ljudi. Marković je mogao po znanju, snazi i dosegu staviti sve kasnije hrvatske premijere u mali džep, nosati ih cijeli dan po svijetu i predvečer zaboraviti gdje ih je pospremio. Milović je vodio Đuru, Fleković Inu koja je u to vrijeme imala 32 tisuće ljudi, a danas ima trećinu tog broja. Današnji premijeri nikad nisu vodili sustav veći od jednog srednjeg Končarevog OUR-a. Oholost nije dobra osobina ako čovjek želi biti državnik. Sposobnije prethodnike trebalo bi poštovati, a ne ismijavati. Uostalom, današnja Hrvatska ima BDP kao Socijalistička Republika Hrvatska 1980. godine. Da su je vodili ljudi poput Milovića i Markovića, ne bismo izgubili 40 godina tapkajući u mjestu, razmećući se terminima poput regionalne sile.
U vrlo dobrom ‘Otvorenom’ odmah je demonstrirana istinitost gornjih teza. SDP-ovac Peđa Grbin, koji u posljednje vrijeme u nastupima briljira i razvaljuje, u nekoliko je navrata ulovio HDZ-ovog Branka Bačića u dramatičnom nepoznavanju zakona i pravljenju ludim, pučki rečeno. Bačić je tvrdio da izvanrednog povjerenika u Agrokor imenuje Trgovački sud, dok je Grbin tvrdio da ga imenuje Vlada. ‘Da je promijenjen predstečajni i stečajni zakon povjerenika bi imenovao sud u dogovoru s dužnikom i vjerovnicima, ne bi bilo uplitanja Mosta i HDZ-a u imenovanja povjerenika, ali dakako da to vladajućima ne bi odgovaralo. I drugo, tada se zakon ne bi odnosio samo na Agrokor već na sve dužnike u Hrvatskoj, velike i male’, rekao je Grbin. Bačić je potom tvrdio da sud određuje povjerenika, premda sud samo potvrđuje odluku ovlaštenog predlagača, a to je Vlada. Čini se da imamo uvertiru u još jednu političku tragediju.
Opet Grbin na steroidima! Ovoga puta s nogu. Čovjek sve zna, ima jasan stav i iz ravnoteže ga ne može izbaciti ni potres od devet merkalija. ‘Ovo ima sva obilježja stečaja’, rekao je Veli Joža, dodajući da je iz Vladina stroja de facto izbačen i Zdravko Marić. ‘Evidentno je u ovom trenutku da on ne može obavljati svoj posao. Rekao je da će se izuzeti, ali primjena ovog zakona ima financijske učinke, a on ne može sudjelovati u tome. On mora otići sam. A opoziv? To je jedna od opcija ako ne odstupi sam. Njemu se u medijima, kako čitamo, stavlja na teret muljanje financijskim izvješćima.’
Ako je Marić znao za dubinu Agrokorove krize, kriv je. Ako nije znao, opet je kriv – morao je znati. No činjenica da je u poreznoj reformi snizio PDV za poljoprivredu, a pola Agrokora je poljoprivreda, dok ga je povećao ugostiteljstvu i turizmu, gdje Todorića nema, prilično je indikativna.
Šef SDP-a Davor Bernardić opet je došao na svemirsku ideju: osnovao je stožer za pomoć Agrokoru. U ovom slučaju teško je razlučiti je li formalna besmislenost ove ideje veća od sadržajne. Formalno, nazivanje neke ad hoc institucije ‘stožerom’, dakle vojnim terminom – stožer je štab – znači legitimiranje permanentne revolucije, s adresom u Savskoj 66, šator. Kakvi crni stožeri? Jesu li stožeri vlasnici, vjerovnici, dužnici? Čijim instrumentima oni gloginje mlate? Na pošast osnivanja stožera ukazala je davno dr. Mirjana Kasapović. Stožeri nemaju što raditi u ekonomiji, tamo bi trebali odlučivati nadzorni odbori, vlasnici, uprave, menadžeri, direktori, bankari. U sadržajnom smislu, Bernardićeva je ideja podjednak fijasko jer problem Agrokora teško može riješiti i država, a kamoli neko ad hoc sklepano vijeće mudraca, vojska spasa s Iblerova trga, čija je vlada u prošloj inkarnaciji propustila uočiti emisiju nenaplativih mjenica, što ih sada prilično delegitimira za pametovanje.
portalnovosti
Dnevnik, Nova TV, 3. travnja, 19:04
Mislav Bago odradio je dobar intervju s Brankom Roglićem, čovjekom koji je godinama upozoravao na pogubnost politike ‘sva jaja u istu košaru’. Sad nas za ta jaja drži osobno gospodin Putin. Roglić se ukazao kao ambasador vedrine. ’Mislim da je ovo početak restrukturiranja Agrokora’, rekao je optimistično. ‘To je dobro i za Agrokor, i za dobavljače, i za banke, a mislim i za hrvatsku državu u cjelini’, dodao je. To bumo još vidli. No ono što se već sad vidi jest pogubnost promoviranja ‘domoljublja’, a zapravo partijnosti, kao prvog, vrhunskog kriterija za svaku ljudsku djelatnost. Da Tuđman kao vođa te subnorijade nije mislio, a s njim i svi nasljednici, da je predaja lavovskih dijelova nacionalnog bogatstva ‘domoljubna’ djelatnost, i da najvrjednija poduzeća nisu dobivali hohštapleri s rukom na srcu, danas bismo u državi imali puno srednje velikih, zdravih tvrtki, umjesto ovog jednog, rizičnog hidrocefalusa koji za sobom može u provaliju povući pola države.
Sabor uživo, 4. travnja, 11:00
Krešo Beljak opalio je, vidimo u izravnom prijenosu, po Vladi iz svih oružja. ‘Ako se radi o izvanrednom stanju’, rekao je premijeru Plenkoviću, ‘ne morate tražiti jedinstvo nego dajte ostavku i neka se formira vlada nacionalnog jedinstva. Povratak u prošlost je i intervencija države u privatno vlasništvo, to je socijalizam.’ ‘Da nazovem Antu Milovića i pitam ga za savjet?’ uzvratio je Plenković. Milovića ne bi mogao nazvati i da želi jer je čovjek već gotovo devet godina mrtav, ali da je živ, sigurno bi mu imao što savjetovati. Sva tri zadnja premijera socijalističke Hrvatske, Ante Milović, Ante Marković i Petar Fleković, bili su menadžeri koji su na premijerske pozicije došli iz međunarodno jakih sustava u kojima su vodili po 20 do 25 tisuća ljudi. Marković je mogao po znanju, snazi i dosegu staviti sve kasnije hrvatske premijere u mali džep, nosati ih cijeli dan po svijetu i predvečer zaboraviti gdje ih je pospremio. Milović je vodio Đuru, Fleković Inu koja je u to vrijeme imala 32 tisuće ljudi, a danas ima trećinu tog broja. Današnji premijeri nikad nisu vodili sustav veći od jednog srednjeg Končarevog OUR-a. Oholost nije dobra osobina ako čovjek želi biti državnik. Sposobnije prethodnike trebalo bi poštovati, a ne ismijavati. Uostalom, današnja Hrvatska ima BDP kao Socijalistička Republika Hrvatska 1980. godine. Da su je vodili ljudi poput Milovića i Markovića, ne bismo izgubili 40 godina tapkajući u mjestu, razmećući se terminima poput regionalne sile.
Otvoreno, HRT, 5. travnja, 22:00
U vrlo dobrom ‘Otvorenom’ odmah je demonstrirana istinitost gornjih teza. SDP-ovac Peđa Grbin, koji u posljednje vrijeme u nastupima briljira i razvaljuje, u nekoliko je navrata ulovio HDZ-ovog Branka Bačića u dramatičnom nepoznavanju zakona i pravljenju ludim, pučki rečeno. Bačić je tvrdio da izvanrednog povjerenika u Agrokor imenuje Trgovački sud, dok je Grbin tvrdio da ga imenuje Vlada. ‘Da je promijenjen predstečajni i stečajni zakon povjerenika bi imenovao sud u dogovoru s dužnikom i vjerovnicima, ne bi bilo uplitanja Mosta i HDZ-a u imenovanja povjerenika, ali dakako da to vladajućima ne bi odgovaralo. I drugo, tada se zakon ne bi odnosio samo na Agrokor već na sve dužnike u Hrvatskoj, velike i male’, rekao je Grbin. Bačić je potom tvrdio da sud određuje povjerenika, premda sud samo potvrđuje odluku ovlaštenog predlagača, a to je Vlada. Čini se da imamo uvertiru u još jednu političku tragediju.
N1 uživo, 7. travnja, 10:00
Opet Grbin na steroidima! Ovoga puta s nogu. Čovjek sve zna, ima jasan stav i iz ravnoteže ga ne može izbaciti ni potres od devet merkalija. ‘Ovo ima sva obilježja stečaja’, rekao je Veli Joža, dodajući da je iz Vladina stroja de facto izbačen i Zdravko Marić. ‘Evidentno je u ovom trenutku da on ne može obavljati svoj posao. Rekao je da će se izuzeti, ali primjena ovog zakona ima financijske učinke, a on ne može sudjelovati u tome. On mora otići sam. A opoziv? To je jedna od opcija ako ne odstupi sam. Njemu se u medijima, kako čitamo, stavlja na teret muljanje financijskim izvješćima.’
Ako je Marić znao za dubinu Agrokorove krize, kriv je. Ako nije znao, opet je kriv – morao je znati. No činjenica da je u poreznoj reformi snizio PDV za poljoprivredu, a pola Agrokora je poljoprivreda, dok ga je povećao ugostiteljstvu i turizmu, gdje Todorića nema, prilično je indikativna.
Vijesti, Nova TV, 8. travnja, 17:00
Šef SDP-a Davor Bernardić opet je došao na svemirsku ideju: osnovao je stožer za pomoć Agrokoru. U ovom slučaju teško je razlučiti je li formalna besmislenost ove ideje veća od sadržajne. Formalno, nazivanje neke ad hoc institucije ‘stožerom’, dakle vojnim terminom – stožer je štab – znači legitimiranje permanentne revolucije, s adresom u Savskoj 66, šator. Kakvi crni stožeri? Jesu li stožeri vlasnici, vjerovnici, dužnici? Čijim instrumentima oni gloginje mlate? Na pošast osnivanja stožera ukazala je davno dr. Mirjana Kasapović. Stožeri nemaju što raditi u ekonomiji, tamo bi trebali odlučivati nadzorni odbori, vlasnici, uprave, menadžeri, direktori, bankari. U sadržajnom smislu, Bernardićeva je ideja podjednak fijasko jer problem Agrokora teško može riješiti i država, a kamoli neko ad hoc sklepano vijeće mudraca, vojska spasa s Iblerova trga, čija je vlada u prošloj inkarnaciji propustila uočiti emisiju nenaplativih mjenica, što ih sada prilično delegitimira za pametovanje.
portalnovosti
