Nikakvih problema sigurno ne bi imali sa svojoj braćom iz Europske pučke stranke, dok će oko nekonvencionalnog hendlanja haške presude ipak ako ništa drugo morati ponuditi neko objašnjenje. Nije nemoguće ni da ih upitaju zbog čega je nužno glavnom gradu zemlje članice EU-a imati bistu člana politbiroa
HDZ je ovog tjedna istog dana s jedne strane ušao u klinč s međunarodnom zajednicom, a s druge podvio rep pred jednim zaboravljenim jugoslavenskim komunistom. Tako su ovog ponedjeljka na komemoraciji za Slobodana Praljka bili prisutni drugi čovjek HDZ-a Milijan Brkić, potpredsjednik Vlade Damir Krstičević, ministar branitelja Tomo Medved te nekoliko saborskih zastupnika.
Što god tko mislio o Haškom sudu, ta je institucija – kakva god bila, a bila je blago rečeno svakakva – presuda Praljku je takva kakva je. Ali to nije pokolebalo vodeće HDZ-ove dužnosnike da iskažu svoj prkos i neslaganje s haškim presudama BiH šestorci bez obzira na moguće političke posljedice za zemlju.
Međutim, gotovo istovremeno i samo možda kilometar sjevernije potpuno jedan drugačiji HDZ. Naime, zastupnici ove stranke nisu željeli u zagrebačkoj Gradskoj skupštini podržati uklanjanje biste Ive Lole Ribara. Za one manje upućene Ribar je bio visoki dužnosnik KPJ-a koji je pod prilično nejasnim okolnostima ubijen još davne 1943. godine.
Kao takav u vrijeme komunizma dobio je i bistu i ulicu u Zagrebu. Obje je nakon 1990. uklonila HDZ-ova administracija koja je tada imala većinu u glavnom gradu. I tako je bilo do prije mjesec dana kada je u prilično bizarnoj atmosferi Milan Bandić postavio novu Ribarovu bistu koju je sad pak odlučio ukloniti. Ali tome se suprotstavio HDZ i spasio druga Lolu. A kao razlog je ponuđeno to što se HDZ ne želi baviti svjetonazorskim već komunalnim pitanjima.
Dakle, s jedne strane HDZ-ov je premijer tvrdo iskomentirao hašku presudu, a zamjenik predsjednika stranke, ministar obrane, zastupnici prisustvovali komemoraciji u »Lisinskom« riskirajući time negativne medijske i političke reakcije iz Europe, ali i šire.
Pa su tako Plenkovića kritizirali od BBC-a i Guardiana pa sve do male i nezainteresirane Danske. Slični će komentari vjerojatno biti i oko komemoracije za Slobodana Praljka. Ali očito HDZ u to sve ide svjesno jer u toj stranci očito smatraju da im se taj rizik isplati. Bez obzira na negativne reakcije.
Ali s druge se strane današnji HDZ istovremeno ne usudi podržati uklanjanje biste jednog zaboravljenog staljinista iako je to nekadašnji HDZ bez problema obavio prije 20 godina. Ovakav primjer političke šizofrenije odavno nije viđen – istovremeno se tako izložiti oko haške presude i tako samoponižavati kada je u pitanju bista nekakvog Lole Ribara.
A baš je ova bista bila čisti politički zicer. Bandić ju je vratio kako bi se umilio salonskoj krajnjoj ljevici – zarobljenoj u prošlosti možda i više od svojih desnih antipoda – i da je HDZ podržao uklanjanje kritike bi došle jedino iz Radničke fronte, Nove ljevice i dijela SDP-a.
Nikakvih problema sigurno ne bi imali sa svojoj braćom iz Europske pučke stranke, dok će oko nekonvencionalnog hendlanja haške presude ipak ako ništa drugo morati ponuditi neko objašnjenje. Nije nemoguće ni da ih upitaju zbog čega je nužno glavnom gradu zemlje članice EU-a imati bistu člana politbiroa.
novilist
