Hedy Lamarr – Izumiteljica s crvenog tepiha

Na današnji dan, 9. studenog 1914. godine, rođena je Hedwig Eva Maria Kiesler, kasnije poznatija kao Hedy Lamarr, glumica i inovatorica. Premda se proslavila kao jedna od najvećih MGM-ovih zvijezda, također je sudjelovala u izumu ranog oblika komunikacijske tehnologije na kojoj se zasniva i današnja bežična komunikacija.

Hedwig Kiesler rodila se u Beču, u židovskoj obitelji. Majka joj je bila prilično slavna pijanistica svoga doba, Gertrud Lichtwitz Kiesler, a otac, Emil, upravljao je bankom. Kako su pripadali višoj srednjoj klasi, djevojčica je već s deset godina počela učiti balet i klavir. Ubrzo ju je otkrio Max Reinhardt, koji ju je nazvao “najljepšom ženom u Europi”, pa je već kao tinejdžerka počela igrati u njemačkim filmovima.

Početkom 1933. godine, odigrala je prvu ulogu koja će je proslaviti po cijelom svijetu, u filmu Gustava Machatýja “Ekstaza”. Snimljen u Pragu, film je opisivao život mlade supruge željne ljubavi udane za znatno starijeg muža koji ne mari za nju.

Film je izazvao velike polemike zbog dva ključna momenta: jedan je slavna scena u kojoj Hedy Lamarr – tada još pod imenom Kiesler – gola pliva u jezeru te zatim isto tako gola trči kroz šumu u potrazi za svojom odjećom, dok je drugi znatno manje izazovan sam po sebi, no isto je tako važan, jer prikazuje njeno lice tijekom orgazma, što se smatra prvim takvim prikazom na filmu. ((Za nas je, inače, zanimljiva i činjenica da je jednu od dvije glavne muške uloge, nezainteresiranog supruga, igrao Zvonimir Rogoz.)) Zbog svega toga, potrajat će čak dvije godine dok njemačka cenzura konačno ne propusti film.



U međuvremenu, u ljeto 1933., Hedy Lamarr udala se za Friedricha Mandla, 13 godina starijeg od sebe, koji je bio izrazito opsesivan prema svojoj ženi. Kad je 1935. Ekstaza konačno stigla na ekrane, Mandl je pokušao kupiti sve primjerke filma do kojih je mogao doći, užasnut ne toliko ženinom golotinjom koliko “izrazom njenog lica”. Mnogo kasnije, u svojoj autobigrafiji Ekstaza i ja, Lamarr će ustvrditi kako je redatelj došao do tako sugestivnog izraza užitka – bockajući joj stražnjicu pribadačom.

Mandl nije htio ni čuti da mu se žena nastavi baviti glumom, a opsesivna ljubomora tjerala ga je da je vodi sa sobom na sastanke s tehničarima i poslovnim partnerima. Nemajući što drugo raditi, Lamarr je slušala o čemu govore, i počela stvarati predodžbu o tome kako funkcionira inžinjering. No, kad je njen suprug počeo surađivati s nacistima – i Mussolini i Hitler bili su gosti na Mandlovim veličanstvenim zabavama – Lamarr je pukao film. Godine 1937. prerušila se u sobaricu i pobjegla od muža u Pariz, gdje se razvela, te se zatim preselila u London.

Tamo je upoznala Louisa B. Mayera, koji joj je predložio da promijeni ime, kako je tada bilo uobičajeno za filmske glumice. Odabrala je prezime Lamarr u čast zvijezde nijemog filma, Barbare LaMarr, koja je umrla 1926. godine od prevelike doze droge. Već 1938. godine, snimila je svoj prvi holivudski film, Algiers, te nastavila nizati uspjehe.

Početkom rata, 1941. godine, udružila se sa svojim susjedom, avangardnim skladateljem Georgeom Antheilom, i zajedno su razvili koncept promjene frekvencija kao sredstva za tajnost komunikacija.

Taj je patent koristio valjak iz mehaničkog klavira za šetanje po 88 različitih frekvencija, a namjena mu je bila zaštita radijski vođenih torpeda.

Iako su Antheil i Lamarr dobili patent, tehnika koja je postojala 1942. godine nije bila dovoljno dobra da se primijeni u praksi. Zapravo, u praktičnu je upotrebu ušla tek 1962. godine, kad ju je američka vojska iskoristila na svojim bojnim brodovima.

Dotad je, međutim, patent već istekao, tako da nisu ništa platili Hedy Lamarr. Njen je doprinos razvoju ovog principa ostao posve zanemaren sve dok 1997. godine EFF nije Lamarr dodijelio posebnu nagradu za njen doprinos razvoju bežične tehnologije.

Zamisao o mijenjanju frekvencija služi, naime, kao osnova za modernu komunikacijsku tehnologiju širokog spektra, kakva se koristi u Wi-Fi mrežama, te u mnogim bežičnim telefonima. Koliko je ideja važna vidi se i po tome što je 1998. Wi-LAN, Inc. iz Ottawe otkupio 49% prava na patent od Hedy Lamarr, u zamjenu za dionice. Tako je Hedy Lamarr ipak uspjela nešto i zaraditi na svojoj ideji.

A inovatorstvo joj je bilo doista važno: još 1942. htjela se pridružiti Nacionalnom savjetu izumitelja, posebnom savjetodavnom tijelu američke vojske, no rekli su joj da će bolje pomoći ratu bude li prodavala ratne obveznice. Ne može se, doduše, reći da to nije bila istina: na samo jednom takvom skupu, uspjela je prikupiti 7 milijuna (tadašnjih!) dolara.



A u međuvremenu je nastavila i sa svojom filmskom karijerom, te s burnim ljubavnim životom. Još 1939. bila se udala za Genea Markeyja, s kojim je dobila sina, ali se razvela 1941. Dvije godine kasnije, 1943., udala se za Johna Lodera, s kojim je imala još dvoje djece, a njen novi suprug posvojio je i njenog sina iz prvog braka.

Poslije rata, napustila je MGM studio, ali je nastavila snimati. Najveći svoj američki uspjeh doživjela je 1949. godine, kao Delila u Samsonu i Delili Cecila B. DeMillea. Bio je to njen 18. film u samo devet godina. Uslijedit će brak s Ernestom Staufferom, od 1951. do 1952. godine, no tada će joj filmska karijera već početi zamirati. Od 1953. do 1960. bila je udata za teksaškog naftaša W. Howarda Leeja, da bi se 1963. udala za svoga odvjetnika koji ju je proveo kroz tolike rastave – no ni taj brak neće potrajati, i raspast će se 1965.



Godine 1966. optužena je za krađu u dućanu, na što je Andy Warhol reagirao snimajući kratki film Hedy. Godinu dana kasnije, objavila je autobiografiju, već spomenutu Ekstaza i ja, i preselila se na Floridu, gdje je živjela povučeno i daleko od očiju javnosti. No to ne znači da nije i dalje pratila što se u svijetu događa: kad je 1998. godine korporacija Corel upotrijebila njeno lice kao reklamu za svoj softver CorelDRAW ((sjeća li se još netko netko “korela” kao pojma vektorskog softvera?)), tada već postarija dama Lamarr tužila je Corel za neodobreno korištenje njenog lika. Slučaj je riješen prije nego što je došao pred sud, s time da je Corel dao nepoznatu svotu novca, a u zamjenu dobio pet godina prava na korištenje njene slike.

Hedy Lamarr umrla je 19. siječnja 2000. godine na Floridi. Slijedeći njenu želju, njen sin Anthony odnio je majčin pepeo u Austriju, i rasuo ga u Bečkoj šumi.

Počevši od 2005. godine, međutim, u Europi se na njen rođendan obilježava Međunarodni dan izumitelja, a datum mu je odabran upravo u čast – Hedy Lamarr.

Strašna žena.