WikiLeaks je krajem prošle godine objavio tajne dokumente američke vlade i otkrio dokument poslan od strane bivše državne tajnice, Hillary Clinton, koja je američkom Ministarstvu financija poručila "kako Saudijska Arabija šalje značajne financijske donacije međunarodnim terorističkim skupinama koje se bore protiv američkih oružanih snaga, a 2010. je otkriveno da je aktualna kandidatkinja Demokratske stranke za Bijelu kuću optužila Rijad da izravno financira talibane u Afganistanu.
U uvodnom dijelu u kojem raspravlja o Saudijskoj Arabiji gospođa Clinton kaže: "Donatori u Saudijskoj Arabiji predstavljaju najznačajniji izvor financiranja sunitskih terorističkih skupina diljem svijeta."
Državna tajnica Clinton nastavlja izjavu sljedećim riječima: "Potrebno je da u budućnosti američka vlada uloži više napora i potakne saudijsku vladu da poduzme maksimalne napore da se zaustavi protok sredstava iz Saudijske Arabije za potporu teroristima i ekstremistima u svijetu."
Saudijski dužnosnici su često i uporno tvrdili kako njihove obavještajne agencije strogo rade u borbi protiv terorizma u zemlji i svijetu. Međutim, nedavni uspon "Islamske države" je naveo mnoge da se upitaju odakle ovoj terorističkoj skupini sredstva i tko je za to odgovoran.
Bivša američka državna tajnica otkriva važnost Saudijske Arabije u pomaganju tim terorističkim skupinama, uključujući i njihovo oslanjanje na financijske donacije saudijskih šeika i pripadnika vladajućeg režima.
"Saudijska Arabija je ključna u financijskoj potpori Al-Qaedi, talibanima i nekim drugim terorističkim skupinama, uključujući Hamas, koji vjerojatno dobiva milijune dolara godišnje iz saudijskih izvora", piše u dopisu Hillary Clinton i tvrdi da je stvarnost drugačija od onoga što tvrde saudijski dužnosnici.
Hillary Clinton je izjavila da saudijska vlada poduzima samo "ograničene akcije" u borbi protiv terorizma u inozemstvu.
"Rijad provodi ograničeno djelovanje da spriječi prikupljanje sredstava, iako su rezolucijom Ujedinjenih naroda talibani i neke druge skupine povezane s Al-Qaedom usmjerene na podrivanje stabilnosti u Afganistanu i Pakistanu", piše gospođa Clinton i potvrđuje nevoljkost Saudijske Arabije u borbi protiv terorizma izvan svojih granica i namjerne radnje kojima potkopava američke pokušaje da se stabiliziraju Afganistan i Pakistan.
Hillary Clinton je prije nekoliko mjeseci počela svoju kampanju za nominaciju za predsjedničkog kandidata ispred Demokratske stranke i nije htjela komentirati ova izvješća.
To da Saudijska Arabija financira sunitske ekstremiste i terorističke skupine diljem svijeta i nije neka novost, ali da saudijski režim mora slušati optužbe od strane Hillary Clinton, iako su bile sadržaj povjerljivih dopisa, svakako jest.
Međutim, WikiLeaks i dalje nastavlja sa svojim objavama i otkriva strašnu i tragičnu viziju Hillary Clinton za Siriju, što je bio plod dogovora upravo sa saudijskim režimom.
Strašna vizija Hillary Clinton za Siriju
Brad Blankenship, politički aktivist i student filozofije i političkih znanosti na Sveučilištu Kentucky, piše kako je vanjska politika nevjerojatno važan dio svake američke administracije i iako se one demokratske uglavnom bave domaćim problemima, vrše pritisak i na globalnom planu.
"Predsjednička nada, Hillary Clinton, svoju je diplomatsku stručnost dokazala bivša državna tajnica, položaj kojim je ojačala svoj životopis i kojeg je iskoristila da američki narod upozna sa svojom vizijom. Clinton se u prošlosti hvalisala o svojoj potpori sirijskoj opoziciji, a poznati su njezini degutantni izljevi mržnje prema predsjedniku Assadu i zalaganje za uvođenje zone zabrane leta. Međutim, to je isti slijed događaja koji se dogodio u Libiji i Iraku, oba puta podržan od strane gospođe Clinton, kojem je slijedila katastrofa. Njezine politike se nimalo ne razlikuju od neokonzervativaca za koje tvrdi da im se suprotstavlja", piše Brad Blankenship.
2011. je sirijska pobuna prerasla u opći rat, a Joseph Massad, izvanredni profesor suvremene arapske politike i povijesti na Sveučilištu Columbia, za Al-Jazeeru piše "kako su Sjedinjene Države uništile sirijsku demokraciju još 1949., kada je CIA sponzorirala prvi državni udar u zemlji i okončala demokratsku vladavinu".
I tada su Sjedinjene Države bile te koje su uništile bilo kakvu mogućnost demokratskog ishoda narodnog ustanka.
Irene Gendzier je navela "kako su operativci CIA-e, Miles Copeland i Stephen Meade, izravno bili uključeni u državni udar".
Ovo je Miles Copeland priznao tijekom intervjua za BBC 1967. godine. Copeland je napomenuo da je State Department cijelo vrijeme bio svjestan njihovih tajnih aktivnosti.
Massadove sumnje su potvrđene tajnom diplomatskom prepiskom iz 2006., gdje William Roebuck iz Damaska vrhu Sjedinjenih Američkih Država i saveznicima javlja:
"Vjerujemo da će se Bashar Al-Assad teško odlučiti reagirati kada se otvore pitanja, percipirana ili stvarna, kao što je aktualni sukob oko ekonomske reforme, ipak ograničene, te onih zamrznutih kao kurdsko pitanje ili potencijalna prijetnja islamističkih ekstremista".
Preporuka je bila: "Režim je jako osjetljiv na glasine o mogućem državnom udaru i i nemir u sigurnosnim službama i vojsci. Regionalne saveznike, kao što su Egipat i Saudijska Arabija, treba poticati na susret s osobama kao što su Khaddam i Rif'at Asad, kao način slanja signala, uz odgovarajuće curenje informacija nakon sastanaka. To će opet povećati paranoje režima i mogućnost samourušavanja režima nenadanim reakcijama."
"Ako budemo spremni to iskoristiti, ponudit će nam se mogućnosti u donošenju odluka kojima ćemo ga održati u ravnoteži, ali ćemo ga prisiliti da nam plati nagradu za počinjene pogreške", stoji u poruci Williama Roebucka iz Damaska iz 2006. godine. Nekoliko godina kasnije je počelo takozvano "Arapsko proljeće" i prilika o kojoj je govorio Roebuck se ukazala državnoj tajnici Clinton i ona je odlučila pružiti podršku "oporbenim skupinama".
Valovi prosvjeda su preplavili Bliski istok, a sirijski predsjednik Bashar Al-Assad su odlučio na televizijski nastup u kojem je rekao da Siriju neće zadesiti ista sudbina.
Assad je, kao što je obećao, proveo demokratske i gospodarske reforme oko kojih su se složili u opoziciji i unutar stranke Ba'ath, unutar kojih je učinio neke ustupke. Bashar Al-Assad je bio hvaljen od strane milijuna Sirijaca kao reformistički lider, a američka državna tajnica Clinton ga je također tako opisivala. Washington Post tada piše o "nevjerojatnoj izjavi Hillary Clinton u kojoj govori o reformističkoj vladi u Siriji".
No, indijski veleposlanik u Siriji od 2009. do 2012., V.P. Haran, podsjeća na početak pobune: "Oporba nije mogla pridobiti ljude Aleppa za prosvjede, pa su dovozili ljude iz drugih područja. Ti ljudi su onda palili stvari na ulicama, pravili nerede i vraćali se kućama. Novinari su izvještavali da su se pobunili građani Aleppa."
V.P. Haran je već neko vrijeme govorio o prisutnosti radikalnih skupina u Siriji, uključujući i Muslimansko bratstvo koje je ugušeno tijekom neuspjelog ustanka 1980.
Temeljne optužbe protiv Assada su bile posljedica zabrinutosti dijela građana zbog bliskog odnosa s Iranom, kao nepovjerenje ljudi u vladajuće krugove. Korištenje radikalnih skupina je standardni operativni postupak ilegalnih aktivnosti na čelu s Washingtonom. Ne možemo, međutim, poreći da je sirijska vlada reagirala neprimjereno, jer je pismom gospodina Roebucka to bilo predviđeno.
Kada se sukob se pretvorio u katastrofu, oporba iza koje stoji Hillary Clinton odbija pregovarati. Trenutno Ženevi traje mirovni proces u kojem su isti ljudi koji su pokušali pregovore i koji od početka pokušavaju svrgnuti predsjednika Assada, negirajući očiglednu činjenicu da većina Sirijaca podržava predsjednika.
Ova je oporba potpuno oprečna nečemu što bi se trebao zvati "demokratski pokret". Ne treba gledati dalje od izbora 2014. i vidjeti koliko Sirijci vole o Ahrar Al-Sham, Al-Nusra Front, Jaysh Al-Islam i druge koji se navodno bore za demokraciju.
Iako su militanti bojkotirali izbore, čak su ubili oko 50 ljudi na biračkim mjestima, nevjerojatno, ali istinito, da je Sirija imala odaziv preko 70% birača na prvim višestranačkim izborima, a Assad je dobio preko 88% glasova. 2012. je ustavnim amandmanom uloga predsjednika i stranke Ba'ath smanjena za pola. Međutim, nije bila vlada ta koja je zabranila glasanje, nego oporba. Kako se oporba može tvrditi da podržava demokraciju, kad uopće ne sudjeluje u demokratskom procesu?
Organizacija "Latin American Study Association" je prije nekoliko desetljeća objavila studiju koja otkriva iste tajne aktivnosti 1984. tijekom izbora Nikaragvi. Tada nije bilo pravog bojkota od strane oporbenih skupina, ali je Arturo Cruz, čovjek Washingtona, prisiljen da nastavi militantne aktivnosti, umjesto da se drži formalne demokratske procedure.
Slično tome je sirijska oporba bojkotirala prvi dan Ženevskih pregovora i umjesto razgovora je pokrenula ofenzivu na sjeveru Hame. Tu su i drugi događaji koji su gotovo doveli do opće invazije na Siriju od strane zapadne koalicije, uključujući napada kemijskim oružjem 2013. Međutim, diplomatska zajednica je uočila da Barack Obama barata "pretpostavkama kao s činjenicama", a na vidjelo je izašlo da je i Al-Nusra Front bio sposoban proizvesti sarin i koristiti ga u velikim količinama.
Kao bivša državna tajnica, Hillary Clinton zna te činjenice, ali je ipak iskoristila ovaj incident za dodatni pritisak za smjenu sirijskih vlasti.
"Što je s američkim saveznicima koje podržava dinastije Clinton? Joe Biden je izjavio da su Turci, Saudijci i UAE financirali i naoružali Al-Nusra Front. Profesor Noam Chomsky mi je rekao u intervjuu u prosincu "kako Turska igra vrlo opasnu igru u Siriji, prešutno podržava ISIL, otvoreno podržava Al-Nusra Front, a napada Kurde koji su glavna sila u borbi protiv terorizma i obrane svojih teritorija, što nije lijepa slika", nastavlja Brad Blankenship.
Turska je primila oružje iz Libije i poslala ga militantima u Siriji. Hillary Clinton to dobro zna, jer je sve teklo preko američkog konzulata u Benghaziju, ubijenog veleposlanika Christophera Stevensa i smijenjenog čelnika CIA-e, generala Davida Petraeusa.
Hillary Clinton je o svemu dala vrlo šture odgovore, a znala je sve, ako i za veze zaljevskih monarhija i Saudijske Arabije s radikalnim vehabijama koji su u sirijskom slučaju obrijani i pretvoreni u "disidente".
Patrick Cockburn je naveo da privatne osobe zaljevskih monarhija podržavaju radikalne islamističke skupine širom svijeta. Turska i Saudijska Arabija, zajedno s drugim zemljama Perzijskog zaljeva, ključni su dio diplomacije Hillary Clinton i ona je koristila svoj položaj državne tajnice da smanji pritisak na američke saveznike.
Kao što u engleskom dokumentarnom filmu kaže Mojtaba Masood: "Ideologije svih oporbenih skupina, uključujući Al-Nusra Front su zapravo vrlo slične. Ove skupine su jako potpomognute od Saudijaca i ostalih američkih saveznika. Član Slobodne sirijske vojske u Latakiji mi je napisao: "Podržavam Al-Nusra Front, jer se oni bore uz nas." No, Slobodna sirijska vojska je mali faktor. Pogotovo u Aleppu, koji proživljava minijaturni svjetski rat, gdje je CNN nedavno objavio video rekavši da su glavne snage Sirijska Arapska Vojska i Slobodna sirijska vojska. Zanimljivo je da je isti CNN prije nekoliko tjedana objavio članak u kojem tvrdi kako je Al-Nusra Front "odlučujući čimbenik" među oporbenim skupinama.
Svatko zna da je Slobodna sirijska vojska ovom trenutku u ratu marginalna sila, posebno u Aleppu.
Peter Oborne, ugledni britanski novinar, nedavno je izjavio da Rusija zna da danas ljudi iz Aleppa na opoziciju gledaju kao na profesionalne džihadiste. To su iste skupine kojima je Hillary Clinton obećala podršku.
Mit o "umjerenoj pobuni"se toliko raspršio, da se bilo koji kandidat za predsjednika ne usuđuje pružiti potporu sirijskim militantima, osim Hillary Clinton. Drugi se koriste trikom i navodno podupiru Kurde, uključujući PYD, YPG, Peshmerge i druge, ali Hillary Clinton ne.
"Ako želite znati kako podijeliti američku vanjsku politiku, sve što morate učiniti je razgovarati sa Sirijskim demokratskim snagama i Kurdima u sjevernoj Siriji o borbi protiv Slobodne sirijske vojske koju potpomažu SAD. Sirija prolazi kroz ozbiljnu situaciju u kojoj je cijeli svijet usisan u saudijsko-iransko geopolitičko suparništvo. NATO saveznici, uključujući Saudijsku Arabiju i Tursku, stavili su SAD u neizvjesnu situaciju, bez vidljive politike. Kroz retoriku Hillary Clinton, koja se jasno zalaže za trajnu američku politiku promjene režima, primjetna je i eskalacija napetosti oko navodne iranske prijetnje. Sirija će, ako vlada padne kao u Libiji, postati još jedna 'močvara', na što je Hillay Clinton jako ponosna. Međutim, udjeli vodećih svjetskih vojnih sila u Siriji su daleko veći. Predanost svrgavanju sirijske vlade, ako Sjedinjene Države ne izaberu razboritog šefa države, može završiti i svjetskim ratom. Opsesija bivše države tajnice smjenama režima, osobito u Siriji, produžetak je njenog iracionalnog straha od Irana. Sukob u Siriji je dokazao da tu nema borbe demokracije protiv diktatora, nego stranog utjecaja protiv legitimne države. Pad Sirije bi u konačnici značio rast radikalnog islama, što je zaštitni znak nasljeđa Hillary Clinton. Ona nije diplomat, nego krvoločna i poremećena žena koja ne poštiva ljudskih prava i pravi je primjer korupcije", zaključuje Brad Blankenship.
WikiLeaks otkriva plan Hillary Clinton da sruši Assada i marginalizira Iran
Njegove navode opet potvrđuje WikiLeaks, koji otkriva plan Hillary Clinton da sruši Assada marginalizira Iran.
Ovih je dana objavljen jedan e-mail američkog predsjedničkog kandidata Hillary Clinton s pojedinostima o načinima na koji bi Izrael mogao marginalizirati iransku prijetnju, a to je svrgavanje vlade Bashara Al-Assada.
Clinton u prvom stavku njenog e-maila opisuje "kako je, umjesto izravnog bavljenja sve većom opasnosti od iranskog nuklearnog programa, najbolji način da se pomogne Izraelu pomoći ljudima u Siriji da svrgnu režim Bashara Al-Assada".
Tada, jedna od vodećih političkih figura u Washingtonu, Hillary Clinton poziva na uklanjanje Assada silom, što definitivno potvrđuje njenu prirodu i kako će se ponašati u slučaju bilo kakve vanjske prijetnje Izraelu na Bliskom istoku.
Zašto ne treba sumnjati u zločinačke namjere Hillary Clinton? Mainstream mediji su se po pitanju američkih izbora već opredijelili, a koga su izabrali, dovoljno je vidjeti iz nasilnih prosvjeda, što je prilično netipično, Sorosevih aktivista iz Zaklade "Open Society" u Chicagu. Naravno, The Guardian je to opisao kao pobunu "demokratske Amerike protiv ludog Donalda Trumpa", što je mantra svih sličnih medija na Zapadu i u nas.
No, pođimo redom. Hillary Clinton ima agendu od koje ne odustaje godinama i iza nje su ostali potoci krvi, ruševine i bijeda. Kako kaže Brad Blankenship, ona je krvoločna i poremećena žena koja je opasnost za Ameriku i po mir u svijetu. Donald Trump je to što jest, ali do sada nije počinio nijedan ratni zločin, niti je umiješan u svrgavanje vlada i poticanje pobuna i ratova. To ne znači da neće biti isti ili gori, ako dođe na vlast, ali za sada znamo da bi, kada bi na svijetu postojalo univerzalne pravde, Hillary Clinton bila u pritvoru u Haagu i suđena za ratne zločine, genocid i agresiju, a ne u utrci za predsjednicu Sjedinjenih Država. Cijeli njezin životopis "liberalnim" i "demokratskim" novinarima nije bio dovoljan da napišu dva retka i upozore SAD i svijet o kakvoj se ženi radi. Štoviše, nju vide kao jedini spas od dolaska u Bijelu kuću "ludog Donalda Trumpa".
No, postoji i posljednji, krunski dokaz da će svijet s izborom Hillary Clinton ući u još dublju krizu, koju će označiti eskalacija sukoba s Rusijom, Iranom i drugim "silama zla", a ne zaboravimo da je strategija američkog prodora u azijsko-pacifičku regiju njena ideja iznesena u časopisu Foreign Policy, a kada je Obama počeo provoditi, nazvana je "Obaminom doktrinom". Za pretpostaviti je da će se intenzivirati i sukob na relaciji Washington-Peking. To je, dakle, svijet u kojem bi zbog njenog degutantnog dodvoravanja manjinama - Afroamerikancima, Latinoamerikancima, LGBT zajednici i drugima - po pisanju liberalnih piskarala trebali živjeti.
Osim toga, dovoljno je vidjeti tko godinama financira dinastiju Clinton, pa zaključiti kome će se "gospođa" Hillary Clinton morati odužiti.
Kako prenosi The Wall Street Journal, od 1999. do 2014. su Zakladi Clinton naviše novca dali jadna Ukrajina (10 milijuna dolara), potom Engleska (8,4 milijuna dolara), Saudijska Arabija (7,3 milijuna) i drugi.
Polako se slaže mozaik oko Hillary Clinton i stvari dolaze na svoje mjesto. Naravno, Hillary u kampanji već ima spreman "odgovor", kao bezbroj puta dosada kada je bila suočena s izazivačima koji nisu raspolagali argumentima. Gospođa Clinton ih se redom rješavala nazivajući ih "teoretičarima zavjere".
Postoji jedan problem, jer američki novinar Schweizer glasi za neutralnog novinara, koji pomno dokumentira svoje izvore poreznim evidencijama i državnim dokumentima. On je za The New York Times napisao izvješće od 186 stranica u kojem navodi, jednog po jednog, inozemnog donatora, a Bill Clinton je za svoje govore diljem svijeta bio plaćen 104 900 000 američkih dolara.
U razdoblju od siječnja 2001. do siječnja 2013. godine, kada je Hillary napustila posao kao državna tajnica, Bill Clinton je održao 542 govora diljem svijeta. Portal Zero Hedge nije mogao dobiti pristup navedeni izvorima, ali je WSJ objavio spisak zemalja odakle dolaze, tako da ne treba biti pretjerano mudar i zaključiti u kojem će smjeru teći politika Bijele kuće u slučaju pobjede bivše države tajnice. Ako bude tako, "Vae victis" ili "Jao pobijeđenima", riječi koje je, prema rimskom povjesničaru T. Liviju, galski vođa Breno uputio poraženim Rimljanima.
altermainstreaminfo
U uvodnom dijelu u kojem raspravlja o Saudijskoj Arabiji gospođa Clinton kaže: "Donatori u Saudijskoj Arabiji predstavljaju najznačajniji izvor financiranja sunitskih terorističkih skupina diljem svijeta."
Državna tajnica Clinton nastavlja izjavu sljedećim riječima: "Potrebno je da u budućnosti američka vlada uloži više napora i potakne saudijsku vladu da poduzme maksimalne napore da se zaustavi protok sredstava iz Saudijske Arabije za potporu teroristima i ekstremistima u svijetu."
Saudijski dužnosnici su često i uporno tvrdili kako njihove obavještajne agencije strogo rade u borbi protiv terorizma u zemlji i svijetu. Međutim, nedavni uspon "Islamske države" je naveo mnoge da se upitaju odakle ovoj terorističkoj skupini sredstva i tko je za to odgovoran.
Bivša američka državna tajnica otkriva važnost Saudijske Arabije u pomaganju tim terorističkim skupinama, uključujući i njihovo oslanjanje na financijske donacije saudijskih šeika i pripadnika vladajućeg režima.
"Saudijska Arabija je ključna u financijskoj potpori Al-Qaedi, talibanima i nekim drugim terorističkim skupinama, uključujući Hamas, koji vjerojatno dobiva milijune dolara godišnje iz saudijskih izvora", piše u dopisu Hillary Clinton i tvrdi da je stvarnost drugačija od onoga što tvrde saudijski dužnosnici.
Hillary Clinton je izjavila da saudijska vlada poduzima samo "ograničene akcije" u borbi protiv terorizma u inozemstvu.
"Rijad provodi ograničeno djelovanje da spriječi prikupljanje sredstava, iako su rezolucijom Ujedinjenih naroda talibani i neke druge skupine povezane s Al-Qaedom usmjerene na podrivanje stabilnosti u Afganistanu i Pakistanu", piše gospođa Clinton i potvrđuje nevoljkost Saudijske Arabije u borbi protiv terorizma izvan svojih granica i namjerne radnje kojima potkopava američke pokušaje da se stabiliziraju Afganistan i Pakistan.
Hillary Clinton je prije nekoliko mjeseci počela svoju kampanju za nominaciju za predsjedničkog kandidata ispred Demokratske stranke i nije htjela komentirati ova izvješća.
To da Saudijska Arabija financira sunitske ekstremiste i terorističke skupine diljem svijeta i nije neka novost, ali da saudijski režim mora slušati optužbe od strane Hillary Clinton, iako su bile sadržaj povjerljivih dopisa, svakako jest.
Međutim, WikiLeaks i dalje nastavlja sa svojim objavama i otkriva strašnu i tragičnu viziju Hillary Clinton za Siriju, što je bio plod dogovora upravo sa saudijskim režimom.
Strašna vizija Hillary Clinton za Siriju
Brad Blankenship, politički aktivist i student filozofije i političkih znanosti na Sveučilištu Kentucky, piše kako je vanjska politika nevjerojatno važan dio svake američke administracije i iako se one demokratske uglavnom bave domaćim problemima, vrše pritisak i na globalnom planu.
"Predsjednička nada, Hillary Clinton, svoju je diplomatsku stručnost dokazala bivša državna tajnica, položaj kojim je ojačala svoj životopis i kojeg je iskoristila da američki narod upozna sa svojom vizijom. Clinton se u prošlosti hvalisala o svojoj potpori sirijskoj opoziciji, a poznati su njezini degutantni izljevi mržnje prema predsjedniku Assadu i zalaganje za uvođenje zone zabrane leta. Međutim, to je isti slijed događaja koji se dogodio u Libiji i Iraku, oba puta podržan od strane gospođe Clinton, kojem je slijedila katastrofa. Njezine politike se nimalo ne razlikuju od neokonzervativaca za koje tvrdi da im se suprotstavlja", piše Brad Blankenship.
2011. je sirijska pobuna prerasla u opći rat, a Joseph Massad, izvanredni profesor suvremene arapske politike i povijesti na Sveučilištu Columbia, za Al-Jazeeru piše "kako su Sjedinjene Države uništile sirijsku demokraciju još 1949., kada je CIA sponzorirala prvi državni udar u zemlji i okončala demokratsku vladavinu".
I tada su Sjedinjene Države bile te koje su uništile bilo kakvu mogućnost demokratskog ishoda narodnog ustanka.
Irene Gendzier je navela "kako su operativci CIA-e, Miles Copeland i Stephen Meade, izravno bili uključeni u državni udar".
Ovo je Miles Copeland priznao tijekom intervjua za BBC 1967. godine. Copeland je napomenuo da je State Department cijelo vrijeme bio svjestan njihovih tajnih aktivnosti.
Massadove sumnje su potvrđene tajnom diplomatskom prepiskom iz 2006., gdje William Roebuck iz Damaska vrhu Sjedinjenih Američkih Država i saveznicima javlja:
"Vjerujemo da će se Bashar Al-Assad teško odlučiti reagirati kada se otvore pitanja, percipirana ili stvarna, kao što je aktualni sukob oko ekonomske reforme, ipak ograničene, te onih zamrznutih kao kurdsko pitanje ili potencijalna prijetnja islamističkih ekstremista".
Preporuka je bila: "Režim je jako osjetljiv na glasine o mogućem državnom udaru i i nemir u sigurnosnim službama i vojsci. Regionalne saveznike, kao što su Egipat i Saudijska Arabija, treba poticati na susret s osobama kao što su Khaddam i Rif'at Asad, kao način slanja signala, uz odgovarajuće curenje informacija nakon sastanaka. To će opet povećati paranoje režima i mogućnost samourušavanja režima nenadanim reakcijama."
"Ako budemo spremni to iskoristiti, ponudit će nam se mogućnosti u donošenju odluka kojima ćemo ga održati u ravnoteži, ali ćemo ga prisiliti da nam plati nagradu za počinjene pogreške", stoji u poruci Williama Roebucka iz Damaska iz 2006. godine. Nekoliko godina kasnije je počelo takozvano "Arapsko proljeće" i prilika o kojoj je govorio Roebuck se ukazala državnoj tajnici Clinton i ona je odlučila pružiti podršku "oporbenim skupinama".
Valovi prosvjeda su preplavili Bliski istok, a sirijski predsjednik Bashar Al-Assad su odlučio na televizijski nastup u kojem je rekao da Siriju neće zadesiti ista sudbina.
Assad je, kao što je obećao, proveo demokratske i gospodarske reforme oko kojih su se složili u opoziciji i unutar stranke Ba'ath, unutar kojih je učinio neke ustupke. Bashar Al-Assad je bio hvaljen od strane milijuna Sirijaca kao reformistički lider, a američka državna tajnica Clinton ga je također tako opisivala. Washington Post tada piše o "nevjerojatnoj izjavi Hillary Clinton u kojoj govori o reformističkoj vladi u Siriji".
No, indijski veleposlanik u Siriji od 2009. do 2012., V.P. Haran, podsjeća na početak pobune: "Oporba nije mogla pridobiti ljude Aleppa za prosvjede, pa su dovozili ljude iz drugih područja. Ti ljudi su onda palili stvari na ulicama, pravili nerede i vraćali se kućama. Novinari su izvještavali da su se pobunili građani Aleppa."
V.P. Haran je već neko vrijeme govorio o prisutnosti radikalnih skupina u Siriji, uključujući i Muslimansko bratstvo koje je ugušeno tijekom neuspjelog ustanka 1980.
Temeljne optužbe protiv Assada su bile posljedica zabrinutosti dijela građana zbog bliskog odnosa s Iranom, kao nepovjerenje ljudi u vladajuće krugove. Korištenje radikalnih skupina je standardni operativni postupak ilegalnih aktivnosti na čelu s Washingtonom. Ne možemo, međutim, poreći da je sirijska vlada reagirala neprimjereno, jer je pismom gospodina Roebucka to bilo predviđeno.
Kada se sukob se pretvorio u katastrofu, oporba iza koje stoji Hillary Clinton odbija pregovarati. Trenutno Ženevi traje mirovni proces u kojem su isti ljudi koji su pokušali pregovore i koji od početka pokušavaju svrgnuti predsjednika Assada, negirajući očiglednu činjenicu da većina Sirijaca podržava predsjednika.
Ova je oporba potpuno oprečna nečemu što bi se trebao zvati "demokratski pokret". Ne treba gledati dalje od izbora 2014. i vidjeti koliko Sirijci vole o Ahrar Al-Sham, Al-Nusra Front, Jaysh Al-Islam i druge koji se navodno bore za demokraciju.
Iako su militanti bojkotirali izbore, čak su ubili oko 50 ljudi na biračkim mjestima, nevjerojatno, ali istinito, da je Sirija imala odaziv preko 70% birača na prvim višestranačkim izborima, a Assad je dobio preko 88% glasova. 2012. je ustavnim amandmanom uloga predsjednika i stranke Ba'ath smanjena za pola. Međutim, nije bila vlada ta koja je zabranila glasanje, nego oporba. Kako se oporba može tvrditi da podržava demokraciju, kad uopće ne sudjeluje u demokratskom procesu?
Organizacija "Latin American Study Association" je prije nekoliko desetljeća objavila studiju koja otkriva iste tajne aktivnosti 1984. tijekom izbora Nikaragvi. Tada nije bilo pravog bojkota od strane oporbenih skupina, ali je Arturo Cruz, čovjek Washingtona, prisiljen da nastavi militantne aktivnosti, umjesto da se drži formalne demokratske procedure.
Slično tome je sirijska oporba bojkotirala prvi dan Ženevskih pregovora i umjesto razgovora je pokrenula ofenzivu na sjeveru Hame. Tu su i drugi događaji koji su gotovo doveli do opće invazije na Siriju od strane zapadne koalicije, uključujući napada kemijskim oružjem 2013. Međutim, diplomatska zajednica je uočila da Barack Obama barata "pretpostavkama kao s činjenicama", a na vidjelo je izašlo da je i Al-Nusra Front bio sposoban proizvesti sarin i koristiti ga u velikim količinama.
Kao bivša državna tajnica, Hillary Clinton zna te činjenice, ali je ipak iskoristila ovaj incident za dodatni pritisak za smjenu sirijskih vlasti.
"Što je s američkim saveznicima koje podržava dinastije Clinton? Joe Biden je izjavio da su Turci, Saudijci i UAE financirali i naoružali Al-Nusra Front. Profesor Noam Chomsky mi je rekao u intervjuu u prosincu "kako Turska igra vrlo opasnu igru u Siriji, prešutno podržava ISIL, otvoreno podržava Al-Nusra Front, a napada Kurde koji su glavna sila u borbi protiv terorizma i obrane svojih teritorija, što nije lijepa slika", nastavlja Brad Blankenship.
Turska je primila oružje iz Libije i poslala ga militantima u Siriji. Hillary Clinton to dobro zna, jer je sve teklo preko američkog konzulata u Benghaziju, ubijenog veleposlanika Christophera Stevensa i smijenjenog čelnika CIA-e, generala Davida Petraeusa.
Hillary Clinton je o svemu dala vrlo šture odgovore, a znala je sve, ako i za veze zaljevskih monarhija i Saudijske Arabije s radikalnim vehabijama koji su u sirijskom slučaju obrijani i pretvoreni u "disidente".
Patrick Cockburn je naveo da privatne osobe zaljevskih monarhija podržavaju radikalne islamističke skupine širom svijeta. Turska i Saudijska Arabija, zajedno s drugim zemljama Perzijskog zaljeva, ključni su dio diplomacije Hillary Clinton i ona je koristila svoj položaj državne tajnice da smanji pritisak na američke saveznike.
Kao što u engleskom dokumentarnom filmu kaže Mojtaba Masood: "Ideologije svih oporbenih skupina, uključujući Al-Nusra Front su zapravo vrlo slične. Ove skupine su jako potpomognute od Saudijaca i ostalih američkih saveznika. Član Slobodne sirijske vojske u Latakiji mi je napisao: "Podržavam Al-Nusra Front, jer se oni bore uz nas." No, Slobodna sirijska vojska je mali faktor. Pogotovo u Aleppu, koji proživljava minijaturni svjetski rat, gdje je CNN nedavno objavio video rekavši da su glavne snage Sirijska Arapska Vojska i Slobodna sirijska vojska. Zanimljivo je da je isti CNN prije nekoliko tjedana objavio članak u kojem tvrdi kako je Al-Nusra Front "odlučujući čimbenik" među oporbenim skupinama.
Svatko zna da je Slobodna sirijska vojska ovom trenutku u ratu marginalna sila, posebno u Aleppu.
Peter Oborne, ugledni britanski novinar, nedavno je izjavio da Rusija zna da danas ljudi iz Aleppa na opoziciju gledaju kao na profesionalne džihadiste. To su iste skupine kojima je Hillary Clinton obećala podršku.
Mit o "umjerenoj pobuni"se toliko raspršio, da se bilo koji kandidat za predsjednika ne usuđuje pružiti potporu sirijskim militantima, osim Hillary Clinton. Drugi se koriste trikom i navodno podupiru Kurde, uključujući PYD, YPG, Peshmerge i druge, ali Hillary Clinton ne.
"Ako želite znati kako podijeliti američku vanjsku politiku, sve što morate učiniti je razgovarati sa Sirijskim demokratskim snagama i Kurdima u sjevernoj Siriji o borbi protiv Slobodne sirijske vojske koju potpomažu SAD. Sirija prolazi kroz ozbiljnu situaciju u kojoj je cijeli svijet usisan u saudijsko-iransko geopolitičko suparništvo. NATO saveznici, uključujući Saudijsku Arabiju i Tursku, stavili su SAD u neizvjesnu situaciju, bez vidljive politike. Kroz retoriku Hillary Clinton, koja se jasno zalaže za trajnu američku politiku promjene režima, primjetna je i eskalacija napetosti oko navodne iranske prijetnje. Sirija će, ako vlada padne kao u Libiji, postati još jedna 'močvara', na što je Hillay Clinton jako ponosna. Međutim, udjeli vodećih svjetskih vojnih sila u Siriji su daleko veći. Predanost svrgavanju sirijske vlade, ako Sjedinjene Države ne izaberu razboritog šefa države, može završiti i svjetskim ratom. Opsesija bivše države tajnice smjenama režima, osobito u Siriji, produžetak je njenog iracionalnog straha od Irana. Sukob u Siriji je dokazao da tu nema borbe demokracije protiv diktatora, nego stranog utjecaja protiv legitimne države. Pad Sirije bi u konačnici značio rast radikalnog islama, što je zaštitni znak nasljeđa Hillary Clinton. Ona nije diplomat, nego krvoločna i poremećena žena koja ne poštiva ljudskih prava i pravi je primjer korupcije", zaključuje Brad Blankenship.
WikiLeaks otkriva plan Hillary Clinton da sruši Assada i marginalizira Iran
Njegove navode opet potvrđuje WikiLeaks, koji otkriva plan Hillary Clinton da sruši Assada marginalizira Iran.
Ovih je dana objavljen jedan e-mail američkog predsjedničkog kandidata Hillary Clinton s pojedinostima o načinima na koji bi Izrael mogao marginalizirati iransku prijetnju, a to je svrgavanje vlade Bashara Al-Assada.
Clinton u prvom stavku njenog e-maila opisuje "kako je, umjesto izravnog bavljenja sve većom opasnosti od iranskog nuklearnog programa, najbolji način da se pomogne Izraelu pomoći ljudima u Siriji da svrgnu režim Bashara Al-Assada".
Tada, jedna od vodećih političkih figura u Washingtonu, Hillary Clinton poziva na uklanjanje Assada silom, što definitivno potvrđuje njenu prirodu i kako će se ponašati u slučaju bilo kakve vanjske prijetnje Izraelu na Bliskom istoku.
Zašto ne treba sumnjati u zločinačke namjere Hillary Clinton? Mainstream mediji su se po pitanju američkih izbora već opredijelili, a koga su izabrali, dovoljno je vidjeti iz nasilnih prosvjeda, što je prilično netipično, Sorosevih aktivista iz Zaklade "Open Society" u Chicagu. Naravno, The Guardian je to opisao kao pobunu "demokratske Amerike protiv ludog Donalda Trumpa", što je mantra svih sličnih medija na Zapadu i u nas.
No, pođimo redom. Hillary Clinton ima agendu od koje ne odustaje godinama i iza nje su ostali potoci krvi, ruševine i bijeda. Kako kaže Brad Blankenship, ona je krvoločna i poremećena žena koja je opasnost za Ameriku i po mir u svijetu. Donald Trump je to što jest, ali do sada nije počinio nijedan ratni zločin, niti je umiješan u svrgavanje vlada i poticanje pobuna i ratova. To ne znači da neće biti isti ili gori, ako dođe na vlast, ali za sada znamo da bi, kada bi na svijetu postojalo univerzalne pravde, Hillary Clinton bila u pritvoru u Haagu i suđena za ratne zločine, genocid i agresiju, a ne u utrci za predsjednicu Sjedinjenih Država. Cijeli njezin životopis "liberalnim" i "demokratskim" novinarima nije bio dovoljan da napišu dva retka i upozore SAD i svijet o kakvoj se ženi radi. Štoviše, nju vide kao jedini spas od dolaska u Bijelu kuću "ludog Donalda Trumpa".
No, postoji i posljednji, krunski dokaz da će svijet s izborom Hillary Clinton ući u još dublju krizu, koju će označiti eskalacija sukoba s Rusijom, Iranom i drugim "silama zla", a ne zaboravimo da je strategija američkog prodora u azijsko-pacifičku regiju njena ideja iznesena u časopisu Foreign Policy, a kada je Obama počeo provoditi, nazvana je "Obaminom doktrinom". Za pretpostaviti je da će se intenzivirati i sukob na relaciji Washington-Peking. To je, dakle, svijet u kojem bi zbog njenog degutantnog dodvoravanja manjinama - Afroamerikancima, Latinoamerikancima, LGBT zajednici i drugima - po pisanju liberalnih piskarala trebali živjeti.
Osim toga, dovoljno je vidjeti tko godinama financira dinastiju Clinton, pa zaključiti kome će se "gospođa" Hillary Clinton morati odužiti.
Kako prenosi The Wall Street Journal, od 1999. do 2014. su Zakladi Clinton naviše novca dali jadna Ukrajina (10 milijuna dolara), potom Engleska (8,4 milijuna dolara), Saudijska Arabija (7,3 milijuna) i drugi.
Polako se slaže mozaik oko Hillary Clinton i stvari dolaze na svoje mjesto. Naravno, Hillary u kampanji već ima spreman "odgovor", kao bezbroj puta dosada kada je bila suočena s izazivačima koji nisu raspolagali argumentima. Gospođa Clinton ih se redom rješavala nazivajući ih "teoretičarima zavjere".
Postoji jedan problem, jer američki novinar Schweizer glasi za neutralnog novinara, koji pomno dokumentira svoje izvore poreznim evidencijama i državnim dokumentima. On je za The New York Times napisao izvješće od 186 stranica u kojem navodi, jednog po jednog, inozemnog donatora, a Bill Clinton je za svoje govore diljem svijeta bio plaćen 104 900 000 američkih dolara.
U razdoblju od siječnja 2001. do siječnja 2013. godine, kada je Hillary napustila posao kao državna tajnica, Bill Clinton je održao 542 govora diljem svijeta. Portal Zero Hedge nije mogao dobiti pristup navedeni izvorima, ali je WSJ objavio spisak zemalja odakle dolaze, tako da ne treba biti pretjerano mudar i zaključiti u kojem će smjeru teći politika Bijele kuće u slučaju pobjede bivše države tajnice. Ako bude tako, "Vae victis" ili "Jao pobijeđenima", riječi koje je, prema rimskom povjesničaru T. Liviju, galski vođa Breno uputio poraženim Rimljanima.
altermainstreaminfo
