Blago svakoj političkoj stranci u posvađanoj samom sa sobom Bijednoj Našoj, ideološki kobno kontaminiranoj neslavnom prošlošću „za dom (ne)spremnih“, životnostandardno samonedostatnoj i međunarodno marginalnoj, koja ima u svojim redovima tzv. radikalno desnog jurišnika kapaciteta povjesničara Josipa Jurčevića. Oca sedmero djece i političkog kameleona okupana znojem od neuspješna osvajanja rukovodnih mjesta u pretrčavanju između nekoliko uglavnom autsajderskih konzervativno-demokršćanskih opcija. Je li, „političkog pokreta“ Hrasta (Hrvatski rast), luzerstva 2009. godine na CRO predsjedničkim izborima (kao nezavisni kandidat), stranačke koalicije Saveza za Hrvatsku (2011.) i Domovinskog pokreta (2024.).
Na prolaznomu mjestu DP-ove izborne liste osvaja saborski mandat, da bi zatim bio izbačen iz stranke jer se usprotivio koaliciji s HDZ-om. Kao neovisni zastupnik pridružio se saborskom klubu Mosta neovisnih lista te nastavio anatemizirati CRO premijera i šefa HDZ-a Andreja Plenkovića, ali i hrvatske (ne samo političke) Srbe kao remetilačkog čimbenika hrvatske države i svu antinacifašističku prošlost unutar novije nacionalne povijesti.
Josip Jurčević alias „Zmaj od Zavelima“ (sic transit) – kao član Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“ uzeo je „zmajsko“ ime po planini Zavelim u blizini rodnog sela Studenaca nedaleko od Imotskog – izazvao je prošlog petka svojevrstan eksces u tzv. Visokom domu tvrdnjom kako su „tzv. srpski kulturni centri u RH, njih 40, neprijateljske, identitetske utvrde koje će destabilizirati sigurnost u Hrvatskoj i biti uporišta dođe li do sigurnosne ili vojne destabilizacije“ te proglasio premijera Plenkovića „veleizdajnikom“.
Srbi i partizani
Hrvatska nacionalna zbílja – kolateralno, na krijesti buđenja nacifašističke ne samo političke svijesti nego i prakse – eskalira u posljednje vrijeme na svim razinama javnoga društvenog života, a vladajući se prave slijepima i gluhim. Vladajućima u tzv. neprincipijelnoj koaliciji HDZ-a i DP-a, je li, anatemiziranje hrvatskih (ne samo političkih) Srba, netrpeljivost prema aktualnom režimu u Beogradu te javno bagateliziranje, čak proglašenje zločincima partizana (1941. – 1945.) i države tzv. bratskih jugoslavenskih naroda i narodnosti (1945. – 1990.) – nisu tema.
I nesretni je zastupnik Josip Jurčević, je li, tek jedan od „hrabrih“ pijetlova s neohrvatskoga proustaškog plota – gdje čuče i HDZ-ovi koalicijski (DP) partneri što mu drže 76. zastupničku ruku u tzv. stabilnoj saborskoj većini (sic transit) – fasovao samo „no-no!“ kažiprst trenutno predsjedavajućeg u sabornici akademika Željka Reinera (HDZ). „Pazite što govorite!“ – javio se Reiner, „hrvatski vitez Viteškog Reda Svetoga Groba Jeruzalemskog“ (sic transit), ali samo zato što je ovaj javno, u izravnom tv-prijenosu bio nazvao njegova stranačkog šefa – veleizdajnikom. Doduše, Jurčević nije ni prvi niti jedini koji se glede&unatoč služi tom kvalifikacijom bez dlake na jeziku i upire kažiprstom u tzv. maloga od bruxelleske kužine, ali…
„Razlog za to jest što te centre (srpske kulturne, op. a.) i tu strukturu predvode okupacijske vlasti, koje su u vezi s Erdutskim sporazumom preselile svoju strukturu u Hrvatsku, s vrlo jasnim ciljevima“, prenijela je Hina Jurčevićevo radikalno protusrpsko pametovanje. „Prije 30 godina, u ožujku 1995. završila je jedna od najvećih drama hrvatske države, kada je saborski odbor odbacio prijedlog Plana Z-4 kao neprihvatljiv. To je bila višemjesečna složena utakmica u kojoj se pokušalo okupirane dijelove Hrvatske proglasiti državom u državi.
U toj su drami bili podijeljeni i međunarodni akteri, a problem je bio što su u tomu sudjelovali i predstavnici duboke države na čelu sa zloglasnim Matom Granićem, liječnikom Milke Planinc, zlotvorke iz komunističkog razdoblja, a današnjim savjetnikom premijera Andreja Plenkovića. Sada svjedočimo dramatičnim vremenima kada je sve izvjesnije da će doći do sigurnosne, pa i oružane destabilizacije u hrvatskom okruženju, odnosno da će se treći svjetski rat proširiti u naše okruženje, u Bosnu i Hercegovinu, a Hrvatska je praktično razoružana. Većinu oružja smo izručili Ukrajini, a kupili smo stare zrakoplove. Premijer Plenković je neprosvijećeni apsolutist i veleizdajnik koji je iznutra razoružao Hrvatsku.“
„Pazite što govorite, jer su te optužbe utužive“, opomenuo je zapjenjenog Jurčevića „hrvatski vitez Viteškog Reda Svetoga Groba Jeruzalemskog“. A što sve nije utuživo – itekako, čak po međunarodnom pravu, da se i ne govori o domaćem Ustavu i zakonima, koji sankcioniraju proustaštvo – pa nikomu ništa. Prave se mutavima i vladajući političari, uključivo Andreja Plenkovića, i tzv. mainstream mediji i šira javnost kad više stotina mulaca odjevenih u crno maršira Splitom, mjeri desnicom visinu kukuruza i urla iz svega glasa za megafonom: „Za dom spremni“, „Ajmo, ajmo ustaše“… A nazivaju se Torcidom, navijačima jedine hrvatske nogometne momčadi koja je u crno doba tzv. NDH kompletna otišla u partizane boriti se protiv ustaša, talijanskih fašista i njemačkih nacista.
I prave se mutavima – kad smo već kod nogometa, najvažnije i u Hrvata tzv. sporedne stvari na svijetu – kada obespamećena splitska mulčad, je li, urla: „Šugava Rijeko, smrdljivi grade, pobit ću pola tvoje Armade/ Šugava Rijeko, puna si Srba, ne brini, Rijeko, ima još vrba/ Od Vežice do Lovrana sve je puno muslimana/ od Kantride do Turnića sve su djeca poturica“, a Dinamovi pak zločesti dečki objavljuju svoju ljudsku sramotu: „Odlukom vodstva, grupe BBB-a više neće pjevati ‘Šugava Rijeko, smrdljivi grade…’ U prošlosti je napravljena greška, Rijeka je dala ogroman broj hrvatskih branitelja i pjevanje te pjesme nema smisla.“
Pogled izbliza
Ugledni je kolumnist Saša Leković u našemu mediju upravo objavio o tomu indikativan komentar „Pogled izbliza: Je li Hrvatska obranjena da bi je mogli sramotiti militantni šovinistički idioti?“ (Tačno.net, 12. ožujka 2025.), za kakav jamačno nisu sposobni/voljni domicilni ni novinari niti tzv. mainstream uredništva u RH. Ali itekako jesu za bagateliziranje ili, još češće, prešućivanje ključnih sadržaja šovinističke/ideološke mržnje i netrpeljivosti koje eskaliraju i zapravo razaraju nacionalno tkivo. I nisu na ciljniku te toksične šovinističke/ideološke mržnje i netrpeljivosti samo Srbi i ine nehrvatske, manjinske i ranjive skupine već i svaki antinacifašistički proplamsaj ili sentiment. A prave se mutavima, je li, vladajući političari, uključivo Andreja Plenkovića, i tzv. mainstream mediji i šira javnost.
Npr. polit-ideološko-proustaški DP-ov megafon na saborskozastupničkoj boli glava plaći te osvjedočeni protusrpski jastreb Stipo Mlinarić Ćipe nije mogao u izjavi novinarima ne osuditi nazočnost na predsjedničkoj prisezi Zorana Milanovića bivše partizanske bolničarke Vjere Andrijić (101), koja je s Drugom dalmatinskom udarnom brigadom u Drugom svjetskom ratu prošla i najteže bitke (na Sutjesci i Neretvi) te sudjelovala u oslobađanju Širokog Brijega. Veljače 1945. je u tamošnjem samostanu, koji su ustaše i njemački nacisti pretvorili u utvrdu, ubijena skupina fratara, a podaci o uzrocima tih smrti se razlikuju ovisno o tomu koja ih strana iznosi.
Netom po završetku inauguracije na Pantovčaku splitski je DORH priveo bivšu partizansku bolničarku Andrijić radi ispitivanja o tim širokobriješkim događajima iz veljače 1945. godine. Sic transit. Kao, je li, ratni zločini ne zastarijevaju, pa… Indikativno za uznepredovalu revizionističku svijest u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj? Itekako. À propos, DORH nije niti će uopće reagirati kada raspamećeni „navijači“ – bilo gdje i bilo kada – zazivaju „vrbe“ za Srbe, ubijanje Armade, muslimana i svakoga tko nije „za dom spreman“ ili ne želi desnicom mjeriti visinu kukuruza.
Idiotski? I više no idiotski, ali to nije tema niti zanima vladajuće, odnosno institucije koje rade svoj posao. A ne rade ga niti će raditi kako Ustav RH nalaže, već u Izvorišnim osnovama, gdje je tzv. NDH – izravno odbačen.
Bivši tzv. radikalno desni šef HDZ-a Tomislav Karamarko – koji je bio vrlo neslavno 2016. godine spao s konja na magarca, da bi ga potom i tovar, je li, zbacio sa samara u svakovrsnu javnu nemilost, osim stranka u koju ga je u pozno doba primila Jadranka Kosor – „protupartizanskim“ postom se na FB-u žestoko očitovao o tomu na koju kartu polaže svoje ideološke dionice i koliko drži do gro svojih sugrađana koji su plebiscitarno podržali drugi Milanovićev mandat na čelu države.
Pa kaže Kavamavko kako ga je nazivao srbijanski Čiča Vojislav, pušten kući haaški uznik „umrijeti od raka“, da je „inauguracija (ne)slučajnog predsjednika slučajne države“ – na koju je bila pozvana i partizanka Vjera Andrijić – „tragikomična predstava loših glumaca u prevažnim ulogama“. Za Karamarka, tvrdi, „Tito ili Tuđman – odavno nije dilema. Pa što ste se vi, koji ste se znojili i drhtali pred Tuđmanom, kliberili na tom, sad već otužnom, zagrebačkom brdu? Na predstavi tzv. inauguracije, tzv. predsjednika, tzv. Republike Hrvatske? Pa zar doista mislite, slučajni Hrvati, da na današnjem Pantovčaku ima mjesta za titoljupce i amnestiju tog megazločinca od svih komunističkih i partizanskih zločina?“
I evo nje… Posljednja partizanka. Ponešto zna o akciji „Široki Brijeg“, o ubijanju i spaljivanju svećenika franjevaca. Da je pored nje sjedio neki stogodišnji domobran, shvatio bih poruku kao benevolentnu. No nije, ona je bila ta koja je poslala poruku i svima dala do znanja na što se svela današnja Hrvatska. I u tom ushićenju reče: „Sada sam sve zaokružila. Žao mi je samo što nema mojih drugova…“ Ne, ne treba žaliti za drugovima jer su taj dan na Pantovčaku bili uglavnom drugovi i nešto bivše gospode… A primijetih i nosača crvene kapice.
Crkva u Hrvata…??? Među uzvanicima nisam vidio obitelj Mile Blaževića Čađe, heroja Pounja, ili možda obitelj Blage Zadre ili Josipa Jovića. A najmanje 15 tisuća boraca i istinskih domoljuba poginuli su za neovisnu i demokratsku Hrvatsku. Kakvu Hrvatsku? Sigurno ne za ovakvu koja relativizira i čini besmislenom njihovu žrtvu. Do kada?
Retoričko pitanje
U moru reagiranja na Karamarkov post, u kojima ga neki podržavaju, a neki osporavaju, karakterističan je izvjesne Lucije G PredikureManikure: „Tuđman je bio Titov general, partizan, a Milanović je najbolji političar u državi. Ljubomora je gadna stvar, a tebe nije maknuo on, nego tvoji iz kradezea“. Ili odgovor Vlaste Milete: „Veliki domoljub, s obzirom da imaš firmu za uvoz radnika. Toliko o tome, isto kao i o slučajnoj državi. Milanović je nešto sasvim drugo rekao vezano uz tu izreku. To što si bio Mesićev potrčko to ti nije smetalo. Okrećeš se kako vjetar puše, a u zaleđu…“
I za Karamarka doslovno vrijedi, ne samo za nogometne tzv. navijače, retoričko pitanje Saše Lekovića: „U kojem svemiru bilo kakve veze ima broj onih koji su ratovali za bilo što i bilo koga sa stupnjem poštovanja elementarnih ljudskih prava u nekoj državi? Zajamčenih svima ustavom, zakonima i Općom deklaracijom o ljudskim pravima. Svaka šuša poteže branitelje kao alibi za svoja sranja.“
À propos, neće valjda biti da DORH i policija u SDP-ovoj Rijeci – koju, je li, splitski i zagrebački kreteni vrijeđaju pridjevom „šugava“ i prijete ubojstvima – moraju biti na aport takvima poput Josipa Jurčevića, Tomislava Karamarka ili Stipe Mlinarića Ćipe, pa se ne usude institucionalno raditi svoj posao protiv „nepoznatoga nekog“ koji je/su „hrabro“ na riječkom Korzu crnim sprejem uništio/li „Partizanku“, izložbu u povodu Međunarodnog dana žena. Slučajno ili ne, nije važno, vandalizam se nad „Partizankom“ dogodio baš istodobno s arlaukanjem splitskih bezmozgovića o „šugavoj Rijeci“. HDZ/DP-Plenkovićeva tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena kao slika Doriana Graya?
Iznutra dozlaboga izjedena hrđom što kobno napreduje, a izvana se ljušti lažna ljepota tzv. demokracije i ljudskih prava za sve njezine žitelje.
