Pazi sad: u masama obljubljeni šatoraški kolovođe Đuro Glogoški, Josip Klemm, Dražimir Jukić i ucrnjena im za dom spremna družina - izaze na parlamentarne izbore. To je snaga koja će, napokon, pomesti sve politički živo i neživo s luzerske pustopoljine 147 stranaka u RH. Iza te snage, dijelom u invalidskim kolicima, a gotovo beziznimno težih ili barem perolakih invalidskih kategornika, stoji milijun i pol birača. Brojkom 1 500 000. Gotovo svaki drugi od ukupno registriranih. Bez unovačenih hercegovačkih noćobdija i jednodnevnih autobusnih ZNA SE putnika iza vjetrobranske hodočasničke tablice POSEBNA VOŽNJA. S bakom Anđom na sjedalu odmah iza vozača te sunarodnjacima joj iz Vrgoračke/Imotske bb s 350 punoljetnih stanara na 62 ukupna četvornih metara sobne, kuhinjske, zahodske, podrumske, tavanske i stajske površine. Dobni i stambeni fenomen na kotačima.
Drž'te gaće, komunjare, i svi koji ne volite Hrvatsku, Đuri je 25.000 Glogoškom sad puknuo film, sjevnula lampica u glavi. Prepoznali to instant mediji u sezoni kiselih krastavaca. Pokazat će ratna legenda, je li, urbi et orbi što znači kad umirovljeni general (general?) izborno postroji pola milijuna samo službeno registriranih branitelja, pa u drugi red pola milijuna njihovih supruga, u treći red najmanje pola milijuna njihove djece. A gdje su još mnogobrojni drugi poznati i nepoznati gosti šatre u Savskoj 66, u četvrtom, petom, šestom… redu. Svi oni vole Hrvatsku, pravi su domoljubi i katolici i, osobito, žele upravo Glogogoškog, Klemma, Jukića i slične im na mjestima aktualnih komunjara koji, je li, ne vole i nisu željeli RH.
Zaslužni političari s povijesnim djelom iza sebe Radimir Čačić i Ivo Josipović već sada se komotno mogu sakriti u mušju rupu, umjesto da mesijanski hodaju okolo i nude se za vlast pod kišobranom čudne dvoglave koalicije Uspješna Hrvatska. Zapravo, mutanta Josipovićeve inteligentno krštene stranke Naprijed Hrvatska (Forza Italia?) i Čačićeve Narodne stranke - reformisti. "Gradonačelnik Hrvatske" Milan Bandić, populistički ekshibicionist - makar proždirao snijeg umjesto Zimske službe i nastavio se traljavo spoticati u praskozorje o komunalni šmrk dok pere zagrebačke ulice - također uzalud kreči svojom tvorbom za juriš na Grič. Tvorba indikativno krštena kao Milan Bandić 365 - stranka rada i solidarnosti ostat će redni broj u registru 147 mahom luzera.
I OraH Mirele Holy nedozreo će otpasti s izborne grane, a Sinčićev će se Živi zid mrtav-hladan stropoštati u ruševine biračke nemilosti. Tko su uopće Bandić, Holy i Sinčić u odnosu na jednog Đuru 25 000 Glogoškog? Koliko su nam oni izborili slobode, neovisnosti i suverenosti u Domovinskom ratu, a koliko prvokategornik u invalidskim kolicima, prvak udruge s manje od 500 članova!? Iza Glogoškog i ucrnjene mu za dom spremne družine, dakako, stoji sva domoljubna i čistokrvna Hrvatska i to će se, je li, pokazati na skorim parlamentarnim izborima masovnom potporom birača. Ako se vrag ne uplete, pa opet prevari i Vickinu Gospu (koja tako nedolično podvaljuje sumještaninu Čiliću) i njezinog Sina, što je zasluženo odmaglio na godišnji odmor baš usred najteže migrantske katastrofe.
Ni Domoljubna koalicija mrgodnog Snjeguljca sa sedam patuljaka neće bez Đure 25.000 Glogoškog uzvući pobjednička izborna kola na Grički brijeg. Zaludu se dala upregnuti i "žena iz naroda", čiji ju "bliski suradnik" upravo opanjkava u tjedniku Globusu: " Da, istina je, ona želi promijeniti ovu vlast. To nije nikakva tajna. Nju je za ovu dužnost kandidirao HDZ i zato joj je on bliži nego SDP. Da se ponaša drukčije, to bi bila prijevara birača". Najgrublja je prijevara birača upravo to što se Kolinda Grabar-Kitarović, protivno Ustavu i zakonu, svjesno ne ponaša kao predsjednica RH, nego kao političko-namjenski izdrilana vojnikinja stranke iz koje je došla na Pantovčak, pod izravnim Karamarkovim zapovjedništvom. A to ne smije raditi. Nije dobila izborni (ionako sporan) mandat za kompromitiranje predsjedničke dužnosti profanim srančarenjem i nedoličnim cirkusiranjem po RH.
U nepromišljenom napadu iskrenosti, njezinom "bliskom suradniku" nije jasno da takva Kolinda Grabar-Kitarović nije dostojna biti predsjednicom svih žitelja, što ona papagajski tvrdi da jest, valjda misli da jest i ne dvoji o tome hoće li svojim nedržavničkim, nepriličnim ponašanjem još više podijeliti Hrvatsku. I dugoročno nanijeti štetu svima koji u njoj žive. Intimno, ona može (ne)simpatizirati ovu ili onu političko-ideološku opciju i srce joj može vruće kucati za ovu ili onu stranku, ali izborom na predsjedničku dužnost to joj nije dopušteno prakticirati ni na koji način. A ona to uporno čini. Otkako je preuzela dužnost, upravo malograđanski demonstrira svoju i Karamarkovu samovolju. Napadno u dosluhu sa šatorašima na Savskoj 66. "Bliski suradnik" samo je pojasnio ono što građani već znaju i vide kako "žena iz naroda" funkcionira na daljinski upravljač. A obećala je da neće.
No, dobro, neće je mimoići nagrada kad bude trebalo zaslužnima vrednovati posljedice dolijevanja kerozina na političku vatru iza koje znaju ostati tragična zgarišta s ljudskim žrtvama. Kolinda Grabar-Kitarović i Tomislav Karamarko svjesno varaju birače sinkroniziranom drekom: "Drž'te lopova!" Pripomoćno im se već nekoliko puta, kao slučajno, neobavezno i usput, namjesti ribarsko rame, pa baš - Ante Gotovine. Taj bivši haaški uznik, žalbeno oslobođen 25-godišnje kazne za zločine počinjene u VRA Oluji, "ne želi se baviti politikom, jer se trebamo okrenuti budućnosti". Neki dan se, eto, budućnosno ili tek iz vica dao naslikavati u Zadru, uz kavu, s Tomislavom Karamarkom, notornim Božidarom Kalmetom te svojim kumom i HDZ-ovim poslovođom za branitelje Željkom Dilberom.
Društvo se znakovito smješkalo u TV-kameru što, je li, nije nikakva predizborna poruka. Bože sačuvaj. Kao i nešto ranije javna kavica Gotovina-Grabar-Kitarović.
Kakvi lonci, kakvi bakrači. Sve je odavno bilo jasno. Kad se razgrne paučina politikantske demagogije suprotstavljenih ideoloških i srodnih retorika, točno se znade tko je tko, tko je s kim i kakav je otprilike mogući ishod. U svakom slučaju, negativan za (ne)zainteresiranu građansku javnost. Šatoraška lista za izbore, s Đurom 25 000 Glogoškim kao HDZ-ovim zecom koji će za Karamarkovo dobro povući za sobom biračke ostatke tvrde desnice i veterane nesklone i HDZ-u i SDP-u. Tim se glasovima lijepo cementira izborna prevaga i začepljuju rupe u pobjedničkom peharu. Ali, to se ni svojim biračima ne smije i neće unaprijed reći.
Momčad Zorana Milanovića očito više ne može spasiti od izborne havarije ni neki Plan 22 s pilonom ispod Pelješkog mosta niti Grčićev alkemijski laboratorij uspjeha i optimizma koji je zadnjih mjeseci, nevezano za izbore, je li, uveo i rad u trećoj smjeni. Crvenima (?) se crno piše i bez šatoraške izborne liste. Unatoč ćoravom poslu sadnje tikava s desnim vragom, tipa Branka Borkovića Mladog Jastreba, Milanoviću ostaje mudroslovno se vaditi: tri loša ubiše Miloša.
Nakon uskoro jednogodišnjeg žestokog drila šatorskog humanizma u Savskoj 66 i četverogodišnje reinkarnacije "komunističkog mraka", red je da "Hrvaticama i Hrvatima" svane renesansa. I, posreći li im se, a svi su izgledi da hoće, dobit će je. Doduše, kakvu nisu zamišljali ni očekivali, ali… Dođe mu to na isto, kao s kapitalizmom za koji se glasalo u RH u zamjenu za "komunistički mrak". I, eto ga sada, nakaznog obličja i pokvarene duše. Svi bi rečeni i pridruženi im kastinski likovi, nerijetki s 25-godišnjim stažem u političkom vrzinom kolu, dobro postupili da se građanima skinu s grbače i zauvijek ishlape iz njihovih života. Sve što je i samo mirisalo na renesansu, prohujalo je u nepovrat.
Mediji su početkom vikenda roditeljski toplo ustupili velikom šefu minijaturne udruge sve svoje resurse ne bi li skrenuli javno oko na svijetlu budućnost. Kojom maše pred biračkim nosom družina tako (pre)zaslužnih i (pre)potkoženih da mora zaboljeti glava svakog tko je i samo čuo ta domoljubno-braniteljsko-vjernička imena. Jedan inkasira u Saboru tridesetak tisuća kunića mjesečno ni za kakav narodu koristan (ne)rad tek 110 dana godišnje, a drugi kumulativnih 25 000 kuna jer nam je izborio slobodu, neovisnost i suverenost. Zato možemo do iznemoglosti, a nekažnjeno, vikati: "Za dom, spremni" i "Ubij, ubij, ubij Srbina", a uši zalijevati milozvučnim Thompsonovim pojem o Maksovim mesarima.
I gledati Kolindu Grabar-Kitarović, Tomislava Karamarka i Đuru Glogoškog kako se domoljubno smiješe iz VIP loža. "Imamo Hrvatsku!" - odnekud dopire trpak poznati škrgut. Blagoslovom s Kaptola, zemljom se Hrvatskom zgušnjuje mrak.
"To je pravi, demokratski način da se vidi njihova politička snaga", oduševljeno sa strane sekundira nepriznati braniteljski ministar Predrag Matić Fred na vijest da mu susjedi iz šatre, preinačeni iz povlaštenih umirovljenika u političare, idu na izbore. "Neka im je sa srećom." I sam već na odlasku, zaboravio je poželjeti sreću Hrvatskoj. Njoj je potrebnija. S ovakvima što je uzimaju kao ćaćinstvo. To im privatno vlasništvo priznaju samo klerikalne postrojbe kardinala Josipa Bozanića, koji ih već dugo diverzantski koristi kao mobilizacijsku i moralnu logistiku "ženi iz naroda", HDZ-u i šatorašima.
Prigusti li, iskusni političari golemog katoličkog djela Vlado Košić, Valentin Pozaić, Đuro Hranić, Mile Bogović, Marin Barišić, Ante Ivas… aktivirat će 148. stranku, Bog i Hrvati, "Za Krista, protiv komunista", "Hrvatska i Oca i Sina i Duha Svetoga", "Katolicizam, ne sekularizam", "Obitelj i vjera Jugoviće tjera" ili duhovno-politički još potentnijeg imena. Dok kažeš keks, statističkih blizu 87 posto katolika u RH napunit će biračke kutije kvalitetnim hrvatskim glasovima. Zasad ne treba, tu je Đuro 25 000 Glogoški s Karamarkovom rukom na ramenu.
h-alter
