Naličje hrvatske demokracije i politike: U zadnjih godinu dana, Republika Hrvatska u javnosti promovira sporazum koristeći propagandne fraze Europske komisije, ne znajući pritom kakve će efekte TTIP imati na našu ekonomiju, radna i socijalna prava, javni sektor, sigurnost hrane i zaštitu okoliša. Pritom je vlada mjesecima odbijala pokrenuti široku javnu raspravu i podrobnije informirati Sabor, oko teme koja ima prvorazredni značaj u većini europskim zemalja, najavljujući diskusiju nakon izrade studije utjecaja o TTIP-u, koju su bez natječaja dodijelili - korporativnim lobistima.
"Želi li možda još netko postaviti pitanje?", rekla je moderatorica panel diskusije o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom parnerstvu TTIP-u, prolazeći pogledom kroz pristojno popunjenu dvoranu Ekonomskog fakulteta. Predstavivši se kao studentica Fakulteta političkih znanosti, djevojka je pitala zašto nema nijednog govornika koji bi iznio ponešto skeptičnije mišljenje o sporazumu između SAD-a i EU, kojemu se u Europi trenutno protivi najmanje tri milijuna građana. "Sve što smo vidjeli i čuli je šareno i pozitivno, gotovo sanjarsko uzbuđenje oko TTIP-a. Nisam čula niti jedan kritički argument", istaknula je, te dodala kako se ovdje priča isključivo o ekonomiji, dok ona dolazi s područja politologije, pa joj nisu interesantne samo brojke koje joj na engleskom i hrvatskom jeziku ugledni gosti uporno ponavljaju. "Protivljenje enormnog broja građana nije bez razloga. Ne bojite li se da bi mali mogli postati još manji, a veliki još veći, s obje strane Atlantika? Mislite li doista da su sve ekonomije, pogotovo manje, spremne na ovakav sporazum i da će od njega profitirati, s obzirom na različitosti u društvima i ekonomskim sustavima SAD-a i pojedinih država članica EU? Amerika ima wild capitalism, a mi nismo that much competitive", kazala je.
Pomalo drska konstatacija, lišena diplomatskog takta, izazvala je blagu nelagodu kod sudionika tribine. Posebno je to bilo vidljivo na licima predstavnika Ministarstva vanjskih poslova i Europske komisije u RH, koji su sjedili pored predstavnika Britanskog veleposlanstva u Hrvatskoj, Britanskog poslovnog centra, Američke gospodarske komore i profesorice s Ekonomskog fakulteta.
Sadržaj njihovih izlaganja kao da je predstavljao fusnote poruka koje su sa svih strana predavaone ukazivale na ljekovite perspektive slobodnoga tržišta. "Rast", "Novi poslovi", "Razvoj", "Inovacije", "Edukacija".... poručivali su korporativni aksiomi s blještavih panoa ispunjenih mladalačkim osmijesima i poslovnim odijelima. Na jednom od njih vidjela se silueta ponešto nalik Richardu Bransonu, britanskom milijarderu New Age provenijencije, entrepreneuru koji je 2006. godine najavio dotad nezapamćenu individualnu borbu protiv klimatskih promjena; do 2016. obećao je 3 milijarde dolara u revolucionarnu tehnologiju za suzbijanje emisije stakleničkih plinova iz njegovih (i tuđih) zrakoplova.
"Do sada sam sudjelovala u dosta rasprava s predstavnicima političkih stranaka i sindikata. Iskustvo mi je da su vrlo loše informirani", odgovorila je studentici načelnica sektora za trgovinsku politiku i gospodarsku multilateralu pri Ministarstva vanjskih poslova Darija Sinjeri, ponovivši tako konstataciju većine panelista kako je pobuna protiv američko-europskog ekonomskog partnerstva isključivo rezultat neznanja. "Ovo što ste danas čuli rekli su vam ljudi koji na razne načine sudjeluju u pregovorima. Ne sanjamo, dakle, nego naše teze temeljimo na brojkama."
Nakon što su, dobrim dijelom lišeni prethodnog znanja o kontroverznoj temi, studenti upućeni u elementarne prednosti sporazuma, otvorenim je proglašen natječaj za pisanje eseja o TTIP-u. Autor najboljeg rada od maksimalno 1500 riječi osvojit će putovanje u London ili iPad, zahvaljujući pokroviteljstvu veleposlanstva Velike Britanije. Njihovoj vladi ovaj je sporazum po mišljenju brojnih analitičara od presudne važnosti za smirenje sve jačeg euroskepticizma. Štoviše, neki konstatiraju - za ostanak u Europskoj uniji. Britanske su ambasade sudjelovale u organizaciji natječaja po još nekim istočnoeuropskim zemljama, a u Poljskoj je prije mjesec dana nagradna igra doživjela svoje drugo izdanje. Izuzev profesorice ekonomije, zapravo, svi sudionici tribine profesionalno se bave zastupanjem interesa korporacija, često nauštrb javnog interesa, pa tako i zdravlja.
Američka gospodarska komora, najveći lobist njihovog korporativnog sektora u Europi, prije dvije godine je, zahvaljujući snishodljivosti Europske komisije, blokirala donošenje europskih regulativa o zabrani određenih pesticida povezanih s rizikom od raka i neplodnosti, jer bi takva odluka imala velike posljedice po "ekonomiju i trgovinu" - poglavito TTIP.
Natječaj za studente za pisanje eseja o TTIP-u
Britanski poslovni centar globalna je platforma za britanske kompanije, a u Hrvatskoj se zalažu i za strukturne reforme koje će stvoriti bolju poslovnu klimu poduzetnicima. Ministarstvo vanjskih poslova državni je resor zadužen za TTIP u Hrvatskoj, a po stavovima i argumentima ne odudara od prethodnih organizacija zadnjih godinu do dvije, otkad je tema slobodne trgovine postala predmet široke rasprave u Europi, po razmjerima neviđene još od 1999. godine i konferencije Svjetske trgovinske organizacije u Seattleu. Po učinku, reklo bi se, još i znatno veća, budući da je od 2013. Europska komisija zbog pritiska javnosti bila prisiljena povećati transparentnost u pregovorima, pokretati javne rasprave, ali i izmijeniti pojedine odredbe koje su, nimalo suptilno, privilegirale korporativni sektor naspram država članica.
Osim što je produktom neinformiranosti nazvala aktualne kritike na račun sporazuma koji se pregovara u tajnosti, načelnica Darija Sinjeri poručila je studentima kako će im kao potrošačima život "imati bolju kvalitetu" zbog povećane ponude i smanjenih cijena proizvoda, da ne govorimo o olakšavanju poslovanja u jako puno područja i dakako, povećanju investicija. Uostalom, kazala je, nijedan sporazum o slobodnoj trgovini nikome nije donio više negativnih od pozitivnih stvari.
"Svaki sporazum donosi dobro onima koji ga znaju iskoristiti.. Mi ćemo ovim sporazumom otvoriti prostor i svima dati priliku da izvoze, povećaju proizvodnju, stvaraju radna mjesta. Hoće li to netko iskoristiti ili će ostati začahuren, čekajući da ga država i dalje podupire u nečemu, to ovisi o njemu", poručila je.
Event na Ekonomskom fakultetu nije organizirala hrvatska vlada, već britansko veleposlanstvo u suradnji sa studentskom udrugom eStudent, ali je odabir gostiju, dominantni narativ, izuzimanje disonantnih glasova i razigrana korporativna scenografija zapravo bila dosta precizna strategija hrvatske politike otkad se u ovim krajevima pojavila birokratski suhoparna kratica od četiri slova.
"TTIP je za nas neutralan. Ako je dobro za Europu, dobro je i za Hrvatsku", kazao je Zoran Milanović, šef Socijaldemokratske partije u ožujku 2015., kad su tisuće ljudi po ulicama Berlina, Londona, Beča, Washingtona i drugih europsko-američkih prijestolnica prosvjedovali zbog dugoročnih negativnih posljedica koje bi sporazum mogao imati na javni sektor, okoliš, radna i socijalna prava.
Bila je to jedna od rijetkih premijerovih rečenica o našem kontekstu sporazuma, koja je, gledano iz današnje perspektive, pokazala samu esenciju odnosa izvršne hrvatske politike prema ovom pitanju. Samo što je "neutralnost" u međuvremenu prerasla u brojne "prednosti" od TTIP-a.
Kada se analizira dosadašnje oskudno i rijetko komuniciranje vlade prema građanima i zainteresiranoj javnosti, nameće se zaključak kako Hrvatska nekritički promovira sporazum, bez obzira što nemaju ni približne izračune o tome kakve će efekte imati na našu ekonomiju, javni sektor, sigurnost hrane ili zaštitu okoliša. Vlada, pored toga, najavljuje kako ćemo o ovoj izuzetno važnoj temi pričati nakon izrade studije utjecaja o TTIP-u na Hrvatsku, koju su bez natječaja dodijelili - korporativnim lobistima.
Darija Sinjeri poručila je studentima kako će im kao potrošačima život "imati bolju kvalitetu" zbog povećane ponude i smanjenih cijena proizvoda. Foto: UNIDO
Informiranje građana zapravo asocira na marketinški plan iz Bruxellesa, publiciran u više internih dopisa i "priručnika" koje su objavljivali od 2013. godine, mijenjajući naglasak na ključnim beneficijama od TTIP-a svaki puta kad bi se ispostavilo kako mantre iz neoliberalnog diskurzivnog priručnika, poput novih poslova ili dojmljivog gospodarskog rasta, nisu u suglasju sa stvarnošću.
Primjerice, u jednom dopisu iz 2013. koji je procurio u javnost, Europska komisija naglašava nužnost "jake političke komunikacije" koja će "biti od presudnog značaja za usvajanje TTIP-a". "Nužno je uspostaviti uvjete i smjer debate, preko naglašavanja pozitivnih aspekata TTIP-a, kao što su ekonomska dobit i globalno liderstvo po pitanju trgovine", stoji u tom dokumentu.
Tako se, primjerice, u hrvatskim medijima, najčešće posredstvom političara, koriste brojke od 119 milijardi eura godišnje dobiti za europsku ekonomiju, zajedno s 545 eura dodatnih prihoda za svako kućanstvo od četiri člana, ali se u pravilu izostavlja činjenica da će efekti ovih, dobrano osporenih teza, postati vidljivi tek 2027. godine, a i tada će, pored minornog gospodarskog rasta, svakom građaninu donijeti dodatnu šalicu kave tjedno, kako je to prošle godine izračunao Glyn Moody.
Pored rasta se spominje i milijun novih radnih mjesta u Europi, dinamična mobilnost radne snage i ključan argument: dobit za mala i srednja poduzeća.
U "dokumentu" od nekoliko stranica, gotovo jedinom takve vrste kojim Republika Hrvatska educira korisnike interneta, u kratkim se opisima, pored prednosti za mala i srednja poduzeća i onih 545 eura, navode "zablude" skeptika, kojima MVEP suprotstavlja "činjenice" Europske komisije. "Zabluda" je, primjerice, da će od TTIP-a korist imati samo korporacije; "činjenica" je da će sporazum ići u korist potrošača i malih i srednjih poduzeća. "Zabluda" je i da će TTIP omogućiti GMO i junetinu s hormonima, kao i da će sniziti ekološke standarde; "Činjenica" je da to nije dio pregovora.. "Zabluda " je i da će TTIP ugroziti suverenitet država EU, jer će korporacije moći koristiti odredbe o zaštiti investicija da bi državne zakone učinile nevažećima; "činjenica" je da će ISDS mehanizam zaštititi "investitore od diskriminacije te nepravednog i proizvoljnog postupanja država", pa tako i Republike Hrvatske, koja, dakle, na službenim stranicama Ministarstva vanjskih poslova predmnijeva da bi hrvatska pravosudna tijela mogla biti nesposobna i pristrana u sudskim procesima, zbog čega bi bilo bolje da ih korporacije tuže na "neutralnim" sudskim instancama koje nisu dio pravosuđa suverene i samostalne Republike Hrvatske.
Nema dvojbe da će neke države, "konkurentniji" sektori i dominantno korporacije profitirati od sporazuma, ali mnogi postavljaju pitanje po koju dugoročnu cijenu za gospodarsku i socijalnu sliku Europe, suprotno osporavanjima iz Komisije. Budući da su carine između SAD-a i EU minorne u većini sektora, ključne financijske dobiti od ovog sporazuma proizlazit će iz micanja drugih, necarinskih prepreka, poput pojedinih zakonskih odredbi koje "otežavaju" poslovanje. Građani strahuju da to podrazumijeva zadiranje u pravila koja štite standarde prehrambenih proizvoda, zaštite okoliša, zdravstva ili socijalnih prava. Prema recentnijim studijama koje se odnose na analizu dosad objavljenih dokumenata, najveći dio javnih servisa mogao bi biti podvrgnut uplivu privatnih korporativnih interesa, i ograničiti naknadno donošenje političkih odluka u javnom interesu.
Jedna alternativna, "keynesijanska" studija, koja je rađena po modelu UN Global Policy, i ne temelji se na pretpostavkama pune zaposlenosti, pokazala je pak kako bi 600 tisuća ljudi moglo izgubiti "nekonkurentna" radna mjesta, uz omanji gubitak BDP-a u Njemačkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. Autor Jeronim Capaldo, međutim, sam uzima rezultate s rezervom, jer i ovaj model, kao oni koje je koristila Komisija, obiluje manjkavostima i nedostatkom informacija.
Sve nabrojene "zablude" koje se ponavljaju u Hrvatskoj, često i od strane dopisnika koji žive i rade u Bruxellesu, argumenti su koji mjesecima nalaze mjesto u ozbiljnim europskim politoloških i ekonomsko-političkim analizama.
Pored najkontroverznijeg ISDS mehanizma - mehanizma netransparentnih sudova gdje kompanije mogu tužiti države - koji je nedavno u Europskom parlamentu amenovan u izmijenjenoj verziji i nedirnutih temelja, spomenimo samo neke teme koje se u zadnje vrijeme naglašavaju među stručnjacima i nevladinim sektorom u Europi, uoči i nakon 11. runde pregovora što se nedavno odvijala u Miamiju: regulatorna kooperacija, koja bi, iako predviđa sudjelovanje nevladinog sektora i drugih skeptičnih dionika, nakon usvajanja TTIP-a mogla rezultirati zaustavljanjem budućih zakona koji su štetni za trgovinu; naknadna deregulacija i privatizacija javnih sektora; provlačenje zaštite autorskih prava kroz "stražnja vrata", koje je Europski parlament već bio odbacio, slušajući glasove svojih birača u slučaju ACTA-e; evidentno protežiranje korporativnih interesa kroz europsko popuštanje nad obećanjem da će zahtijevati strogu implementaciju visokih standarda u zaštiti okoliša; lobiranje europske strane da Amerika skine embargo s izvoza sirove nafte, koje je motivirano geopolitičkim sukobima s Rusijom; uvoz goriva koji se dobiva iz još štetnijeg katranskog pijeska, uz daljnje povećanje CO2, kao i protežiranje korporativnih interesa, nauštrb javnih. Potonje je još jednom potvrdio The Guardian, objavivši nedavno kako je EU ustupila naftnoj korporaciji ExxonMobil uvid u pregovaračko energetsko poglavlje, i faktičku dozvolu da se u njihovu i našu korist poveća uvoz američkih fosilnih goriva.
Utoliko ne čudi što i mainstream ekonomisti, poput Josepha Stiglitza, trgovinske sporazume tipa TTIP-a nazivaju "tajnim korporativnim preuzimanjem", dok je UN-ov stručnjak za ljudska prava Alfred-Maurice de Zayas TTIP nazvao "revolucijom protiv međunarodnog prava".
Noam Chomsky je prije nekoliko mjeseci konstatirao kako je svako slovo ovog i sličnih sporazuma suprotno paradigmi slobodne trgovine. "To je protekcionistički sporazum, anti-slobodnotrgovinski. Tajni sporazum u čijem kreiranju rade korporativni lobisti i odvjetnici, da bi primjerice odredbe o intelektualnom vlasništvu donijele enormne profite međunarodnim medijskim i farmaceutskim korporacijama", poručio je.
Dr. Gabriel Brugge, autor knjige "Istina o TTIP-u", koji je analizirao studije utjecaja što ih je financirala Europska komisija, ističe kako će ekonomska dobit za države članice, ili mala i srednja poduzeća, biti puno manja od onoga što raznim studijama žele prezentirati. Interes TTIP-a je, nastavlja, prvenstveno interes korporacija, ali i nastavak trenda neoliberalnih ekonomija, koje se zadnja dva desetljeća prakticiraju u EU: jedan od ciljeva je marketizacija politike, gdje će se regulacije oblikovati za potrebe tržišta, i obeshrabriti buduće donošenje pravila koji bi mogli našetiti interesu krupnog biznisa, ili reverzibilno djelovati na već privatizirane sektore.
Iako se zbog navedenih problema već mjesecima u zemljama poput Njemačke, Austrije, Belgije, Italije među političkom elitom razmjenjuju stavovi i raspredaju ozbiljne polemike glede ove teme, a lokalne vlasti tamo uspostavljaju sve više "zona oslobođenih od TTIP-a", Republika Hrvatska, dakle, opravdava poziciju ekonomski i politički periferne europske države, povremeno prenoseći standardizirane rečenice Europske komisije.
"Vlada je, slično poput Europske komisije, priču oko TTIP-a htjela privesti kraju bez uključivanja građana i zainteresirane javnosti", kaže Duje Prkut iz GONG-a. "Iako su prepoznali važnost sudjelovanja u javnoj raspravi o TTIP-u, doprinos nositelja vlasti u ovoj debati je sveden na nuđenje simplificirane i ružičaste slike učinaka TTIP-u na Hrvatsku, te se pritom izbjegavalo osvrtanje na ključne kritike sadržaja sporazuma i spornih mehanizama koji se njime uspostavljaju.
Tempo je, dakle, uspostavila vlada, dajući za pravo svim ostalim pripadnicima političke elite da kažu kako se o sporazumu ništa ne zna, pa da, prema tome, ni ne mogu imati nekakvo stajalište.
U najmanje četiri zahtjeva za očitovanjem kroz zadnjih godinu dana, poslanim na adrese parlamentarnih stranaka od strane NGO-sektora, regionalnih udruga i ovog potpisnika, odgovori su najvećim dijelom izostajali. Uoči izbora odgovorile su nam dvije stranke. Tradicionalno pro-poduzetnički HNS poručio je da podržava TTIP jer će poboljšati investicijsku klimu. Druga stranka je bila MOST, koja ga načelno podržava. "Malo je poznatih informacija, a bez potpunog uvida ne možemo donijeti ispravan sud. Ono što znamo o TTIP-u jest da u njemu nema opasnosti od uvoza GMO hrane te da će se indirektno potaknuti države članice EU na pojednostavljenje administracije za investitore što ne smatramo lošim rješenjem. Zalažemo se za slobodnije tržište, u čijem smjeru ide ovaj sporazum. Iskreno, nismo upućeni u razloge tolike tajnosti oko sadržaja Sporazuma", poručili su.
Iz prijašnjih istupa pojedinaca najvećih hrvatskih partija, jasno je da i HDZ i SDP - uz određene rezerve pojedinih eurozastupnika - također podržavaju sporazum, premda ne postoji nikakav konkretan pokazatelj kakve bi efekte mogao imati na Republiku Hrvatsku, osim njegove nesporne važnosti za perpetuiranje neoliberalne ekonomije. Zbog činjenice da se ne znaju pregovaračke pozicije Republike Hrvatske, čiji predstavnici sudjeluju u pregovorima, Laburisti su u svibnju zajedno s 21 zastupnikom neuspješno pokušali pokrenuti interpelaciju, tražeći od vlade javnu obznanu službenih pozicija RH i raspravu u Saboru.
Naime, u Prioritetima Vlade Republike Hrvatske u institucijama Europske unije iz ožujka 2015. sklapanju ovog ugovora daje se deklaratorna podrška bez navođenja specifičnih uvjeta i pitanja od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, kao ni argumenata ili mjerljivih kriterija po gospodarskim područjima.
Kada dođe do glasovanja u hrvatskom Saboru o TTIP-u, već je sada, da parafraziramo Božu Petrova, dosta izgledna "konsenzualna" podrška većine zastupnika, baš kao u slučaju pristupanja NATO savezu, kada smo svjedočili višemjesečnoj i jednostranoj propagandi vlade Ive Sanadera, da bi na kraju jedino Laburist Dragutin Lesar glasovao protiv.
Za razliku od reprezenata građana i radnika, koji su isključeni iz rasprave i vladinih konzultacija, "predstavnici poslovnih udruženja" informacije o tijeku pregovora dobivaju na stručnim sastancima s predstavnicima tijela državne uprave i MVEP-a, odakle smo dobili potvrdu. Na upit koliko točno sastanaka je održano s predstavnicima poslovnih udruženja o TTIP-u, o kojim točno udruženjima je riječ, i u kojem razdoblju su se održavali ti stručni sastanci, odgovor još nismo dobili. Podsjetimo kako je u ranijem razdoblju, prema relevantnim izvorima, omjer Komisijinih sastanaka s organizacijama za zaštitu javnog interesa i predstavnicima korporacija bio jedan naprama osam.
Tko najviše lobira za TTIP?, Ilustracija: Corporate Europe Observatory
Sindikati su, sukladno tome, u Hrvatskoj gotovo u potpuno izuzeti, premda SAD nije ratificirao šest od osam konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO), pa postoji bojazan, koju Komisija i RH unisono odbacuju kao nešto što nije predmet pregovora, da bi moglo doći do smanjenja njihovih standarda. Štoviše, jedino što je država dosad učinila bile su sjednice Odbora za europske poslove i Gospodarsko-socijalnog vijeća, na kojima se raspravljalo o sporazumu. Sve ostalo se sastojalo od medijskih istupa predstavnika Ministarstva vanjskih poslova, koji su, pokazuje analiza njihovih izjava, dominantno nastupali kao oni koji demantiraju trećeg sugovornika.
Dean Derežić iz inicijative Zaustavimo TTIP, sastavljene od bloka nevladinih udruženja, koja je preko više uličnih akcija i socijalnih mreža kritički propitivala sporazum, nekoliko je puta gostovao u HRT-ovim emisijama, nakon što je uredništvo javne televizije gotovo godinu dana zanemarivalo sve što ima veze s TTIP-om. "Obično te smjeste između predstavnika države i zagovornika krupnog kapitala. Premalo je vremena da reagiraš na oba sugovornika koji imaju slične argumente", kaže Derežić, koji je prije mjesec dana bio u Bruxellesu, na prosvjedu protiv TTIP-a.
Kaže kako je iz svih dijelova Europe došlo oko 10 tisuća ljudi. Među njima i utjecajni belgijski sindikat strojovođa, poljoprivrednici i drugi građani, koji, svatko zbog svog sektora, strahuju da će TTIP iz Amerike dovesti, najblaže rečeno, nezgodnu korporativnu konkurenciju. U zadnjih nekoliko mjeseci otporu su se počeli pridruživati i poslodavci iz malog i srednjeg poduzetništva, prvenstveno u Njemačkoj, rukovodeći se sličnim argumentima.
Najveće bojazni se iskazuju prema takvim tvrtkama, i uostalom, cijelim sustavima, u "nekonkurentnim" perifernim ekonomijama kao što je Hrvatska. Slovenci su u svojoj studiji pokazali da sporazum neće imati pozitivne učinke na tu državu, i da bi neki tamošnji sektori mogli izgubiti od sporazuma jer bi efekt TTIP-a mogao preusmjeriti na poduzeća snažnije europske države. Rizik se stoga teoretski može odnositi i na Hrvatsku, koja je puno bliža slovenskom negoli njemačkom gospodarstvu kada je riječ o međunarodnoj "konkurentnosti". ISDS mehanizam, sada prenamijenjen u Investicijski sud, od početka je u najviše slučajeva korišten kao zaštita ulagača iz većih zemalja u državama "slabijeg pravosuđa". Recentni se primjer dogodio u Albaniji, gdje je arbitražni ISDS mehanizam suspendirao odluku tamošnjeg Apelacionog suda da se zaledi 75 milijuna dolara multinacionalnoj Bankers Petroleum, koja je knjigovodstvenim makinacijama utajivala porez od ove države.
Eurozastupnik ORaH-a Davor Šrklec kaže kako kod nas ima previše stavova prema kojima je za Hrvatsku nešto automatski dobro ako je dobro za EU, kao i to da je SAD naš strateški partner. "To jesu naši partneri, ali ne znači da ćemo u poslovnom odnosu onda biti i prijatelji, što se često naivno zaboravlja", kaže Škrlec, dodajući da je najmanje što možemo u ovom trenutku učiniti izrada analize utjecaja TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo.
Savez samostalnih sindikata Hrvatske još je u veljači od vlade zatražio izradu takvog dokumenta, koji je trebao uključivati i projiciranje zaposlenosti, upliva u javno zdravstvo, sigurnost hrane, radno i socijalno zakonodavstvo, zaštitu podataka, i područja koja bi trebala biti izuzeta iz sporazuma. Premda je Ministarstvo u ožujku navelo da je "izrada studije" u procesu, to će se pokazati kao obmana, ili nešto manje suptilno, obična laž. Zoran Milanović je još 10. lipnja rekao kako "nemamo preciznu, ali imamo okvirnu analizu", da bi dva dana nakon toga Vesna Pusić kazala da analizu "upravo rade" stručne osobe izvan javne uprave, dok će rezultati biti "objavljeni u rujnu".
Joško Klisović, zamjenik Vesne Pusić, u srpnju je potom poručio kako je pripremljen komunikacijski plan s javnošću. Potonje, međutim, nije ušlo u javni život građana Hrvatske, budući da rasprave još nema, jer je diskusija prolongirana nakon što se izradi studija o utjecaju TTIP-a na Hrvatsku. Izrada studije je, kako smo otkrili, bez natječaja dodijeljena korporativnim lobistima u listopadu.
Uoči izbora predstavnici SSSH našli su se s Milanovićem, koji im je ponovio da je "TTIP dobar za Hrvatsku", dok se Ministarstvo vanjskih poslova zadnjih nekoliko tjedana odbija očitovati o, po mnogima, skandaloznoj odluci o studiji utjecaja.
Jedan od brojnih prosvjeda protiv TTIP-a, Foto: FOE Europe
Duje Prkut iz GONG-a poslao je, stoga, prije nekoliko tjedana zahtjev za pristup informacijama o toj bagatelnoj nabavi, premda je vlada trebala samoinicijativno objaviti te podatke. Rok je prošao, a odgovor još nije stigao.
Sumnjajući da ponuđena ružičasta slika utjecaja TTIP-a na hrvatsko gospodarstvo nije kreirana s ciljem informiranja javnosti već u PR/spin svrhe, iz nevladinih su udruga već tražili informaciju na temelju čega su doneseni njihovi optimistični zaključci. "Otkriveno je da se radi o paušalnim ocjenama jer nikakva analiza nije izrađena. Iako se hrvatski predstavnici u EU institucijama već mjesecima zalažu za TTIP, tek nedavno je pokrenuta izrada studije učinaka na Hrvatsku. Nažalost, vjerodostojnost ove studije je duboko narušena i prije nego je ugledala svjetlo dana", kaže Duje Prkut, podsjećajući da studiju naručuje ministarstvo koje već sada tvrdi da su pozitivni učinci sigurna stvar, dok je izrađuju konzultantske tvrtke i osobe koje zastupaju ili su zastupale korporativne interese, čak i u sklopu procesa pregovora o TTIP-u sa SAD-om.
Škrlec iz ORaH-a slaže se da se radi o naručenoj studiji koja bi trebala samo potvrditi mišljenje bespogovornih zagovornika TTIP-a u Hrvatskoj. Dodaje da čak i u poglavlju o regulatornoj suradnji ima više demokracije, jer predviđena zastupljenost nevladinih organizacija i sindikata, pa bi tako, predlaže, trebalo biti i po ovom pitanju. "Zar zbilja u Hrvatskoj misle da će nas zbog takve podaničke politike više cijeniti u Svijetu?", kaže Škrlec.
Hrvatska, po uzoru na Europsku komisiju, ide na ruku korporativnom sektoru, jer upravo krupnom kapitalu ponajviše odgovara izostanak javne rasprave; da "neinformirani" aktivisti, ili zeleni i krajnja ljevica u Europi nisu počeli stvarati enorman pritisak, sasvim je sigurno da bi pregovori prošli glatko i nezapaženo, kao i mnogi sporazumi prije ovoga, sa stavovima Europske komisije koji su u inicijalnim pregovaračkim pozicijama bili usuglašeni s gotovo svim željama i prohtjevima krupnog kapitala.
Zadnji u nizu marketinških poteza Bruxellesa dogodio se uoči klimatske konferencije u Parizu. Osim što će ovaj sporazum imati negativan utjecaj na klimatske promjene i možda na europsko tržište dovesti goriva koja se eksploatiraju toksičnim metodama, minulih se godina pokazalo kako sporazumi o slobodnoj trgovini suprotstavljaju progresivnim energetskim politikama, jer su se korporacije dosad u brojnim slučajevima koristile sudskim arbitražama kako bi napadale zakone država koje štete njihovim profitima.
Iako se, stoga, očekivalo da će "historijski razgovori" oko klimatskih promjena potaknuti i diskusiju o TTIP-u i sličnim sporazumima, interni dokument do kojeg su došle nevladine udruge pokazao je kako je EU bila "protiv eksplicitnog spominjanja pitanja trgovine" u sporazumima o ublažavanju klimatskih promjena, pa i na samoj konferenciji.
Kada se po stranu stave sve navedene nepoznanice oko TTIP-a, valja primijetiti kako još jedan sporazum o slobodnoj trgovini, pored propagandnih strategija koje hrvatski ili europski dužnosnici usmjeravaju prema biračkom publikumu, baštini iste kontradikcije kao Richard Branson, koji je u međuvremenu povećao emisije stakleničkih plinova svoje zračne flote za 40 posto, i potrošio znatno manje od obećanih tri milijarde dolara za čišći planet. Borit ćemo se, dakle, protiv klimatskih promjena tako što ćemo raditi na njihovom povećanju.
U svakom slučaju, tema vrijedna natjecanja u pisanju eseja.
h-alter
