Gospodin Pilipović probudio se pred zoru, žedan. Nije palio svjetlo, usprkos tome što je u apartman stigao tek jutros, pa nije zapamtio raspored namještaja. Prekidač se nalazio sa ženine strane kreveta i njena je zadaća bila paliti i gasiti. Ovakve situacije gospodin Pilipović nije predvidio, pa je odlučio naslijepo doći do kuhinje.
Došavši tamo bez većih problema – put od kreveta do kuhinje bio je čist – popio je vode i bacio pogled kroz prozor. U stožastom snopu svjetlosti ulične lampe ugledao je neobičan prizor: kiša, nošena burom, (koja nije bila najavljena u HRT-ovoj vremenskoj prognozi za Sjevernu Dalmaciju) je letjela gotovo vodoravno; u jednome trenutku, činilo mu se, čak i u smjeru suprotnom od onog koji je odredila gravitacijska sila. Nagnuo se u stranu kako bi kiša padala pravilno, ali se, na njegovu žalost, nagnula i ulična lampa.
Gospodin Pilipović nesigurnim se korakom vratio u krevet i upalio noćnu lampu koja se nalazila pored njegova uzglavlja, sa željom da prije spavanja u miru razmisli o onome što je vidio. Nakon kratkog razmišljanja, ugasio je svjetlo i zaspao usrećen činjenicom da trajekti za Ugljan ne voze nedjeljom. To mu je garantiralo da u umobolnicu neće biti smješten prije ponedjeljka.
