Nakon knjiga Lacan: ustrajnost dijalektike iz 2005. godine, Strukturiranje nesvjesnog: Freud i Lacan iz 2006. godine te Uvoda u psihoanalizu: Edip, Hamlet, Jekyll/Hyde, iz tiska izlazi četvrta knjiga teoretičarke književnosti i psihoanalize Željke Matijašević, ujedno i profesorice na Odsjeku za komparativnu književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu gdje uglavnom drži kolegije posvećene psihoanalitičkoj teoriji te njezinim dodirima s književnošću, filmom te kulturalnim i političkim teorijama.
Knjiga Stoljeće krhkog sebstva: psihoanaliza, društvo, kultura razmatra pojmove narcizma i borderlinea kao ključne izazove razvoja suvremenog sebstva. U razgovoru koji je s njom za nas 2013. godine vodio Srđan Sandić, Matijašević je, već tada najavljujući rad na ovoj knjizi, istaknula: "Zdrav osjećaj ugode i uživanja u malim stvarima pretvorio se u mahnitu ekstazu i to se danas naziva srećom. Svi ti pokazatelji dio su onoga što bih nazvala borderline kulturom te upravo radim na knjizi koja će nositi baš takav naslov". Također, u knjizi se narcizam razlaže u kategorije pozitivnog i negativnog, patološkog i zdravog, debelokožnog i tankoćutnog, bešćutnog i hiperosjetljivog te destruktivnog.
"Kada je Christopher Lasch 1979. definirao narcističku kulturu kao nužnu posljedicu liberalnog individualizma", rekla nam je autorica, "nije mogao naslutiti da će početkom 21. stoljeća narcizam postati mjera kolektivizma, a ne individualizma, tako da danas svjedočimo, koliko god to paradoksalno zvučalo, narcističkom konformizmu, odnosno narcističkoj ličnosti kao onoj koja se najbolje uklapa u postojeće društvo i ima najmanje sukoba s vrijednostima tog društva".
Stoljeće krhkog sebstva bavi se i primjenom psihoanalitičkih kategorija na društvo i kulturu, političkom psihoanalizom, potom različitim inačicama suvremenog sebstva u filmu i književnosti, kao i pitanjem već spomenute borderline kulture, "usko povezane s kulturom intenziteta, naslijeđene od kontrakulturnog pokreta, ali lišene ikakve političke oštrice".
Govoreći u istom intervjuu o subverzivnoj oštrici psihoanalize danas, Matijašević je istaknula: "Na kolektivnoj razini, promovirajući vrline poput empatije (naglašavam njezin društveni značaj), mudrosti, kreativnosti i humora, koje nisu pretjerano u modi, psihoanaliza se upravo postavlja nasuprot dominantnim društvenim vrijednostima. Da, biti empatično, kreativno, mudro biće koje je humorom sposobno nasmijati se vlastitim nesavršenostima, relativirati sebe - u današnjem je svijetu istinski subverzivan pothvat".
kulturpunkt
