Prema istraživanjima Eurofounda, u Europskoj uniji čak 7,5 milijuna mladih osoba ne radi, ne stažira niti se obrazuje; a to je puno - gotovo pa zbroj svih stanovnika Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Zamislimo li čitavu populaciju BiH i Hrvatske, kako unatoč tome što je u najenergičnijim godinama svog života, kada im je mozak najspremniji na primanje novih znanja, a zdravstveno stanje najbolje koje će ikad imati, sjedi na kauču i gleda televiziju, nije teško zaključiti da takva dokolica mora koštati jako puno. I košta. Što Europska unija i njena članica Hrvatska poduzimaju po tom pitanju?



Mladi spadaju u crnu statističku skupinu ljudi koji imaju najmanje prilike za zaposlenje. Neki od 7,5 milijuna nezaposlenih ispod 29 godina vjerojatno rade, ali ne formalno i ne za plaću od koje se može živjeti. Nedavno istraživanje provedeno od strane lokalne Biznis akademije među mladim radnicima u Poljskoj, primjerice, pokazalo je da 57 posto radnika u dobi između 20 i 30 godina prima dio plaće na ruke, dok ih trećina radi ili za minimalnu plaću ili preko labavih autorskih ugovora. No, oni, kako se u ovim ciničnim vremenima voli reći, "makar imaju posao". Eurofound, fundacija za poboljšanje životnih i radnih uvjeta u Europi, izračunala je 2011. godine da je nezaposlenost, tj. gubljenje vremena na koje je prinuđena generacija mlađa od 29 godina, Uniji generirala godišnji gubitak od čak 153 milijarde eura.



Snimatelji: Tomislav Brdjanović i Ivan Kegelj; Montaža: Lovro Krnić

Voditeljica Službe za politike zapošljavanja i suradnju na europskom gospodarskom prostoru u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, Aleksandra Gavrilović, kazala nam je da ne postoje procjene za Hrvatsku o tome kolike gubitke nacionalnoj ekonomiji stvara neaktivnost mladih.

MORNARU, KAMO PLOVIMO: Strah od američkog scenarija

"U Hrvatskoj takva procjena nije napravljena zato što je to u principu jako kompleksan izračun", kaže nam ona, pojašnjavajući: "Radi se o procjeni International Labour Organizationa koji ju je radio na temelju toga što se događa kad se mlada osoba zapostavi. Prvo trebat će joj dosta vremena da se ona uhoda u posao, što znači da će za nju trebati definitivno izdvojiti nekakva sredstva države. Mnogi mladi koji su u toj nekakvoj dugotrajnoj nezaposlenosti u nekom trenutku postanu korisnici sredstava državnog proračuna, svih država članica".

Naime, gubici se, prema nalazima Eurofounda, mogu kretati u rasponu između 0,5 posto (Švedska) do čak 3,5 posto BDP-a (Grčka i Bugarska), kao što su pokazala istraživanja iz 2011. godine. Uzmemo li u obzir da je Hrvatska treća u Europskoj uniji po broju nezaposlenih među mladima, odmah iza Grčke i Španjolske, možemo se samo nadati da nismo u toj "crvenoj" skupini. Ako uzmemo da je BDP Hrvatske lani bio oko 63 milijarde eura, to znači da smo izgubili negdje između pola milijarde eura u najboljem i dvije milijarde eura u najgorem slučaju, što je iznos koji se poklapa sa hrvatskim deficitom.


Trošak visoke nezaposlenosti mladih u Europi izražen u postotku BDP-a (Izvor: Eurofound) 

Kako bi suzbila ovu tragičnu pojavu, Europska je unija je pokrenula programe za poticanje zapošljavanja mladih ljudi, poglavito Garanciju za mlade (Youth Guarantee). Ona služi poticanju zapošljavanja, osposobljavanja ili obrazovanja mladih unutar prva četiri mjeseca nakon što završe školovanje ili dobiju otkaz, kako bi se prevenirao pad u dugotrajnu nezaposlenost te psihološke posljedice koje ona ima na ljude bez posla. Svaka država za sebe dužna je razviti svoj sustav mjera, a u Hrvatskoj njihov broj nadmašuje 20. Međutim, je li to dovoljno za rješavanje ovog problema? Europski socijalni fond kroz Inicijativu za zapošljavanje mladih (YEI) za provođenje Garancija za mlade izdvojio je samo šest milijardi eura, unatoč tome što su godišnji gubici na razini EU - 25 puta veći. Naknadno je dogovoreno povlačenje dodatne dvije milijarde, pogotovo za zemlje s nezaposlenošću mladih iznad 25 posto, no ti iznosi uspoređeni sa proizvedenom štetom i dalje izgledaju mizerno.

 Španjolsko iskustvo - mjere su zakašnjele i nedovoljne

"Vjerujem da je ovaj paket mjera stigao prekasno i da osigurana sredstva nisu dovoljna da mogu obuhvatiti stvarne potrebe Španjolske. Nezaposlenost mladih u Španjolskoj doseže 50 i više posto, ovisno o regiji. Osim toga, smatram da se ovaj vid politike koji dolazi iz zapadne Europe ne koristi ispravno, jer dugoročno ne osigurava posao mladima. Želim reći da ovaj tip zapošljavanja uglavnom na kratak rok, a trebali bi gledati i na uvjete rada među mladima", kaže nam Paula Espinosa Giménez, mlada Španjolka, stažistica u Green European Foundationa u Briselu.

"Naravno da u slučaju Španjolske dolazi do manjka sredstava (od Garancije za mlade op.a.), jer oni moraju napraviti jako veliku reformu. Kod nas će te stvari bolje funkcionirati jer neke stvari funkcioniraju drukčije nego u Španjolskoj. Nadamo se da hoće", kaže Gavrilović.



Socijaldemokrati na lansiranju kampanje za Youth Guarantee 2012. godine (FOTO: Flickr.com)

Prije nekoliko godina vlada stranke Partido popular odobrila je u Španjolskoj zakon o radu, koji je naizgled služio kreiranju novih radnih mjesta. Giménez nam govori da se činilo kao da je polučio rezultate, ali zatim je postalo jasno o kojoj vrsti poslova se radilo.

IZLAZ IZ KRIZE ILI POTONUĆE ZA MNOGE (VIDEO): Na kome će se slomiti kola?

"Prema mom mišljenju to su poslovi koji nikuda ne vode, poslovi koji ne traže posebne kvalifikacije, povrh svega poslovi čije su plaće male i pitanje je kakvu socijalnu sigurnost oni pružaju. To su uglavnom bili povremeni poslovi, koji se otvaraju u turizmu, dok ja smatram da Španjolska treba stvarati poslove u skladu s edukacijom ljudi", kaže nam Španjolka. Sve ovo zvuči poznato i primjenjivo na Hrvatsku, pogotovo uzme li se u obzir da je jedna od najrazvikanijih mjera - ona za stručno osposobljavanje mladih - u listopadu postala oružjem poslodavaca rušenje cijene rada mladim ljudima.

Mjera "1.600 kuna" - u ime jednakosti do veće nesigurnosti

i pada cijene rada

"Javni sektor je eksploatirao tu mjeru zbog zabrane zapošljavanja. Kad nisu mogli zaposliti novu osobu na puno radno vrijeme, na to mjesto je dolazio stažist za 1600 kuna", kaže nam Sven Janovski iz Mreže mladih Hrvatske, udruge koja u suradnji s Ministarstvom rada nastoji pomoći mladima bez posla. Naime, do sada je ta mjera sprječavala privatne poslodavce da uzmu stažiste za 1.600 kuna (iznos koji će od iduće godine državu koštati 2.400 kuna), drže ih godinu dana i onda ih izbace na ulicu i zamijene drugima. U državnom i javnom sektoru se nije moglo računati na zaposlenje, pa je to vodilo situaciji da je visoki postotak stažista preko te mjere bio smješten upravo tamo, ali i većem odljevu mladih iz svijeta rada po završetku perioda stažiranja. Zato su poslodavci iz privatnog sektora zapravo bili čvršći jamac za zaposlenje nakon isteka prava na sufinanciranje iz te mjere.

"Državna uprava je preuzela brigu o mladim osobama, a poslodavce iz privatnog sektora je trebalo na drugačiji način zapravo potaknuti da mogu shvatiti da mogu koristiti tu mjeru. Mjera je postojala i prije 2010. godine i bila je namijenjena za polaganje stručnog ispita, primjerice pedagozima, profesorima i drugima, a tek je 2012. omogućeno i privatnom sektrou da koriste mjeru i trebalo je vremena da oni vide kako funkcionira. Oni su ključni, jer po podacima koje sad vidimo da unutar privatnog sektora 70 posto ih ostaje raditi, što je zapravo logično jer je u državnom sektoru ograničen broj radnih mjesta", kaže nam Gavrilović po tom pitanju.



Aleksandra Gavrilović (FOTO: Lupiga.Com)

No, to će se, po svemu sudeći promijeniti. Intervenirala je, naime, Vlada, ne bi li ispravila "nepravdu" i na tragu državnog i javnog sektora dozvolila beskonačno rotiranje novih stažista, bez uvjeta postavljenih pred privatne poslodavce. Upravo je to bila glavna kritika sustava stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa - da će služiti obaranju cijene rada mladim ljudima, nesigurne i prekarne poslove. Upravo je to ono što se događa sa Španjolskom. Španjolac Daniel Sörrösal iz Federacije etičkih banaka ocjenjuje da se i njegova vlada vrlo loše nosi s nezaposlenošću mladih, jer se realizacija njihovih mjera uvijek svodi na jeftine i privremene ugovore.

 Bez šanse za zasnivanje karijere ili obitelji

"Ti poslovi koji se pojavljuju za mlade u Španjolskoj služe tome da drže ljude zaposlenima, ali ne i da im daju priliku da se skrase, zasnuju obitelj ili karijeru. A kada započinješ karijeru, to je vrijeme kad učiš najviše. Ako si privremeno zaposlen i ne treniraš kako treba i ne radiš ništa... To se ne može. Dakle, vlada ne radi ništa kako treba", kaže nam on. Razlozi takvoj politici zapošljavanja su prije bili neusklađenost obrazovanja i tržišta rada, a danas je isprika za to, kao i za sve, ekonomska kriza. Posljedica za mlade ljude je sljedeća:

"Imate efekt dvostrukog dampinga - imat ćete diplomu i raditi posao za koji ste prekvalificirani, a istovremeno ćete s tog mjesta izbaciti osobu koja ima manje kvalifikacije. To će biti loš posao, a spriječit ćete osobu bez kvalifikacije da ima makar kakav posao. Ostat će bez ičega", kaže nam Sörrösal, te elaborira: "Jedan od problema danas u Španjolskoj je taj što kompanije traže nemoguće. Morate biti mladi, što znači i jeftini, morate biti jako kvalificirani, jer će se od vas očekivati da radite sofisticirane poslove. Morate imati i iskustvo, što je nemoguće za mlade ljude. Dvije godine iskustva, diplomu i morate biti jeftini."

Osim što se slične stvari događaju u Hrvatskoj, ured pučke pravobraniteljice objavio je u izvješću za 2013. godinu da su zaprimili veliki broj pritužbi na diskriminaciju u području rada i zapošljavanja baš od mladih ljudi. Iako su joj na ovom području posebno izložene osobe starije životne dobi koje su još uvijek radno sposobne ili pak dugotrajno nezaposlene žene sa srednjom stručnom spremom, prošlu je godinu obilježio velik postotak nezaposlenosti mladih ljudi, što se odrazilo na one koji imaju posao.

"Učinak nekih odredbi Zakona o poticanju zapošljavanja, dovodi do neizravne diskriminacije po osnovi imovnog stanja mladih ljudi koji nisu nezaposleni, već rade kako bi osigurali egzistenciju. Budući da su zaposleni, ne mogu koristiti ovu ili neku drugu mjeru, no bez potrebne prakse nisu zanimljivi poslodavcima jer nemaju radnog iskustava u zvanju za koje su se obrazovali", navodi Ured. "Pri zapošljavanju mladost se često doživljava kao nedostatak, zbog manjka radnog iskustva. S druge strane, postoje situacije kada mladost neopravdano postaje uvjet za zasnivanje radnog odnosa, bez obzira na radno iskustvo ili kvalifikacije pa nije rijetkost da se u oglasima za posao traže 'mlade i atraktivne konobarice'", navodi pravobraniteljica.

"Odljev mozgova"

Konstano naglašavanje i pričanje o odljevu mladih i sposobnih iz zemlje je još jedan od fenomena koje dijelimo s ovom krizom zahvaćenom mediteranskom zemljom. Ukoliko samo bacite pogled na pretraživač Google i upišete "odljev mladih", pronaći ćete riječ "katastrofa" ili "katastrofalno" na bar deset mjesta. Po mišljenju Paule Gimenez, to se u Španjolskoj događa zbog vrlo dobrog obrazovnog sustava i činjenice da mladi ne mogu pronaći posao u skladu sa svojim znanjem pa moraju napuštati zemlju. Međutim, Sörrösalovo je mišljenje da je to prenapuhana priča.



 Daniel Sörrösal (FOTO: Lupiga.Com)

"Fenomen pretjeruju mediji. Imamo puno ljudi koji napuštaju zemlju, ali moramo imati na umu da Španjolska akumulira 10 posto migrantske populacije, koja zatim ide ili kući ili u neku drugu zemlju. Još uvijek imamo i jako puno mladih koji studiraju vani, rade na doktoratima ili sudjeluju u istraživanjima. To je uvijek malo prenaglašeno, ali ne pomaže u rješavanju problema. Mediji igraju na kartu nacionalnog srama što izvozimo talent protiv svoje volje. No, radi se o tome da ljudi traže priliku dalje, ako im se ne pruži u njihovoj zemlji", kaže nam on.

Poboljšanje statistika

Bilo to zbog odlaska mladih u inozemstvo, manipulacija statistikama ili implementacije mjera za poticanje zapošljavanja mladih, u 2014. godini nezaposlenost mladih u Hrvatskoj smanjena u odnosu na godinu prije. Prema zadnjem objavljenom biltenu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u listopadu 2014. godine bez posla je bilo blizu 97 tisuća mlađih od 29 godina, a u istom mjesecu lani je ta se brojka približila 116 tisuća. Ono što, nažalost, statistike ne pokazuju jest kvaliteta i trajanje tih poslova. Ipak, nezaposlenost mladih nas i dalje drži na vrhu europskih statistika. Zaključak o posljedicama prepušamo Jasmini Papi, voditeljici programa socijalne inkluzije UNDP-a (Programa za razvoj Ujedinjenih naroda).

"To je zapravo jedan veliki društveni gubitak koji i sad osjećamo kao katastrofu, ali implikacije će se osjetiti i kasnije, jer imate cijelu generaciju koja neće moći ući na tržište rada. Pitanje je gospodarskog oporavka i što će se dogoditi za desetak godina. Velika je nepoznanica  gdje će ti ljudi koji danas imaju dvadesetak godina starosti biti za deset godina, što će oni tada znati raditi i što će tad biti traženo na tržištu rada. I zapravo mi tu gubimo generacije i generacije mladih, čije bi se znanje i energija trebali kanalizirati na brojne načine".

lupiga