Eskapizam iz ove ludnice ipak je moguć - barem privremeno - i bez prelaska Bregane. Nekad se odlazilo na ‘privremeni rad u inozemstvo’, sad se privremeno odlazi na Drugi program HRT-a, gdje se, između ostalih, vrti dokumentarna serija ‘Edvardijanska farma’
Nitko od ljudi ne radi budale tako lijepo, tako efektno kao Nadan Vidošević. Nakon zamračivanja 39 milijuna kuna reći za samoga sebe santo subito, postaviti se na pijedestal morala, e za to treba imati drskosti! Nadan Vidošević je izjavio, a kamere Nove TV bez komentara prenijele, da će ostatak svoga života posvetiti tome da Hrvatska bude onakva kakvu je sanjao 1989., kad je ušao u politiku. ‘To znači zemlja etike i morala i to je temeljni moj cilj’, precizirao je.
U kakvom to svijetu živi bivši šef HGK-a? Školska definicija kaže: psihoza je psihički poremećaj kod kojega je prvotni simptom otuđenje pacijenta od realnosti. Ogleda se u poremećenom kontaktu ili čak prekidu kontakta sa stvarnošću, dubokim poremećajima opažanja, emocija, mišljenja i ponašanja. Psihotičnoj osobi često nedostaje uvid u vlastitu bolest, pa zbog toga bolesnik vjeruje da nije on poremećen, već okolina. Stručnjaci su kod Vidoševića, u prvoj fazi skandala, dijagnosticirali i omnipotentni delirij – uvjerenje o vlastitoj svemoći. Ta je bolest kod nas poprimila pandemijske razmjere. Puno se, inače, logičnijom čini teza da je Hrvatska postala točno onakvom kakvom su je Vidošević i slični sanjali.
Božo Petrov ni ne sluti kakva ga je nevolja snašla kad je junački isturio njušku pred krušku Tatjane Krajač koja ga je odlučila hladnokrvno izrešetati na temu saborskih plaća i plaća političara uopće. Sabornica, naime, opet zjapi prazna, pa se obećanja mostovaca o utjerivanju discipline pokazuju kao blef za naivčine. Reporterka mitraljira Petrova i taman kad očekuješ da će se okršaj zaustaviti na konvencionalnom naoružanju (pitanju o dolasku/nedolasku zastupnika u sabornicu), Krajač izvodi atomski slijeva: postavlja Petrovu pitanje svih pitanja, ono o obećanju 9.999 kuna plaće za saborske zastupnike. Božo Petrov se, međutim, ne uznemirava, trepće okicama, smijulji se, iščuđava se kao vlaška mlada, izgovarajući bujnu kaskadu fraza koju je vrlo teško prepričati: te bila je to samo simbolika, te bila je to opomena zbog praznih sabornica, te nismo to mislili baš najozbiljnije, te ovo te ono. Krenulo Božu, doktor laže k’o navijen i rastapa se od miline, a Krajač mrtva hladna promatra prizor manirom iskusne lovkinje kojoj je na nišan izletio još jedan kapitalac, stjeran u klopku bez izlaza, izveden pred precizno oružje koje pogađa ravno u cilj.
Eskapizam iz ove ludnice ipak je moguć – barem privremeno – i bez prelaska Bregane. Nekad se odlazilo na ‘privremeni rad u inozemstvo’, sad se odlazi na privremeni izlet u normalnost, na Drugi program HRT-a. Serija ‘Edvardijanska farma’ (odabrala Mira Vočinkić) rekonstrukcija je života na engleskom selu za vrijeme tzv. edvardijanskog razdoblja (Eduard je naslijedio prijestolje nakon konzervativne Viktorije; edvardijansko doba trajalo je od 1900. do Prvoga svjetskoga rata). Život je tada, prije samo malo više od stotinu godina, izgledao posve drugačije no danas: bez radija, bez televizije, bez modernih prometnica, poimanje vremena i prostora bilo je posve različito od današnjeg. U ovoj smo epizodi vidjeli kako se uz pomoć kosijera – alata nalik srpu, samo jačeg – radi živa ograda, kako se razmnažaju pastrve, kako se slušao prvi gramofon… Idila, pastorala, to treba redovito gledati.MN: RTL Direkt, 17. studenoga, 23:30
Petar Panjkota odlučio se proslaviti odličnim prilozima o besmislenoj navadi modernog doba da se ljeti računa jedno, a zimi drugo vrijeme, što je, kao, silno korisno. Panjkota je prikazao kartu svijeta sa zemljama koje imaju, koje su imale pa ukinule i zemljama koje nikad nisu imale tu mudru inovaciju: vidi sa da je svijet bez promjene vremena veći i pametniji.Osim prirodnog instinkta i zdravog razuma, Panjkota u prilogu navodi i nekoliko solidnih iskustvenih dokaza zašto je potrebno ukinuti zimsko i ljetno računanje vremena. Neke zemlje odlučile su prestati pomicati sat i trajno prešle na ljetno računanje: dan je tako duži, pa se popodne i predvečer smanjuje broj prometnih nesreća (bolja je vidljivost), a i kokice nesu jaja. U prilogu smo vidjeli i ponešto saborskih zastupnika i drugih uglednika: njima pak ne bi bio mrzak povratak na tzv. prirodno vrijeme, dakle ono zimsko, pa da funkcioniramo u skladu s prirodom. Listi zagovornika promjene na staro pridružuje se i TV kritičar ‘Novosti’.
Ovosezonski ‘Peti dan’ možda je i najbolji nakon one prve sezone u kojoj su briljirali Pofuk, Mandić i Zidić. Odlična, pripremljena i ležerna voditeljica, gosti sastavljeni po principu malo ljevice, malo feminizma, malo desnice u rasponu od konzervativizma do tržišnog liberalizma, odreda obrazovani i upućeni diskutanti, dobra su posada, pa je šteta što nisu na Prvom. Ovosubotnju emisiju obilježio je višeminutni solilokvij Nina Raspudića o pušenju. On je u eter sasuo rukovet zanimljivih podataka: prvi su dokazi veze pušenja i raka pluća izvedeni u Trećem Reichu, gdje je antipušačka groznica rasla paralelno s antisemitizmom – pred rat je skovan termin ‘pasivno pušenje’, a negdje 1940. ili 1941. u Reichu se zabranjuje pušenje u sredstvima javnog prijevoza. Prvi je zabilježeni pušač bio neki konkvistador, Španjolac, koji je izazvao šok i nevjericu kad je nakon povratka iz Južne Amerike iz njegova nosa suknuo dim. Inkvizicija ga je onda lijepo ubajbočila, na nekih sedam godina. Jedina država u kojoj je danas striktno zabranjeno pušenje je Butan, izvijestio nas je Raspudić, dok je u Kini nekoć, zbog pušenja, stradala i glava, ne samo pluća.
portalnovosti
Dnevnik, Nova TV, 14. studenoga, 19:00
Nitko od ljudi ne radi budale tako lijepo, tako efektno kao Nadan Vidošević. Nakon zamračivanja 39 milijuna kuna reći za samoga sebe santo subito, postaviti se na pijedestal morala, e za to treba imati drskosti! Nadan Vidošević je izjavio, a kamere Nove TV bez komentara prenijele, da će ostatak svoga života posvetiti tome da Hrvatska bude onakva kakvu je sanjao 1989., kad je ušao u politiku. ‘To znači zemlja etike i morala i to je temeljni moj cilj’, precizirao je.
U kakvom to svijetu živi bivši šef HGK-a? Školska definicija kaže: psihoza je psihički poremećaj kod kojega je prvotni simptom otuđenje pacijenta od realnosti. Ogleda se u poremećenom kontaktu ili čak prekidu kontakta sa stvarnošću, dubokim poremećajima opažanja, emocija, mišljenja i ponašanja. Psihotičnoj osobi često nedostaje uvid u vlastitu bolest, pa zbog toga bolesnik vjeruje da nije on poremećen, već okolina. Stručnjaci su kod Vidoševića, u prvoj fazi skandala, dijagnosticirali i omnipotentni delirij – uvjerenje o vlastitoj svemoći. Ta je bolest kod nas poprimila pandemijske razmjere. Puno se, inače, logičnijom čini teza da je Hrvatska postala točno onakvom kakvom su je Vidošević i slični sanjali.
Dnevnik, Nova TV, 15. studenoga, 19:00
Božo Petrov ni ne sluti kakva ga je nevolja snašla kad je junački isturio njušku pred krušku Tatjane Krajač koja ga je odlučila hladnokrvno izrešetati na temu saborskih plaća i plaća političara uopće. Sabornica, naime, opet zjapi prazna, pa se obećanja mostovaca o utjerivanju discipline pokazuju kao blef za naivčine. Reporterka mitraljira Petrova i taman kad očekuješ da će se okršaj zaustaviti na konvencionalnom naoružanju (pitanju o dolasku/nedolasku zastupnika u sabornicu), Krajač izvodi atomski slijeva: postavlja Petrovu pitanje svih pitanja, ono o obećanju 9.999 kuna plaće za saborske zastupnike. Božo Petrov se, međutim, ne uznemirava, trepće okicama, smijulji se, iščuđava se kao vlaška mlada, izgovarajući bujnu kaskadu fraza koju je vrlo teško prepričati: te bila je to samo simbolika, te bila je to opomena zbog praznih sabornica, te nismo to mislili baš najozbiljnije, te ovo te ono. Krenulo Božu, doktor laže k’o navijen i rastapa se od miline, a Krajač mrtva hladna promatra prizor manirom iskusne lovkinje kojoj je na nišan izletio još jedan kapitalac, stjeran u klopku bez izlaza, izveden pred precizno oružje koje pogađa ravno u cilj.
Edvardijanska farma, HRT, 17. studenoga, 20:00
Eskapizam iz ove ludnice ipak je moguć – barem privremeno – i bez prelaska Bregane. Nekad se odlazilo na ‘privremeni rad u inozemstvo’, sad se odlazi na privremeni izlet u normalnost, na Drugi program HRT-a. Serija ‘Edvardijanska farma’ (odabrala Mira Vočinkić) rekonstrukcija je života na engleskom selu za vrijeme tzv. edvardijanskog razdoblja (Eduard je naslijedio prijestolje nakon konzervativne Viktorije; edvardijansko doba trajalo je od 1900. do Prvoga svjetskoga rata). Život je tada, prije samo malo više od stotinu godina, izgledao posve drugačije no danas: bez radija, bez televizije, bez modernih prometnica, poimanje vremena i prostora bilo je posve različito od današnjeg. U ovoj smo epizodi vidjeli kako se uz pomoć kosijera – alata nalik srpu, samo jačeg – radi živa ograda, kako se razmnažaju pastrve, kako se slušao prvi gramofon… Idila, pastorala, to treba redovito gledati.MN: RTL Direkt, 17. studenoga, 23:30
Petar Panjkota odlučio se proslaviti odličnim prilozima o besmislenoj navadi modernog doba da se ljeti računa jedno, a zimi drugo vrijeme, što je, kao, silno korisno. Panjkota je prikazao kartu svijeta sa zemljama koje imaju, koje su imale pa ukinule i zemljama koje nikad nisu imale tu mudru inovaciju: vidi sa da je svijet bez promjene vremena veći i pametniji.Osim prirodnog instinkta i zdravog razuma, Panjkota u prilogu navodi i nekoliko solidnih iskustvenih dokaza zašto je potrebno ukinuti zimsko i ljetno računanje vremena. Neke zemlje odlučile su prestati pomicati sat i trajno prešle na ljetno računanje: dan je tako duži, pa se popodne i predvečer smanjuje broj prometnih nesreća (bolja je vidljivost), a i kokice nesu jaja. U prilogu smo vidjeli i ponešto saborskih zastupnika i drugih uglednika: njima pak ne bi bio mrzak povratak na tzv. prirodno vrijeme, dakle ono zimsko, pa da funkcioniramo u skladu s prirodom. Listi zagovornika promjene na staro pridružuje se i TV kritičar ‘Novosti’.
Peti dan, HRT, 18. studenoga, 21:05
Ovosezonski ‘Peti dan’ možda je i najbolji nakon one prve sezone u kojoj su briljirali Pofuk, Mandić i Zidić. Odlična, pripremljena i ležerna voditeljica, gosti sastavljeni po principu malo ljevice, malo feminizma, malo desnice u rasponu od konzervativizma do tržišnog liberalizma, odreda obrazovani i upućeni diskutanti, dobra su posada, pa je šteta što nisu na Prvom. Ovosubotnju emisiju obilježio je višeminutni solilokvij Nina Raspudića o pušenju. On je u eter sasuo rukovet zanimljivih podataka: prvi su dokazi veze pušenja i raka pluća izvedeni u Trećem Reichu, gdje je antipušačka groznica rasla paralelno s antisemitizmom – pred rat je skovan termin ‘pasivno pušenje’, a negdje 1940. ili 1941. u Reichu se zabranjuje pušenje u sredstvima javnog prijevoza. Prvi je zabilježeni pušač bio neki konkvistador, Španjolac, koji je izazvao šok i nevjericu kad je nakon povratka iz Južne Amerike iz njegova nosa suknuo dim. Inkvizicija ga je onda lijepo ubajbočila, na nekih sedam godina. Jedina država u kojoj je danas striktno zabranjeno pušenje je Butan, izvijestio nas je Raspudić, dok je u Kini nekoć, zbog pušenja, stradala i glava, ne samo pluća.
portalnovosti
