Drugo prolaženje kroz selo, autom, skoro tri mjeseca poslije potresa, hvala Ankici i Ranku što su željeli proći i vidjeti, a nedavno prodali auto. Da nije bilo tog prijedloga, ne bih vidjela Stepenice, prvi put sam prošla pored, valjda nisam taj trenutak skrenula pogled udesno, možda je sa strane čučao pas, nesiguran hoće li prelaziti na drugu stranu, morala sam ući u njegovu misao. U povratku, kad su s lijeve strane, jedva su vidljive, zaklanja ih zid za koji su pričvršćene.
Stairway To Heaven – Draganin je komentar na fotografiju.
Moj, nekoliko prethodnih dana: jesu li Stepenice put od neba u zemlju, ili uspon iz zemlje u nebo.
Led Zepellin, album s kraja 1971. godine, pjesma traje osam minuta, muke s prevodom: Stube do raja, Stepenište ka raju, Stepenište do neba, Stepenicama do raja: Ako čuješ komešanje u svojoj živici / nemoj paničiti …
Darko je imao 20 godina. Pitala bih ga da li je čuo za Led Zepellin, razlika je trideset njegovih nepostojećih godina, ili odslušao legendarnu muzičku bombu-bajku, ikad pomislio kako su stepenice čvrste, stabilne, mogle bi izdržati bilokoji potres, ništa na njima ne treba raditi, stepenici nemaju pukotina, ulegnuća.
Ta i sad se jedna strana čvrsto drži za zid.
Lijeva ili desna?
Da je, kojim slučajem, a mogućnost je postojala, bio na petoj ili šestoj stepenici, odozdo ili odozgo, mogao je ostati sjediti na njoj, naslonjen leđima na zid, nebo bi se nad njim otvorilo, iščuđavao bi se događanju, ne bi odmah shvatio, gledao bi iz visine slaganje ispod, mogao je tako sjediti i nekoliko sati i čekati nailazak prvog vozila, ili drugog, možda ga iz prvog ne bi vidjeli, a sigurno nije imao uza se svijetleće rakete.
Ako je noć i proveo na spratu, podne nije bilo vrijeme za krevet, bio je vrijedan mladić, odavno je sišao Stepenicama, a sve potrebno za taj dio dana u prizemlju je. I nije bio na spratu, nego u kuhinji, taman stigao sa posla. Nitko i ništa nije ga na tom putu zadržalo bar deset sekundi.
Nije mogao čuti komešanje u svojoj živici i nije imao vremena za paničarenje, što mu je olakšalo zadnje sekunde života. Podzemlje se pobrinulo da ništa ne zna, ne vidi i ne shvati.
Stepenice se drže uspravno, iako nemaju vlasnika, a nakon svih naknadnih podrhtavanja, snjegova i kiša, mnogobrojnih teških vozila koja svakodnevno tutnje pored njih.
Samo da je Darko zakoračio na peti ili šesti stepenik.
Ali nije. Njegov je utišani korak ili pod zemljom ili na nebu. Tajnu kriju Stepenice.
