Neki drugi privremeni upravitelj, koji se ne bi osjećao tako nedodirljivim s faraonskim ovlastima koje mu je dala Plenkovićeva Vlada, pazio bi da se ovakvo pitanje nikad ne postavi. Netko drugi tko bi, za razliku od Ramljaka, zazirao od očiglednog sukoba interesa i opravdanih sumnji u korupciju – nikad ne bi dopustio da se njegova firma nađe u aranžmanu koji njega ozbiljno kompromitira kao namještača poslova za prijatelje. I da, dobro kaže predsjednica Grabar-Kitarović, te su stvari doista duboko nemoralne


Upravo gledamo operaciju sanacije štete oko konzultantskog ugovora za Ramljakovu bivšu tvrtku Texo Management. Na nogama su Martina Dalić i Škegro, savezništva se sklapaju i u medijima.

I evo kako se pila okreće naopako. U prvi plan napadno se guraju cijene savjetničkih usluga za propale kompanije, jezivo visoke u cijelom svijetu. Želimo li strance plaćati zlatom, a da naši stručnjaci rade badava? Pa Alvarez je naplatio 11,2 milijuna kuna za samo tjedan dana. Lopta se zatim dodaje Škegri koji honorar Ramljakovom Texo Managementu čak smatra »ponižavajuće niskim«. Ispada da bi tih 250.000 kuna tjedno trebalo čak i poduplati. A potpredsjednica Vlade Martina Dalić, u svemu ovome do guše, porijeklo kritika adresira mračnim silama i interesima koji žele spriječiti postizanje sretne nagodbe.

Uvodi se i psihološka analiza hrvatske javnosti, kojoj se spočitava da je ljubomorna na svakoga tko puno zarađuje. Domeće se da je Agrokor privatna kompanija, te da izvanredni povjerenik stoga odgovara dioničarima, a ne Vladi, ni poreznim obveznicima. Građani, naglašava obrana, ne snose cijenu spašavanja Agrokora pa, dakle, nemaju što ni pitati.

Sve što se sada poduzima da se papreni skandal pretvori u kamilicu poduzela bih valjda i ja da sam na mjestu Ramljakove PR ekipe, a što drugo? Uostalom, kampanja je već uspješno odgurnula fokus na sporedne teme, počelo je razvodnjavanje.

Pa da se više ne igramo mačke i miša s konzultantima koje je Ramljak angažirao za krizno komuniciranje i Martinom Dalić, koja je osobno zainteresirana da se stvar što prije zamagli i legne, glasno ćemo formulirati glavno pitanje koje se ne izgovara, premda je svima na pameti.

Ono se tiče Texo Managementa, male tvrtke iz koje je Ramljak uskočio u cipele Vladinog povjerenika, a koja je u tom trenutku postala potkonzultantom glavnog konzultanta, američkog AlixPartnersa. Dakle: je li Ramljak, koji je osobno izabrao AlixPartners, kazao AlixPartnersu ovo: Uzimam vas od svih koji mi se nude, ali zauzvrat očekujem da vi sklopite ugovor s Texo Managementom i da ih plaćate iz svog honorara.

Svjesni smo da će se istina teško doznati, ali jedno je nepobitno. Neki drugi privremeni upravitelj, koji se ne bi osjećao tako nedodirljivim s faraonskim ovlastima koje mu je dala Plenkovićeva Vlada, pazio bi da se ovakvo pitanje nikad ne postavi. Netko drugi tko bi, za razliku od Ramljaka, zazirao od očiglednog sukoba interesa i opravdanih sumnji u korupciju – nikad ne bi dopustio da se njegova firma nađe u aranžmanu koji njega ozbiljno kompromitira kao namještača poslova za prijatelje. I da, dobro kaže predsjednica Grabar-Kitarović, te su stvari doista duboko nemoralne.

Nismo, dakle, ljubomorni na masne honorare. Znamo da se konzultanti skupo plaćaju, neka se tako plate i naši. Ali javnost ima pravo zahtijevati odgovore i da je nitko ne ušutkava. Jer, povjerenik je Vladin, Vladu mora izvještavati o svom radu, Vlada je institucija hrvatskih građana. A već sada je bjelodano da će ceh za Agrokor i te kako snositi i porezni obveznici. Najmanje kroz otpis pozamašnog dijela ogromnih Todorićevih dugova na koje će – isto kao i svi ostali vjerovnici – morati zaboraviti i država i jedinice lokalne samouprave.

 

novilist