Izgradnjom "ljepšeg i starijeg" poreznog USKOK-a, aktualna vlast nekoga želi zaštititi. U tom slučaju, odgovori na pitanja "koga" i "zašto" daleko su važniji od političke sudbine jedne garniture u Banskim dvorima
Nedostajao je još samo šlag na tortu.
Samo, dakle, ukras na nekoliko oporih poteza koji su ocrtali pravac kretanja Hrvatske u popravnom mandatu koalicije HDZ-a i Mosta.
Prvo je postalo jasno da neće biti nastavka kurikularne reforme onako kako ju je zacrtala široko podržana ekspertna skupina Borisa Jokića (i stotine profesora koji su s njom surađivali) - jer, pobogu, čak je i Andrej Plenković više puta ustvrdio da nije ni zaustavljena. Zatim je eskalirao bizarni zaplet sa suradnjom Katoličko-bogoslovnog i Filozofskog fakulteta da bi završio na privatnim zaštitarima koji su ograničavali kretanje studentima. Tu se ipak prešla granica, pa je, kako ne bi bilo ozbiljnijih problema, dekan ipak odletio, no po svemu što dosad njegov zamjenik radi, dalo bi se zaključiti da se radi o istoj politici provođenoj malo drugačijim sredstvima. Na Filozofskom će, uglavnom, još biti frke, a nama ostaje da razmišljamo o svim mogućim pravcima ocjene o "istoj politici i drugim sredstvima".
Recimo, kad se raznim ultrakonzervativnim okupljanjima daje blagoslov pokroviteljstvom ili slanjem svojih najbližih suradnika. Ili, pače, kad se moliteljski pritisak pred bolnicama predstavlja kao sloboda govora.
Na strani ekonomije, koja je, vele, najbitnija, pravac je također jasan. Porezna reforma će, čak i ako ostvari najljepše (javno izrečene) želje svojih kreatora i doda još koju desetinu postotnog boda na rast BDP-a, nesumnjivo povećati nejednakost u društvu. Izmjenama poreza na dohodak bogati će dobiti više, a siromašniji malo ili ništa - osim utjehe da im, zahvaljujući Mostu, makar neće poskupjeti kruh i mlijeko. No, ono što lomi globalna društva (i društvo) današnjice, pa tako i ono hrvatsko, upravo je zjapeća nejednakost, čuvenih jedan i 99 posto. Hrvatska nije američka skoro pa distopična slika društvenih razlika, ali da koračamo sve čvršće u tom pravcu, e tu nema sumnje.
Ipak, šlag na tortu je nedostajao do prije koji dan. Dovođenje "u red" poreznog USKOKA, međutim, riješilo je i taj problem.
Već su napisane tone tekstova o ovoj čvrstoj i naizgled besmislenoj ideji aktualne vlasti. Čak i mediji koji su najskloniji Plenkovićevoj administraciji se zbunjeno češkaju po glavi i ne uspijevaju objasniti suvislost ovog poteza ministra financija Zdravka Marića.
Radi se o tijelu koje je u svojih dvije godine rada otkrilo sumnjive (eufemizam!) transakcije teške milijarde kuna i koje je, zbog toga, u javnosti steklo solidnu količinu kredita, pogotovo zbog detaljnosti opisa poslova vezanih za hrvatskog nogometnog ajatolaha, Zdravka Mamića. No, taj kredit javnosti, doduše, ne mora značiti dovoljan štit od vjerodostojnih reformatora iz redova koalicije HDZ-a i Mosta (vidi pod Jokić, Boris).
Ideja ministra Zdravka Marića (barem ju on javno i odjednom sve nervoznije predstavlja) je da se tijelo koje odlično radi, što piše i u njegovom (!) ovogodišnjem izvješću, vrati u okrilje Porezne uprave. Čiji su neki zaposlenici doslovno bili suradnici osumnjičenih u slučajevima koje je porezni USKOK otkrio kao samostalno tijelo. Dok bivši ministar financija Boris Lalovac nije izdvojio porezni USKOK kao posebnu jedinicu, s izvrsnom međunarodnom suradnjom, ove potencijalne malverzacije su ostajale neotkrivene. Tko bi znao zašto?!
Most se ispočetka usprotivio ovoj ideji i izgledalo je da bi se ona mogla prometnuti u novi, još ozbiljniji sukob koalicijskih partnera od onog oko kruha i mlijeka, ali po posljednjim izjavama čini se da su i oni bacili koplje u trnje, uz opravdanje da ne mogu još i to ići rušiti HDZ-u i čudesne izjave poput one Nikole Grmoje kako će ministar biti odgovoran ne bude li porezni USKOK radio bolje nego dosad. Ali, ako podaci o istragama krenu curiti, sasvim će biti svejedno tko će za kraval na kraju platiti svojom funkcijom. Ipak, znajući za strukturu Mosta, teško je povjerovati da će priča stati na ovome.
Ono što je, međutim, čak i bitnije od toga kakva će na kraju biti sudbina poreznog USKOK-a, je odgovor na pitanje - zašto?
A tu su samo tri moguća ishoda.
Prvi, vrh HDZ-a iskreno vjeruje da je posve samostalni porezni USKOK nedovoljno efikasan i da će svoj posao bolje raditi unutar strukture Porezne uprave. Toliko su Marić i Plenković u to uvjereni da su zaključili da vrijedi otrpiti kritike javnosti da žele uškopiti tijelo koje efikasno otkriva kriminal, čak i riskirati još jedan, potencijalno nuklearni sukob s Mostom. Još jasnije, mijenjaju ustroj uspješnog istražnog tijela, riskirajući da ih javnost proglasi zaštitnicama kriminala (i da, usput, oživi pomalo zamrle priče o dubokim vezama HDZ-a i izrazito nepopularnog nogometnog djelatnika iz Maksimirske ulice), riskirajući čak i da iritirani Most, rođen, ne zaboravimo, u Dalmaciji, sa zapaljenom bengalkom sruši Vladu?
Drugi je isti kao prvi, samo u sebi ima mogućnost da su i Marić i Plenković iskreno iznenađeni ovakvim interpretacijama njihove "reforme" poreznog USKOK-a. To bi značilo da su obojica potpuni politički analfabeti, što na prvu loptu zvuči nevjerojatno, ali onda se čovjek sjeti da je ista ekipa htjela povećati plaće bogatijima, a poskupiti kruh i mlijeko siromašnima.
Treća opcija, nažalost, zvuči kao najracionalnija. Izgradnjom "ljepšeg i starijeg" poreznog USKOK-a, aktualna vlast nekoga želi zaštititi. U tom slučaju, odgovori na pitanja "koga" i "zašto" daleko su važniji od političke sudbine jedne garniture u Banskim dvorima.
novilist
