Kampanja za lokalne izbore otvorena je u petak dvostrukim represivnim udarom na vlasti u Zagrebu. Uhićen je pjevač Mile Kekin, zbog sumnje da je ispod cijene kupio nekoliko kvadrata zemlje u Istri. Policija ga je privela, uz prisustvo kamera i demonstraciju sile, kao da je najgori kriminalac. Ostale osobe koje su na isti način i po istoj cijeni kupile slične parcele u Bujama nisu hapšene. U petak su pokrenuti i pretresi vezano uz aferu Hipodrom, koju je nekoliko dana ranije otvorio odvjetnik Anto Nobilo, na posebno sazvanoj presici objavljujući da je protiv zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića podigao krivičnu prijavu za višemilijunsku štetu nanesenu gradskom proračunu.
Koaliciju voljnih za operaciju difamiranja i zastrašivanja opozicije čine overkorumpirani HDZ + raspojasani glavni državni odvjetnik Turudić + fiškalija krimosa. HDZ se udaru USKOK-a na zagrebačku vlast silno obradovao. Plenkovićeva je ekipa u Saboru s oduševljenjem pozdravljala i hapšenja i pretrese. Otvoreno pokazujući da ih smatra svojima. Iz HDZ-ovih su klupa frcale ideje koga bi sve iz opozicije trebalo zatvoriti. Hitali su se vladajući i konkretnim prijetnjama.
Jasno je da kriminalnim aferama opterećenom HDZ-u odgovara bilo kakvo pravljenje balansa, pa makar se konkurenciji i pakiralo. Jasno je također da je DORH-ovo intenzivirano rovanje po opoziciji u službi skorih izbora. Ali, HDZ-ova je vlast, sa svojom ekstenzijom u vrhovima Državnog odvjetništva, ovoga puta prešla granicu verbalnih objeda i podmetanja. Pokazala se spremnom koristiti instrumente kaznenog progona za hapšenje političkih protivnika. Mile Kekin uhićen je samo zato jer je muž Ivane Kekin, žestoke HDZ-ove oponentice. Što znači da je Hrvatska krenula putem zemalja u kojima se opozicijski stav kriminalizira.
Glavni državni odvjetnik Ivan Turudić folira nezavisnost, ali u skoro godinu dana, koliko je na čelu DORH-a, evidentno služi HDZ-ovim interesima. Od muhe afera u oporbenim redovima pravi krda slonova, ne bi li se nekako relativizirao kriminal Plenkovićeve vlasti. Ali apsolutno nepotrebno uhićenje Kekina ima i dozu njegove osobne osvete. Tempirao ga je samo nekoliko sati uoči saborske odluke o SDP-ovoj inicijativi za njegovim opozivom. Svojim je kritičarima tako poslao opasnu poruku. Demonstrirao je prezir i prema Saboru, koji ga bira. Ponio se kao silnik, posve neprimjereno funkciji glavnog državnog odvjetnika. Dopustio je da ga njegov drčni karakter ponese i nadvlada. Opasno je kad o hapšenjima odlučuje čovjek koji jako voli moć, a vlastite demone nije sposoban zauzdati.
U izbornu su se kampanju i represivni udar na zagrebačku vlast snažno uključili i likovi iz kriminalnog miljea. Iznenađujuće, preko odvjetnika Nobila, nekad prononsiranog ljevičara. Uz njegovu se asistenciju u nedavnim predsjedničkim izborima odjednom pojavio Nikica Jelavić, kojega mediji eufemistički nazivaju kontroverznim poduzetnikom, što u njegovom slučaju konkretno znači da mu se ime spominjalo u mafijaškim obračunima i ubojstvima. Dio medija danas ga s uvažavanjem konzultira, najviše zapravo govoreći o sebi. „Sada se zna tko je lopov“, uredno mu prenose izjavu nakon Kekinova hapšenja, kao da je Jelavić vrhovni moralni arbitar.
Nobilo se u podnošenju kaznene prijave protiv Tomaševića oslonio na pripadnike kruga pokojnog Milana Bandića. Otvorenu su mu potporu došli dati gradonačelnički kandidati iz pokojnikova jata – Kalinić, Lovrić i Bernardić. Objašnjavajući razloge svoga angažmana kontra vlasti u Zagrebu odvjetnik Nobilo navodi da ga Možemo! strašno nervira svojim isticanjem da su pošteni. Nepošteni ga, čini se, više ne nerviraju. S njima se, izgleda, utalio. Tomašević tvrdi da je u igri i konkretan interes. Nobilo je vlasnik velikog kompleksa zemljišta u zoni u kojoj je zagrebačka vlast stopirala planove velike izgradnje, pa se stoga valjda i uključio u pokušaje njena rušenja. U zajedničkoj akciji s HDZ-om, s državnim odvjetnikom Turudićem i ostacima ostataka Bandićeve koruptivne skalamerije, koja na skorim izborima vidi šansu za svoj novi uzlet.
