Papa Franjo nije bio samo vjerski poglavar. Bio je veliki globalni autoritet, tim dragocjeniji u moralnim uzorima oskudnim vremenima. U zlatom optočenom Vatikanu bio je zagovornik siromašnih i najugroženijih. Skroman i jednostavan, nosio je običan željezni križ na prsima, nije obuvao papinske crvene cipele, ni živio u raskošnoj rezidenciji, nego u nenapirlitanim, štedljivim uvjetima Doma svete Marte.
U vučjim vremenima bio je veliki humanist i mirotvorac. Glasnik bratstva među ljudima i narodima. Katolička crkva u Latinskoj Americi ima snažnu socijalnu dimenziju. Argentinac Jorge Bergoglio, prvi papa neeuropejac, taj je filing učinio okosnicom svog pontifikata. Pozivao je k sebi one s periferije društva. Marginalizirane, deprivilegirane i isključene. Prao je noge zatvorenicima i izbjeglicama. U vremenima žica i protumigrantskih zatvaranja tražio je solidarnost s ljudima koji bježe od ratova i gladi. Sada, nakon smrti, nazivaju ga narodnim papom, papom srca, svjetlom ljubavi i nade. Franjo je bio nezaobilazan putokaz ne samo za vjernike. Ni on svijet nije dijelio na one koji vjeruju i one koji ne vjeruju. Imao je razumijevanja i za druge razlike među ljudima. Pravoslavce je i muslimane nazivao braćom. „Svi smo mi djeca Božja“, govorio je, naglašavajući da i homoseksualci imaju pravo na dostojanstvo i obitelj. Nazivaju ga reformatorom Crkve, ali i ljevičarskim tribunom. Njegovom se smrću gasi svjetionik. Jedna od rijetkih lanterni koje je današnji kaotični i sve mračniji svijet imao.
Crkve u Hrvatskoj zvonile su opraštajući se od pape Franje, ali crkvena je hijerarhija prema njemu za života bila vrlo suzdržana. Ovdašnji ga biskupi, koliko je poznato, nikad nisu pozvali da posjeti Hrvatsku. Konzervativcima nije pasala njegova progresivnost. Tvrdim su dogmatima smetali ekumenizam i koncilijantnost. Nacionalisti su ga proglašavali crvenim. Gramzivi nisu trpjeli njegovo zalaganje za „siromašnu Crkvu“. Ni pozive na poniznost. Mnogo se žuči javno prolilo zbog njegova zaustavljanja kanonizacije kardinala Stepinca. Papu je posebno mučilo što se jedno vjersko pitanje u Hrvatskoj pretvara u političko. Što političari u Vatikan dolaze lobirati za Stepinčevo uzdizanje u čin svetosti. Hrvatski je narod poštovao Franju, oficijelna je Crkva uglavnom ostala rezervirana. Duh je njegove blagosti nije uspio obasjati.
