Neke uspjehe iza sebe imaju i Živi zid i Franak. Živi zid je sprječavanjem deložacija stao na stranu ponajvećih gubitnika surove i neefikasne varijante hrvatskog kapitalizma, a Franak je uspio uvjeriti Milanovićevu vladu da je potrebno, nauštrb visokih bankarskih profita, zaštititi sve koji su uzimali kredite u švicarskim francima. No, bez obzira na za njih vrlo dobro rješenje, Aleksić je jučer prijeizborno prozivao i SDP
Preoblikuje se politička stranačka scena pred izbore. Jučer je oformljena još jedna koalicija koja se naslućivala posljednjih nekoliko dana, otkako je Ivan Sinčić najavio da Živi zid ovog puta neće sam ići na izbore.
Trojac predvođen Ivanom Lovrinovićem, uz kojeg su još, kao i on bivši saborski zastupnici Mosta Jure Martinović i Ivica Mišić, odnosno njihova stranka Promijenimo Hrvatsku, udružuje se u zasad neimenovanu koaliciju sa Živim zidom i Udrugom Franak, predvođenu Goranom Aleksićem. Tu je još i Vlado Iljkić, vukovarski branitelj, istaknuti vođa Stožera za obranu hrvatskog Vukovara (i za obranu od ćirilice).
Još jedan treći politički put? Ne, to je jedini put za Hrvatsku, isticali su oni kao što ističu i drugi promotori nekih drugih trećih puteva, kao što je to Most, ili kao Milan Bandić, budući hrvatski premijer iliti gradonačelnik Hrvatske.
Svi ti trećeputaški prvoputaši vole reći da neće koalirati ni s kim, jer oni će pobijediti »u koaliciji s narodom«. S narodom koaliraju kraljevi, suvereni, a političke stranke ili pak udruge koje idu na izbore, koaliraju s drugim strankama ili listama, ako nisu dovoljno jake da same vladaju poslije izbora.
U modernim vremenima prvi je na ovim prostorima s narodom koalirao kralj Aleksandar Karađorđević, osobito nakon što je, boreći se protiv nemoguće partitokracije, u šestojanuarskoj diktaturi zabranio djelovanje stranaka.
I Most i Bandić i jučer osnovana trostrana koalicija imaju druge uzore, ali pozivanja na narod nikad dosta. Svi su oni naši jedini mogući spasitelji. Bandić pritom »dela«, on je »uvijek rješenje«, on ne napada toliko ni SDP ni HDZ, kao što rade ovi drugi jer zna da bi poslije izbora, bilo najbolje za njega biti »rješenje« ili za jedne ili za druge.
Djelatni populizam Živog zida udružio se s isto tako djelatnim populizmom Udruge Franak, a tu je onda još savjetnik Franka i nekadašnji mentor Živog zida Ivan Lovrinović, koji vidi dobru šansu da (barem) ponovi zastupnički mandat, ovog puta ne s Mostom, u kojem mu nisu dali da ostvari svoje ambicije, nego sa Sinčićem i Aleksićem.
Ne samo HDZ i SDP nego i Most su za vođe nove koalicije postali politički establishment koji će u kampanji biti na udaru – kako bi onda oni uspjeli promovirati svoje spasonosne ideje. Most im je prirodni protivnik jer će se boriti za slično biračko tijelo, koliko god se Most ovih šest mjeseci pozicionirao kao konzervativno desna grupacija.
Neke uspjehe iza sebe imaju i Živi zid i Franak. Živi zid je sprječavanjem deložacija stao na stranu ponajvećih gubitnika surove i neefikasne varijante hrvatskog kapitalizma, a Franak je uspio uvjeriti Milanovićevu vladu da je potrebno, nauštrb visokih bankarskih profita, zaštititi sve koji su uzimali kredite u švicarskim francima. No, bez obzira na za njih vrlo dobro rješenje, Aleksić je jučer prijeizborno prozivao i SDP.
Koalicija će donekle dinamizirati kampanju, osobito u onom prostoru u kojem je bazen glasača koji ne žele i neće glasati ni za SDP ni za HDZ. A treba li im vjerovati da su se okupili zbog javnog interesa? Jasno je da ne. Od profesionalnih političara gori su samo političari amateri.
novilist
