Stvar je načelno jednostavna. Kad je vlada neuspješna, onda gubi povjerenje predstavničkog tijela i biva smijenjena. Sabor bira novu. Problem je složeniji kad se ni u Sabor nema povjerenja. Ne može izabrati novu vladu. Tada se raspušta i bira se nova vlast. Jednostavno. Logično. Jasno.
U našem slučaju postoji još jedan prethodna premisa. Prije pada ugled Vlade se potpuno srozao. Vlada se teško složila, nije funkcionirala, voljela je telefonske sjednice. Tek izabrana počela je ostajati bez ministara. Premijer i potpredsjednik nisu razgovarali, potpredsjednici su se svađali. Karamarko je silom htio kontrolu nad policijom i tajnim službama. Premijer je govorio loš hrvatski, gafovi ministara uveseljavali su novinare.
Opozvana je velikom većinom, gotovo jednoglasno. U jednom trenutku izgledalo je da se potpuno osramotila. Od sramote je spas došao na neočekivan način. Protiv Vlade istupila je baš njena stranka; i to kao da nisu znali da smjena premijera znači smjenu Vlade i vjerojatnost novih izbora. Novi premijer nije izabran, a stari je ostao u Vladi kao da se ništa nije dogodilo.
Kako vlada smijenjena Vlada? Kako vlada Vlada kad je Sabor raspušten? Što radi?
Trebala bi održavati poslove dok se ne izabere nova. Što prije smijenjena Vlada treba se povući. Nesavršeni ljudski um ne može zamisliti da i jest i nije tako. Načelno bi trebalo biti, ali opet… Klasična hrvatska rečenica koja se ne može prevesti na europske jezike.
Smijenjena Vlada se ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Ležerno. Ljeto je i ne treba se baviti tričarijama. Neka se premijer malo kupa, neka se ministri kulturno uzdižu. Što ima u tome loše?
Ministri, osim vikendom, dolaze na posao. Protokol intenzivno radi. Putuju po Hrvatskoj, obećavaju i započinju projekte. Ipak će se dijeliti 1000 € za novorođenu djecu. Ipak će se plaćati prijevoz đaka u školu. Isplatit će se preplaćeni porez. Grad Zagreb se može dalje zadužiti. Pet ministara otvara Dubrovačke ljetne igre. Odgađa se otvaranje gata u Splitu jer ga treba otvoriti smijenjeni ministar. Imao je drugog posla (stranačkog, privatnog?).
Lijepo se i uspješno zadužujemo. Zapošljavaju se u zadnji čas novi ljudi. Oreškovića su odali, pa ipak neće ljetovati na Brijunima. Novinari lažu i izmišljaju.
Televizija prenosi sjednicu, potpuno bezsadržajnu sjednicu Vlade. Izravno se prenose stranačke konferencije. Na svu sreću prestalo je blebetanje o preslagivanju Vlade, priča o uredbama sa zakonskom snagom, no nastoje se sazvati sjednice raspuštenog Sabora, govori se o fantomskim projektima kao da će se sve nastaviti, predlažu se reorganizacije zdravstva, imenuju nove uprave i radne grupe za kurikulum.
Ministri traže poštivanje njihovog statusa, no oni nisu čak ni ministri u ostavci, već smijenjeni ministri. Obećavaju nove zakone, tvrde da će donositi uredbe i stvarati privid zakonitosti, smjenjuju ravnatelje i uprave, raspisuju natječaje, obećavaju investicije i dozvole, naknade, kolektivne ugovore, povećanje plaća i naknade za novorođenčad.
Nešto od toga ne smiju jer je protuzakonito, ništa od toga ne smiju jer se tako ne radi. Tek nova izabrana vlada ima zakonske ovlasti i podršku saborske većine.
Nije pravo pitanje imaju li članovi Vlade izvjesne beneficije, imaju li pravo na vozača i auto, plaćaju li ručkove u rezidencijama i restoranima, jesu li sami ili vode obitelj na odmor.
Pravo pitanje je što su radili? Što je radilo pet ministara na otvaranju Dubrovačkih igara? Jesu li došli vladinim avionom i da li su spavali u rezidenciji ili hotelu? Što je radio smijenjeni premijer u Rijeci. Nije pitanje je li čuvana osoba. Nije pitanje gdje je spavao, već zašto je došao? Što je radio na moru? Što su radili smijenjeni ministri u Dubrovniku?
Glavni smisao njihovog grčevitog napora da se održi privid normalnosti nije u tome da se žele koristiti ova ili ona privilegija, smisao ovog glumatanja nije otezati i uživati u rezidencijama i protokolu. Smisao svega je postaviti zamke i stvoriti obaveze nekoj novoj vladi. “Après nous le déluge“- poslije nas potop.
Tri su posljedice ovog izraza marquise de Pompadur. Prije svega to je politika defetizma i očekivanja izbornog poraza, politika ”spaljene zemlje”.
Malo su se rano predali. To ne ostavlja najbolji dojam kod birača, a one koji u zadnji čas dobiju posao i funkciju čini žrtvama budućih čistki. Kad se smijeni vlast, postojatiće puno opravdanje da se smijene smjenjivači. Čistkom na čistku. Zar nije dosta roga?
Druga posljedica je gubitak svih obzira pristojnosti. Nije pristojno da smijenjeni premijer koristi ljetnikovac MUP-a. Nije pristojno da se opozvani ministri guraju u prvi red. Zašto bi opozvani ministar branitelja bio stigmatiziran i gurnut u zadnji red, a nasljednik Crnoje se gura naprijed? Nepristojna država je izmišljen izraz, ali politika bez morala je naša stvarnost.
Treća posljedica je daljnji gubitak povjerenja u ustav i zakone, vladavinu prava i demokratsku državu. Kako imati povjerenja u demokratske institucija ako se načela ismijavaju, obaveze relativiziraju i obijesno uživa u tom da sve može potrajati?
Ovo je ismijavanje demokracije, izazivanje Ustava, namjerno destabiliziranje zemlje. Tko najbolje prolazi u tom neredu?
Ovo nije, još dva dana, ni tehnička Vlada, ali zakon koji se na nju primjenjuje je zakon o ”primopredaji vlasti”. Ovo je pirotehnička Vlada koja voli vatromete, ali ne i pirotehničare koji uklanjaju mine, Vlada koja postavlja zamke i minska polja na teren s kojega se povlači.
Pirotehnika, demagogija i populizam idu zajedno. To se ne može opravdati pozivanjem na to da su izborne kampanje uvijek cirkus. No ovdje se granica prelazi i država postaje cirkus. Takvim ponašanjem Hrvatska se vraća u predeuropsko stanje, u kojem se sve može, jer ”kaj nam pak moreju“.
Loša vlast je zlo. Izbori neće moći promijeniti puno ako oholosti i stranačkoj pohlepi, osobnim taštinama i politici ”što gore to bolje” prepustimo da iscrta obrise budućeg vladanja. Postajemo doista jedinstveni u svijetu. Nemamo vlast, a imamo bivšu Vladu. Nemamo predstavničko tijelo, već je sve politika u strankama. U strankama se vodstva bave obračunima s dojučerašnjim prijateljima i saveznicima. U toj anarhiji ipak nam ide nabolje.
Pirotehnička Vlada nije samo loša već je i opasna (tako je s pirotehnikom). Ne oponašamo dobre, već izmišljamo kako da zadržimo loše.
U sjećanje mi dolazi živa anegdota stara desetak godina. U Hrvatskoj se spremala digitalizacija zemljišnih knjiga i austrijski eksperti željeli su nam prenijeti svoja znanja. Predavanje je bilo dobro. Publika istina nije mogla vjerovati da i kod nas može funkcionirati taj sistem, a argument da je svojevremeno Austrija Hrvatskoj uvela zemljišne knjige baš i nije sasvim točan.
Granice tadašnje države nisu iste kao današnje, uvođenje je trajalo dugo, a i danas ima s tim knjigama puno problema. Poslije predavanja otvorena je rasprava. Bilo je dosta pitanja. Jedna nadobudna pravnica iz neke banke pitala je kako se u Austriji upisuju bespravno izgrađeni objekti. Predavači su bili zbunjeni. Zgrada mora imati dozvolu za gradnju, inače se ne gradi. Ne postoji nešto što se može zvati bespravni objekt.
Predavači su malo s visoka i bahato objašnjavali neumjesnost pitanja. Bespravni objekti ne postoje. U maloj dvorani zgrade ministarstava u Vukovarskoj zavladao je tajac.
Pirotehničari štrajkaju. Vlada radi.
autograf
U našem slučaju postoji još jedan prethodna premisa. Prije pada ugled Vlade se potpuno srozao. Vlada se teško složila, nije funkcionirala, voljela je telefonske sjednice. Tek izabrana počela je ostajati bez ministara. Premijer i potpredsjednik nisu razgovarali, potpredsjednici su se svađali. Karamarko je silom htio kontrolu nad policijom i tajnim službama. Premijer je govorio loš hrvatski, gafovi ministara uveseljavali su novinare.
Opozvana je velikom većinom, gotovo jednoglasno. U jednom trenutku izgledalo je da se potpuno osramotila. Od sramote je spas došao na neočekivan način. Protiv Vlade istupila je baš njena stranka; i to kao da nisu znali da smjena premijera znači smjenu Vlade i vjerojatnost novih izbora. Novi premijer nije izabran, a stari je ostao u Vladi kao da se ništa nije dogodilo.
Kako vlada smijenjena Vlada? Kako vlada Vlada kad je Sabor raspušten? Što radi?
Vlada se teško složila, nije funkcionirala, voljela je telefonske sjednice. Tek izabrana počela je ostajati bez ministara. Premijer i potpredsjednik nisu razgovarali, potpredsjednici su se svađali. Karamarko je silom htio kontrolu nad policijom i tajnim službama. Premijer je govorio loš hrvatski, gafovi ministara uveseljavali su novinare
Trebala bi održavati poslove dok se ne izabere nova. Što prije smijenjena Vlada treba se povući. Nesavršeni ljudski um ne može zamisliti da i jest i nije tako. Načelno bi trebalo biti, ali opet… Klasična hrvatska rečenica koja se ne može prevesti na europske jezike.
Smijenjena Vlada se ponaša kao da se ništa nije dogodilo. Ležerno. Ljeto je i ne treba se baviti tričarijama. Neka se premijer malo kupa, neka se ministri kulturno uzdižu. Što ima u tome loše?
Ministri, osim vikendom, dolaze na posao. Protokol intenzivno radi. Putuju po Hrvatskoj, obećavaju i započinju projekte. Ipak će se dijeliti 1000 € za novorođenu djecu. Ipak će se plaćati prijevoz đaka u školu. Isplatit će se preplaćeni porez. Grad Zagreb se može dalje zadužiti. Pet ministara otvara Dubrovačke ljetne igre. Odgađa se otvaranje gata u Splitu jer ga treba otvoriti smijenjeni ministar. Imao je drugog posla (stranačkog, privatnog?).
Lijepo se i uspješno zadužujemo. Zapošljavaju se u zadnji čas novi ljudi. Oreškovića su odali, pa ipak neće ljetovati na Brijunima. Novinari lažu i izmišljaju.
Televizija prenosi sjednicu, potpuno bezsadržajnu sjednicu Vlade. Izravno se prenose stranačke konferencije. Na svu sreću prestalo je blebetanje o preslagivanju Vlade, priča o uredbama sa zakonskom snagom, no nastoje se sazvati sjednice raspuštenog Sabora, govori se o fantomskim projektima kao da će se sve nastaviti, predlažu se reorganizacije zdravstva, imenuju nove uprave i radne grupe za kurikulum.
Ministri traže poštivanje njihovog statusa, no oni nisu čak ni ministri u ostavci, već smijenjeni ministri. Obećavaju nove zakone, tvrde da će donositi uredbe i stvarati privid zakonitosti, smjenjuju ravnatelje i uprave, raspisuju natječaje, obećavaju investicije i dozvole, naknade, kolektivne ugovore, povećanje plaća i naknade za novorođenčad.
Lijepo se i uspješno zadužujemo. Zapošljavaju se u zadnji čas novi ljudi. Oreškovića su odali, pa ipak neće ljetovati na Brijunima. Novinari lažu i izmišljaju
Nešto od toga ne smiju jer je protuzakonito, ništa od toga ne smiju jer se tako ne radi. Tek nova izabrana vlada ima zakonske ovlasti i podršku saborske većine.
Nije pravo pitanje imaju li članovi Vlade izvjesne beneficije, imaju li pravo na vozača i auto, plaćaju li ručkove u rezidencijama i restoranima, jesu li sami ili vode obitelj na odmor.
Pravo pitanje je što su radili? Što je radilo pet ministara na otvaranju Dubrovačkih igara? Jesu li došli vladinim avionom i da li su spavali u rezidenciji ili hotelu? Što je radio smijenjeni premijer u Rijeci. Nije pitanje je li čuvana osoba. Nije pitanje gdje je spavao, već zašto je došao? Što je radio na moru? Što su radili smijenjeni ministri u Dubrovniku?
Glavni smisao njihovog grčevitog napora da se održi privid normalnosti nije u tome da se žele koristiti ova ili ona privilegija, smisao ovog glumatanja nije otezati i uživati u rezidencijama i protokolu. Smisao svega je postaviti zamke i stvoriti obaveze nekoj novoj vladi. “Après nous le déluge“- poslije nas potop.
Tri su posljedice ovog izraza marquise de Pompadur. Prije svega to je politika defetizma i očekivanja izbornog poraza, politika ”spaljene zemlje”.
Malo su se rano predali. To ne ostavlja najbolji dojam kod birača, a one koji u zadnji čas dobiju posao i funkciju čini žrtvama budućih čistki. Kad se smijeni vlast, postojatiće puno opravdanje da se smijene smjenjivači. Čistkom na čistku. Zar nije dosta roga?
Druga posljedica je gubitak svih obzira pristojnosti. Nije pristojno da smijenjeni premijer koristi ljetnikovac MUP-a. Nije pristojno da se opozvani ministri guraju u prvi red. Zašto bi opozvani ministar branitelja bio stigmatiziran i gurnut u zadnji red, a nasljednik Crnoje se gura naprijed? Nepristojna država je izmišljen izraz, ali politika bez morala je naša stvarnost.
Pravo pitanje je što su radili? Što je radilo pet ministara na otvaranju Dubrovačkih igara? Jesu li došli vladinim avionom i da li su spavali u rezidenciji ili hotelu? Što je radio smijenjeni premijer u Rijeci. Nije pitanje je li čuvana osoba. Nije pitanje gdje je spavao, već zašto je došao? Što je radio na moru? Što su radili smijenjeni ministri u Dubrovniku?
Treća posljedica je daljnji gubitak povjerenja u ustav i zakone, vladavinu prava i demokratsku državu. Kako imati povjerenja u demokratske institucija ako se načela ismijavaju, obaveze relativiziraju i obijesno uživa u tom da sve može potrajati?
Ovo je ismijavanje demokracije, izazivanje Ustava, namjerno destabiliziranje zemlje. Tko najbolje prolazi u tom neredu?
Ovo nije, još dva dana, ni tehnička Vlada, ali zakon koji se na nju primjenjuje je zakon o ”primopredaji vlasti”. Ovo je pirotehnička Vlada koja voli vatromete, ali ne i pirotehničare koji uklanjaju mine, Vlada koja postavlja zamke i minska polja na teren s kojega se povlači.
Pirotehnika, demagogija i populizam idu zajedno. To se ne može opravdati pozivanjem na to da su izborne kampanje uvijek cirkus. No ovdje se granica prelazi i država postaje cirkus. Takvim ponašanjem Hrvatska se vraća u predeuropsko stanje, u kojem se sve može, jer ”kaj nam pak moreju“.
Loša vlast je zlo. Izbori neće moći promijeniti puno ako oholosti i stranačkoj pohlepi, osobnim taštinama i politici ”što gore to bolje” prepustimo da iscrta obrise budućeg vladanja. Postajemo doista jedinstveni u svijetu. Nemamo vlast, a imamo bivšu Vladu. Nemamo predstavničko tijelo, već je sve politika u strankama. U strankama se vodstva bave obračunima s dojučerašnjim prijateljima i saveznicima. U toj anarhiji ipak nam ide nabolje.
Pirotehnička Vlada nije samo loša već je i opasna (tako je s pirotehnikom). Ne oponašamo dobre, već izmišljamo kako da zadržimo loše.
Pirotehnika, demagogija i populizam idu zajedno. To se ne može opravdati pozivanjem na to da su izborne kampanje uvijek cirkus. No ovdje se granica prelazi i država postaje cirkus. Takvim ponašanjem Hrvatska se vraća u predeuropsko stanje, u kojem se sve može, jer ”kaj nam pak moreju“
U sjećanje mi dolazi živa anegdota stara desetak godina. U Hrvatskoj se spremala digitalizacija zemljišnih knjiga i austrijski eksperti željeli su nam prenijeti svoja znanja. Predavanje je bilo dobro. Publika istina nije mogla vjerovati da i kod nas može funkcionirati taj sistem, a argument da je svojevremeno Austrija Hrvatskoj uvela zemljišne knjige baš i nije sasvim točan.
Granice tadašnje države nisu iste kao današnje, uvođenje je trajalo dugo, a i danas ima s tim knjigama puno problema. Poslije predavanja otvorena je rasprava. Bilo je dosta pitanja. Jedna nadobudna pravnica iz neke banke pitala je kako se u Austriji upisuju bespravno izgrađeni objekti. Predavači su bili zbunjeni. Zgrada mora imati dozvolu za gradnju, inače se ne gradi. Ne postoji nešto što se može zvati bespravni objekt.
Predavači su malo s visoka i bahato objašnjavali neumjesnost pitanja. Bespravni objekti ne postoje. U maloj dvorani zgrade ministarstava u Vukovarskoj zavladao je tajac.
Pirotehničari štrajkaju. Vlada radi.
autograf
