Nekad je, i to sve češće, hrvatska stvarnost toliko zabavna da je u njenoj analizi najbolje zanemariti alate historiografije, sociologije ili politologije, a pomoć tražiti od psihologije. Jer da je bilo tko drugi, osim HDZ-a, oblijepio čitav Zagreb jumbo plakatima s jugoslavenskom zastavom, uparenom sa zastavom duginih boja, ishod bi neupitno bio sljedeći: Sami plakati bili bi masovno vandalizirani, naručitelji bi momentalno bili pozvani u policiju na obavijesni razgovor zbog sumnji u rušenje ustavnog poretka, dok bi na HRT-u, isto kao na svim televizijama s nacionalnom koncesijom, ponajprije na Novoj TV, koja u Hrvatskoj ne funkcionira ništa manje na nacionalnim pozicijama od javne radio-televizije bile organizirane debatne emisije u kojima bi netko tko bi eventualno branio poziciju onih koji su plakate postavili, predstavljao klaunovsko opozicijsko mišljenje. Točno onako kako je to bilo u debatnim emisijama na temu Thompsona i njegovog rekordnog koncerta posljednjih dana.
Međutim, kako je te plakate postavio HDZ, za što se saznalo tek dan kasnije, a sigurno potvrdilo dva dana nakon njihove pojave, a da u toj međufazi neizvjesnosti nije nastradao nijedan, niti je bilo tko od košer novinara to problematizirao, dobili smo samo još jedan dokaz kako se simbolički ulični vandalizam nikad ne događa slučajno. Ili se tako dogodi ekscesno.
Sve ovo vraća u sjećanje slučaj ulične izložbe u Rijeci, kada su na panoima u gradu bile izložene fotografije zastava svih država koje su u Rijeci bile na vlasti, uključujući onu fašističke Italije, a bili uništeni samo oni plakati na kojima je bila zastava Jugoslavije.
Istovremeno, drugi aspekt problema nas od psihologije i onih koji imaju stvarnu kontrolu nad uličnom desnicom, vodi do logike političkog mainstreama. Naime, jednako kao što je to slučaj diljem zapadne Europe, gdje vladajuće konzervativne demokršćanske, odnosno pučke stranke, da bi izbjegle gubitak glasova i vlasti, preuzimaju retoriku pa i političke prijedloge radikalne desnice, u Hrvatskoj upravo gledamo istu stvar. Koja je dodatno potencirana činjenicom da je Domovinski pokret, radikalno desna partija koja u programu nema ništa osim obračuna sa Srbima i s Jugoslavijom, a u praksi ništa više od ostvarivanja osobnih interesa, dio koalicijske vlasti.
I u takvom kontekstu, logika političkog djelovanja i na ovaj način stvorenog ambijenta jednostavno vuče HDZ prema tome da se natječe s njima i sa svim drugim strankama koje su otpale od njih, u desničarenju. Drugim riječima, HDZ im nastoji oteti teme i pokazati kako još uvijek stoji na braniku takve ideologije, što jeste jasno svakome tko je u stanju vidjeti ono što je ispod površine, ali što ipak treba doslovno nacrtati naivnijima.
Pa im je, eto, gradonačelnički kandidat HDZ-a doslovno i nacrtao. Mi smo protiv Jugoslavije i gayeva, samo da ne bi bilo zabune. Za razliku od ovih izroda iz Možemo koji čine zagrebačku vlast.
Ovakva vrsta političke poruke neće, naravno, ni na koji način utjecati na ishod skorih lokalnih izbora i još jednu pobjedu Tomislava Tomaševića i stranke Možemo u Zagrebu, ovog puta u koaliciji s SDP-om. Jednako kao što na ishod tih izbora ne može utjecati nikakva masovnost na Thompsonovom koncertu. Ali hoće utjecati na dodatno paljenje ionako histerične desnice i podgrijavanje duha devedesetih.
Što nas opet vraća na pitanja psihologije za kraj teksta. Vjerovatno ne postoji slučaj zemlje i njene državne politike koja je ostvarila sve svoje unutrašnje i vanjskopolitičke ciljeve, jednako one neupitne, kao i one moralno i ljudski problematične, da bi se onda umjesto da krene dalje u potragu za novim ciljevima i život u drugačijem kontekstu odlučila konzervirati i vrtiti u krug s istima temama, opsesijama i nacionalističkom retorikom. Ovo je apsolutno nevjerovatno jer je to karakteristika poraženih i nemoćnih koji nikako ne uspijevaju nadići vlastitu traumu, a ne društva koje je sve ciljeve ostvarilo.
Stoga, u razumijevanju Hrvatske i njenog društva i politike doista jedino psihologija može pomoći.
U međuvremenu, jeste zabavno kako odjednom zastave ‘mrske’ države na ulicama glavnog grada nisu problem.
