U toj džungli i oni koji brane zvijeri profesionalno, moralno i u skladu s moralnim kodeksima svoje cehovske elite, ne mogu računati na bilo kakav drugi tretman kada bijes nadvlada osjećaj nemoći pretvarajući žrtvu u osvetnika
Nije ogorčeni narod pošteno ni zaprijetio da će uzeti omču pravde u svoje ruke, a oni koji su, nakon samo jednog grafita bijesa vidjeli sebe kako vise, počeli su se i rukama i nogama braniti od bilo kakve mogućnosti vlastite krivice.
Ako ni zbog čega drugoga, trebalo je tog Daruvarca pustiti na slobodu da se prepozna taj urođeni defekt kukavice koji spremno razbija glavu krhke djevojke divljačkim udarcima u keramiku WC-a lokalnog birca, unakazujući je gotovo do smrti, a kada treba herojski izaći iz zatvora na slobodu zahvaljujući kriminalnom hrvatskom pravosuđu, traži policijsku zaštitu i prijevoz do tog istog mjesta zločina na kojem će sa sebi sličinima proslaviti veliku i herojsku pobjedu da opet može nekažnjeno slabijima od sebe razbijati glave!
Istodobno, njegov odvjetnik postaje odvjetnikom samom sebi cvileći u strahu od osvete kako je sve što je radio radio u skladu sa zakonom i etičkim kodeksom, profesionalno i savjesno obavljajući svoju dužnost.
I za tu svoju svakidašnju jadikovku dobija respektabilni medijski prostor i pažnju, kako bi samom sebi nataknuo anđeoska krila, koji je obrnuto proporcionalan s medijskom slikom i prilikom što je za ispovijed istine ponuđena žrtvi i njezinom odvjetniku.
Da bi se grotesknost protegnula do nakaznosti, pobrinula se predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović izjavom kako »država koja ne može omogućiti presudu za nasilje nad ženom u primjerenom roku ima ozbiljan problem«.
Ne shvaća Kolinda Grabar-Kitarović da ozbiljan problem u primjerenom roku svog mandata ima sama sa sobom, jer reagira kao da je ona isprebijana i traumatizirana Lorena Gurlica, a ne predsjednica države s cijelim represivnim aparatom koji ju štiti.
Ne sjećamo se da je predsjednica na isti način dijagnosticirala ovu, svakako trulu državu kada je njezin nekadašnji HDZ-ov kamarad i požeško-slavonski župan Alojz Tomašević zlostavljao svoju suprugu Maru, niti da je za svog izmještanja Ureda predsjednice žrtvu posjetila i s njom popričala o svemu što je proživjela.
Nitko razuman, naravno, ne zagovara nasilje ni prema kome, ali Divlji zapad bit će nam sve bliži što nam institucionalna pravda bude dalje.
Nije valjda nabildana mrcina koja ne preza batinama ubiti dijete na pragu punoljetnosti života i koja se odaziva nadimkom Daruvarac kriva što država ima ozbiljan problem kada ne može donijeti presudu za nasilje nad ženom u primjerenom roku?
On, kakav je da je, nazivali ga stoput monstrumom i najpogrdnijim imenima, ne čini ama baš ništa drugo nego što mu ova država i ovaj režim nude otvoreno na dlanu. Koristi sve te pogodnosti koje ni zvijer u džungli ne uživa, jer ovdje isključivo i samo vlada pravo jačeg.
U toj džungli i oni koji brane zvijeri profesionalno, moralno i u skladu s moralnim kodeksima svoje cehovske elite, ne mogu računati na bilo kakav drugi tretman kada bijes nadvlada osjećaj nemoći pretvarajući žrtvu u osvetnika.
Tamo gdje se živi izvan i mimo civilizacijskih pravila, to nije i ne može biti pitanje bilo čijeg i bilo kakvog kodeksa i etike, već isključivo opstanka.
Kad daruvarci utihnu, ostaju nam njihove ličinke pod prstima.
novilist
