Postoje zaista brojne nepoznanice u vezi s novom hrvatskom Vladom. Vjerojatno je najveća što će točno raditi premijer Tihomir Orešković, koji se u Sporazumu o suradnji što su ga potpisali Tomislav Karamarko i Božo Petrov spominje samo na jednom mjestu. Predsjedniku Vlade prepustili su konačnu odluku o zamjenicima ministara. Politike Oreškovićeve vlade kreirat će Vijeće za suradnju, koje će osnovati Domoljubna koalicija i Most. Premijer, koji nije potpisnik Sporazuma, neće biti u tom tijelu. Čime će se onda on baviti? Zasad je posve nejasno. Možda će pristati na ulogu tobožnjeg premijera, koji će s vremena na vrijeme izjaviti da radi za Hrvatsku, a moguće je i da će ignorirati Sporazum i ponašati se sukladno ovlastima koje idu uz njegovu dužnost i praviti probleme Karamarku i Petrovu. Teško je išta prognozirati za »čovjeka koji je pao na zemlju«.
Ali, o, primjerice, Karamarkovoj političkoj budućnosti može se govoriti s priličnom sigurnošću. Sada je konačno, predsjednik HDZ-a izgubio je izbore. Dio javnosti tvrdio je to odmah po objavi izbornih rezultata, koji su sugerirali ostanak HDZ-a u opoziciji iako su im ambicije bile goleme. Uslijedili su, međutim, turbulentni pregovori o sastavljanju Vlade iz kojih je Karamarko izašao kao dio parlamentarne većine. No, nakon što je formirana Oreškovićeva vlada i potpisan spomenuti Sporazum, nema nikakve dvojbe da je Karamarko, u odnosu na vlastite želje i atmosferu stvaranu oko HDZ-a, veliki izborni gubitnik. Neće biti predsjednik Vlade, na to je mjesto, u zamjenu za komad vlasti, bio prisiljen dovesti korporativnog namještenika stacioniranog u Amsterdamu. Ali, iz Sporazuma je lako zaključiti da će taj Karamarkov komad vlasti biti upravo neznatan.
Makar će nositi zvučnu titulu prvog potpredsjednika, Karamarko doslovno neće moći niti mrdnuti bez da mu to prethodno Petrov ne odobri. Most je uspio nametnuti strogo konsenzualni model funkcioniranja Vlada. Uzaludno zato Karamarkovi ministri poput Mije Crnoje pričaju o nekakvim registrima društveno nepoćudnih osoba, dovoljno je da Petrov, što je već i učinio, odmahne rukom i od toga nema ništa. Kao ni od mnogih drugih stvari koje je Karamarko najavljivao u kampanji s ciljem retuđmanizacije Hrvatske. Piši kući, propalo je. Most je cijeli njegov grandiozni ideološki projekt već u startu pretvorio u prah i pepeo. I ne samo da će Karamarko morati odustati od vlastitih zamisli nego će još prihvaćati svakojake prijedloge što će mu ih servirati Petrov, u što smo se uvjerili prateći zadnjih tjedana njihove pregovore. Petrov je svoju puno povoljniju poziciju zabetonirao Sporazumom, čak mu ne smeta niti odlazak još nekolicine mostovaca.
Karamarko će u novoj Vladi, ako će uopće htjeti da se ona održi u ovakvom obliku, imati tek simboličku političku moć. Za nju je žrtvovao HDZ, kojeg je skoro potpuno odrezao od Vlade.
Ali, o, primjerice, Karamarkovoj političkoj budućnosti može se govoriti s priličnom sigurnošću. Sada je konačno, predsjednik HDZ-a izgubio je izbore. Dio javnosti tvrdio je to odmah po objavi izbornih rezultata, koji su sugerirali ostanak HDZ-a u opoziciji iako su im ambicije bile goleme. Uslijedili su, međutim, turbulentni pregovori o sastavljanju Vlade iz kojih je Karamarko izašao kao dio parlamentarne većine. No, nakon što je formirana Oreškovićeva vlada i potpisan spomenuti Sporazum, nema nikakve dvojbe da je Karamarko, u odnosu na vlastite želje i atmosferu stvaranu oko HDZ-a, veliki izborni gubitnik. Neće biti predsjednik Vlade, na to je mjesto, u zamjenu za komad vlasti, bio prisiljen dovesti korporativnog namještenika stacioniranog u Amsterdamu. Ali, iz Sporazuma je lako zaključiti da će taj Karamarkov komad vlasti biti upravo neznatan.
Makar će nositi zvučnu titulu prvog potpredsjednika, Karamarko doslovno neće moći niti mrdnuti bez da mu to prethodno Petrov ne odobri. Most je uspio nametnuti strogo konsenzualni model funkcioniranja Vlada. Uzaludno zato Karamarkovi ministri poput Mije Crnoje pričaju o nekakvim registrima društveno nepoćudnih osoba, dovoljno je da Petrov, što je već i učinio, odmahne rukom i od toga nema ništa. Kao ni od mnogih drugih stvari koje je Karamarko najavljivao u kampanji s ciljem retuđmanizacije Hrvatske. Piši kući, propalo je. Most je cijeli njegov grandiozni ideološki projekt već u startu pretvorio u prah i pepeo. I ne samo da će Karamarko morati odustati od vlastitih zamisli nego će još prihvaćati svakojake prijedloge što će mu ih servirati Petrov, u što smo se uvjerili prateći zadnjih tjedana njihove pregovore. Petrov je svoju puno povoljniju poziciju zabetonirao Sporazumom, čak mu ne smeta niti odlazak još nekolicine mostovaca.
Karamarko će u novoj Vladi, ako će uopće htjeti da se ona održi u ovakvom obliku, imati tek simboličku političku moć. Za nju je žrtvovao HDZ, kojeg je skoro potpuno odrezao od Vlade.
