Procjena utjecaja Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu na turizam bila je doista iznad svih očekivanja. Upravo genijalna! Stari ulazni podaci i ni jedan jedini financijski pokazatelj! Ispitivanje tržišta? Delphi? Stavovi turista? Stavovi stanovnika? Nula bodova.
Nikad mi nije bilo teže dokučiti što je zapravo zajednički naziv javne politike neke vlasti, nego što je to s ovom koju zovemo Kukuriku. Sam pojam Kukuriku ne asocira me ni na što, osim na restoran iz Kastva, ali mi signalizira tendenciju da si ljevica u Europi općenito, nakon pada Berlinskog zida, traži neki novi način samooznačavanja kao što je to primjerice radila u Italiji kroz koaliciju Maslina ili aktualno u Grčkoj kao Syriza.
Jadranska monetizacija
Oni koje to u nas uopće zanima (nevjerojatna je kod nas proporcija ljudi koji misle da možeš imati demokraciju bez participacije!), vjerojatno mogu povući neku paralelu između talijanske MASLINE i hrvatskog ORaH-a. Međutim, sigurno je malo onih koji mogu pronaći paralelu između općeg nagona na koncesije koju demonstrira Kukuriku koalicija i ljevice kao takve. A baš su koncesije ona javnopolitička poveznica koja čini ono što bi se moglo nazvati Kukuriku platformom. Ovdje platformu treba shvatiti u doslovnom značenju, onom koje se odnosi na naftu i plin, pa nije ni čudo da je Holy s te platforme odletjela, odmah na početku, valjda nije bila na ručku kad se platforma dogovarala za Kukuriku stolom.
Za ovu je priču prepoznavanja upornosti Kukuriku koncesijskog poslovnog modela bitan događaj koji je potakao kolega, ekonomist, danas znanstvenik u trajnom zvanju, nešto pred Božić 2013. godine, sazvavši u svom institutu mini znanstvene konzultacije o monetizaciji autocesta. Na tom je konkretnom znanstvenom utorku, koji se ponekad događa i u ponedjeljak, a ponekad i u srijedu, jedna mlada pametna kolegica malo financijski proanalizirala problem. Tu se pokazalo da koncesija autocesta baš nije ekonomski jako uvjerljiva javna polititka.
Na spomenutom su predavanju sjedili, osim dosta viđenijih hrvatskih ekonomista/ica i drugi slušači, neki od njih deklarirani ljevičari, pa su se ti i takvi udružili sa sindikatima i protiv monetizacije autocesta, skupili službeno 460 000, a neslužbeno 530 000 potpisa. Tako da sad, s tim u vezi, najvjerojatnije, idemo na referendum. Time je građanska Hrvatska (to su oni koji participiraju jer su demokraciju ozbiljno shvatili) osporila koncesijsku politiku Kukuriku ljevice na inicijativu sindikata i civilnih udruga koji su većinom ljevičari. Iz toga je racionalno zaključiti da je poruka vlasti bila poslana. Ako hoćete mir na ljevici, ne upuštajte se u koncesije. I gotova priča. Ali ne!
Kukuriku koncesiokratska platforma je jako čvrsta. Nije, naime, prošlo ni par mjeseci od uspjeha ne-damo-naše-autoceste inicijative, a pet je kompanija već dobilo(!!!) od Kukuriku koalicije dozvole za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika na deset istražnih prostora na Jadranu, a slična se priča sprema i za "turističke sadržaje" na Brijunima. Koji je poslovni model za ovaj posao? Koncesije. A rok trajanja koncesija? 99 godina za Brijune i 25 godina za Jadran! 99 godina za otoke i 25 godina za more??? Pa to je u jednom slučaju četvrt, a u drugom cijelo stoljeće! U Europi u jednom stoljeću propadne barem 4-5 političkih sistema. Nema veze, misle koncesiokrati. Ako ne ide kopnenim putem, ide morskim. Ako ne idu autoceste, možda će proći Brijuni i Jadran. Bitno da preživi koncesiokratska platforma.
Režirana autentičnost
Vjerojatno bi ovo prebacivanje fokusa s autocesta na Jadran prošlo neprimjetno da barijeru nije postavila "zajednička stečevina" koja svakoj zemlji članici Europske Unije nalaže da prije tako ogromnih zahtvata kao što je, u ovom slučaju, istraživanje i eksploatiranje nafte i plina u Jadranu napravi stratešku studiju utjecaja na okoliš takvog "okvirnog plana i programa". Stoga su ju koncesiokrati morali napraviti, pa je tim povodom morala biti organizirana i javna rasprava. Stvar je doduše trebala biti napravljena i javno raspravljena prije nego što su izdane dozvole, ali ovo je ipak Hrvatska. Tu se "zajednička stečevina" još uvijek elastično shvaća. Ipak, do javne je rasprave došlo, pa joj se moglo prisustvovati pred dva tjedna, u jednom zagrebačkom hotelu. Dvorana je bila puna, a sav prostor ispred dvorane a i unutar nje bio je krcat kamerama i novinarima. Pred ulazom u hotel bili su aktivisti s transparentima. U dvorani je bilo mirno, ali su se u publici točkasto raspoređeni, samostalni kakvi već jesu, prepoznavali znanstvenici i sveučilišni profesori. Javnu raspravu otvarila je dama koja govori kao pisaća mašina, a docira kao da se obraća prvašićima koji ništa ne razumiju, pa im ona mora cijelu stvar temeljito pojasniti.
Foto: AZU
Trudila se iz petnih žila, skoro sricala, jako naglašavajući svako banalno objašnjenje koje daje. Ali nije išlo, cijeloj stvari nedostajala je vjerodostojnost: strateška se procjena, znali su svi, predstavljala javnosti kad su dealovi o istraživanju i eksploatiranju nafte već objavljeni u javnosti kao gotova stvar.
Dok sam gledala autore strateške procjene kako poslušno sjede i slušaju Glavnogovornicu, kroz misli mi je prolazila knjiga Deana MacCannella Turizam; nova teorija dokoličarske klase iz 1976. godine i njegov koncept "uprizorene autentičnosti". MacCannell je, naime, oslanjajući se na analizu dokoličarske klase Thorsteina Veblena s kraja 19. stoljeća cijelu stvar proširio na raspravu o masovnom turizmu. Tako je, analizirajući turističku dinamiku postindistrijskog društva, zaključio da su atrakcije ključ masovnog turizma koje se, ako treba, mogu i izmisliti tj. montirati i uprizoriti kao da su autentične. Javno izlaganje "Strateške studije utjecaja na okoliš okvirnog plana i programa istraživanja i ekspoatacije ugljikovodika na Jadranu" izgledalo je kao da je monitrano po analizi iz MacCannellove knjige. Svi su govornici bili na pozornici, a sadržaj je bio zabavan, moglo bi se reći atraktivan. Osobito ako netko voli tragikomedije.
Prvo je, nakon Glavnogovornice jedno trideset minuta, vrlo, vrlo ozbiljna profesorica govorila o detaljima bušenja, opisujući precizno alate i postupak. Kao da smo, mi u publici, na trećoj godini rudarstva, informirala nas je o tome kako se buši, o svrdlima, o profilima svrdla, o platformama, bušotinama, zapunjavanjima buštotina i slično. No, iz tog izlaganja nitko nije mogao zaključiti kakve veze ima taj "know how" o bušenju s utjecajem bušenja na jadranski okoliš. U zaključnoj je riječi, profesorica, doduše spomenula mogućnost havarije, tipa one u Meksičkom zaljevu ali, poentirala je na kraju: društvo je od tog slučaja napredovalo. Osobito u Europi. Jer, danas u EU imamo direktivu o tome što treba raditi kad se takva havarija dogodi! Stoga možemo komforno prihvatiti da su znanja o bušenju koja imamo i EU Direktiva solidna baza za prihvaćanje zaključka kako Okvirni plan i program istraživanja i eksploatacije ugljikovodika tj. nafte i plina na Jadranu nije opasan za okoliš (!!!?).
Uslijedilo je izlaganje o tome kako okvirni program tog projekta utječe na podmorski živi svijet u Jadranu. Iako je izlagač bio obazriv prema Glavnogovornici, iz njegova je izlaganja bilo potpuno jasno da predviđeni zahvati jako utječu na okoliš koji je on analizirao. Izlagač je višekratno naglasio da moramo biti jako oprezni, jer u Jadranu ima puno važnih i rijetkih primjeraka životnjskog svijeta koji su endemski. Dakle, žive samo tu u tom našem Jadranskom moru! Jedino što ovaj izlagač nije naglasio bilo je to da moramo biti oprezni s tim projektom eksplatacije nafte i plina. Više je upozoravao na to da moramo biti općenito oprezni jer je naš podmorski životinjski svijet zbilja poseban, a tako je valjda postupao da ne naljuti Glavnogovornicu, a da istovremeno, nama u publici, pošalje poruku da je stvar poprilično ozbiljna kad je u pitanju ovaj projekt i njegov utjecaj na okoliš. Onda je izlaganju pristupila stručnjakinja za ptice. Teško sam pratila poantu njenog izlaganja, jer je malo tvrdila da projekt istraživanja i eksploatacije ima, pa nema utjecaja. Ima zbog akustike, zagađenja i mogućih havarija, a nema s obzirom da se ptice mogu odmarati na platformama kad one jednom prestanu biti aktivne?! Malo čudni naglasci za moj pojam, pa je bilo doista teško pohvatati bit izlaganja.
No, šećer na kraju je ipak bila strateška procjena utjecaja projekta na ribarstvo i turizam, koja je, kako je istakao izlagač, prošla nekoliko Povjerenstava!!! Preskočit ću sad komentar o tome kako je procijenjen utjecaj na ribarstvo, jer je za to u publici bilo stručnijih od mene, ali procjena utjecaja Okvirnog plana i programa istraživanja i eksploatacije ugljikovodika na Jadranu na turizam o kojem ponešto razumijem, bila je doista iznad svih očekivanja. Upravo genijalna! Stari ulazni podaci i ni jedan jedini financijski pokazatelj! Ispitivanje tržišta? Delphi? Stavovi turista? Stavovi stanovnika? Nula bodova.
Procjene volumena financijskog gubitka na bazi noćenja, po tipovima smještaja, posebnim oblicima turizma u vremenskoj perspektivi od 25 godina? Ni u tragovima! Pa to je zbilja odlična strateška procjena u zemlji u kojoj je turistička potrošnja temelj stabilnosti platne bilance. E, to mi je zbilja dalo za mislit. Kako li će koncesiokrati javnosti objasniti koncesiju "turističkih sadržaja" na Brijunima na 99 godina? Pretpostavljam, riječima pjesme 99 Luftballons. Zbilja smiješno. Do suza.
h-alter
