Frka do neba zbog modela renacionalizacije Ine. Hrvatska se digla na noge zbog autorskog djela ministrice gospodarstva Martine Dalić, kojim se predviđa prodaja 25 posto minus jedne dionice HEP-a radi otkupa MOL-ovih 49,08 posto vlasništva, s upravljačkim pravima u toj naftnoj kompaniji. Svađa u samom mainstreamu trenutne vlasti razvodnjava se sintagmom "različita mišljenja".
U najužem stranačkom vrhu HDZ-a samo je europarlamentarka Ivana Maletić odlučna - prodaja dijela HEP-a nije dobar potez, kaže. U Mostu nezavisnih lista, osovinskom ZNA SE partneru, muljaža, čekaju Godota. Oni što su "preuzeli odgovornost" (sic) u vlasti pocupkuju drumom, za šefom Božom Petrovom, a ovaj pokorno uz nogu premijeru Plenkoviću. Kukavičje jaje vladajućima, ali i građanima, jedinim pravim vlasnicima HEP-a koje u nečasnoj kakofoniji pohlepe nitko ne pita za zdravlje, podmeću hrvatski branitelji. Žele opet umočiti prste. Kao uvijek kad se med pretače.
Naočigled zgrožene javnosti bijesno se pograbili međusobno samozvani, "vječni" vođe dijela od oko 1300 (!?) braniteljskih udruga, pa radikali među njima s Hrvatskim generalskim zborom. Na sklizak je teren povučen i njihov ministar Tomo Medved, koji uhljebnički, sinkronizirano s većinom u HDZ-Mostovoj vlasti, pleše baš kako premijer Plenković svira. Ali, to ne usudi otvoreno reći pa demagogizira: "Imajte povjerenja u svoje ministarstvo i vladu. Znat će iznaći rješenje u najboljem nacionalnom interesu, a to je ujedno i interes hrvatskih branitelja".
Od razvikanih šatoraških kolovođa sa Savske 66 u Zagrebu Đure 25.000 Glogoškog, Josipa Klemma, Dražimira Jukića... nije bilo čuti ni abera cijele 2016. godine kada je nakaradna karamarkovština HDZ-a & "domoljuba" & Mosta (ne)činjenjem rastakala RH. Malim nožnim prstom nije maknula u korist ratnih veterana i stradalnika, a sada su opet najglasniji u "obrani ugroženih braniteljskih prava": traže sedam posto HEP-ovih dionica. Ne pitaju je li razumno zaklati vola radi kilograma mesa, osakatiti profitabilno državno poduzeće HEP radi možbitne kupnje devastirane Ine. "Nacionalni interes" je dohvatiti se opipljive šuške za Fond hrvatskih branitelja? Oni koji se tome protive "ne vole Hrvatsku, nisu domoljubi te ne poštuju dostojanstvo hrvatskih branitelja i dignitet Domovinskog rata".
"Tražimo od vlade da se odluči želi li i dalje podržavati Braniteljski fond ili ga želi pustiti da nestane", kazao je u HTV-ovoj Temi dana predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi Dražimir Jukić. "Vlada će na taj način poslati poruku i o tome što misli o Domovinskom ratu". Kakve veze imaju HEP-ove dionice s tim ratom? Ama baš nikakve. Kao što nisu imale ni Inine, HT-ove, Croatia osiguranja, Plive, koje su - odreda u tzv. nacionalnom interesu (sic) - odlazile na privatizacijski bubanj. Gdje je, kako i po kojim kriterijima ishlapio taj novac? Javnost nema pojma. Da je transparentno obaviještena, kao što je morala biti, gadno bi se nakostriješila, jer su ta dobra u znoju lica svoga stjecali naraštaji građana ove zemlje.
Ruganje je u lice tim ljudima kad se financijski ministar Zdravko Marić nekulturno smije novinarima i ne želi reći što piše u arbitražnoj odbijenici RH u slučaju Ina-MOL. Pa nije Ina Marićevo ćaćinstvo niti će državni blagajnik iz svog džepa platiti milijunski trošak izgubljenog arbitražnog spora. To je ista vrst bahatog odnosa prema narodnoj stečevini kakvu besramno iskazuju neki vođe dijela braniteljskih udruga.
Hrvatska nije braniteljski feud, da bi Đuro 25.000 Glogoški, Josip Klemm, Generalski zbor, Tomo Medved i ostalo veteransko društvo imali pravo na njemu suzbijati seljačke bune. Bogme, nije ni streljana na kojoj Andrej Plenković i Martina Dalić imaju pravo pucati na glinene golubove. A svi se oni, na zgražanje javnosti, ponašaju kao da raspolažu vlastitom imovinom i nisu obavezni građane pitati za dopuštenje. Kazat će, odlučuju u "nacionalnom/državnom interesu". Jako je relativno što tko iščitava kao opći interes i kada se pod tom sintagmom skriva osobni, grupni, stranački ili koji peti interes. I zašto.
Veteranski su vođe uvjereni, jer im političari već 26 godina titraju, da jedini imaju prvo odlučivati o relaciji Domovinski rat/branitelji - materijalni ekvivalent. Ako vlada ne udovolji njihovim zahtjevima, nehrvatska je i ne poštuje dostojanstvo hrvatskih branitelja i dignitet Domovinskog rata, ne želi ih zaštititi. A zaštita je jedino - izbrojiti im kešovinu. Pa što košta porezne obveznike, jelte, neka košta.
Ta je nakaradna, nemoralna logika koja nema potporu najšire javnosti. Dio tzv. vođa dijela veteranskih i stradalničkih udruga, čiji je glas zbog ekscesa, stalnog inzistiranja na sve novim i novim "pravima" i socijalne neosjetljivosti/neumjerenosti medijski vrlo prodoran, snose krivnju za to što se animozitet javnosti proširio na svih oko 550.000 registriranih vlasnika HB iskaznica. A većina branitelja nisu povlašteni zgubidani s neprirodno visokim mirovinama/invalidninama/opskrbninama koji ništa ne rade već arče novac poreznih obveznika u kafićima i kladionicama, alkoholiziraju se, drogiraju.
"Mi smo protiv iz nekoliko razloga", kontrirao je Jukiću u ime Generalskog zboraIvan Tolj, u istoj HTV-ovoj emisiji. "Procjenjujemo da to u ovom trenutku hrvatski narod ne bi dobro prihvatio. Dužni smo biti solidarni s hrvatskim narodom i dijeliti njegovu sudbinu, baš kao što smo to činili u ratu. Ta sredstva, tih sedam posto možemo usmjeriti u gospodarski zamašnjak i krenuti u pravu duhovnu, demografsku i gospodarsku obnovu hrvatskog naroda". Populističko-demagoški nategnuta izjava nekoga u posjedu ama baš svih najunosnijih veteranskih beneficija, ali u sadržajnoj biti - točna.
U trenutku kad država "nema novca" za invalidnu djecu i učiteljima ne želi vratiti oduzeti dio plaća, iako se obvezala kolektivnim ugovorima, ne servisira vojnu tehniku, jer joj je preče platiti 366 milijuna kuna za održavanje službenih automobila, te kani prodati četvrtinu HEP-a za mutnu renacionalizaciju Ine, dionice Braniteljskom fondu bi značile provokaciju zdravoj pameti. Politički i moralno opasniju od izletničke samovolje predsjednice RH u SAD-u. Također o trošku poreznih obveznika.
Braniteljski fond, gdje je Daražimir Jukić vrlo utjecajan, ima zbog Ine debelog putra na glavi. Kriv je što Ina više nije u hrvatskom vlasništvu, nego njezina sudbina ovisi o mađarskoj volji. Ni luk jeo niti ga mirisao, premijer Plenković mora sada igrati političku simultanku na više ploča, a nije velemajstor. Morao bi naći novac za renacionalizaciju Ine, a da time "ne poveća javni dug zemlje i dodatno ne optereti standard građana", kako je obećao. Mora poslagati rogove i u HDZ-ovoj i u koalicijskoj vreći na vlasti. A mora i smiriti međubraniteljske strasti, jer je to pouzdan HDZ-ov glasački stroj i za svibanjske lokalne izbore, pa... Sasvim je drugi par rukava što bi za otkup MOL-ovih 49,08 posto vlasništva u Ini - o čemu se Mađari ne izjašnjavaju, pa RH pravi račun bez krčmara i branitelji dijele novac kojeg nema - trebalo prodati najmanje 75 posto HEP-a te dodatno uložiti milijardu eura da se devastirana Ina osovi na noge.
Pozicioniranje na tržištu enigma je nad enigmama, a energetska strategija RH na vrbi svirala, pa uspostava energetske neovisnosti/sigurnosti bez toga zvuči kao bajka za malu djecu. Ina više nije ni kompanija kakva je bila kad je MOL za 505 milijuna dolara kupio prvih 25 posto dionica, a kamoli jugoslavenski naftni div na tržištu s 24 milijuna žitelja. Premijer Plenković nema nikakvu strategiju o tome što će RH s Inom, ako je nekim čudom i uspije renacionalizirati, a branitelje to ne zanima. Njima je do novca.
Smiješno je, ali i razumljivo što "vječni" šef Hvidre i HDZ-ov saborski zastupnik Josip Đakić više nije - kao 2008. godine - za formulu "sedam posto" Fondu hrvatskih branitelja. I u najvećoj veteranskoj udruzi znaju za onu: veži konja gdje ti gazda kaže. E, taj je Đakić sada čvrsto, odlučno uz premijera Plenkovića baš kao što je 2008. bio uz Jadranku Kosor, predsjednicu Upravnog odbora Fonda hrvatskih branitelja, kad su jednoglasno s Đurom Dečakom, Tomislavom Merčepom, Petrom Lovrićem, Ivanom Posilovićem i Miljenkom Pavlakovićem prihvatiti MOL-ovu ponudu te prodali 700.000 braniteljskih dionica u Ini, po 2800 kuna svaku. Zaradili su lijepih 1,96 milijardi kuna u braniteljskom poslu stoljeća s Mađarima.
Toliko je vrijedio "nacionalni/državni interes" osvjedočenih "domoljuba", koji danas zdvajaju nad energetskom nesigurnošću/nesamostalnošću vlastite zemlje. Neki su danas u Hrvatskom saboru, neki u Generalskom zboru, neki u HDZ-ovom vrhu, a Jadranka Kosor je najurena iz stranke. Sada je isto braniteljsko društvo opet jako angažira no oko Ine i sedam posto dionica HEP-a. Tko je tu lud? Jesmo li baš toliko dementan narod, pa ćemo svršavati kad politikanti viču: "Drž'te lopova?" Premijeru Plenkoviću ne bi smjela promaknuti činjenica da su i HDZ-ovi vlasnici HB iskaznica - desetljećima na pozicijama moći i utjecaja, od udruga do političkog vrha RH - preko svake razumne mjere umočeni u kojekakve nečasne radnje zbog kojih ju javnost ironizira epitetom "kradeze", a prva je politička opcija prvostupanjski osuđena za pljačkanje vlastitog naroda.
To s braniteljskim dionicama u HEP-u koje, naravno, neće dobiti, bura je u čaši vode prema tsunamiju idućih tjedana što će se sručiti na premijera i Vladu kad budu morali odlučiti s ministrom Medvedom o tome kakav će za javnu raspravu skockati nacrt novih braniteljskih paragrafa. Ako se kani, kao što se čuje, izjednačiti tretman HVO-a s HV-om, ukinuti ograničenja za priznavanje PTSP-a, uvesti neka nova i podebljati stara braniteljska/stradalnička i prava članova njihovih obitelji, bit će to tempirana bomba za državni proračun. Samo stavka "HVO", navodno, zahtijeva dodatnih 2,5-4,1 milijarde kuna. Glogoški se hvali u Globusu da razgovara o tome s premijerom. U novom bi se zakonu o braniteljima trebali naći i zahtjevi savskih šatoraša, što ih je s Glogoškim, Klemmom, Jukićem i društvom krojio i Tomo Medved.
SDP-ov ministar branitelja Predrag Matić je 2015. godine navodno dobio popis zahtjeva težak blizu 20 milijardi kuna. Što je izvan svake pameti. Šatoraši su to znali, ali smišljeno su provocirali SDP-ovu vladu i premijera Zorana Milanovića. Sada će to braniteljsko kukavičje jaje biti neusporedivo skromnije, ali i dalje - neprobavljivo. Ne prepozna li ga premijer u rašomonu renacionalizacije Ine i obećanom udovoljenju braniteljskim traženjima kruha nad pogačom, strpljenje javnosti prevršit će mjeru, a on i njegova vlada mogu početi odbrojavati sitno. Zajedno s mostovcima.
Ratni veterani ne smiju biti ravnopravniji od ostalih građana ni pod kakvom floskulom o "ugroženosti" svog "dostojanstva i digniteta Domovinskog rata", ako im se ne plati koliko traže. Dužni su dijeliti sudbinu svih žitelja RH. Nemaju pravo maltretirati svoje sugrađane etiketiranjem neistomišljenika i kritičara društveno-političkih deformacija time da izvjesni pojedinci/skupine "ne vole Hrvatsku" i ih isljeđivati provokacijama tipa "gdje si bio 1991.". Obrana domovine je dužnost i čast, a ne glavnica koja se posebno normira i doživotno ukamaćuje. Domoljublje je privatna stvar, ne unosna profesija.
h-alter
