Usmjeravanje oštrice zajedničkog trgovinskog rata protiv Kine jedan je od ključnih razloga zbog kojih je Europska unija uopće prihvatila relativno nepovoljne uvjete primirja u trgovinskom ratu sa SAD-om i zbog kojeg je, s druge strane, Washington pristao na zatvaranje trgovinske bojišnice EU-a
Nakon sklapanja primirja u trgovinskom ratu između Europske unije i SAD-a krajem listopada Washington i Bruxelles prebacuju fokus trgovinskog rata na zajedničkog konkurenta – Kinu. Praktički stvaraju novi tehnološki transatlantski savez koji treba spriječiti prodor kineske tehnologije i proizvoda na američko i europsko tržište.
Usmjeravanje oštrice zajedničkog trgovinskog rata protiv Kine jedan je od ključnih razloga zbog kojih je Europska unija uopće prihvatila relativno nepovoljne uvjete primirja u trgovinskom ratu sa SAD-om i zbog kojeg je, s druge strane, Washington pristao na zatvaranje trgovinske bojišnice prema Europi. Sada ih očito ujedinjuje zajednički kineski neprijatelj.
Klima kao oružje
SAD i Europska unija planiraju instrumentalizirati zaštitu klime kako bi isključili kineske tvrtke sa svojih tržišta. Plan je sklopiti sporazum o zajedničkim trgovinskim pravilima kako bi se ograničio pristup europskom i američkom tržištu za tvrtke koje, prema izjavi povjerenika EU-a za trgovinu Valdisa Dombrovskisa, “ne ispunjavaju standarde niske emisije ugljičnog dioksida i ostalih stakleničkih plinova”. Američki predsjednik Joe Biden izjavio je pak da je cilj novog trgovinskog i tehnološkog saveza SAD-a s Europskom unijom blokirati “priljev prljavog čelika iz država poput Kine”. Plan za praktičku instrumentalizaciju zaštite klime najavljen je paralelno sa stvaranjem zajedničkih trgovinskih normi i tehnoloških standarda putem Vijeća za trgovinu i tehnologiju SAD-a i EU-a (EU-US Trade and Technology Council – TTC), koji bi transatlantskom bloku razvijene visoke zelene tehnologije omogućio dominaciju nad Kinom.
Preduvjet je bio okončanje trgovinskog rata između SAD-a i Europske unije koji je započela administracija bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa uvodeći visoke carine na čelik i aluminij uvezen iz Europske unije uz obrazloženje da takav uvoz predstavlja “prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti”. Takva formulacija kao pravna osnova američke regulacije carina na čelik i aluminij iz Europske unije na žalost Bruxellesa ostala je i dalje na snazi, ali je zov tehnološke i trgovinske nadmoći nad suparničkom Kinom bio jači od poniženja koje Europskoj uniji,pozivajući se na prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti od Europske unije, nanosi Washington. Tim prije što je sporazum o primirju u trgovinskom ratu između Europske unije i SAD-a prema ključnim odredbama sklopljenog ugovora privremen pa navodna europska sigurnosna prijetnja Americi i dalje ostaje kriterij za eventualno buduće američko uvođenje ograničenja na uvoz čelika i aluminija iz Europske unije.
Krše se pravila
Za administracije bivšeg predsjednika Donalda Trumpa pokrenuta je opsežna kampanja nametanja viših carinskih stopa na proizvode iz Europske unije kako bi se otklonio debalans vanjskotrgovinske razmjene u korist Europske unije. U tom cilju 2018. godine nametnute su između ostalog i carine na čelik i aluminij iz Europske unije, a kao pravni temelj iskorišten je članak 232. američkog zakona Trade Expansion Actiz 1962. godine. Članak 232. Zakona dopušta američkom predsjedniku uvođenje carina na temelju preporuke američkog ministra trgovine u slučaju kada se pojedina roba uvozi u SAD u količinama i okolnostima koje ugrožavaju nacionalnu sigurnost SAD-a. Članak 232. Zakona o trgovini korišten je samo dvaput, 1979. i 1982. Dana 8. ožujka 2018. godine, na opće iznenađenje, primijenjen je prema ključnom savezniku Europskoj uniji kako bi se uvele dodatne carine na čelik i aluminij iz Europske unije. Dodatne carinske stope primijenjene su i na druge bliske američke saveznike kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo i Japan, također u pokušaju eliminiranja vanjskotrgovinskog deficita na štetu SAD-a.
Postignutim dogovorom između Washingtona i Bruxellesa u zamjenu za ukidanje carina Europska unija moći će u SAD izvoziti godišnju kvotu od 4,4 milijuna tona čelika koja ne podliježe pristojbama nacionalne sigurnosti iz čl. 232. No od tog ukupnog iznosa za 1,1 milijun tona oslobođenje od dodatnih carina vrijedit će samo sljedeće dvije godine. Uvoz iznad 4,4 milijuna tona čelika bit će podložan postojećim porezima od 25 posto iz Trumpove ere. Sporazum dopušta uvoz do 18 tisuća tona neobrađenog aluminija i 366 tisuća tona obrađenog aluminija bez kaznenih carina. Zauzvrat, Europska unija se odrekla svojih uzvratnih kaznenih carina nametnutih, primjerice, na američki viski i na motocikle Harley Davidson.
U praktičnom smislu sporazum je samo trenutno olakšanje za europsku industriju čelika jer je njezin izvoz u SAD s godinama neprestano rastao.
Porast izvoza
U godinama prije trgovinskog rata i pandemije koronavirusa izvoz čelika iz Europske unije bio je ispod novim sporazumom utvrđene razine od 4,4 milijuna tona godišnje. Prema podacima Eurofera, europskog čeličnog lobija, izvoz Europske unije u SAD u 2014. godini dosegao je 4,1 milijun tona i bio je u stalnom porastu. Računa se da bi nakon oporavka od krize izazvane pandemijom taj iznos daleko premašio granicu od 4,4 milijuna tona utvrđenih sporazumom. Europska komisija stoga nije zadovoljna uvođenjem kvote u toj visini, a posebice ne američkim pravnim temeljem koji Europsku uniju dovodi u vezu s ugrozom nacionalne sigurnosti SAD-a, ali je zbog potrebe zajedničkog djelovanja prema Kini pristala na kompromis. Stoga je europski povjerenik za trgovinu Valdis Dombrovskis upozorio da postignuto rješenje ne može biti konačno jer ono mora uključivati ukidanje primjene članka 232. američkog zakona o trgovini na proizvode iz Europske unije. U tome ga je podržala i američka gospodarska komora koja je u svome priopćenju u povodu sporazuma obznanila da bi Washington trebao napokon odustati od “neutemeljene tvrdnje da uvoz metala iz Europske unije, Ujedinjenog Kraljevstva, Japana, Južne Koreje i drugih bliskih saveznika predstavlja prijetnju američkoj nacionalnoj sigurnosti”.
Sukob oko čelika i aluminija bio je jedan od najvećih problema koji je opterećivao transatlantske odnose posljednjih godina,a jedini pravi razlog za njegovo privremeno okončanje bila je sve veća želja europskih i američkih dužnosnika da uspostave zajedničku suradnju na planu ograničavanja plasmana kineskoga čelika, čije niže cijene na američkom i europskom tržištu, prema njima, proizlaze iz direktnih potpora vlade u Pekingu kineskim čeličanama.
Sklopljenim dogovorom, prema zajedničkom priopćenju Washingtona i europskih čelnika, uspostavit će se “globalni dogovor o ekološki održivom čeliku i aluminiju koji uključuje države koje dijele iste zajedničke demokratske vrijednosti”. Američki predsjednik Joe Biden naglasio je nakon sporazuma da se primirje u trgovinskom ratu EU-a i SAD-a na području čelika i drugih metala uklapa u njegovu viziju globalne fronte demokratskih država protiv Pekinga.
Rješavanje problema
Postignuti dogovor opisao je kao dio poteza “koji trebaju jasno pokazati svijetu da demokracije rješavaju teške klimatske probleme i donose čvrste i zdrave odgovore”. Bruxelles i Washington također su se obvezali na suradnju u proizvodnji čelika na ekološki prihvatljiv način.
Na taj se način borba protiv klimatskih promjena uobličava u geopolitičku agendu i kodeks vanjskopolitičkog djelovanja SAD-a, Europske unije i drugih demokratskih država protiv ne samo prevelikog plasmana kineskog “prljavog” čelika i drugih metala na svjetskom tržištu nego i protiv ukupnih kineskih globalnih geoekonomskih pozicija.
Izrijekom je ovaj put, kao i sve češće u posljednje vrijeme, borba protiv klimatskih promjena i razvoj zelene tehnologije doveden u direktnu vezu s političkim ustrojem pojedinih država. Kineski čelik je, drugim riječima, ne samo “prljav” jer je u njegovoj proizvodnji emitirano previše CO2 i drugih stakleničkih plinova nego je i politički nepodoban jer dolazi iz države u kojoj vlada nedemokratski režim.
Ovim sporazumom SAD-a i Europske unije nepovratno se zelena ideologija i razvoj zelene tehnologije vežu uz demokratski ustroj pojedinih država. Ekološki prihvatljivi proizvodi u budućnosti tu osobinu neće sticati samo malim emisijama CO2 koje su bile potrebne za njihovu proizvodnju nego i samim svojim porijeklom. Pojednostavljeno, ako čelik, aluminij i drugi metali na koje se odnosi američko-europski sporazum, a poslije i svi ostali proizvodi, čak i budu u skladu s postavljenim euroatlantskim normama emisije CO2 ipak neće moći dobiti certifikat zelenog proizvoda oslobođenog dodatnih taksi ako ne potječu iz država koje Washington i vodeće europske države ne klasificiraju kao demokratske.
Novi standardi
Planovi Washingtona i Bruxellesa prema kojima se trebaju postaviti novi standardi i norme, uključujući i standarde zaštite klime kako bi se izolirala Kina na globalnom tržištu i time zaustavio njezin uspon, provode se kroz Vijeće za trgovinu i tehnologiju SAD-a i EU-a (EU-US Trade and Technology Council –TTC), koje je osnovano 29.rujna ove godine na sastanku u Pittsburghu. Osnivačkim sastankom supredsjedali su izvršna potpredsjednica Europske komisije Margrethe Vestager, izvršni potpredsjednik Europske komisije Valdis Dombrovskis, američki državni tajnik Antony Blinken, američka ministrica trgovine Gina Raimondo i američka trgovinska predstavnica Katherine Tai. Ciljevi TTC-a formulirani su kao “koordinacija zajedničkog pristupa ugovornih strana ključnim globalnim tehnološkim, gospodarskim i trgovinskim pitanjima, produbljivanje transatlantskih trgovinskih i ekonomskih odnosa te zajedničko djelovanje na području trgovine i u razvoju novih tehnologija utemeljeno na politici koja izvire iz zajedničkih demokratskih vrijednosti”. Prema zajedničkom priopćenju nakon stvaranja TTC-a kao praktički novoga trgovinskog i tehnološkog saveza euroatlantske integracije, TTC treba omogućiti zajedničko djelovanje na polju kontinuiranog razvoja novih tehnologija, prije svega zelene tehnologije, jačanja gospodarskih i trgovinskih odnosa EU-a i SAD-a, te suradnju u rješavanju globalnih izazova. U priopćenju se navodi: “Namjeravamo surađivati na promicanju zajedničkog gospodarskog rasta koji koristi radnicima s obiju strana Atlantika, razvijanju transatlantskih trgovinskih i investicijskih odnosa, borbi protiv klimatske krize, zaštiti okoliša, promicanju prava radnika, borbi protiv dječjeg i prisilnog rada, širenju otpornosti i održivih lanaca opskrbe i proširiti međusobnu suradnju na razvoju i pristupu novim tehnologijama”.
Direktna prijetnja
“Zajedno smo u zaštiti naših tvrtki, potrošača i radnika od nepoštenih trgovačkih praksi, posebno onih koje predstavljaju netržišna gospodarstva koja potkopavaju svjetski trgovinski sustav.”
Prevedeno, iza velikih i dobrohotnih riječi priopćenja nakon stvaranja TTC-a krije se, ništa drugo doli grubi geopolitički i geoekonomski interes SAD-a i Europske unije. Stvaranjem TTC-a stvoren je novi trgovinski i tehnološki savez SAD-a i Europske unije direktno usmjeren protiv država koje se klasificiraju kao nedemokratske i čija su gospodarstva netržišna, a na međunarodnom planu se ponašaju protivno u međunarodnim odnosima uobičajenim poštenim trgovinskim praksama, čime, tvrdi se, potkopavaju svjetski trgovinski sustav. Sve navedeno prema mjerilima SAD-a i Europske unije nije ništa drugo doli osobni opis najvećeg ekonomskog suparnika na globalnoj razini – neprijateljske Kine. Njezino gospodarstvo klasificiraju kao netržišno i njoj pripisuju djelovanje na svjetskom tržištu po principima nepoštenih trgovinskih praksi.
Američki i europski kineski suparnici nadaju da će se pozivanjem na nedovoljne ekološke standarde kineske robe, kao i netržišno gospodarstvo i nedemokratsko društvo iz kojeg potječu, nametnuti dodatne takse na kineski izvoz, podignuti time cijene kineske robe i tehnologije te je time učiniti nekonkurentnom za početak na europskom i američkom tržištu, a potom i na globalnoj razini. Ako ni dodatne takse ne zaustave ekspanziju kineskog izvoza, novi tehnološki i trgovinski savez pribjeći će direktnom ograničavanju uvoza na isti način na koji je SAD prije sklopljenog primirja pritiskao Europsku uniju pozivajući se na ugrozu za nacionalnu sigurnost SAD-a.
Ekološkim zakonima misle dotući kinesku proizvodnju
Stvoreni savez tehnologije i trgovine između SAD-a i EU-a, koji je otvoren za pridruživanje i drugih demokratskih država, prije svega usmjeren je prema Kini i ograničavanju njezine geoekonomske i geopolitičke ekspanzije. Potrebno je, očito, prema procjeni američkih i europskih čelnika, stvoriti tehnološke i trgovinske barijere daljnjem plasmanu kineske tehnologije i gotovih proizvoda na američko i europsko tržište, ali i na tržišta diljem svijeta. TTC će postaviti visoke standarde dopuštenih emisija CO2 i drugih stakleničkih plinova za uvoz tehnologije i gotovih proizvoda, ali istovremeno i visoke standarde demokratskog ustroja država iz kojih tehnologije i proizvodi dolaze. Sve što ne bude odgovaralo tim standardima bit će pri uvozu sankcionirano kaznenim taksama. Kineska tehnologija i roba bit će zbog opsega kineskog izvoza najviše pogođene novim pravilima i taksama.
Prljave tehnologije izvan EU-a i Amerike neće biti prihvaćene
Stvaranje transatlantskog tehnološkog saveza na području visoke zelene tehnologije i trgovine još je jedan argument tezi da je velika zelena revolucija i razvoj tehnologija potrebnih za epohalnu zelenu tranziciju u svojoj biti instrument globalnog geopolitičkog nadmetanja SAD-a, Europske unije i njihovih bliskih saveznika s konkurentskim silama Kinom i Rusijom kojim pokušavaju ostvariti primat u zelenoj tehnologiji i potom regulativnim mehanizmima ograničiti ulazak na svoja tržišta tehnologije i proizvoda suparničkih sila. Prema kriterijima koje će novi tehnološki i trgovinski savez uspostaviti, njihova tehnologija i proizvodi neće odgovarati zaštićenim standardima dosegnutim budućim europskim i američkim razvojem zelene tehnologije. Prema tom master planu u kojem je stvaranje transatlantskog tehnološkog saveza samo jedan od prvih koraka, na tržištima SAD-a i Europske unije uspostavio bi se snažan državni regulatorni zid prema ulasku tehnologije i proizvoda prije svega iz Kine, a potom i iz Rusije. U konačnici, taj budući zid bit će tržišna barijera za sve države koje će euroatlantski blok i njegovi bliski saveznici označavati nedemokratskima i autoritarnima, a njihove proizvode i tehnologije “prljavima”.
geopolitika
