Jednom riječju, sve su ove okolnosti ubrzo dovele do opće seksualne pometnje koja je vladala u ono doba. Bilo je to kao da sam se nastanio u Zemlji jebačine. Kad se samo sjetim one djevojke s gornjeg kata... Ona bi povremeno navraćala, kad je žena imala koncert, da pripazi na malu. Bila je tako očita blentavica, da isprva uopće nisam obraćao na nju pažnju. Ali kao i sve druge, i ona je imala pičku, neku vrst bezlične lične pičke koje je bila nesvjesno svjesna, što je češće silazila k nama, postajala je sve svjesnija, na svoj nesvjesni način. Jedne noći, kad je ušla u kupaonicu i sumnjivo se dugo u njoj zadržala, počele su me kojekakve misli kopkati po glavi. Odlučio sam zaviriti kroz ključanicu da vidim što radi. Na moje veliko zaprepaštenje, stajala je pred ogledalom i gladila se i draškala po pičkici. Samo što nije s njom razgovarala. Toliko sam se uzbudio da nisam znao šta da počnem. Vratio sam se u veliku sobu, ugasio svjetlo, legao na kauč i uzeo čekati da se vrati. Dok sam ležao još mi je bila pred očima bujna pička i prsti kojima kao da je svirala na njoj. Raskopčao sam šlic da bi mi pimpek iskočio u hladoviti mrak. Pokušao sam je hipnotizirati i primamiti, sve jednako ležećionako na kauču, ili sam bar pokušavao da je moj pimpek primami. »Dođi, kujo«, ponavljao sam u sebi, »dođi i poklopi me svojom pičkom«. Očito je odmah osjetila poruku, jer je za tren oka otvorila vrata ipočela pipati po mraku tražeći kauč. Nisam rekao ni riječi, niti sam se maknuo. Samo sam usredotočio sve misli na njezinu pičku koja se polako poput raka kretala kroz mrak. Napokon je zastala pokraj kauča. Ni ona nije ništa govorila. Samo je stajala i, kad sam joj pošao rukom uz noge, pomakla je jedno stopalo da bi malko otvorila mindžu. Mislim da u životu nisam dotakao tako sluzavu mindžu. Između nogu joj je teklo kao tijesto i da sam imao pri ruci oglasne table mogao sam ih oblijepiti bar desetak, ako ne i više. Za koji trenutak, prirodno poput krave koja obara glavu da bi se napasla, sagnula se i uzela ga u usta. Zabio sam četiri prsta u nju, uzmutivši ono tijesto u pjenu. Usta su joj bila itekako puna a sok joj je curio niz noge. Kao što rekoh, nismo ni zucnuli. Bili smo naprosto par šutljivih manijaka koji rade iz petnih žila kao kopačigrobova. Bio je to jebački raj i ja sam toga bio svjestan, pa sam bio posve spreman i voljan da mimozak prsne od jebanja, ako bude potrebno. Možda je to bila najbolja jebačica s kojom sam imao posla. Gubicu nije otvorila nijednom, niti te noći, niti iduće, niti bilo koje od idućih noći. Naprosto bi se prišuljala kroz mrak, tek što bi nanjušila da sam sam, i cijelog me oblijepila svojom pičkom. Koliko se sjećam, mislim da joj je pizda zaista bila golema. Mračni podzemni labirint, pun divana, ugodnih zakutaka, gumenih zubi, štrcaljki, mekanih gnijezda, paperja i dudova lišća. Puzao sam kroz nju kao trakavica i zavlačio se u pukotine u kojima je bilo sasvim tiho, mekano i spokojno, tako da sam ondje ležao kao sidrena bova na ostrižištu. Uz najmanji pomak bih se već našao u pulman-vagonu gdje bihsjedio i čitao novine, ili u slijepoj ulici s kaldrmom od oblutaka obraslih mahovinom i s vratašcima koja su se automatski otvarala i zatvarala. Ponekad bi mi se činilo kao da se vozim na cirkuskom toboganu :duboko propadnem i obaspu me ujedljivi morski raci, trska se mahnito povija i škrge ribica me udarajukao pločice ksilofona. U ogromnoj crnoj pećini svilenasto sapunaste orgulje sviraju pohlepnu crnu muziku. Kad bi se dobro raspalila, kad bi sok mlazao iz nje, postalo bi unutra ljubičasto-grimizno, nalikna tamni karmin sumračja, trbuhozboračkog sumračja kakvo doživljava patuljčad i benavčad kad imamen-struaciju. Podsjećalo me to na ljudoždere koji žvaču cvijeće, Bantu crnce u nastupu,divlje jednoroge koji se tjeraju po nasadama rododendrona. Sve je tu bezimeno i bezoblično, IksIpsilon i njegova žena Ipsilonovička: iznad nas plinski rezervoari, a ispod naš život u moru. Iznadstruka je bila, kao što rekoh, posve luda. Baš tako, temeljito šašava, iako zahuktana i zapjenjena. Zato joj je pička možda i bila tako divno bezlična. Bijaše to pička kakvu treba tražiti, pravi Biser Antila, kao što ga je otkrio Dick Osborn čitajući Josepha Conrada. Izdizala sesred oceana seksa kao blistava srebrna stijena okružena ljudskim moruzgvama, ljudskim morskim zvijezdama, ljudskim madreporama. Samo bi je Osborn mogao otkriti, samo bi on mogao odredititačnu geografsku širinu i dužinu te pičke. Po danu se moglo primijetiti kako polako gubi glavu, a kad bipala noć činilo mi se kao da je poput lisice hvatam u zamku. Nije trebalo ništa drugo učiniti nego leći, raskopčati šlic i čekati. Bila je nalik na Ofeliju koja je iznenada uskrsnula među Kafarima.
(Henry Miller – Jarčeva obratnica)
Ali sad dolazi nešto što je već zbilja prilično čudno... Nekoliko minuta poslije tih misli o Riti i njezinoj čudesnoj mindži, već sam se vozio u vlaku put New Yonka prepustivši se drijemežu i divnoj, tromoj erekciji. I, što je najčudnije, kad sam izišao iz vlaka i već odmakao ulicu-dvije od stanice, na uglu sam naletio ni na koga drugoga nego baš na Ritu. I baš kao da je telepatski saznala šta se meni mota pomozgu, mačka je bila vraški narajcana. Za tili čas već smo sjedili u malenom separeu nekog lokalčića ponašajući se tačno kao par zaljubljenih kunića. Na podiju za ples jedva smo se pomicali. Čvrsto smose spleli i nepomično stajali dok su drugi oko nas đipali i ritali se do mile volje. Mogao sam je odvesti kući, jer sam tada baš bio sam kod kuće, ali baš nisam htio, jer sam naumio da je odvedem njenoj kućii pojebem je u predsoblju, Maxieju pred nosom — što sam i učinio. Usred jebačine sjetio sam se opet one lutke iz izloga i neobična Maxiejeva smijeha kad sam spomenuo riječ mindža. Već sam gotovo htio prasnuti u glasan smijeh, kad odjednom osjetih da svršava; bio je to jedan od onihproduženih orgazama kakve je katkada moguće doživjeti sa židovskom pičkom. Držao sam je rukama ispod guzova zabivši jagodice prsta u pizdu ili, da tako kažem, u pizdinu postavu; kad je uzdrhtala, digao sam je s poda i počeo lagano dizati i spuštati na kurčevoj glavi. Kako se raspalila pri svršavanju, mislio sam da će zbilja pošašaviti. Sigurno je, onako u zraku, imala četiri- pet orgazama prije nego što sam je spustio na noge i na pod. Izvadio sam ga ne prosuvši ni jedne kapljice i polegao je na pod u predsoblju, šešir joj se otkotrljao u kut a torbica joj se otvorila i iz nje je ispalo nekoliko novčića. Spominjem tu okolnost samo zato što sam, prije nego sam je dobro otkrčio, u sebi zaključio da pokupim te pare kako bih se mogao vratiti kući podzemnom željeznicom. Eto, prije nekoliko satisam još govorio Maxieju u kupalištu kako bih mu rado vidio sestrinu mindžu a sad je već bila tu,pripijena uza me, raskvašena od sluzii, i svaki čas je štrcala. Ako se prije i jebala, sigurno je da se nijepošteno izjebala, to je sito posto sigurno. A ja nisam nikada bio ovako savršeno hladnokrvno, sabranoi naučno raspoložen kao sad dok sam ležao na podu u predsoblju, Maxieju pred nosom, i utjeravao moga u osobnu, svetu i čudesnu mindžicu njegove sestre Rite. Mogao sam se beskrajno dugo svladavati — nevjerojatno je koliko sam bio suzdržan i ipak svjestan svakog njenog drhtaja i trzaja. Ta netko mi je morao platiti za pomamni zanos koji su u meni izazvale sve nenapisane knjige u trenutku kad su proklijale. Netko je morao provjeriti autentičnost te osobne, skrivene pičke koja me je kinjila već toliko sedmica i mjeseci. A tko je za to bio pozvaniji od mene? Toliko sam napeto i puno razmišljao između pojedinih njenih orgazama, da mi je kurac sigurno narastao za koji centimetar. Napokon sam odlučio da završim cijelu priču tako da je prevmem i maznem zguza. Isprva se malko oduprla, ali kad je osjetila da ga vadim, samo što nije poblesavila. — Oh, dobro, dobro, daj, samo daj— propentala je i te su me riječi toliko uzbudile da sam osjetio kako svršavam tek što sam joj ga stavio; bio je to jedan od onih strahovitih mlazeva koji počinje negdje na vrhu kralježnice. Utjerao sam joj ga tako duboko da mi se učinilo kao da je nešto puklo. Oboje smo se izvalili na pod posve iscrpljenii predisali kao psi. U isto vrijeme sam ipak imao toliko prisebnosti duha da skupim onih nekoliko novčića. Nisu mi zapravo bili potrebni, jer mi je već bila uzajmdla nekoliko dolara, ali sam htio nadoknaditi novac koji mi je na Far Rockawayu nedostajao za voznu kartu. Međutim, bože moj, još nismo završili. Ubrzo sam osjetio na sebi prvo njene prste, pa onda usta. Meni se nekako napoladigao. Uzela ga je u usta i počela sisati. Bio sam u sedmom nebu. Zatim se sjećam da su joj se noge našle meni oko vrata a moj jezik njoj među nogama. Onda sam se opet morao uzvarati na nju izatjerati joj ga do balčaka. Izvijala se i pripijala poput jegulje, tako mi svega. Napokon je opet počela svršavati u dugom suzdržanom strahovitom orgazmu popraćenom jecajima i nerazumljivom mrmorenjem koje se doimilo kao bunilo. Napokon sam ga morao izvući i reći joj da prestane. Kakva minđa. A ja sam je htio samo pogledati!
(Henry Miller – Jarčeva obratnica)
Jedan od razloga zašto nisam daleko dotjerao u toj jebenoj muzici bio je i taj što je ona za mene uvijek bila povezana sa seksom. Tek što bih naučio odsvirati neku pjesmicu, već bi se ako mene skupile pičke kao muhe. Tome je u prvom redu bila kriva Lola. Lola je bila moj prvi učitelj klavira. Lola Niessen. Jako smiješno ime i tipično za sredinu u kojoj smo stanovali. Smrdi po ustajalim haringama ili po crvljivoj pički. Istini za volju, Lola baš nije bila neka ljepotica. Bila je malko nalik na Kalmačkinju blijeda lica i opakih očiju. Imala je više čibuljica i bradavica, o brčioma da se ne govori. Međutim, mene je najviše oduševljavala njena vlasatost; imala je divnu dugu crnu kosu koju je nasvom mongolskom tjemenu skupljala u uzvijene i spuštene krupne uvojke. Na kraju vrata bi je smotalau zmijastu punđu. Uvijek je kasnila, sa svoje silne i glupe savjesnosti, i dok bi stigla, ja sam već bioprilično malaksao od masturbacije. Tek što bi sjela pokraj mene, ipak bih se iznova uzbudio, ponajviše zbog snažnog mirisa koji bi uvijek uštrcala ispod pazuha. Ljeti je nosila široke rukave tako da sam joj mogao vidjeti čuperke dlaka ispod ruku. To bi me izbezumljivalo. Zamišljao sam kako je dlakava po cijelom tijelu, čak i na pupku. I jedina mi želja bijaše da se zavalim u te dlake i na ih grizem. Mogaobih pojesti Loline dlake kao poslasticu, samo kad bi na njima ostao bar komadić mesa. Bilo kako mu drago, bila je dlakava, i to je najvažnije, a budući da je bila dlakava kao gorila, sve moje misli bi s glazbe odmah skrenule na njenu pičku. Toliko sam poželio da joj vidim pičku, da sam jednog dana potkupio njenog malog brata da mi pokaže sestru kroz ključanicu, dok se bude kupala. Prizor je bio još zamamniji nego sam se nadao; šumarak se protezao sve od pupka do rupe i predstavljao pravu guštaru, krzno gusto poput pletena saga. Kad je prešla preko njega pudernkvasnom, mislio sam daću se onesvijestiti. Idući put, kad je došla na sat, otkopčao sam dva dugmeta na šlicu. Čini mi se da nije primijetila ništa neobično. Drugi put sam posve raskopčao šlic. Tada joj je napokon upalo u oči šta sam učinio. Rekla je: — čini mi se da si nešto zaboravio, Henry. — Pogledao sam je, crven kao paprika, i drsko sam zapitao: šta? Pretvarala se kao da gleda u stranu dok mi je lijevom rukom pokazivala na šlic. Toliko je primakla ruku da nisam mogao odoliti da je ne zgrabim i ne strpam unutra. Brzo je ustala, bila je silno blijeda i zaplašena. Dotle mi je kurac već iskočio iz šlica i drhturio od užitka. Nasrnuo sam na nju i posegnuo joj rukom ispod suknje da zgrabim onaj pleteni sag koji sam vidio kroz ključanicu. Odjednom mi je prilijepila zvoniku ćušku, pa odmah i drugu, da bi me napokon pograbila za uho i odvela u ugao, okrenula licem prema zidu i rekla: — De, zakopčaj šlic, blentanvče!— Ubrzo smo se vratili klaviru i Czernyjevim vježbama. Nisam više mogao razlikovati povisilice od snizilice, ali sam hrabro svirao pribojavajući se da majci ne spomene šta se dogodilo. Na svu sreću, tu zgodu baš ne bi bilo lako ispričati majci. Ma koliko da je ta upadica bila nezgodna, donijela je odlučan preokret u našim odnosima. Mislio sam da će, kad idući put dođe, biti stroga prema meni ali, naprotiv, učinilo mi se da se dotjerala, još više namirisala, pa da se čak i malko razveselila, što bijaše neobično za Lolu koja je inače bila mrzovoljno i povučeno stvorenje. Nisam se usuđivao ponovo otvoriti šlic, ali mi erekcija nije jenjavala za cijelog sata, što se njoj očito sviđalo jer je krišom zirkala u tom smjeru. Meni je tada bilo petnaest godina, a njoj možda čak dvadeset i pet do dvadeset i osam. Nikako nisam znao što bih poduzeo, osim da je pokušam povaliti kad jednom mame ne bude kod kuće. Isprva sam je počeo noću slijediti kao sjena, kad god je sama izlazila. Navečer je običavala sama odlaziti u podulje šetnje, šuljao sam se ustopice za njom nadajući se da će skrenuti u neiki samotni zakutak pokraj groblja gdje bih se usudiona nju navaliti. Ponekad mu se činilo da zna kako je slijedim i da uživa. Mislim da je samo čekala da je napadnem iz busije i da je to upravo i željela. I tako sam ležao jedne noći nedaleko od željezničkepruge; bila je omarna noć i svuda uokolo su ležali parovi i dahtali kao psi. Nisam ni pomišljao na Lolu— naprosto sam ležao i snatrio, jer sam bio previše nadražen da bih se usudio određeno razmišljati. Odjednom primijetili neku ženu kako dolazi uskom stazom prema meni. Ležim opružen na nasipu i neprimjećujem nikoga oko sebe. Žena mi se polako približava, oborene glave, kao da snatri. Kad mi sepribližila, poznajem je.— Lola! — zovnem je. — Lola! Čini se da se istinski začudila što sam ovdje.— Gle, šta ti tu radiš? — kaže i uz put sjeda pokraj mene na nasip. Uopće ni ne pomišljam ništa reći,samo se penjem na nju i pritištem je na zemlju. — Nemoj ovdje — zaklinje me, ali se ne obazirem. Zavlačim joj ruku među noge, zaplićem se u ono gusto krzno, a ona je već sva mokra kao slinavo konjče. Za ime božje, to je bila moja prva jebačina i baš je onda morao proći vlak i zasuti nas kišomvrelih varnica. Lola se smrtno uplašila. Mislim da je i njoj to bila prva jebačina, a bila joj je još potrebnija nego meni, pa se ipak htjela istrgnuti kad su nas obasute varnice. Imao sam osjećaj kao daikrotim divlju kobilu. Nisam je mogao zadržati na zemlji, ma koliko sam se upinjao. Ustala je, ispravila haljinu i namjestila punđu na vrh vrata.— Moraš ići kući — kaže.— Ne idem kući — odvraćam, hvatam je ispod ruke i odvodim je. Šetali smo tako, mukom šuteći, iprilično srno odmakli. Ni jedno ni drugo nismo, čini se, primjećivali kamo idemo. Napokon smo izbili na glavnu cestu, iznad nas su se nalazili rezervoari, a pokraj rezervoara se pružalo jezero.Nagonski sam skrenuo prema jezeru. Kad smo mu se primicali, morali smo proći ispod nekog drveća niska granja. Pomagao sam Loli da se provuče kad li se odjednom poskliznula i povukla mene zasobom. Nije ni pokušala ustati: naprotiv, zagrlila me je, čvrsto privila uza se i, na moje zaprepaštenje,osjetih kako mi čak zavlačd ruku u šlic. Tako je divno milovala da sam joj začas svršio u šaku. Ondauze moju ruku i stavi je sebi među noge. Legla je, potpuno se opustila i širom razmakla noge. Sagnuosam se i izljubio joj svaku dlačicu na pički, stavio sam joj jezik u pupak i posve ga iščistio. Zatim sam legao, zabio joj glavu među noge i stao lizati sluz što je mlazala iz nje. Već je stenjala i mahnito me stiskala rukama; kosa joj se posve rasplela i prosula po golom trbuhu. Da skratim stvar, opet joj ga utjeram i zadržim ga unutra vrlo dugo, na čemu mi je očito bila đavolski zahvalna, jer je svršila tko znakoliko puta: činilo se da pršti svežanj praskalica dok mi je zabijala zube u meso, grizla mi usne, greblame, derala mi košulju i šta ja znam šta sve nije radila. Kad sam došao kući i pogledao se u ogledalo,bio sam sam sebi nalik na bika koga su žigosali usijanim pečatom.Bilo ]e divno dok je trajalo, samo što nije dugo trajalo. Idućeg mjeseca su se Niessenovi preselili udrugo mjesto i ja više nikad nisam vidio Lolu. Ali sam njeno krzno objesio iznad kreveta i svake večeri sam mu se molio. A kad god bih se latio onih Czernyjevih gluposti, penis bi mi se ukrutio jer bih se sjećao Lole kako je ležala u travi, sjećao bih se njene crne kose, punđe na zatiljku, njena stenjanja isoika što je curio iz nje. Svirka na klaviru pretvorila se za mene u dugački nadomjestak jebačine.
(Henry Miller – Jarčeva obratnica)
(Henry Miller – Jarčeva obratnica)
Ali sad dolazi nešto što je već zbilja prilično čudno... Nekoliko minuta poslije tih misli o Riti i njezinoj čudesnoj mindži, već sam se vozio u vlaku put New Yonka prepustivši se drijemežu i divnoj, tromoj erekciji. I, što je najčudnije, kad sam izišao iz vlaka i već odmakao ulicu-dvije od stanice, na uglu sam naletio ni na koga drugoga nego baš na Ritu. I baš kao da je telepatski saznala šta se meni mota pomozgu, mačka je bila vraški narajcana. Za tili čas već smo sjedili u malenom separeu nekog lokalčića ponašajući se tačno kao par zaljubljenih kunića. Na podiju za ples jedva smo se pomicali. Čvrsto smose spleli i nepomično stajali dok su drugi oko nas đipali i ritali se do mile volje. Mogao sam je odvesti kući, jer sam tada baš bio sam kod kuće, ali baš nisam htio, jer sam naumio da je odvedem njenoj kućii pojebem je u predsoblju, Maxieju pred nosom — što sam i učinio. Usred jebačine sjetio sam se opet one lutke iz izloga i neobična Maxiejeva smijeha kad sam spomenuo riječ mindža. Već sam gotovo htio prasnuti u glasan smijeh, kad odjednom osjetih da svršava; bio je to jedan od onihproduženih orgazama kakve je katkada moguće doživjeti sa židovskom pičkom. Držao sam je rukama ispod guzova zabivši jagodice prsta u pizdu ili, da tako kažem, u pizdinu postavu; kad je uzdrhtala, digao sam je s poda i počeo lagano dizati i spuštati na kurčevoj glavi. Kako se raspalila pri svršavanju, mislio sam da će zbilja pošašaviti. Sigurno je, onako u zraku, imala četiri- pet orgazama prije nego što sam je spustio na noge i na pod. Izvadio sam ga ne prosuvši ni jedne kapljice i polegao je na pod u predsoblju, šešir joj se otkotrljao u kut a torbica joj se otvorila i iz nje je ispalo nekoliko novčića. Spominjem tu okolnost samo zato što sam, prije nego sam je dobro otkrčio, u sebi zaključio da pokupim te pare kako bih se mogao vratiti kući podzemnom željeznicom. Eto, prije nekoliko satisam još govorio Maxieju u kupalištu kako bih mu rado vidio sestrinu mindžu a sad je već bila tu,pripijena uza me, raskvašena od sluzii, i svaki čas je štrcala. Ako se prije i jebala, sigurno je da se nijepošteno izjebala, to je sito posto sigurno. A ja nisam nikada bio ovako savršeno hladnokrvno, sabranoi naučno raspoložen kao sad dok sam ležao na podu u predsoblju, Maxieju pred nosom, i utjeravao moga u osobnu, svetu i čudesnu mindžicu njegove sestre Rite. Mogao sam se beskrajno dugo svladavati — nevjerojatno je koliko sam bio suzdržan i ipak svjestan svakog njenog drhtaja i trzaja. Ta netko mi je morao platiti za pomamni zanos koji su u meni izazvale sve nenapisane knjige u trenutku kad su proklijale. Netko je morao provjeriti autentičnost te osobne, skrivene pičke koja me je kinjila već toliko sedmica i mjeseci. A tko je za to bio pozvaniji od mene? Toliko sam napeto i puno razmišljao između pojedinih njenih orgazama, da mi je kurac sigurno narastao za koji centimetar. Napokon sam odlučio da završim cijelu priču tako da je prevmem i maznem zguza. Isprva se malko oduprla, ali kad je osjetila da ga vadim, samo što nije poblesavila. — Oh, dobro, dobro, daj, samo daj— propentala je i te su me riječi toliko uzbudile da sam osjetio kako svršavam tek što sam joj ga stavio; bio je to jedan od onih strahovitih mlazeva koji počinje negdje na vrhu kralježnice. Utjerao sam joj ga tako duboko da mi se učinilo kao da je nešto puklo. Oboje smo se izvalili na pod posve iscrpljenii predisali kao psi. U isto vrijeme sam ipak imao toliko prisebnosti duha da skupim onih nekoliko novčića. Nisu mi zapravo bili potrebni, jer mi je već bila uzajmdla nekoliko dolara, ali sam htio nadoknaditi novac koji mi je na Far Rockawayu nedostajao za voznu kartu. Međutim, bože moj, još nismo završili. Ubrzo sam osjetio na sebi prvo njene prste, pa onda usta. Meni se nekako napoladigao. Uzela ga je u usta i počela sisati. Bio sam u sedmom nebu. Zatim se sjećam da su joj se noge našle meni oko vrata a moj jezik njoj među nogama. Onda sam se opet morao uzvarati na nju izatjerati joj ga do balčaka. Izvijala se i pripijala poput jegulje, tako mi svega. Napokon je opet počela svršavati u dugom suzdržanom strahovitom orgazmu popraćenom jecajima i nerazumljivom mrmorenjem koje se doimilo kao bunilo. Napokon sam ga morao izvući i reći joj da prestane. Kakva minđa. A ja sam je htio samo pogledati!
(Henry Miller – Jarčeva obratnica)
Jedan od razloga zašto nisam daleko dotjerao u toj jebenoj muzici bio je i taj što je ona za mene uvijek bila povezana sa seksom. Tek što bih naučio odsvirati neku pjesmicu, već bi se ako mene skupile pičke kao muhe. Tome je u prvom redu bila kriva Lola. Lola je bila moj prvi učitelj klavira. Lola Niessen. Jako smiješno ime i tipično za sredinu u kojoj smo stanovali. Smrdi po ustajalim haringama ili po crvljivoj pički. Istini za volju, Lola baš nije bila neka ljepotica. Bila je malko nalik na Kalmačkinju blijeda lica i opakih očiju. Imala je više čibuljica i bradavica, o brčioma da se ne govori. Međutim, mene je najviše oduševljavala njena vlasatost; imala je divnu dugu crnu kosu koju je nasvom mongolskom tjemenu skupljala u uzvijene i spuštene krupne uvojke. Na kraju vrata bi je smotalau zmijastu punđu. Uvijek je kasnila, sa svoje silne i glupe savjesnosti, i dok bi stigla, ja sam već bioprilično malaksao od masturbacije. Tek što bi sjela pokraj mene, ipak bih se iznova uzbudio, ponajviše zbog snažnog mirisa koji bi uvijek uštrcala ispod pazuha. Ljeti je nosila široke rukave tako da sam joj mogao vidjeti čuperke dlaka ispod ruku. To bi me izbezumljivalo. Zamišljao sam kako je dlakava po cijelom tijelu, čak i na pupku. I jedina mi želja bijaše da se zavalim u te dlake i na ih grizem. Mogaobih pojesti Loline dlake kao poslasticu, samo kad bi na njima ostao bar komadić mesa. Bilo kako mu drago, bila je dlakava, i to je najvažnije, a budući da je bila dlakava kao gorila, sve moje misli bi s glazbe odmah skrenule na njenu pičku. Toliko sam poželio da joj vidim pičku, da sam jednog dana potkupio njenog malog brata da mi pokaže sestru kroz ključanicu, dok se bude kupala. Prizor je bio još zamamniji nego sam se nadao; šumarak se protezao sve od pupka do rupe i predstavljao pravu guštaru, krzno gusto poput pletena saga. Kad je prešla preko njega pudernkvasnom, mislio sam daću se onesvijestiti. Idući put, kad je došla na sat, otkopčao sam dva dugmeta na šlicu. Čini mi se da nije primijetila ništa neobično. Drugi put sam posve raskopčao šlic. Tada joj je napokon upalo u oči šta sam učinio. Rekla je: — čini mi se da si nešto zaboravio, Henry. — Pogledao sam je, crven kao paprika, i drsko sam zapitao: šta? Pretvarala se kao da gleda u stranu dok mi je lijevom rukom pokazivala na šlic. Toliko je primakla ruku da nisam mogao odoliti da je ne zgrabim i ne strpam unutra. Brzo je ustala, bila je silno blijeda i zaplašena. Dotle mi je kurac već iskočio iz šlica i drhturio od užitka. Nasrnuo sam na nju i posegnuo joj rukom ispod suknje da zgrabim onaj pleteni sag koji sam vidio kroz ključanicu. Odjednom mi je prilijepila zvoniku ćušku, pa odmah i drugu, da bi me napokon pograbila za uho i odvela u ugao, okrenula licem prema zidu i rekla: — De, zakopčaj šlic, blentanvče!— Ubrzo smo se vratili klaviru i Czernyjevim vježbama. Nisam više mogao razlikovati povisilice od snizilice, ali sam hrabro svirao pribojavajući se da majci ne spomene šta se dogodilo. Na svu sreću, tu zgodu baš ne bi bilo lako ispričati majci. Ma koliko da je ta upadica bila nezgodna, donijela je odlučan preokret u našim odnosima. Mislio sam da će, kad idući put dođe, biti stroga prema meni ali, naprotiv, učinilo mi se da se dotjerala, još više namirisala, pa da se čak i malko razveselila, što bijaše neobično za Lolu koja je inače bila mrzovoljno i povučeno stvorenje. Nisam se usuđivao ponovo otvoriti šlic, ali mi erekcija nije jenjavala za cijelog sata, što se njoj očito sviđalo jer je krišom zirkala u tom smjeru. Meni je tada bilo petnaest godina, a njoj možda čak dvadeset i pet do dvadeset i osam. Nikako nisam znao što bih poduzeo, osim da je pokušam povaliti kad jednom mame ne bude kod kuće. Isprva sam je počeo noću slijediti kao sjena, kad god je sama izlazila. Navečer je običavala sama odlaziti u podulje šetnje, šuljao sam se ustopice za njom nadajući se da će skrenuti u neiki samotni zakutak pokraj groblja gdje bih se usudiona nju navaliti. Ponekad mu se činilo da zna kako je slijedim i da uživa. Mislim da je samo čekala da je napadnem iz busije i da je to upravo i željela. I tako sam ležao jedne noći nedaleko od željezničkepruge; bila je omarna noć i svuda uokolo su ležali parovi i dahtali kao psi. Nisam ni pomišljao na Lolu— naprosto sam ležao i snatrio, jer sam bio previše nadražen da bih se usudio određeno razmišljati. Odjednom primijetili neku ženu kako dolazi uskom stazom prema meni. Ležim opružen na nasipu i neprimjećujem nikoga oko sebe. Žena mi se polako približava, oborene glave, kao da snatri. Kad mi sepribližila, poznajem je.— Lola! — zovnem je. — Lola! Čini se da se istinski začudila što sam ovdje.— Gle, šta ti tu radiš? — kaže i uz put sjeda pokraj mene na nasip. Uopće ni ne pomišljam ništa reći,samo se penjem na nju i pritištem je na zemlju. — Nemoj ovdje — zaklinje me, ali se ne obazirem. Zavlačim joj ruku među noge, zaplićem se u ono gusto krzno, a ona je već sva mokra kao slinavo konjče. Za ime božje, to je bila moja prva jebačina i baš je onda morao proći vlak i zasuti nas kišomvrelih varnica. Lola se smrtno uplašila. Mislim da je i njoj to bila prva jebačina, a bila joj je još potrebnija nego meni, pa se ipak htjela istrgnuti kad su nas obasute varnice. Imao sam osjećaj kao daikrotim divlju kobilu. Nisam je mogao zadržati na zemlji, ma koliko sam se upinjao. Ustala je, ispravila haljinu i namjestila punđu na vrh vrata.— Moraš ići kući — kaže.— Ne idem kući — odvraćam, hvatam je ispod ruke i odvodim je. Šetali smo tako, mukom šuteći, iprilično srno odmakli. Ni jedno ni drugo nismo, čini se, primjećivali kamo idemo. Napokon smo izbili na glavnu cestu, iznad nas su se nalazili rezervoari, a pokraj rezervoara se pružalo jezero.Nagonski sam skrenuo prema jezeru. Kad smo mu se primicali, morali smo proći ispod nekog drveća niska granja. Pomagao sam Loli da se provuče kad li se odjednom poskliznula i povukla mene zasobom. Nije ni pokušala ustati: naprotiv, zagrlila me je, čvrsto privila uza se i, na moje zaprepaštenje,osjetih kako mi čak zavlačd ruku u šlic. Tako je divno milovala da sam joj začas svršio u šaku. Ondauze moju ruku i stavi je sebi među noge. Legla je, potpuno se opustila i širom razmakla noge. Sagnuosam se i izljubio joj svaku dlačicu na pički, stavio sam joj jezik u pupak i posve ga iščistio. Zatim sam legao, zabio joj glavu među noge i stao lizati sluz što je mlazala iz nje. Već je stenjala i mahnito me stiskala rukama; kosa joj se posve rasplela i prosula po golom trbuhu. Da skratim stvar, opet joj ga utjeram i zadržim ga unutra vrlo dugo, na čemu mi je očito bila đavolski zahvalna, jer je svršila tko znakoliko puta: činilo se da pršti svežanj praskalica dok mi je zabijala zube u meso, grizla mi usne, greblame, derala mi košulju i šta ja znam šta sve nije radila. Kad sam došao kući i pogledao se u ogledalo,bio sam sam sebi nalik na bika koga su žigosali usijanim pečatom.Bilo ]e divno dok je trajalo, samo što nije dugo trajalo. Idućeg mjeseca su se Niessenovi preselili udrugo mjesto i ja više nikad nisam vidio Lolu. Ali sam njeno krzno objesio iznad kreveta i svake večeri sam mu se molio. A kad god bih se latio onih Czernyjevih gluposti, penis bi mi se ukrutio jer bih se sjećao Lole kako je ležala u travi, sjećao bih se njene crne kose, punđe na zatiljku, njena stenjanja isoika što je curio iz nje. Svirka na klaviru pretvorila se za mene u dugački nadomjestak jebačine.
(Henry Miller – Jarčeva obratnica)
