Iza krovova fabrike bleštalo je nebo kao mesing. Još nije bilo potamnelo od dima. Sunce tek što nije izašlo. Pogledao sam na sat. Nije bilo osam. Još četvrt časa.
Erich Maria Remarque: Tri ratna druga
Moja ratna lirika nastajala je u posljednjim danima franciskojozefinizma dok je carstvo propadalo, a kad su kod nas, pod repom Ferkornova pastuha na Trgu Bana Jelačića, zabijali čavle u Slavensku Lipu, skupljajući tako rodoljubne građanske priloge za dinamit i bodljikavu žicu, poznate lirske rekvizite iz „nejunačkog vremena“.
Miroslav Krleža: Moja ratna lirika
Čovjek je izmislio kotač da bi što brže pobjegao od sebe, a onda mu se dogodila povijest.
Zoran Ferić: Djeca Patrasa
Prije nekoliko godina, neki moj pariski prijatelj, sanjar, da ne kažemo više, zamolio me , nakon što je saznao da namjeravam provesti dva ili tri dana u blizini Mont-Iserea, da posjetim obližnji muzej gdje se, prema njegovim riječima, nalazio portret njegova djeda iz Leroia.
Vladimir Nabokov: Posjet muzeju
Pisati o književnosti i književniku uopće čini se na prvi mah zaludnica, u vrijeme kad o tome već ima nepregledna literatura i kada nema, tako reći, pisca i kritičara , a da nije o sebi, o svom zanatu i pozivu napisao i više no što treba
Antun Gustav Matoš: Književnost i književnici
Teza o kraju umjetnosti postala je uobičajena krilatica: radikalisti ju uzimaju kao nešto očito i općepoznato; oni odbacuju ili privremeno uklanjaju umjetnost kao dio građanske kulture, baš kao što odbacuju njezinu literaturu ili filozofiju.
Herbert Marcuse: Umjetnost kao oblik stvarnosti
Iscrpljen je sav ugljen; košara prazna; lopata besmislena; iz peći diše hladnoća; po sobi popadalo inje; pred prozorom stabla ukočena od mraza; nebo – srebrni štit protiv svakoga tko od njega traži pomoć.
Franz Kafka: Jahač na košari
Sve je započelo pogrešno biranim brojem, telefonom koji je u gluho doba noći zazvonio triput , i glasom s druge strane koji je tražio nekoga tko nije bio on.
Paul Auster: Stakleni grad
Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge iz potrebe koja je jača od kooristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana mula razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov-
Meša Selimović: Derviš i smrt
Na sledećim stranicama pružiću dokaze za to da postoji jedna psihološka tehnika koja dozvoljava objašnjavanje snova i da se primenom ovog postupka svaki san pokazuje kao smisaona psihička tvorevina koja se na mestu koje je mogućno naznačiti može uvrstiti u duševna zbivanja bdnog stanja.
Sigmund Freud: Tumačenje snova
Napomena: Prve rečenice citati su iz knjiga iz privatne biblioteke sastavljača.
Erich Maria Remarque: Tri ratna druga
Moja ratna lirika nastajala je u posljednjim danima franciskojozefinizma dok je carstvo propadalo, a kad su kod nas, pod repom Ferkornova pastuha na Trgu Bana Jelačića, zabijali čavle u Slavensku Lipu, skupljajući tako rodoljubne građanske priloge za dinamit i bodljikavu žicu, poznate lirske rekvizite iz „nejunačkog vremena“.
Miroslav Krleža: Moja ratna lirika
Čovjek je izmislio kotač da bi što brže pobjegao od sebe, a onda mu se dogodila povijest.
Zoran Ferić: Djeca Patrasa
Prije nekoliko godina, neki moj pariski prijatelj, sanjar, da ne kažemo više, zamolio me , nakon što je saznao da namjeravam provesti dva ili tri dana u blizini Mont-Iserea, da posjetim obližnji muzej gdje se, prema njegovim riječima, nalazio portret njegova djeda iz Leroia.
Vladimir Nabokov: Posjet muzeju
Pisati o književnosti i književniku uopće čini se na prvi mah zaludnica, u vrijeme kad o tome već ima nepregledna literatura i kada nema, tako reći, pisca i kritičara , a da nije o sebi, o svom zanatu i pozivu napisao i više no što treba
Antun Gustav Matoš: Književnost i književnici
Teza o kraju umjetnosti postala je uobičajena krilatica: radikalisti ju uzimaju kao nešto očito i općepoznato; oni odbacuju ili privremeno uklanjaju umjetnost kao dio građanske kulture, baš kao što odbacuju njezinu literaturu ili filozofiju.
Herbert Marcuse: Umjetnost kao oblik stvarnosti
Iscrpljen je sav ugljen; košara prazna; lopata besmislena; iz peći diše hladnoća; po sobi popadalo inje; pred prozorom stabla ukočena od mraza; nebo – srebrni štit protiv svakoga tko od njega traži pomoć.
Franz Kafka: Jahač na košari
Sve je započelo pogrešno biranim brojem, telefonom koji je u gluho doba noći zazvonio triput , i glasom s druge strane koji je tražio nekoga tko nije bio on.
Paul Auster: Stakleni grad
Počinjem ovu svoju priču, nizašto, bez koristi za sebe i za druge iz potrebe koja je jača od kooristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana mula razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov-
Meša Selimović: Derviš i smrt
Na sledećim stranicama pružiću dokaze za to da postoji jedna psihološka tehnika koja dozvoljava objašnjavanje snova i da se primenom ovog postupka svaki san pokazuje kao smisaona psihička tvorevina koja se na mestu koje je mogućno naznačiti može uvrstiti u duševna zbivanja bdnog stanja.
Sigmund Freud: Tumačenje snova
Napomena: Prve rečenice citati su iz knjiga iz privatne biblioteke sastavljača.
