Zdravka Mamića nema baš nikakvog smisla dovoditi u bilo kakvu vezu s politikom u ideološkom smislu.



Jedina Mamićeva politika osobno je bogaćenje kroz Dinamo – zagrebačku i hrvatsku svetinju financiranu javnim novcem. U tu je svrhu podržavao Bandića kada je još debelo bio u SDP-u, podržavao je Sanadera i njegov zločinački HDZ, podržao bi i vraga osobno kada bi mu ovaj sredio da s još par dječaćića potpiše doživotni ugovor o ustupanju 25 posto prihoda. Kada je sa Srbima onda cmizdri za Jugom, vrti žarulje na Lepu Brenu i žvali se s četničkim komandantom i zločincem Rajom Božovićem. Ali sve to je nebitno u smislu kaznenog progona. Sada konačno na vidjelo izlaze kriminalne radnje, kojih je i do sada bio svjestan svatko tko ne živi pod maminom suknjom. Ima ih toliko da sljedećih 20 godina možemo svaki mjesec imati novu aferu.Ljude koji ga i dalje podržavaju treba žaliti. Dijelom je riječ o sjebanim karikaturama s poremećenim sustavom vrijednosti kojima je mahniti lopovluk sasvim okej, a dijelom je riječ o taštini. Ne žale priznati da su svo ovo vrijeme bili u krivu gutajući laži i gluparije. Jedino pitanje koje si sada može postaviti bilo tko dobronamjeran u odnosu na budućnost ove zemlje je isključivo: Što ste jebeno čekali svih ovih godina?Ono što je dosad malo tko primijetio je da Mamić u isto vrijeme vlast proziva za politički motivirano uhićenje u predizbornom razdoblju, ali nas isto tako već godinama uvjerava kako je megapopularan i kako mu je teško hodati gradom od silnih obožavateljica i fanova.

Barem nešto od toga mora biti laž. Ako je Glava toliko popularan, zašto bi ga netko išao nevinog uhititi pola godine prije izbora i tako izgubiti masu glasova? Naravno, riječ je notornoj glupariji koje mogu popušiti samo njegovi obožavatelji – likovi s ganglijima umjesto mozga. Niti je Mamić popularan, niti je ovo političko uhićenje. Jedino političko u cijeloj njegovoj karijeri bila je policijska, inspekcijska i pravosudna zaštita te vrtoglave javne potpore kompića Milana B. i Ive S. za njegov projekt basnoslovnog bogaćenja.

Međutim, tajna Mamićevog kriminalnog uspjeha ne leži samo u toj vrsti zaštite, kao niti u činjenici da se u našem nogometu već 30-ak godina motaju „a-di-sam-tu-ja?" likovi kojih bi se posramila i čikaška mafija iz 30-ih jer ne poštuju čak niti taj kriminalni kodeks i prodali bi vlastitu majku za 50 eura.

Valjda iz infantilne solidarnosti s prodanim kolegama, hrvatski mediji sada potpuno prešućuju da je jedna od ključnih poluga Mamićevog sustava – podrška i silna reklama koju dobiva od solidnog dijela sportskih novinara. Niti meni se ne da nabrajati sve što znam o načinima kupovine tih hulja i bijednika, ali isto tako, u interesu ozdravljenja nogometa, sporta, pa i društva, taj ogavni način korupcije treba javno raskrinkati.

Vjerujem da će i oni kao i Gazda urlikati kako ih politički progone zli komunisti, iako su mnogi bili vjerni partijci, Jugoslaveni ili navijali za Zvezdu (kao što je i Glava bio štićenik Jakova Blaževića zaposlen u Zaječaru), ali mediji naprosto moraju progovoriti o ovoj za njih škakljivoj temi.

U normalnoj zemlji i civiliziranom društvu ovaj bi tekst bio nepotreban. Zdravko Mamić ne bi niti bio javna osoba i čelnik najpopularnijeg kluba te neformalni gazda najpopularnijeg sporta u državi. Ali kada bi ih kojim slučajem zadesila kakva nepogoda, murija, porezna i pravosuđe ne bi se niti stigli pozabaviti nitkovom.

Glavu bi već prvi tjedan samljeli mediji.

seebiz