Društvo bez slobode i razlika nije društvo.
Građanima ove zemlje ni u džep niti iz džepa da su Željka Markić,Vincent John Batarelo, Ladislav Ilčić, Zlatko Hasanbegović, Hrvoje Zekanović, Đuro Glogoški, Ruža Tomašić, Zorica Gregurić, Rozalija Bartolić, Željko Sačić, Pero Ćorić, sisački biskup Vlado Košić i takvi - "bojovnici" s političke i svjetonazorske margine za tzv. tradicionalne nacionalne vrijednosti - bili u subotu okupili na Trgu žrtava fašizma i Trgu bana Jelačića u Zagrebu i 10.000 istomišljenika i neupućenih. A nisu, pa opet nikom ništa. Mentalnom egzorcizmu radi istjerivanja nečastive ratifikacije Konvencije Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, tzv. Istanbulske konvencije, iz političkih glava koje su egzorcisti sami instalirali u Banskim dvorima i na Pantovčaku - u najboljem slučaju - nazočilo je dvostruko manje publike.
I to na lijep proljetni, neradni dan. Čak u pristojan sat, između doručka i podnevnog objeda. Na dan koji ne uskraćuje odlazak na nedjeljnu misu, Dan uoči Cvjetnice. No, građani Zagreba su u zaprepašćujuće velikom broju zanemarili vjersko-konzervativni bunt i slobodno vrijeme iskoristili za opuštanje, šetnju s djecom i/ili kućnim ljubimcem, za kavicu na Cvjetnom, čašicu razgovora s prijateljima, odlazak na zrak u prirodu... Što je korisnije za zdravlje nacije od besmislene dreke po ulicama i trgovima. Očito je da proturatifikacijski agitatori nemaju ono nešto bez čega samozvani odvjetnici narodne volje (sic) bivaju prepoznati tek kao buntovnici bez razloga, koji nemaju prečih briga u životu, nego se baviti ćoravim poslom. Ali imaju velike, pače "državotvorne", apetite i oči, mada ih kao nekakvih/nečijih autoriteta ili uopće nema na radaru ili su na samoj margini javne pozornosti.
Ako ćemo kriterijem političkog rejtinga, istraživanje agencije Promocije plus CRO Demoskop početkom ožujka ukazuje na to da stranka Hrast Ladislava Ilčića i Hrvoja Zekanovića ima potporu 0,8 posto građana. Nezavisni za HrvatskuBrune Esih i Zlatka Hasanbegovića 0,6 posto. Zanemarivo. A glasni su za 99 posto žitelja RH. Ima mudar puk staru podsmješnicu: mali ptić, veliki krič. Da se sva politička desnica izvan HDZ-a udruži, svi zajedno ne prelaze 15 posto biračke potpore. Pojedinačno, ni jedna od tih vatrenih, (pre)glasnih i najhrvatskijih opcija ne prelazi ni izborni prag, koliko ih birači žele vidjeti na vlasti. Politička jalovost desnice, nesloga, taštine i programska impotencija njezinih vođa bili su okidač 2013. godine u Rovanjskoj za samoubojstvo međunarodnom teroristu (32 godine robije u SAD-u) Zvonku Bušiću. Nije više želio živjeti u Platonovoj pećini, napisao je.
Po najkomotnijoj procjeni, izvanhadezeovska politička desnica u RH, uključivo fanove iz hijerarhije Katoličke crkve, ne impresionira više od 25 posto građana. Medijski je dojam, pak, da je "pravih Hrvata" barem koliko i statističkih katolika - 86,2 posto. Na toj mazgi, koju prikazuju najčistokrvnijim hrvatskim lipicancem, uporno jaše i vjersko-konzervativna družina što je, zajedno s Katoličkom crkvom, pokušala u subotu protukonvencijski zapaliti RH. Naravno da je to besmisleno, ako se iza skupine Hrvatska protiv Istanbulske konvencije postrojilo samo oko 1500 prosvjednika na Trgu žrtava fašizma, što je na Trgu bana Jelačića naraslo na oko 5000 manje-više uvijek istih mobiliziranih ljudi. Neki su se pred tv-kamerama sramotili, jer nisu znali ni zašto su došli ni što piše u Konvenciji protiv koje su im rekli neka se glasno bune.
Po izjavama organizatora, okupilo se više od 70.000 gnjevnih na izdajnički HDZ, vladu i premijera Andreja Plenkovića zbog odašiljanja Prijedloga zakona o ratifikaciji Istanbulske konvencije na prihvaćanje u Hrvatski sabor. Službeni policijski izvidi drže se rečenih 1500 prosvjednika pred HDZ-ovom središnjicom na Trgu žrtava fašizma i 5000 natiskanih otprilike od repa brončanog konja brončanog bana Jelačića i početka Praške ulice do Gradske kavane, bez Bakačeve, Jurišićeve i Petrinjske ulice. Na ostatku više od polovice Trga bilo je šarenog svijeta: uobičajenih subotnjih šetača, slučajnih prolaznika, kumica/kupaca s tržnice na Dolcu, sudionika javnozdravstvene akcije #BudiNARCISa, potpore oboljelima od raka dojke, turista...
MUP je već u subotu reagirao priopćenjem na manipulacije brojem prosvjednika koji su se odazvali formalnom organizatoru, tzv. građanskoj inicijativi Hrvatska protiv Istanbulske konvencije (Hrvatska? - sic), gdje su se ad hoc udružile desničarske udruge i Katolička crkva. "Procjena policije odnosi se samo na osobe koje su ciljano došle na ovo javno okupljanje", navodi se u priopćenju te upozorava da se na Trgu bana Jelačića nalazio "i veći broj ostalih građana koji uobičajeno subotom prijepodne posjećuju središnji gradski trg na kojem su se, istodobno s ovim javnim prosvjedom, održavale i druge aktivnosti sa zasebnim sadržajima", što nemaju veze s prosvjedom. "Kao što smo ranije izvijestili javnost, prema procjenama policije tijekom današnjeg javnog okupljanja na Trgu bana Jelačića bilo je prisutno oko 5000 prosvjednika."
To je, ugrubo, maksimalan broj koji je radikalna vjersko-konzervativna opcija - unatoč svim oltarskim ideološko-protukomunističkim (sic) anatemama najviđenijih klerika i bujično-narodnog (od Bujica i Narod, op. a.) agitpropa - kadra skupiti na javnom prosvjedu. I neka ih, nek' se vidi da ih ni demokracija (ne) voli proporcionalno njihovu zalaganju za prave, moralne i općeljudske vrijednosti. Treba li se onda čuditi tome da tzv. Hod za život (sa Željkom Markić na čelu kolone) i proturatifikacijski udar u subotu na sekularnu države i ženskih prava i slobode u obitelji i društvu ne mogu animirati ni upola toliko građana koliko može samo jedan Zagreb Pride pod barjacima duginih boja? Vidi paradoksa, ni onih šestero članova Predsjedništva HDZ-a, koji su se suprotstavili volji šefa stranke Andreja Plenkovića za ratifikacijom Istanbulske konvencije nisu bili dosljedni svojim stajalištima, pa došli na javni prosvjed. U koju su se to (i zašto) mišju rupu sakrili u subotu Milijan Brkić nadimkom Vaso, Ivana Maletić, Miro Kovač, Davor Ivo Stier, Darko Milinović i Anton Kliman?
Jesu li u njoj našli Zdravka Marića, Miroslava Tuđmana, Lovru Kuščevića, Nadu Murganić i još pet-šest hadezeovaca, koji su srcem i dušom za Katoličku crkvu, protiv tzv. rodne ideologije koje nema u Konvenciji, a ipak nisu imali petlje u subotu stati rame uz rame sa Željkom Markić, njezine suborkinje/suborce i biskupa Vladu Košića, koji je čak iz Siska potegao na "dostojanstveni prosvjed" u Zagreb. "Ako ste vjernici, katolici, vi sljedeći svoju savjest i slušajući glas Pape (koji on osobno ne sluša, nego politički solira umjesto da se bavi Biblijom i pastoralom, op. a.) i biskupa (zašto bi morali slušati biskupe? - op. a.) NE SMIJETE DATI SVOJ GLAS ZA IK!" - verzalno je potom zagrmio "pastir" iz Siska. "Ako i niste katolici, zbog pravnog i moralnog nereda koji bi IK unijela u naše hrvatsko društvo te zbog njezine nadređenosti hrvatskim zakonima čime bi se trajno razarali temelji naše suverenosti, vi također NE SMIJETE DATI SVOJ GLAS ZA IK! Regnum regno non praescribit leges! Molim se za sve vas, na vama je velika odgovornost!" Ako ništa drugo nije uvjerljiv argument za vas, činjenica da je velik dio našega naroda protiv ovakvog nadzakona (otkad je to argument, a ne indoktrinacijska floskula, koja ne proizlazi ni iz jednog statistički validnog istraživanja? - op. a.) trebao bi vas zamisliti je li to potrebno!
Neka vam Bog pomogne! Domoljubi, Hrvati i katolici koji čine većinu, 86% naše nacije, ne žele IK (gdje su dokazi da ne žele; iz istraživanja agencije Promocije plus proizlazi da 67 posto građana podržava ratifikaciju, 20 posto ne, a ostali ne znaju - op. a.)! Rekli su to danas ovim veličanstvenim skupom sa sigurno preko 50 tisuća sudionika! Pokažite da imate kičmu, da se ne date zaplašiti i da vam je stalo do budućnosti ovog naroda." Biskup Košić jamačno ima poteškoća ne samo s logičkim zaključivanjem nego i s vidom i možebitno s dobronamjernošću. Jer, da je i bilo toliko prosvjednika koliko mu se učinilo, a ne deset puta manje, koliko je službeno objavio MUP, "preko 50 tisuća" prosvjednika je otprilike svaki petnaesti od 3,697.143 deklarirana katolika (popis stanovništva RH 2011. godine). MUP-ovih 5000 bi značilo da je na prosvjed izašao svaki sedamsto trideset deveti statistički popisan katolik.
Otkud legitimitet i crkvenim "pastirima" i vjersko-konzervativnim vođama pozivati se na volju/želje i vjernika i hrvatskog naroda kad iza njih ne stoje mase. Otkud im pravo i anatemizirati tzv. lijevo-liberalne udruge zbog sufinanciranja javnim novcem ili, pak, progoniti ateizam, odnosno "neznabožačke ideologije" kad te opcije imaju jednako pravo građanstva u demokraciji kao i desničarske, klerikalne, itsl., a hine u javnom diskursu protivljenje svakom, pa i svjetonazorskom jednoumlju. Licemjerje na ikstu, mentalni egzorcizam u punom zamahu. Društvo bez slobode i razlika nije društvo.
Ako se itko treba zamisliti - ne nad tim zašto je Košić vidio 50.000 proturatifikacijskih buntovnika, a organizatori više od 70.000 (tko im je podvalio loše naočale?) - sisački biskup i članice Hrvatske protiv Istanbulske konvencije morali bi se debelo zamisliti koga zapravo predstavljaju, u čije ime govore, zašto ih ne doživljava većina građana. Dapače, ni većina katoličkih vjernika, kojih je sva sila i tzv. desnih, i lijevih i nikakvih. Biskup Košić zna da ne može zaustaviti ratifikaciju Konvencije, znaju to svi svećenici od Kaptola do zadnjeg zaseoka Bogu iza nogu, znaju čak i to da im Bog neće uslišiti ni jednu molitvu kontra dokumenta Vijeća Europe, ali vrag im ne da mira. To je dosad najdrastičniji javni pokazatelj o nedopustivom, agresivnom uplitanju Crkve u politiku, što ne može sretno završiti ni za koga. Sisački je "pastir" politikantski zlorabio i misno slavlje na Cvjetnicu u sisačkoj katedrali Uzvišenja sv. Križa, gdje je doslovno ponovio priopćenje u ime Sisačke biskupije saborskim zastupnicima i još dosolio.
"Naša vlada, i predsjednik i ministri, svojim prihvaćanjem Istanbulske konvencije pljunuli su nama katolicima u lice, ali još postoje i naši narodni zastupnici u Hrvatskom saboru koji ne smiju, ako su vjernici, dati svoj glas za tu ratifikaciju", citirao je biskupove riječi lokalni dopisnik Jutarnjeg lista Mato Piškor. "Ne smiju to ni oni koji su nevjernici, zbog pravnih i moralnih razloga i zato što bi se time prihvatio nadzakon koji bi nadzirao domaće zakone. A radi se o duboko nekršćanskom zakonu i, kako je rekao predsjednik HBK, oni koji to zlo podupiru sami sebe ekskomuniciraju iz Katoličke crkve." Da ti pamet stane. Čovjek bi pomislio da živi u inkvizicijsko doba, a ne u digitalno prvog kvartala 21. stoljeća.
Što je to, ako ne mentalni egzorcizam kad biskup Košić i nadbiskup Želimir Puljić - jesu li pitali papu Franju smiju li i pomisliti na nečiju ekskomunikaciju, nisu - plaše vjernike i prijete im, ako ne postupe kako im se naredi? Papa Ivan Pavao Drugi se svojedobno ispričao u ime Katoličke crkve zbog takvih i još gorih inkvizicijskih zločina nad čovječnošću, slobodnim umom u prošlim stoljećima kad su ljudi bili nepismeni i bojali se pakla kojim su prijetnjama "pastiri" držali stado u strahu i pokornosti. Danas to više ne pali. Zlouporaba vjere, vjernika i cijelog naroda, što je već dugo biskupov omiljeni sport na koji ne reagiraju njegovi pretpostavljeni, a morali bi da poštuju sekularnost države u kojoj im je dopušteno lagodno živjeti, zazvučala je neukusom lažna tvrdnja da se Krista i danas razapinje kad se ponižava, vrijeđa i progoni Crkvu. Notorna neistina, zloća i bedastoća. Crkvu nitko ne progoni, država joj nedostojno podilazi na štetu svojih građana, pa osokoljena "nedodirljivošću" Crkva - progoni. Opet. Gotovo kao i u svoje najmračnije doba, sve i svakog tko joj nije po ćudi.
Više od ičeg, to potvrđuje žestoka proturatifikacijska ofenziva, pritisci na političare i najviše institucije svjetovne vlasti, križarski rat protiv izmišljene tzv. rodne ideologije, navodno radi zaštite tzv. tradicionalnih kršćanskih vrijednosti hrvatskog naroda. Sic. Masovnošću krajnje limitiran prosvjed svaki put istih vjersko-konzervativnih likova punih usta prežvakanih fraza o vjeri, narodu, domoljublju, tradiciji... nije animirao ni dovoljan broj vjernika za ideje u kojima nema probavljivog sadržaja, a još manje jakih razloga za zabrinutost zbog kataklizme kakvom neostvareni mesije plaše javnost. Koga još pri zdravoj pameti - ubijenog u pojam time što mu vlastita domovina ne da pristojno živjeti, a Crkva politikantstvom kontaminira intimne odnose s Bogom - može impresionirati mahanje zastavama, kakofonija "Zovi samo zovi", "U boj, u boj za narod svoj", "Moja domovina", parole "HDZ je izdaja", "Ne IK u HR", "Zagreb protiv IK" (a milijunski se Zagreb oglušio o prosvjed, op. a.), "Stop nasilju nad Hrvatskom", "HDZ u službi zloga protiv RH i Boga", "Od časnih generala do nečasnih političara kratak je put - HDZ" ili povici "Vukovar, Vukovar", "Hrvatska", "Ovo je izdaja"...?
Klasika. Potrošena na brojnim tzv. braniteljskim skupova prošlih dvadeset i kusur godina. Bez iskrenog naboja i realne veze s dnevnim životom, željama i potrebama ne samo građana Zagreba, nego i svih žitelja koji se ne osjećaju ugodno i sigurno u RH. Stoga otužno, da se baš ne kaže iskompleksirano, zvuči hinjeno oduševljenje vođe proklerikalne udruge Vigilare, Vincenta Johna Batarela: "Pogledajte koliko je ljudi došlo, svaki razborit političar će procijeniti što radi. Dokaz da je toliko konzervativnih ljudi izašlo iz kuće i okupilo se ovdje znak je da nešto nije u redu". Pet tisuća jest mnogo, ali zanemarivo kad se usporedi s bilo kojim prosvjedom, koji je neke stvari pomaknuo s mjesta baš zato, jer je imao smisla. Ovaj besmisleni neće.
Kad građani Zagreba uistinu osjete da ih nešto ozbiljno žulja ili terorizira režim - koji su, usput rečeno, sami izabrali ili im je oktroiran - onda ih nitko ne treba vabiti na ulični bunt niti im, praktičnim vjernicima, tjednima probijati bubnjiće s crkvenih oltara ili raspaljivati strasti medijskom göbbelsovštinom najgoreg tipa. Dođu sami. U broju od najmanje 100.000, tako da se moraju tiskati i po okolnim ulicama. Svjesni zašto prosvjeduju i bez obzira na oboružane kornjače, pendreke i crne marice u okruženju. Tako je bilo na Trgu bana Jelačića 1996., ali i tzv. crnog prosinca 1971., tada na Trgu Republike. To su bili najmasovniji prosvjedi građana u povijesti RH, odnosno SRH, poslije kojih više ništa nije bilo isto.
Zapamćen je i prosvjed 1. lipnja 2016., simbolično baš na Međunarodni dan roditelja, kada je 25.000 građana Zagreba - plus najmanje još toliko u Rijeci, Poreču, Puli, Zadru, Šibeniku, Splitu, Korčuli, Dubrovniku, Osijeku, Slavonskom Brodu, Varaždinu, Virovitici, Križevcima, ali i u Londonu, Parizu, Budimpešti i Šangaju - prosvjedovalo pod sloganom Hrvatska može bolje, protiv najgore u povijesti RH, komedijaške tzv. Orešković-Karamarko-Petrovljeve HDZ-ove vlasti. Koja je eutanazirala Cjelovitu kurikulnu reformu školstva, smijenila voditelja Borisa Jokića s čela skupine 500 ponajboljih pedagoga te zaustavila početak eksperimentalne primjene.
Godine 1996., kada tek pukim slučajem nije pala krv (i glave?) na središnjem trgu, narod se masovno pobunio protiv nedemokratske/samovoljne Tuđmanove odluke o ukidanju popularne zagrebačke Stojedinice (Radija 101), koja mu se teško zamjerila, jer je mlada ekipa samosvjesnih novinara/urednika išla uz dlaku njegovom režimu. Godine pak 1971., rečenog crnog prosinca, Trg i sporedne ulice bili su pretijesni za sve koji su - na idealističkom valu tzv. Hrvatskog proljeća, nacionalnog pokreta u krilu Saveza komunista Hrvatske - prosvjedovali protiv unitarizma, za veću gospodarsku, kulturnu i političku autonomiju SRH u sklopu SFR Jugoslavije. Tada je i krv pala. Ta su gibanja utjecala na ustavne promjene federalne države 1974. godine, kojima je previđena mogućnost odcjepljenja federalnih jedinica, što je 1991. bio pravni temelj Hrvatskoj za osamostaljenje i međunarodno priznanje.
"U državi koja je po svom Ustavu sekularna (članak 41. Ustava kaže da su sve vjerske zajednice jednake pred zakonom i odvojene od države) Crkva je ovim prosvjedima napisala i potpisala izjavu da izlazi na političku scenu", točno primjećuje kolumnistica Jutarnjeg listaIvanka Toma. "Nije jasno je li svjesna da time otvara pitanja oko kojih do sada nije bilo prijepora i da nameće nove teme, među prvima pitanja svoje pozicije u društvu. Za sada samo jedna parlamentarna stranka u svome programu ima reviziju Vatikanskih ugovora, no odnosom Crkve i države relativno brzo bi se mogle baviti i sve druge stranke, a može se očekivati i veća aktivnost nevladinih udruga."
Zašto Slovenija nema takvih problema s Katoličkom crkvom niti ih je imala kad je ratificirala Istanbulsku konvenciju? Zato što se i jedna i druga strana strogo drže svojih dvorišta, imaju razumne vođe i civilizirane odnose. U tim odnosima i demokracija ima prihvatljivo, ljudsko lice. Zna se što je čija uloga.
h-alter
