Prilika za kratki razgovor sa sucem Visokog trgovačkog suda Mislavom Kolakušićem, prilika je koju sam morao iskoristiti. Ističem da se oko intervjua nisam savjetovao s papirnato-plišanom rodicom, kulturnim, turističkim i političkim simbolom Slavonskog Broda.
Sudac s „mudima“ koji se usudi javno kritizirati nakaradno pravosuđe Lijepe naše, sudac koji je „jedan od nas“, jer po svome habitusu i ponašanju i zastupa interese svih nas, a to je da kroz pozitivna zakonska rješenja napokon živimo u zemlji namijenjenoj za sve nas. Javno se bori za ljudska prava i čast mi je što je odvojio svoje vrijeme za kratki intervju.
Gledao sam ga u Nedjeljom u dva i svidio mi se, pogotovo, usuđujem se smjelo ustvrditi, što smo obojica sličnih uvjerenja - u smislu političkih ideja i filozofije suštinskog anarhizma.
U Nedjeljom u dva sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić govorio je o tzv. Lex Agrokor. Kolakušić je rekao da je on donesen za jednu jedinu pravnu osobu te naglasio da se zakonima ne smiju preferirati pojedinci i pojedine tvrtke. "Pravedno i pravično su jedno isto, pa iako je oboje dobro, ipak je pravično bolje. Teškoća je u tome što pravično, svejednako bivajući pravedno, nije i pravedno prema zakonu, već je popravka zakonski pravednoga. To je stoga što je zakon uvijek općenit, a ima pojedinačnih slučajeva o kojima se ništa ispravno ne može izreći na općenit način. Stoga u takvim slučajevima gdje je nužno govoriti općenito, ali gdje nije moguće to činiti ispravno, zakon uzima u obzir slučajeve koji se najčešće javljaju, znajući dobro za mogućnost pogreške. On ipak nije zbog toga ništa manje ispravan, jer pogreška nije u zakonu ni u zakonodavcu, nego u naravi same stvari, jer ljudski postupci su od takve neravnomjerne građe. Kada, dakle, zakon govori općenito, a javi se slučaj koji je izuzetak od općeg pravila, onda je ispravno, tamo gdje je zakonodavac propustio da nešto predvidi ili pogriješio uopćavati, da se njegov propust ispravi dodajući ono što bi i sam zakonodavac rekao kada bi bio prisutan, i što bi unio u zakon da je mogao da predvidi takav slučaj ... I to je bit pravičnog - da ispravlja zakon tamo gdje je on zbog svoje općenitosti nepotpun“.
Prema njegovim riječima, u ovom je zakonu sve loše. Napisale su ga potpuno nepoznate osobe, a trebali su stručnjaci. Stečajem se u Hrvatskoj bavi pedesetak ljudi, a nitko od njih nije konzultiran - nisu konzultirani profesori s Pravnog fakulteta ni suci Trgovačkog suda. A trebalo je konzultirati radnike, dobavljače, bankare, suce, stručnjake, sve, ustvrdio je.
Naglasio je i da zakon po puno odredbi krši Ustavni zakon, pogotovo pravo vlasništva. Potraživanje je jednako vlasništvu, a ovaj zakon ne štiti dovoljno pravo vlasništva, rekao je.
Ovo što se sad gura napravit će velike pravne zavrzlame, naglasio je… Bori se protiv interesnih skupina koje prave sve veću razliku između kapitala i nas malih ili običnih ljudi i javno govori o tome. U potpunosti svjestan koliko ovrhe i „ovršno pravo“ naše sugrađane preko noći pretvaraju u beskućnike.
Dao je veoma kvalitetne odgovore na postavljena pitanja. Nisam ga pitao ništa o OSI, ta pitanja čuvam za dionike izvršne vlasti.
Hrvatska prepisuje zakone od Europske unije. Koje su to interesne skupine kojima Hrvatska pogoduje?
Nažalost u većini slučajeva ne prepisujemo zakone već pod izlikom kako radi članstva u EU moramo donijeti neki zakon, napišemo i izglasamo zakon koji nigdje ne postoji i često je u interesu unaprijed poznatih pojedinaca, a na štetu ostalih građana RH. Interesne skupine su u svim porama društva i svim gospodarskim djelatnostima, svjedočimo nizu propisa koji donose nevjerojatne zarade pojedincima bilo da se radi o propisima iz područja pravosuđa, energetike ili zaštite autorskih prava. Svaki zakon ima svoje pojedince i interesne skupine, koji na iznimno lukav način guraju zakonske prijedloge u Hrvatski sabor.
Kako je moguće da javni bilježnici mogu ovršiti i bez odluke suda? Jesu li zakoni diskriminatorni na štetu građana RH i da li pogoduju krupnom kapitalu?
To je uistinu nevjerojatna i teško pojmljiva činjenica da više od 10 godina u hrvatskom ovršnom pravu, suprotno Ustavu RH i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, javni bilježnici donose rješenja o ovrsi. Europski sud pravde je ustvrdio da se temeljem tih rješenja ne mogu ovršavati građani i tvrtke u EU, jer je Konvencijom decidirano propisano da o pravu i obvezi pojedinca mora odlučiti sud, što javni bilježnici nisu. Javni bilježnici su u ovršni zakon uvedeni 2006. godine. Prema podacima koje je Javnobilježnička komora dostavila medijima, broj ovrha se kreće oko 700.000 svake godine, što znači da je u proteklom razdoblju doneseno više od 7.000.000 rješenja o ovrsi koja su suprotna Ustavu RH i Konvenciji EU. Uvođenje javnih bilježnika promovirano je tvrdnjama da će troškovi postupka biti manji za ovršenike. Naravno da je to bila laž.
Primjer iz Slavonskog Brod, gdje ovlašteni distributer toplinske energije stavlja zabilježbe na stanove na osnovu odluka koje nemaju veze s sudom.
Naravno da su takve situacije nedopustive i da se to mora odmah izmijeniti. Međutim, prema našem nakaradnom Ovršnom zakonu to je nažalost dopušteno, dopušteno je staviti zalog na nekretninu i pokrenuti ovrhu na nekretnini i za samo jednu lipu duga.
Da li je moguće i na koji način da Hrvatska prestane pogodovati krupnom kapitalu na osnovu zakonskih odredbi?
Naravno da je moguće, promjene su vrlo brzo moguće. Vrijeme je da građani zahtijevaju donošenje zakona kojima se štite interesi građana, a ne isključivo kapitala u pojedinaca. Demokracija je odgovornost, kako političara prema građanima, tako i građana prema samima sebi i slijedećim generacijama. Svi smo bez iznimke odgovorni za našu sadašnjost i budućnost.
Upoznati smo s Lex Agrokorom, zašto nije tom brzinom donesen Lex Pevec, nego je masa poduzeća doslovno privatizirana i uništena?
Na to pitanje mogu odgovoriti isključivo oni koji predlažu i donose zakone.
Da li će ikad u Hrvatskoj postojati kritična masa koja će reći DOSTA?
Hrvatsko društvo je spremno za promjene, našim građanima je potrebno vratiti vjeru u poštenje i pravdu. Na posljednjim lokalnim izborima svjedočili smo da se na njima pobjeđuje s 10 do 20% od ukupnog broja birača.
Građani moraju početi prakticirati demokraciju. Mi smo jedini narod u Europi koji uopće ne ostvaruje svoja građanska prava. Građani moraju iskazati nezadovoljstvo lošim zakonima i zahtijevati njihovu promjenu, potpisivanjem peticija, zahtijevanjem provođenja referenduma, korištenjem prava iz Zakona o javnom okupljanju, itd. Temeljem Ustava RH vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Političari, suci, državni i lokalni službenici su samo zaposlenici naroda i ne smiju raditi na njegovu štetu, već isključivo za njegovu dobrobit.
Sudac s „mudima“ koji se usudi javno kritizirati nakaradno pravosuđe Lijepe naše, sudac koji je „jedan od nas“, jer po svome habitusu i ponašanju i zastupa interese svih nas, a to je da kroz pozitivna zakonska rješenja napokon živimo u zemlji namijenjenoj za sve nas. Javno se bori za ljudska prava i čast mi je što je odvojio svoje vrijeme za kratki intervju.
Gledao sam ga u Nedjeljom u dva i svidio mi se, pogotovo, usuđujem se smjelo ustvrditi, što smo obojica sličnih uvjerenja - u smislu političkih ideja i filozofije suštinskog anarhizma.
U Nedjeljom u dva sudac Trgovačkog suda Mislav Kolakušić govorio je o tzv. Lex Agrokor. Kolakušić je rekao da je on donesen za jednu jedinu pravnu osobu te naglasio da se zakonima ne smiju preferirati pojedinci i pojedine tvrtke. "Pravedno i pravično su jedno isto, pa iako je oboje dobro, ipak je pravično bolje. Teškoća je u tome što pravično, svejednako bivajući pravedno, nije i pravedno prema zakonu, već je popravka zakonski pravednoga. To je stoga što je zakon uvijek općenit, a ima pojedinačnih slučajeva o kojima se ništa ispravno ne može izreći na općenit način. Stoga u takvim slučajevima gdje je nužno govoriti općenito, ali gdje nije moguće to činiti ispravno, zakon uzima u obzir slučajeve koji se najčešće javljaju, znajući dobro za mogućnost pogreške. On ipak nije zbog toga ništa manje ispravan, jer pogreška nije u zakonu ni u zakonodavcu, nego u naravi same stvari, jer ljudski postupci su od takve neravnomjerne građe. Kada, dakle, zakon govori općenito, a javi se slučaj koji je izuzetak od općeg pravila, onda je ispravno, tamo gdje je zakonodavac propustio da nešto predvidi ili pogriješio uopćavati, da se njegov propust ispravi dodajući ono što bi i sam zakonodavac rekao kada bi bio prisutan, i što bi unio u zakon da je mogao da predvidi takav slučaj ... I to je bit pravičnog - da ispravlja zakon tamo gdje je on zbog svoje općenitosti nepotpun“.
Prema njegovim riječima, u ovom je zakonu sve loše. Napisale su ga potpuno nepoznate osobe, a trebali su stručnjaci. Stečajem se u Hrvatskoj bavi pedesetak ljudi, a nitko od njih nije konzultiran - nisu konzultirani profesori s Pravnog fakulteta ni suci Trgovačkog suda. A trebalo je konzultirati radnike, dobavljače, bankare, suce, stručnjake, sve, ustvrdio je.
Naglasio je i da zakon po puno odredbi krši Ustavni zakon, pogotovo pravo vlasništva. Potraživanje je jednako vlasništvu, a ovaj zakon ne štiti dovoljno pravo vlasništva, rekao je.
Ovo što se sad gura napravit će velike pravne zavrzlame, naglasio je… Bori se protiv interesnih skupina koje prave sve veću razliku između kapitala i nas malih ili običnih ljudi i javno govori o tome. U potpunosti svjestan koliko ovrhe i „ovršno pravo“ naše sugrađane preko noći pretvaraju u beskućnike.
Dao je veoma kvalitetne odgovore na postavljena pitanja. Nisam ga pitao ništa o OSI, ta pitanja čuvam za dionike izvršne vlasti.
Hrvatska prepisuje zakone od Europske unije. Koje su to interesne skupine kojima Hrvatska pogoduje?
Nažalost u većini slučajeva ne prepisujemo zakone već pod izlikom kako radi članstva u EU moramo donijeti neki zakon, napišemo i izglasamo zakon koji nigdje ne postoji i često je u interesu unaprijed poznatih pojedinaca, a na štetu ostalih građana RH. Interesne skupine su u svim porama društva i svim gospodarskim djelatnostima, svjedočimo nizu propisa koji donose nevjerojatne zarade pojedincima bilo da se radi o propisima iz područja pravosuđa, energetike ili zaštite autorskih prava. Svaki zakon ima svoje pojedince i interesne skupine, koji na iznimno lukav način guraju zakonske prijedloge u Hrvatski sabor.
Kako je moguće da javni bilježnici mogu ovršiti i bez odluke suda? Jesu li zakoni diskriminatorni na štetu građana RH i da li pogoduju krupnom kapitalu?
To je uistinu nevjerojatna i teško pojmljiva činjenica da više od 10 godina u hrvatskom ovršnom pravu, suprotno Ustavu RH i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, javni bilježnici donose rješenja o ovrsi. Europski sud pravde je ustvrdio da se temeljem tih rješenja ne mogu ovršavati građani i tvrtke u EU, jer je Konvencijom decidirano propisano da o pravu i obvezi pojedinca mora odlučiti sud, što javni bilježnici nisu. Javni bilježnici su u ovršni zakon uvedeni 2006. godine. Prema podacima koje je Javnobilježnička komora dostavila medijima, broj ovrha se kreće oko 700.000 svake godine, što znači da je u proteklom razdoblju doneseno više od 7.000.000 rješenja o ovrsi koja su suprotna Ustavu RH i Konvenciji EU. Uvođenje javnih bilježnika promovirano je tvrdnjama da će troškovi postupka biti manji za ovršenike. Naravno da je to bila laž.
Primjer iz Slavonskog Brod, gdje ovlašteni distributer toplinske energije stavlja zabilježbe na stanove na osnovu odluka koje nemaju veze s sudom.
Naravno da su takve situacije nedopustive i da se to mora odmah izmijeniti. Međutim, prema našem nakaradnom Ovršnom zakonu to je nažalost dopušteno, dopušteno je staviti zalog na nekretninu i pokrenuti ovrhu na nekretnini i za samo jednu lipu duga.
Da li je moguće i na koji način da Hrvatska prestane pogodovati krupnom kapitalu na osnovu zakonskih odredbi?
Naravno da je moguće, promjene su vrlo brzo moguće. Vrijeme je da građani zahtijevaju donošenje zakona kojima se štite interesi građana, a ne isključivo kapitala u pojedinaca. Demokracija je odgovornost, kako političara prema građanima, tako i građana prema samima sebi i slijedećim generacijama. Svi smo bez iznimke odgovorni za našu sadašnjost i budućnost.
Upoznati smo s Lex Agrokorom, zašto nije tom brzinom donesen Lex Pevec, nego je masa poduzeća doslovno privatizirana i uništena?
Na to pitanje mogu odgovoriti isključivo oni koji predlažu i donose zakone.
Da li će ikad u Hrvatskoj postojati kritična masa koja će reći DOSTA?
Hrvatsko društvo je spremno za promjene, našim građanima je potrebno vratiti vjeru u poštenje i pravdu. Na posljednjim lokalnim izborima svjedočili smo da se na njima pobjeđuje s 10 do 20% od ukupnog broja birača.
Građani moraju početi prakticirati demokraciju. Mi smo jedini narod u Europi koji uopće ne ostvaruje svoja građanska prava. Građani moraju iskazati nezadovoljstvo lošim zakonima i zahtijevati njihovu promjenu, potpisivanjem peticija, zahtijevanjem provođenja referenduma, korištenjem prava iz Zakona o javnom okupljanju, itd. Temeljem Ustava RH vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu. Političari, suci, državni i lokalni službenici su samo zaposlenici naroda i ne smiju raditi na njegovu štetu, već isključivo za njegovu dobrobit.
