Mjere za poticanje nezaposlenosti

Ako kao referentnu točku uzmemo nezaposlenost, Hrvatska je europska velesila. Prema posljednjim Eurostatovim podacima na visokom smo trećem mjestu sa stopom nezaposlenosti od 16,4 posto, odmah iza Španjolske s 20,5 i Grčke s 24,6 posto. Iako ovaj podatak sam po sebi ocrtava stanje u državi, situacija je višestruko gora ako se fokusiramo na mlade u dobi od 15 do 25 godina, od kojih je čak 44,1 posto nezaposleno.

Još jedna "bronca", ponovno iza Španjolske (45 posto) i Grčke (48 posto). No, ako je vjerovati podacima Mreže mladih Hrvatske iz prosinca prošle godine, imamo i "zlato". Naime, udio mladih ljudi (15 do 29 godina) sa završenim strukovnim obrazovanjem koji su u NEET statusu...
(eng. Not in Education, Employment or Training) u cjelokupnoj populaciji iznosi čak 15,4 posto. Druga Italija kaska ogromnih pet posto, dok je za treću Slovačku taj udio cca. duplo manji od Hrvatskog, nešto ispod osam posto.

Ako u obzir uzmemo i rezultate istraživanja o radnoj snazi u Europskoj uniji (eng. EU Labour Force Survey) koji kažu da se udio onih starijih od 15 godina, a koji su nezaposleni ili žive s roditeljima, u nas povećao s 21,9 posto u 2008. godini na 45,5 u 2014., gotovo nevjerojatno zvuči činjenica da Hrvatska provodi aktivne politike zapošljavanja (APZ). Međutim, kao što je vidljivo, radi to poprilično loše.

Pokazala je to i Vanjska evaluacija mjera aktivne politike tržišta rada 2010.-2013. koju je za Hrvatski zavod za zapošljavanje (HZZ) izradila agencija Ipsos. Posebno je mjesto u tom istraživanju pripalo i najpopularnijoj mjeri APZ-a Stručnom osposobljavanju bez zasnivanja radnog odnosa (SOR), na birokratskom novogovoru nazvanu Rad i staž i prijevoz.

Mjere APZ-a kod nas se primjenjuju od 2010., kada se uvodi SOR. Uzimajući u obzir razdoblje na koje se odnosi evaluacija, upravo je posljednja 2013. godina važna za interpretaciju rezultata. Naime, prema podacima koje navodi Vlada, te je godine spomenutu mjeru koristilo ukupno 19 332 ljudi, što je predstavljalo oko 56 posto svih dotadašnjih korisnika. Posljedica je to donošenja Zakona o poticanju zapošljavanja kojim se mjera proširuje. Umjesto onih mladih u dobi do 29 godina koji su prema Zakonu o radu dužni polagati stručni/državni ili majstorski ispit te nemaju više od pola godine radnog iskustva, od svibnja 2012. godine SOR mogu koristiti svi, bez obzira na dob i obavezu polaganja spomenutih ispita, koji su "na burzi" duže od 30 dana te nemaju više od godinu dana radnog iskustva u zvanju za koje su se školovali, a značajno je olakšan i pristup mjeri i sa strane poslodavaca, poput trgovačkih društava, obrata, slobodnih djelatnosti ili nevladinih organizacija.

Upravo u tome je srž problema. Spomenute su zakonske promjene rezultirale time da SOR u velikoj većini koriste oni s tercijarnim stupnjem obrazovanja, samo 15 posto korisnika ima srednjoškolsku razinu obrazovanja, navodi se u Evaluaciji.

"Sva istraživanja govore da bi ti ljudi unutar šest mjeseci ionako našli posao. Situacija je takva da oni koji ionako bolje prolaze na tržištu rada dobivaju dodatne potpore, dok je ostatak u još gorem položaju", priča nam Marin Živković, suradnik na programu Prava mladih u Mreži mladih Hrvatske.

Iako je glavni cilj mjere, kako se navodi u spomenutoj analizi, omogućiti onim nezaposlenima koji nemaju dovoljno iskustva njegovo stjecanje na tržištu rada kako bi zadovoljili pojedine formalne ili neformalne uvjete, od polaganja stručnog ili državnog ispita do samog stjecanja minimalnog radnog iskustva u struci, SOR ima drugačije posljedice.

Budući da se, što se poslodavaca tiče, radi o besplatnoj radnoj snazi, favoriziraju se oni najobrazovaniji. Nadalje, loša regulativa za posljedicu ima i bizarne situacije poput, primjerice, HRT-a koji je imao potrebu stručno osposobljavati zamjenika vođe dionice druge violine u svom orkestru. Dakle, upravo onoga kome stručno osposobljavanje nije potrebno.

"Nije poanta da bi SOR trebao biti namijenjen strukovnjacima, oni bi trebali odraditi praksu za vrijeme obrazovanja. Ta bi mjera trebala ciljati one na kojima je obrazovni sustav zakazao, koji nemaju kompetencije. Ovako ispada da je sustav na svima zakazao, a u toj situaciji SOR koriste oni koji su u tom sustavu ionako najbolje stoje", objašnjava Živković.

Indikativan je podatak, iako većina korisnika ocjenjuje da su imali neke koristi od SOR-a, da je šestina njih nezadovoljna te smatra kako im mjera u nikojem smislu nije koristila u profesionalnom ili stručnom razvoju. U Evaluaciji se, kad je ta skupina u pitanju, koristi termin "institucionalizirana prekarnost", što se očituje u obavljanju rutinskih, jednostavnih, intelektualno nezahtjevnih poslova.

Češće takva iskustva imaju oni koji se osposobljavaju u tijelima državne ili lokalne uprave te neprofitnim organizacijama, od kojih su prvi i najčešći "poslodavci". Tome zasigurno u prilog ne ide niti činjenica ti ljudi unaprijed znaju da nemaju nikakve šanse ostati na istom radnom mjestu nakon isteka mjere zbog zabrane zapošljavanja u javnom sektoru, što dovodi i do, kako navode, osjećaja iskorištenosti.

"To dovodi do hipoteze da u određenim slučajevima ova mjera u ovom opsegu i uz mogućnost rotacije korisnika, zapravo ‘jede’ redovita radna mjesta u javnom sektoru", navodi se u Evaluaciji.

Imajući u vidu socio-ekonomski status korisnika, SOR također favorizira privilegirane, odnosno one koji se, s obzirom na visinu naknade (u referentnom razdoblju 1600 kuna, op.a.), mogu osloniti na financijsku i materijalnu pomoć, najčešće obitelji. Do istog je zaključka došla i Dora Levačić, koja u svom istraživanju Kriza i nejednakost na tržištu rada u izdanju Baze za radničku inicijativu I demokratizaciju (BRiD), iznosi podatak da samo 15 posto istraživanih korisnika kaže da nije imalo financijskih problema. Prosječni troškovi života ispitanika su nešto više od 3 600 kuna mjesečno, većina ih živi s roditeljima te primaju prosječno oko 1 100 kuna pomoći od partnera ili roditelja. Samo 9 posto ih je samostalno plaćalo smještaj, hranu tek 14.

"Budući da se financijska podrška obitelji, uz smještaj kod roditelja ili rodbine, pokazala gotovo univerzalnim uvjetom za stručno osposobljavanje, može se pretpostaviti da je nedostatna naknada za SOR djelovala kao ograničavajući faktor pri odluci o ulasku u mjeru za dio potencijalnih korisnika koji na tu vrstu podrške nisu mogli računati", navodi Levačić.

Također, što se kasnijeg zapošljavanja tiče, ova se mjera pokazala poprilično neučinkovitom, 59 posto ispitanika, bivših korisnika SOR-a koji su sudjelovali u Levačićinom istraživanju, u trenutku anketiranja bilo je nezaposleno.

Ipak, u Evaluaciji se ta situacija ne percipira kao jedan od glavnih problema jer "primarni cilj ove mjere nije osiguravanje zaposlenja neposredno nakon isteka mjere, kao što je to slučaj s potporama za zapošljavanje, ali svakako jest podizanje srednjoročne zapošljivosti korisnika kroz izjednačavanje njihove pozicije na tržištu rada s nezaposlenim osobama koje imaju prethodno radno iskustvo u struci." Ovako formuliran cilj mjere je ispunjen. Oni koji su koristili mjeru za oko 40 posto su zapošljiviji od onih koji je nisu koristili. Drugi je par rukava što je to uglavnom upravo spomenuta privilegirana skupina.

Kao negativna posljedica SOR-a ističe se da je 80 posto ispitanika odgovorilo da im je ta mjera bila jednina mogućnost da nađu bilo kakav posao.

"SOR se pravda kao najpopularnija mjera, ne kao najefikasnija. A najpopularnija je zato što odgovara poslodavcima", kaže nam Živković. Drugim riječima, SOR istiskuje druge mjere APZ-a, kojih je za mlade ukupno 29.

Nije SOR jedini problem. Podsjetimo, u Hrvatskoj se od 2014. godine, sukladno prijedlogu Europske komisije, provodi Garancija za mlade koja se, između ostalog, odnosi i na izmijenjeni Zakon o doprinosima koji je na snazi od početka prošle godine, a kojime se svakog poslodavca koji na neodređeno zaposli osobu mlađu od 30 godina oslobađa plaćanja doprinosa na plaću od 17,2 posto idućih pet godina. Iako se bivši ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić krajem prošle godine hvalio kako je ta mjera polučila odlične rezultate jer je do kraja studenog zaposleno čak 31 705 mladih. Za sferu PR-a dovoljan podatak, ali ako za, znanstveno rečeno, kontrolnu varijablu uzmemo 2014. godinu, kada spomenute zakonske izmjene nisu bile na snazi, dolazimo do zaključka da se, u apsolutnim brojkama, radi o povećanju od tek nešto više od dvije tisuće ljudi.

"Ovo je uspješnost mjere ako ignoriramo sve druge čimbenike koji bi mogli utjecati, od gospodarskog rasta do europskih sredstava. Ako sve to ignoriramo, dolazimo do spomenute brojke", objašnjava Živković.

Isto tako, ako uzmemo za pretpostavku da će se isti trend nastaviti i idućih godina, država bi se do kraja 2019., odnosno do završetka prvog ciklusa od pet godina, odrekla oko 150 tisuća uplata gore spomenutih doprinosa da bi zaposlila niti 15 tisuća ljudi. Radi se o tzv. fenomenu "mrtvog tereta", što podrazumijeva one koji bi dobili isti posao i da mjera ne postoji.

Apsurdu tu nije kraj. Ti su doprinosi ustvari uplate poslodavaca u socijalne fondove, i to one za zdravstveno osiguranje, zaštitu na radu te, ironično, za zapošljavanje.

"Kada su se donosile politike zapošljavanja, glavni diskurs je bio da postoje dva problema. Prvi je bio taj neki začarani krug gdje mladi nemaju dovoljno iskustva, a ne mogu ga steći jer ne mogu naći posao, što se pokazalo kao netočno. Nije ključan problem u tome da mladi nemaju dovoljno iskustva. Analiza SOR-a je pokazala da ih se samo 40 posto zaposli šest mjeseci nakon isteka mjere. Znači, nije problem u tome da im fali godina dana iskustva, nego to što nema dovoljno posla na tržištu rada. To nije samo naš problem, nego cijele EU. Drugi diskurs je bio da mladi niti ne žele raditi, što se isto pokazalo kao neistinito. Visina naknade SOR-a pokazuje da se mladi voljni iskoristiti svaku priliku i raditi za kikiriki", zaključuje Živković.

Na ove, i još mnoge druge probleme po pitanju nezaposlenosti, ukazuju socijalni partneri, od nevladinih udruga poput MMH do sindikata. Protivili su se spomenutim izmjenama Zakona o doprinosima, a doneseno je i pet predizbornih zahtjeva strankama i koalicijama kako poboljšati status mladih, poput osnivanja resornog ureda pri Vladi, uvođenja građanskog odgoja i obrazovanja u škole ili naknade u visini pola minimalne plaće za mlade koji traže posao u periodu od četiri mjeseca.

Prošla vlada ih nije pretjerano doživljavala, a niti Tim's Team ne ulijeva optimizam. Iako proračun još nije donesen, šuška se da bi upravo HZZ mogao ostati bez golemih sredstava. Naime, nakon što je nova ministrica socijalne politike i mladih Bernardica Juretić slavodobitno izjavila da će se u proračunu naći 1000 eura za svako novorođenče, Novi list je objavio kako neslužbeno doznaje da će milijarda od mjera APZ-a otići za pelene. HZZ-u bi po toj računici za aktivne mjere zapošljavanja bilo namijenjeno 250 milijuna kuna, za razliku od gotovo milijardu i 200 milijuna dodijeljenih za prošlu godinu. Od tog se Zavoda očekuje da manjak nadoknadi iz Garancije za mlade i Europskog socijalnog fonda.

Novi ministar financija Zdravko Marić pompozno najavljuje da ćemo ove godine povući 78,5 posto više sredstava iz tog fonda nego prošle. Ironije radi, sredstva iz socijalnog fonda trenutno su nam blokirana na šest mjeseci, a niti optimistična, ali upitno koliko realna, najava ne izgleda tako impresivno ako je vjerovati europarlamentarki Ivani Maletić. Ona je, gostujući na Hrvatskom radiju u emisiji U mreži prvog, izjavila da je Hrvatska prema iskoristivosti EU fondova uvjerljivo zadnja u Uniji, sa 62 posto.

Ako Republika Hrvatska, bez obzira tko trenutno bio u poziciji, a tko u opoziciji, nastavi s ovakvom politikom prema mladima, nikoga ne treba čuditi kada oni "nesretnici" kojima se u ovakvim uvjetima zalomi beba, onih obećanih 1000 eura odluče potrošiti na jednosmjerne karte u zemlje Schengena u potrazi za trećerazrednim poslom. Ostalo bi im dovoljno i za preživjeti koji tjedan, posebno ako se uzme u obzir da imaju gdje prespavat "za prvu ruku". Deseci tisuća njihovih prijatelja već je tamo.

h-alter