10. veljače se direktorica Međunarodnog monetarnog fonda, Christine Lagarde, izjasnila protiv ukrajinskih vlasti i rekla kako je zabrinuta zbog slabe reforme javne uprave i nedostatka adekvatne borbe protiv korupcije, prenosi Bloomberg.
Lagarde je upozorila da bi MMF, ako vlasti u Kijevu ne pokrenu pravu borbu protiv korupcije, mogao smanjiti program financijske pomoći Ukrajini. Čelnica MMF-a smatra da postoji opasnost "neuspjeha reformi" u Ukrajini, jer je to zemlja već doživjela u svojoj novijoj povijesti. Lagarde je pri tom mislila na prvi pokušaj provedbe reformi nakon "Narančaste revolucije", kada je jedinstvo vlade uništeno suparništvom između predsjednika Viktora Juščenka i premijerke Julije Timošenko.
Izjavu Christine Lagarde je komentirao i američki veleposlanik u Ukrajini, Geoffrey Pyatt, koji je rekao "kako je ovo još jedan argument za potpuno resetiranje reformističke vlade i nultu toleranciju prema korupciji", prenosi FT.
Pod "resetiranjem" je Pyatt očito mislio na jačanje "pozicija reformističkih ministara", te povratak ministra za ekonomski razvoj Aivarasa Abromaviciusa i moguću smjenu premijera Jatsenjuka ministricom financija Natalijom Jaresko.
Točno prije tjedan dana je Lagarde prilično negativno reagirala na ostavku Abromaviciusa, a danas je MMF ukazao na neuspjeh ukrajinskih vlasti u ključnom području za eventualnu dodjelu programa pomoći - borbi protiv korupcije.
Na Zapadu su nezadovoljni privatizacijskim projektima državnih poduzeća i neuspjehom u uspostavi neovisnog pravosudnog sustava, dok budućnost sadašnje vlade povezuju s provedbom tih famoznih strukturnih reformi.
10. veljače su veleposlanici skupine G7 došli u Ukrajinu i rekli nešto slično poput onoga što je izjavila i Lagarde. Naime, veleposlanici skupine G7 su rekli da bi korupcijski skandali mogao utjecati na daljnju dodjelu prijeko potrebne financijske pomoći Kijevu. Očito je da je njihova izjava bila unaprijed koordinirana s Međunarodnim monetarnim fondom. U pismu su veleposlanici govorili o potrebi borbe protiv korupcije, što znači da su se Zapad i MMF praktično solidarizirali u stavu oko aktivnosti predsjednika Ukrajine i načina za rješavanje političke krize.
Upute ukrajinskom vodstvu su zvučale poput izjave Lagarde i "zahtjeva" njemačkog Ministarstva financija koje je Ukrajinu pozvalo da se pozabavi uvjetima i obveznicama za restrukturiranje duga Rusiji. Naime, Ukrajina uporno odbija platiti ruski dug izdan krajem 2013. i početkom 2014. godine tadašnjem predsjedniku Janukoviču. Opći uvjeti za restrukturiranje vanjskog duga su jedan od uvjeta iz programa pomoći Međunarodnog monetarnog fonda Ukrajini.
Predsjednik Porošenko je ranije tvrdio kako je takav zahtjev Kijevu prvi postavio MMF, iako je očito da je to bio zahtjev Amerikanaca, prenosi EA Daily.
Govoreći o optužbama za korupciju, one su vrlo konkretne i sve ih je više.
Između ostalog, pronevjeren je i novac kojeg su ukrajinske vlasti kao pomoć dobile od MMF-a. The New York Times je u članku u kojem je pisao o ostavci ministra Abromaviciusa naveo kako je od tranše pomoći MMF-a 1,5 milijarda dolara doslovno ukradena od strane ukrajinskih vlasti.
Razlog za ostavku Abromaviciusa je bio njegov navodni pritisak na predsjedničku administraciju zbog korupcije. Ostavka ukrajinskog ministra za ekonomski razvoj je najznačajniji događaj u političkoj krizi u Ukrajini koja je počela krajem siječnja.
Tada je Lagarde dala zvučnu izjavu i to uoči planiranog izvješća Vrhovne Rade, a izgleda da će ona biti presudna za sudbinu države i kabineta premijera Jatsenjuka.
Vlada bi vrlo lako mogla ponuditi svoju ostavku, ali to znači kolaps vladajuće koalicije i raspisivanje prijevremenih izbora. Uz svu kritiku koju je uputila Lagarde, zapadne sile ipak nisu zainteresirane za raspad vladajuće koalicije i prijevremene izbore u Ukrajini i one nude samo preustroj postojeće vlade.
Smjer glavnog napada u kojem se vrši pritisak na Ukrajinu su njene financije. Bez financijske pomoći MMF-a, ukrajinska valuta ne može biti stabilna. Uostalom, većina tranši MMF-a služi da se napune rezerve Središnje banke Ukrajine, a za šest mjeseci Ukrajina čeka treću tranšu pomoći Međunarodnog monetarnog fonda, a da još nije dobila ni tekuću.
Kašnjenje u slanju novca je prikriveni oblik pritiska na ukrajinske vlasti. SAD i saveznici nisu zadovoljni načinom kako se stvari razvijaju u Kijevu. Odmah nakon izjave Christine Lagarde je prinos ukrajinskih obveznica koje dospijevaju na naplatu 2019. porastao za 47 baznih poena ili 12,62%. Prag krize profitabilnosti obveznica u EU se procjenjuje na sedam posto, što znači da je Ukrajina skoro dvostruko iznad "crvene linije", a to se s točke gledišta javnih financija smatra neprihvatljivim.
Sada i zapadni mediji otvoreno tvrde da su u tijeku političke podjele u Ukrajini i da traju borbe klanova za utjecaj u politici i gospodarstvu, a glavni je razlog financijski interes. Međutim, Europi ne trebaju borbe klanova i njihova neupitna podređenost Washingtonu. Stoga i izjava Christine Lagarde prije svega ima politički karakter.
Predsjednik Porošenko je dobro shvatio što se događa i u telefonskom razgovoru s Lagarde je odgovorio na njene optužbe, te je uvjeravao da će Ukrajina, unatoč krizi između vlade i parlamentarne koalicije, nastaviti provoditi reforme.
Petro Porošenko je lukav i sav teret krize prebacuje na premijera Jacenjuka, odnosno da su za krizu odgovorni premijer i vlada, a ne predsjednička administracija.
U razgovoru s Lagarde, Porošenko je izrazio "spremnost da se provedu i prisilne akcije, samo da se osigura politička i financijska stabilnosti u zemlji".
Jasno da je predsjednik Ukrajine spreman na "resetiranje" vlade samo kako bi izbjegao održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora.
Dakle, pod izgovorom borbe protiv korupcije, ali da se ne dira u sam vrh vlasti, Amerikanci pokušavaju učvrstiti kontrolu nad svojim ukrajinskim marionetama.
Parlamentarni oblik "demokracije" u Ukrajini uglavnom služi oligarhijskim klanovima, dok suparništvo predsjedničke administracije i vlade samo doprinosi rastu bezvlašća i kaosa.
Naravno, Amerikanci i europski lideri puno govore o reformama, ali svi dobro znaju da je goruće pitanje hitno potrebna promjena trenutnog ustava Ukrajine.
Glavni nedostatak političkog sustava Ukrajine su ovlasti predsjednika, a premijer nema nikakvih prava kakva su inače osigurana premijerima u parlamentarnoj republici. Osim toga, aktualna vlada je u sukobu s većinom u Vrhovnoj Radi.
Povijesno gledano, takav sustav vlasti karakterizira cijeli period postsovjetske Ukrajine. Predsjednik je u ovom sustavu političar, premijer i snažan gospodarski vladar. U novim okolnostima će Ukrajina sigurno morati provesti reforme, makar kroz nekakve prijelazne oblike vlasti.
Predsjednička republika u kojoj predsjednik imenuje vladu, kada govorimo o Ukrajini može biti korisna samo za budući rat protiv Rusije. Za takvo što Ukrajina treba diktatorsku vlast, a to može samo jačanjem predsjedničkih ovlasti, uključujući i ovlast imenovanja premijera i ministara.
S druge strane, kako bi se simulirala "demokracija" poput propalih zemalja Trećeg svijeta, moglo bi se ići na rješenje parlamentarne republike s vladom i premijerom koje će imenovati Vrhovna Rada. Međutim, u sustavu parlamentarne republike će predsjednik imati isključivo izvršnu funkciju.
Sada SAD i EU od Porošenka traže da u ime reformi vuče poteze na štetu jedinstva zemlje. No, time se neće riješiti temeljni problemi Ukrajine, jer će se i nakon takozvanog "političkog rješenja" opet nastaviti žestoka borba između predsjednika i premijera.
Jasno je da Amerikanci ne vjeruju Porošenku, ali iz predsjedničkog ureda ne žele otjerati svog štićenika.
Međutim, kada je riječ o premijeru, onda je to itekako moguće. Washington sada
želi da se prevlada politička kriza i ojača kontrola nad vladom, jer su reforme i privatizacija više u interesu multinacionalnih kompanija, nego domaćih oligarhijskih klanova, a najmanje Ukrajinaca samih.
Nakon prevladavanje krize, Amerikanci s više samopouzdanja mogu igrati ulogu vrhovnog arbitra. S druge strane, u izjavi Christine Lagarde je vidljiva samo želja za rješavanje političke krize u Ukrajini, uz očuvanje jedva vidljivog jedinstva s EuroMaidana.
Međutim, puno zanimljivije će izgledati stav MMF-a kada krenu i ostali politički zahtjevi ukrajinskim vlastima od strane Washingtona i Bruxellesa. Konkretno, ostaje problem u provedbi ukrajinskog dijela Sporazuma iz Minska. U SAD i EU ne vide veliki problem u povratku Donbasa u Ukrajinu pod uvjetima iz sporazuma, ali čak i ako se nekim čudom to i dogodi, neće se ukloniti problem ukrajinskog sukoba s Moskvom.
Gledajući na kontrolu Donbasa, Amerikanci i Nijemci su u potpunosti spremni za igru na mirnom političkom polju i da se unutar Ukrajine Donjecku i Lugansku prizna autonomija. Kako i hoće li to Kijev to uopće provesti, teško je reći, ali se do sada učinilo sve da se takvo što ne dogodi.
altermainstreaminfo
Lagarde je upozorila da bi MMF, ako vlasti u Kijevu ne pokrenu pravu borbu protiv korupcije, mogao smanjiti program financijske pomoći Ukrajini. Čelnica MMF-a smatra da postoji opasnost "neuspjeha reformi" u Ukrajini, jer je to zemlja već doživjela u svojoj novijoj povijesti. Lagarde je pri tom mislila na prvi pokušaj provedbe reformi nakon "Narančaste revolucije", kada je jedinstvo vlade uništeno suparništvom između predsjednika Viktora Juščenka i premijerke Julije Timošenko.
Izjavu Christine Lagarde je komentirao i američki veleposlanik u Ukrajini, Geoffrey Pyatt, koji je rekao "kako je ovo još jedan argument za potpuno resetiranje reformističke vlade i nultu toleranciju prema korupciji", prenosi FT.
Pod "resetiranjem" je Pyatt očito mislio na jačanje "pozicija reformističkih ministara", te povratak ministra za ekonomski razvoj Aivarasa Abromaviciusa i moguću smjenu premijera Jatsenjuka ministricom financija Natalijom Jaresko.
Točno prije tjedan dana je Lagarde prilično negativno reagirala na ostavku Abromaviciusa, a danas je MMF ukazao na neuspjeh ukrajinskih vlasti u ključnom području za eventualnu dodjelu programa pomoći - borbi protiv korupcije.
Na Zapadu su nezadovoljni privatizacijskim projektima državnih poduzeća i neuspjehom u uspostavi neovisnog pravosudnog sustava, dok budućnost sadašnje vlade povezuju s provedbom tih famoznih strukturnih reformi.
10. veljače su veleposlanici skupine G7 došli u Ukrajinu i rekli nešto slično poput onoga što je izjavila i Lagarde. Naime, veleposlanici skupine G7 su rekli da bi korupcijski skandali mogao utjecati na daljnju dodjelu prijeko potrebne financijske pomoći Kijevu. Očito je da je njihova izjava bila unaprijed koordinirana s Međunarodnim monetarnim fondom. U pismu su veleposlanici govorili o potrebi borbe protiv korupcije, što znači da su se Zapad i MMF praktično solidarizirali u stavu oko aktivnosti predsjednika Ukrajine i načina za rješavanje političke krize.
Upute ukrajinskom vodstvu su zvučale poput izjave Lagarde i "zahtjeva" njemačkog Ministarstva financija koje je Ukrajinu pozvalo da se pozabavi uvjetima i obveznicama za restrukturiranje duga Rusiji. Naime, Ukrajina uporno odbija platiti ruski dug izdan krajem 2013. i početkom 2014. godine tadašnjem predsjedniku Janukoviču. Opći uvjeti za restrukturiranje vanjskog duga su jedan od uvjeta iz programa pomoći Međunarodnog monetarnog fonda Ukrajini.
Predsjednik Porošenko je ranije tvrdio kako je takav zahtjev Kijevu prvi postavio MMF, iako je očito da je to bio zahtjev Amerikanaca, prenosi EA Daily.
Govoreći o optužbama za korupciju, one su vrlo konkretne i sve ih je više.
Između ostalog, pronevjeren je i novac kojeg su ukrajinske vlasti kao pomoć dobile od MMF-a. The New York Times je u članku u kojem je pisao o ostavci ministra Abromaviciusa naveo kako je od tranše pomoći MMF-a 1,5 milijarda dolara doslovno ukradena od strane ukrajinskih vlasti.
Razlog za ostavku Abromaviciusa je bio njegov navodni pritisak na predsjedničku administraciju zbog korupcije. Ostavka ukrajinskog ministra za ekonomski razvoj je najznačajniji događaj u političkoj krizi u Ukrajini koja je počela krajem siječnja.
Tada je Lagarde dala zvučnu izjavu i to uoči planiranog izvješća Vrhovne Rade, a izgleda da će ona biti presudna za sudbinu države i kabineta premijera Jatsenjuka.
Vlada bi vrlo lako mogla ponuditi svoju ostavku, ali to znači kolaps vladajuće koalicije i raspisivanje prijevremenih izbora. Uz svu kritiku koju je uputila Lagarde, zapadne sile ipak nisu zainteresirane za raspad vladajuće koalicije i prijevremene izbore u Ukrajini i one nude samo preustroj postojeće vlade.
Smjer glavnog napada u kojem se vrši pritisak na Ukrajinu su njene financije. Bez financijske pomoći MMF-a, ukrajinska valuta ne može biti stabilna. Uostalom, većina tranši MMF-a služi da se napune rezerve Središnje banke Ukrajine, a za šest mjeseci Ukrajina čeka treću tranšu pomoći Međunarodnog monetarnog fonda, a da još nije dobila ni tekuću.
Kašnjenje u slanju novca je prikriveni oblik pritiska na ukrajinske vlasti. SAD i saveznici nisu zadovoljni načinom kako se stvari razvijaju u Kijevu. Odmah nakon izjave Christine Lagarde je prinos ukrajinskih obveznica koje dospijevaju na naplatu 2019. porastao za 47 baznih poena ili 12,62%. Prag krize profitabilnosti obveznica u EU se procjenjuje na sedam posto, što znači da je Ukrajina skoro dvostruko iznad "crvene linije", a to se s točke gledišta javnih financija smatra neprihvatljivim.
Sada i zapadni mediji otvoreno tvrde da su u tijeku političke podjele u Ukrajini i da traju borbe klanova za utjecaj u politici i gospodarstvu, a glavni je razlog financijski interes. Međutim, Europi ne trebaju borbe klanova i njihova neupitna podređenost Washingtonu. Stoga i izjava Christine Lagarde prije svega ima politički karakter.
Predsjednik Porošenko je dobro shvatio što se događa i u telefonskom razgovoru s Lagarde je odgovorio na njene optužbe, te je uvjeravao da će Ukrajina, unatoč krizi između vlade i parlamentarne koalicije, nastaviti provoditi reforme.
Petro Porošenko je lukav i sav teret krize prebacuje na premijera Jacenjuka, odnosno da su za krizu odgovorni premijer i vlada, a ne predsjednička administracija.
U razgovoru s Lagarde, Porošenko je izrazio "spremnost da se provedu i prisilne akcije, samo da se osigura politička i financijska stabilnosti u zemlji".
Jasno da je predsjednik Ukrajine spreman na "resetiranje" vlade samo kako bi izbjegao održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora.
Dakle, pod izgovorom borbe protiv korupcije, ali da se ne dira u sam vrh vlasti, Amerikanci pokušavaju učvrstiti kontrolu nad svojim ukrajinskim marionetama.
Parlamentarni oblik "demokracije" u Ukrajini uglavnom služi oligarhijskim klanovima, dok suparništvo predsjedničke administracije i vlade samo doprinosi rastu bezvlašća i kaosa.
Naravno, Amerikanci i europski lideri puno govore o reformama, ali svi dobro znaju da je goruće pitanje hitno potrebna promjena trenutnog ustava Ukrajine.
Glavni nedostatak političkog sustava Ukrajine su ovlasti predsjednika, a premijer nema nikakvih prava kakva su inače osigurana premijerima u parlamentarnoj republici. Osim toga, aktualna vlada je u sukobu s većinom u Vrhovnoj Radi.
Povijesno gledano, takav sustav vlasti karakterizira cijeli period postsovjetske Ukrajine. Predsjednik je u ovom sustavu političar, premijer i snažan gospodarski vladar. U novim okolnostima će Ukrajina sigurno morati provesti reforme, makar kroz nekakve prijelazne oblike vlasti.
Predsjednička republika u kojoj predsjednik imenuje vladu, kada govorimo o Ukrajini može biti korisna samo za budući rat protiv Rusije. Za takvo što Ukrajina treba diktatorsku vlast, a to može samo jačanjem predsjedničkih ovlasti, uključujući i ovlast imenovanja premijera i ministara.
S druge strane, kako bi se simulirala "demokracija" poput propalih zemalja Trećeg svijeta, moglo bi se ići na rješenje parlamentarne republike s vladom i premijerom koje će imenovati Vrhovna Rada. Međutim, u sustavu parlamentarne republike će predsjednik imati isključivo izvršnu funkciju.
Sada SAD i EU od Porošenka traže da u ime reformi vuče poteze na štetu jedinstva zemlje. No, time se neće riješiti temeljni problemi Ukrajine, jer će se i nakon takozvanog "političkog rješenja" opet nastaviti žestoka borba između predsjednika i premijera.
Jasno je da Amerikanci ne vjeruju Porošenku, ali iz predsjedničkog ureda ne žele otjerati svog štićenika.
Međutim, kada je riječ o premijeru, onda je to itekako moguće. Washington sada
želi da se prevlada politička kriza i ojača kontrola nad vladom, jer su reforme i privatizacija više u interesu multinacionalnih kompanija, nego domaćih oligarhijskih klanova, a najmanje Ukrajinaca samih.
Nakon prevladavanje krize, Amerikanci s više samopouzdanja mogu igrati ulogu vrhovnog arbitra. S druge strane, u izjavi Christine Lagarde je vidljiva samo želja za rješavanje političke krize u Ukrajini, uz očuvanje jedva vidljivog jedinstva s EuroMaidana.
Međutim, puno zanimljivije će izgledati stav MMF-a kada krenu i ostali politički zahtjevi ukrajinskim vlastima od strane Washingtona i Bruxellesa. Konkretno, ostaje problem u provedbi ukrajinskog dijela Sporazuma iz Minska. U SAD i EU ne vide veliki problem u povratku Donbasa u Ukrajinu pod uvjetima iz sporazuma, ali čak i ako se nekim čudom to i dogodi, neće se ukloniti problem ukrajinskog sukoba s Moskvom.
Gledajući na kontrolu Donbasa, Amerikanci i Nijemci su u potpunosti spremni za igru na mirnom političkom polju i da se unutar Ukrajine Donjecku i Lugansku prizna autonomija. Kako i hoće li to Kijev to uopće provesti, teško je reći, ali se do sada učinilo sve da se takvo što ne dogodi.
altermainstreaminfo
