Foto: Damjan Tadic/Cropix
Hoće li Hrvatski sabor smijeniti glavnoga državnog odvjetnika Ivana Turudića, HDZ-Plenkovićeva „našeg dečka“, zato što nije podoban politički neovisno progoniti kriminalnu hobotnicu u Bijednoj Našoj, čiji koruptivni krakovi razorno zapasuju sve u sustavu: od samog vrha do državnog prizemlja i suterena? Neće. Neće, jer tog petka – kada HDZ-ov predsjednik tzv. Visokog doma Gordan Jandroković, nadimkom Njonjo/Pudlica, stavi na glasanje SDP-ovu inicijativu – neće biti potrebnih 76 zastupničkih ruku. Prvo, zato što je CRO premijer Andrej Plenković osobno instalirao „našeg dečka“ u fotelj na čelu DORH-a unatoč podebelu sloju užeglog putra na Turudićevoj karijeri (šurovanje s kriminalcima), a ne nekog od ostale trojice „čistih“ kandidata. U vladino je ime zahtijevao od Sabora da ne prihvati „SDP-ov zaključak o Turudićevoj smjeni, jer je protuzakoniti relikt sustava u kojem je politika kadrovirala u pravosuđu“.
Drugo, neće i zato što je i najžešćim Turudićevim kritičarima iz vladajuće HDZ-ove tzv. neprincipijelne koalicije neusporedivo bliža srcu (i novčaniku!) premijerova volja glede&unatoč temeljne zadaće „našeg dečka“ u sustavu od moralnih skrupula i političke vjerodostojnosti. „Naš dečko“ je unaprijed zaštićen kao lički medvjed? Da nije, i to baš Plenkovićevom autoritarnom voljom, HDZ-ov bi koalicijski Domovinski pokret (DP), je li, najžešći Turudićev kritičar („zaigrao se politikom“ pri karikaturalnom uhićenju DP-ova Josipa Dabre zbog revolverašenja, sic transit) podržao oporbeni zahtjev i time izbacio Turudića iz DORH-ova fotelja.
A neće. Mačku o rep to što neće glasati protiv „našeg dečka“ ni DP-ovi disidenti, koji su s Mariom Radićem nedavno plagirali ime radikalnih francuskih tzv. desničara Marine Le Pen i osnovali autsajdersku stranku Dom i nacionalno okupljanje (DOMiNO), odnosno te tu i tamo još neki zastupnički patuljak s ekstremne tzv. desnice što ne razlikuje bivši SKH i aktualni SDP. Je li: „Nećemo s komunjarama ni da se nebo ruši!“
Novac, moć i utjecaj
Kad hrvatski „domoljuban“ politikant – kao i sada uoči lokalnih/regionalnih izbora – stavi na jednu stranu kantara potencijalno smiješeće mu se debele svežnjeve šuške plus utjecaj i moć ni za kakav tzv. općekoristan rad za narod i državu, a na drugu pak moralni integritet na kojemu bi se trebala temeljiti polit-ideološka zrelost zbog koje se ne mora stidjeti ni pred kim, uopće se ne dvoumi izabrati novac, moć i koruptivno iznimno utrživ politički utjecaj.
Pa imamo HDZ-ove ministre Darka Horvata, Vilija Beroša, Tomislava Tolušića, Gabrijelu Žalac injsl., uhvaćene s prstima u koruptivnom pekmezu, ali i gotovo neizbrojiv buljuk lokalnih šerifa što se sada, tvrde u SDP-u, HDZ-ov „naš dečko“ trsi iz petnih žila „uravnotežiti“ i medijski bučnim progonom izborne konkurencije (npr. SDP-ova gradonačelnika Varaždina Nevena Bosilja, nadimkom Robin Hud, Centrove kandidatkinje za splitsko-dalmatinsku županicu Ivane Ninčević-Lesandrić, etc.). Kako se približava sredina svibnja za kada su zakazani lokalni/regionalni izbori, u političkom se oktogonu zaoštrava šaketanje, ali i krše sva pravila fer borbe, tako da je publikumu očekivati sljedećih tjedana i – još neviđeno.
Odokativno, pola od 150 saborskih zastupnika atakira na neko od mjesta župana i gradonačelnika, a reklo bi se gotovo svi lokalni/regionalni šefovi bacaju se naglavačke u utrku za novim mandatom. Osladilo im se. Neki, poput HDZ-ova župana Zagrebačke županije Stjepana Kožića, i nakon 20 godina na istom fotelju. Ni bagerom se ne daju maknuti. Poput, je li, bivšeg pravaša (HSP) petomandatnoga gradonačelnika Slavonskog Broda Mirka Duspare, liječnika s banjolučkom diplomom, rođenoga u Derventi (BiH), koji također ide na novi, šesti mandat.
Nije malo tih koji na brzaka presvlače stranačke kapute, više se ne sjećaju svojih „doprinosa“ prošlosti kakvu sada kritiziraju i obećavaju vile i kule, med i mlijeko što ih samo oni mogu osigurati ako dobiju „vaš glas“ i povjerenje. Nezamjenjivi su. Neki dan je režimska tzv. medijska javna kuća HRT u tv-formatu „Otvoreno“ problematizirala SDP-ovu saborsku inicijativu za smjenu Ivana Turudića, a DP-ov se predstavnik nije bio pojavio jer je ta stranka iz HDZ-ove tzv. neprincipijelne koalicije, koja zapravo održava HDZ/Plenković na vlasti, navodno prezaposlena „radom na terenu uoči lokalnih izbora“. Sic transit.
Je li ta isprika zapravo drugo ime za kukavičluk DP-ova Ivana Penave? Za izbjegavanje reći javnosti istinu: DP-u su milije/unosnije još tri godine i kusur pozicije u vlasti od glasanja za Turudićevu smjenu i po svoj prilici – oponiranjem vodećem koalicijskom partneru – provociranja izvanrednih parlamentarnih izbora. Godine 2017. je HDZ-u/Plenkoviću nešto slično učinio, usprotivio mu se lakomisleni koalicijski partner Most nezavisnih lista i smjesta bio fasovao čuvenu premijerovu: „Molim tajnicu da odmah pripremi smjenu trojice Mostovih ministara!“
I DP sada ima trojicu svojih u tim foteljima. Svakom DP-ovu saborskom zastupniku mjesečno sjeda na račun najmanje 2000 eura plaće plus sve ine državne apanaže (besplatan stan u Zagrebu, naknada za odvojeni život, putni troškovi po kilometru za automobil, dodaci za rad u odborima, dnevnice, neobavezno radno vrijeme etc., etc.), pa koji bi se majmun odrekao te slasti i masti zbog nekog HDZ-Plenkovićeva „našeg dečka“!? Ne ide to tako u rvackoj politici niti je HDZ slučajno na vlasti svih godina tzv. samostalnosti, neovisnosti i suverenosti, osim sedam SDP-ovih.
SDP, koji se posljednjih mjeseci pod vodstvom Siniše Hajdaša-Dončića rejtinški gotovo izjednačio s opadajućim HDZ-om, nije baš toliko naivan pa da vjeruje da će svojim zahtjevom za Turudićevom smjenom postići nešto i u Saboru i u predizbornoj kampanji, ali računa na dugoročnije benefite senzibiliziranjem javnosti za otpor svakoj vrsti nepravde, koja je pogonsko gorivo izrazilo koruptivnoj i Bruxellesu pokornoj HDZ-ovoj vlasti. Hrvatska može i mora bolje, ali s autoritarnim HDZ-Plenkovićevim režimom nema šanse. Ćup ide na vodu dok se ne razbije, pa nosi li ga upravo „naš dečko“ Ivan Turudić, zaštićen masivnom premijerovom sjenom kao lički medvjed, razbit će se kad-tad. Nema šanse da neće.
„Nije točno da smo pokrenuli inicijativu za smjenu glavnoga državnog odvjetnika zbog progona SDP-ovih političara uoči izbora u svibnju, jer smo već i prije toga iskazivali neslaganje s Turudićevim imenovanjem“, kazao je u „Otvorenom“ potpredsjednik Kluba SDP-ovih saborskih zastupnika Arsen Bauk. „Razlog zašto smo sada odlučili uputiti zaključak o njegovoj smjeni je suvladajući DP, poznat po tomu da je kritizirao HDZ i Plenkovića žešće od SDP-a, a onda i Turudića žešće od SDP-a. Oni su, među inim, govorili da cirkusanti upravljaju državom, i to o vladi u kojoj je i DP. Osim toga, Ivan Turudić ostavlja dojam političke pristranosti u korist vladajućeg HDZ-a, ali i sudjeluje u polemikama s oporbom i radi ono što bi trebao raditi ministar pravosuđa.“
Glavni se pak državni odvjetnik, ustvrdio je voditelj Mislav Togonal, nije želio odazvati HRT-ovu pozivu u „Otvoreno“, navodno – „iz higijenskih razloga“, pa… Zato se jest odazvao HDZ-ov ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Damir Habijan te optužio SDP za „licemjerje, potpuno promašeno, vrlo opasno neustavno, nezakonito i zabrinjavajuće ponašanje. Ovo nije politička igra. Ovo su vrlo opasne stvari, jer Turudić pokreće postupke i protiv lijevih i protiv desnih, pa je SDP-ov prijedlog vrlo opasan presedan“.
Tajming za smjenu
U DOMiNO-u, koji će u tom slučaju biti na HDZ-ovoj strani, uz bok DP-u (sic transit), te pridonijeti opstanku na vlasti tzv. neprincipijelne koalicije koju inače žestoko kritizira, također pušu u habijanovski rog. Drže kako SDP želi Turudićevu smjenu zato što „podnosi kaznene prijave protiv nekih članova SDP-a te, nakon obavijesnog razgovora, predistražne radnje protiv partizanke Vjere Andrijić (101), koja je nazočila inauguraciji predsjednika RH Zorana Milanovića“. Navodno zbog njezinih spoznaja o tomu kako/zašto je veljače 1945. godine usmrćena skupina franjevaca u samostanu u Širokom Brijegu prigodom partizanskog oslobođenja tog zapadnohercegovačkog mjesta.
U oporbenomu Mostu, koji će glasati za smjenu glavnoga državnog odvjetnika, ne smatraju da DORH pod Ivanom Turudićem nepristrano istražuje i tzv. lijeve i tzv. desne. Dapače, pristran je u korist vladajućih, odužuje dug Andreju Plenkoviću za to što ga je instalirao tu gdje jest.
„Tajming za smjenu možda nije najbolji“, reći će Mostov predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe Nikola Grmoja, inače srednjoškolski nastavnik povijesti i sociologije, „ali nije točno da DORH dobro radi svoj posao. Slučaj ‘Mikroskopi’ Vilija Beroša je otkrio Ured europskog tužitelja (EPPO), a Turudić je tu uklizao i praktično oteo taj slučaj. I SDP i HDZ imaju ogroman krimen u odnosu na DORH. Most nije podržao Turudića i ne može ga podržati ni kada dođe do saborskoga glasanja o njemu. Neovisno o tomu što mislimo o SDP-u, o glavnim državnim odvjetnicima Mladenu Bajiću ili Dinku Cvitanu, imenovanima za SDP-ovih vlada.“
Bez obzira na to što polit-ideološko kameleonstvo u Bijednoj Našoj, ali i goli materijalni interesi u jednoj od triju danas ipak najunosnijih „profesija“ (političari, hrvatski branitelji i tzv. Crkva u Hrvata, sic transit) bacaju gustu sjenu na disfunkcionalan sustav impregniran nepravdom i nejednakošću, ni u bližoj budućnosti nije za očekivati svjetlo na kraju tunela. I nije to tek hrvatska ili samo balkanska endemična pojava da zdrava šuška, politička moć i interesi determiniraju javno ponašanje na pozicijama općenarodne važnosti, ali baš zato, je li, to ne može biti isprika ni izabranom lokalcu na samom dnu upravljačke piramide – mjesnom odboru. Kamoli državnom lideru ili ministru i – još kamolije – čelnom u pravosudnom sustavu, tzv. trećemu, neovisnom stupu vlasti, progonitelju svakovrsnog lopovluka.
Premijer Plenković, koji živi u paralelnom svemiru s podebljanom si plaćom za fantastičnih 2500 eura od lanjskog kolovoza, u zemlji u kojoj svaki peti stanovnik živi na rubu siromaštva, a pola milijuna ih se iselilo trbuhom za kruhom, je li, „ne vidi“ nevjerojatne nepravde i kriminal svuda oko nas i dnevno lakira to st(r)anje kao besprimjeran svoj i uspjeh svoje vlade. Sic transit. „Oporba priređuje cirkus zahtjevom za Turudićevu smjenu. Nećemo živjeti u takvom društvu.“ Istodobno, njegov „naš dečko“ medijski pompozno uhićuje Ivana Lesandrića, supruga kandidatkinje za splitsko-dalmatinsku županicu, te županijskog referenta Dragana Pivčevića „osumnjičene za zloporabu položaja i ovlasti te krivotvorenje dokumenata“, odnosno „poticanje na ta kaznena djela“. Istražni sudac je saslušao Lesandrića i pustio ga braniti se sa slobode, a Pivčevića zadržao iza rešetaka da ne bi, sic transit, „ponovio djelo i utjecao na svjedoke“.
Budući da Lesandrići već pet godina iznajmljuju turistima nelegaliziran omanji objekt u zaleđu Omiša – takvih je desetke tisuća na Jadranu i unutrašnjosti Bijedne Naše – a nitko to nije dovodio u pitanje, očito je više no indikativan tajming Lesandrićeva uhićenja shvaćen kao HDZ-ov pritisak na Ivanu Ninčević-Lesandrić da odustane od kandidature. Drugi dan, na presici, poručila je da joj ne pada na pamet povući se pred HDZ-om, a novinarske su ad hoc ankete među biračima u regiji pokazale kako ju ne smatraju izborno nepodobnom, jer se radi o imovini njezina tasta i radnjama od prije udaje za Ivana Lesandrića, pa…
E sad, je li HDZ-Plenkovićev „naš dečko“ kriminaliziranjem Lesandrićevih zapravo pucao u predizbornu nogu vladajućih? Politička oporba im je brzinom svjetlosti kontrirala neusporedivo neugodnijim slučajem tek imenovanoga v.d. predsjednika Uprave Hrvatskih cesta Ivice Budimira, potpredsjednika splitskog HDZ-a. Budimir je, znajući da će biti imenovan na unosnu dužnost u Hrvatskim cestama, pobrzao olakšati svoju imovinsku karticu, podložnu javnom uvidu. Prepisao je na djecu vrlo skupe i raskošne, a nelegalno izgrađene, dograđivane i prepravljane luksuzne nekretnine na atraktivnim lokacijama u Splitu. Iako su neke pod nalogom za rušenje – dijelom zapasuju čak i park prirode, sic transit – također ih iznajmljuje turistima (navodno cca 600 eura za noć).
Zdrav razum i malicioznost
A nikakvi DORH-ovi, USKOK-i, PNUSKOK-i, pa ni DIRH-ovi (Državna inspekcija RH, pod vodstvom HDZ-ova Andrije Mikulića) i ine „institucije koje rade svoj posao“ ne remete Ivici Budimiru miran san. Što bi kazao mudar pûk: vrana vrani ne kopa oči. Je li, nije isto zvati se Neven Bosilj, Ivana Ninčević-Lesandrić… ili Ivica Budimir!? I nije isto imati u džepu denver plavu ZNA SE člansku iskaznicu, eventualno crnu, ili pak crvenu, žutu, zelenu, neovisne boje…!?
„Slučajeve supruga gospođe Ninčević-Leandrić i gospodina Budimira može uspoređivati samo netko tko je apsolutno politički, pravno i medijski nepismen i zlonamjeran“, kategoričan je Andrej Plenković, i dok je tako i dok je Ivan Turudić na čelu državnoga progoniteljskog sustava, a bit će barem još tri godine i kusur, nikakav SDP s dijelom tzv. lijevo-liberalne političke oporbe, „apsolutno politički, pravno i medijski nepismeni i zlonamjerni“ neće poremetiti hibernaciju institucionalno i politički zaštićenih kao lički medvjed, pa…
„Zaista se nadam da hrvatska javnost razlikuje ne samo kruške i jabuke nego i zdrav razum i malicioznost“, pametuje Plenković novinarima i još se ne izjašnjava o tomu hoće li tek instaliranom Budimiru udijeliti tzv. pakrački dekret budući da i birački narod itekako razlikuje zdrav razum i malicioznost u političkom sustavu, a notorni kriminal s političkim blagoslovom mrzi više no crnog vraga. „Međutim, kad to sagledamo u kontekstu ove besprizorne SDP-ove inicijative o tomu da Sabor zaduži vladu da de facto pokrene postupak razrješenja glavnoga državnog odvjetnika, dolazimo do biti. A bit, kako je vide naši oporbeni političari, jest quod licet Iovi, non licet bovi (lat. Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu). To je bit. Politika dvostrukih standarda.“
E sad, na biračkom je narodu sredinom svibnja 2025. odlučiti o tomu tko je u rvackoj politici, zapravo, Jupiter, a tko vol, pa neodgovorno dopušta sebi to što zabranjuje drugima. A ta se razlika, je li, vidi čak i s egzoplaneta Keplera-452b.
