Živimo usred dvije katastrofalne krize : 1) opasnosti promjene klime i 2) definitivna propast kapitalizma.
Na prvu opasnost mlade generacije već odgovaraju – sve većom adaptacijom, dok starije generacije u tome ne uspijevaju, vrlo često s negativnim epilogom (no, ako se usporedi brojčani odnos mladih i starih, onda navedeni ishod zapravo dobro ilustrira darvinsko načelo selekcije – recimo da tu radi genetika).
Na propadanje kapitalizma čovječanstvo nalazi još teže pravi odgovor, jer on treba sadržavati što je više moguće aktivističkih elemenata – recimo da bi tu trebala djelovati epigenetika, ali još mnogo više politička kultura.
Nakon prve divljačke faze domonopolističkog kapitalizma izmijenjivali su se manje, više tehnološki uspjesi i ekonomske krize. Najzad je kapitalizam, u doba neoliberalizma, otkrivajući još bezočniji divljački lik, došao do svojeg razvojnog kraja, jer nema više ništa ponuditi, ne samo radnicima, nego ni svima, do robovlasničkog odnosa.
S druge strane, marksistička koncepcija ekonomije i društva nije imala nikakvog izgleda da poboljša tako crnu perspektivu, jer su njezin nosilac bile zaostale zemlje, što se uvelike razlikovalo od Marxove pretpostavke da će putem socijalizma najprije poći ekonomski razvijene zemlje. Dakako, da se u navedenoj konstelaciji ideja socijalizma i pravog humanizma nije mogla ostvariti, nego se izopačila do te mjere da je se više danas ne prepoznaje, nego s nepravom odbacuje, osobito ako se ima na umu pokušaje njezinog ostvarenja u obliku samoupravljanja.
Zato se danas pojavljuje vrlo anarhoidna tendencija u obliku zagovora neposredne demokracije. Zapravo je to još veća samoobmana od zabluda da se kapitalizam može popraviti. Naime, neposredna demokracija izbacuje na površi nu bezidejni bunt, koji zbog svoje praznine pogoduje pojavama vođa i njihovoj strahovladi (opasnost od nekog oblika totalitarizma).
Ostaje jedino to, da se uznastoji povijesno i ekonomski dobro analizirati samoupravljanje, što do danas nitko nije ni pokušao, osim ideološki negativističkog odbacivanja bez ikakvog dokazivanja. Rezultati takve analize bi mogli itekako koristiti kao ugradba u danas primjerenu ekonomsko-socijalnu koncepciju socijalnog liberalizma ili novog socijalizma[1].
U međuvremenu se treba okupiti oko ljevice, a ljevica se u svim svojim varijantama treba ujediniti[2], jer će jedino tako parirati desnici koja ne može drugo ponuditi do potrošeni kapitalizam!
[1] H. Festini, „ Contemporary Social Contract – Social Liberalism (New Socialism)“, The Holistic Approach to Environment, 3(2013)2,93-100, također http://h-alter.org/vijesti/politika/suvremeni.društveni-ugovor, 11.2.2013.
[2] O tome je već bilo riječi http://h-alter.org/kako-obuzdati-kapitalizam, 24.2.2014.
h-alter
