Slavonskobrodski mediji po svom ugledu i položaju proisteklom iz dosadašnjeg djelovanja, uglavnom su agenture u službi njezinog veličanstva manipulacije javnim mnijenjem, perfidno zainteresirani za održavanje postojećeg stanja i poretka. Oni su instrumneti za izvođenje mjesnim vlastohlepcima milih pjesma o legitimiranju i propagiranju postojećeg i ušančenog. Jer, zahvaljujući egzistirajućim gradskim i županijskim vlastima, koje vedre i oblače nad teritorijem i ljudima, decenijama oni kruh „njihov“ jedu, a da se nikada nisu, naravno, javno, zapitali, kako je to moguće bez natječaja i pravila. Prononsirani konformisti, neaktivnim, tromim, bezobličnim primateljima serviraju preparirane informacije, tek obličje životnih funkcija u gospodarstvu i kulturi živog organizma društva, koji prirodno hoće stremiti rastu, promjeni, napretku. Brodski lokalni masovni mediji infiltrirani su interesne sfere politike kao služinčad za komadić mesa s proračunske trpeze grada i županije.
O tome se i radi. Preko brda se valja svibanjski izborni okršaj za raspolaganje i distribuciju namirnica na proračunskom stolu. I služavke koje služe gradonačelnikovim i županovim interesima opstanka na funkcijama i podrške redu na način njihov, počinju odrađivati svoje zadaće. Medijske sluškinje, čekajući svoje financijske porcije, čiste, ali još više dižu zamućujuću prašinu svojim nespretnim peruškama od tekstova. Brodski lokalni masovni mediji mogu zavarati površnu publiku, „neznalačku svjetinu“, mase nesklone bespoštednoj kritici kao umijeću razlikovanja, onu javnost uinvaliđenu sjajem proizvoljnosti, slučajnim uspjesima njihovih voždova, gutanjem svega što im se servira za njihovo navodno dobro, umišljanjem da su i sami akteri komunalnog napretka, ali ne mogu preveslati znalce, one koji razumiju supstancijalno i istinito, obrazovane i imune na zov sajamsko-političke ponude i potražnje. Oni njihove članke doživljvaju kao još jedan sloj đubreta u Augijevim štalama. Samo bi domišljatost i snaga nekakvog medijskog Herakla mogla očistiti žitke, smrdljive nanose stare dva i pol destljeća. Nažalost, vrijeme mitova je prošlo.
Tekst Bitka za Vukovarsku! upravo je sjajan primjer nevješto kamuflirane dragovoljne pokornosti, navijačkog sluganstva i prilagodljivosti koja se zasniva na pomanjkanju hrabrosti, ili iz taktike, a bez iskrenog uvjerenja. Uz pomoć ove parodije novinarskog istraživanja portal djeluje poput najamne ispostave aktualnog gradonačelnika dr. Mirka Duspare. U neumjerenoj pohvali njegovom mandatu i osobi, pored banalnih zamjedbi i copy-paste kritika iznešenih po birtijskim kuloarima, nailazimo i na ove razotkivajuće tvrdnje: „Jedan je od rijetkih lokalnih političara koji je shvatio važnost stvarnog PR-a i ne pokušava izmisliti toplu vodu već koristi usluge profesionalaca u tom poslu.“; Nema službenu infrastrukuturu, no ima uzak krug vrlo vjernih suradnika...“.
Što može zaključiti „naš čovjek“? Posavljak, recimo? Kako je Duspara manga, faca, kako je malo njegovih 50 posto koje je dobio od autora teksta, jer se radi o „najjačem političkom igraču na području grada“. A što može zaključiti kliničko oko istraživački zagledano u opsege, domete i dubinu njegovog gradonačelnikovanja, obojanog drečavim bojama arogancije i ignoriranja dijaloga i konzulatacija s onima koji imaju drukčije poglede na budućnost grada od 60 000 stanovnika? Može zaključiti kako (je) njegovo korištenje PR-ovaca profesionalaca u vlastite izborne svrhe plaća(o) Grad! Kako bi si to mogao priuštiti da nije gradonačelnik koji upravlja proračunskom trpezom?! Kako zapravo ima službenu infrastrukturu, oličenu u cijeloj gradskoj upravi.
Nasuprot laudi o gradonačelniku, ugrubo je narisan nepristojan, gotovo pornografski, podcijenjivački portret Slavice Lemaić. Ona je, tvrdi tekstopisac, analitičar fejker, simpatična, ima dobre ideje, ali ne koristi marketing. Sjedi Slavice, tvoj maksimum su odokativna dva posto! Dakle, naklapanjem svesti jednu osobu na stupidne tvrdnje, od kojih jedna glasi: „Jedna od otegobnih okolnosti je i nepostojanje političkog iskustva i pobjede na izborima.“, znači biti u funkciji „izbornog favorita“, Mirka Duspare. Gađajući je iz busije lažne zabrinutosti i optuživanja za političko neiskustvo (Kako se stječe iskustvo?), analitičar joj nanosi štetu, smanjuje njene šanse, jer se radi o političarki s vizijom, o najozbiljnijem, natemeljitijem i najopasnijem kritičaru Dusparinog činjenja onoga što nije trebalo, i nečinjenja, a mogao je i trebao za Grad. Osim toga, kako ona može podići svoj marketing na razinu koja će impresionirati prosječne građane Broda, kako analitičar naziva amorfnu masu glasača, bez sredstava, bez novca, kojeg Duspara ima gdje god da se maši, pa i na balovima, pa i kod onih koje je „zadužio“ kao Brođanin no1?
Na javnosti je da uvaži ili ne uvaži ovakvu ulogu medija, da odbaci namjenjenu joj ulogu estradne publike, da uključi svoj kritički sud spram lažnih dilema, poluistina i trikova, da zatraži javno i slobodno sučeljavanje i borbu ideja kandidata za gradonačelnika, a bez prihvaćanja ovakvog tendencioznog posredovanja služinčadi. Ne znači to da mediji trebaju biti nepristrani, dapače, oni moraju biti itekako pristrani, ali bez klanjanja funkcionalnim autoritetima i zakonima birokracije, podjedanko udaljeni od službene političke moći, navijačkih stranačkih skupina, privatnog kapitala i njegove liberalne logike. Mediji moraju poznavati razliku između svoje istinske kritičke i proračunato manipulativne funkcije. Njihova pristranost se očituje u razboritosti da uvijek odaberu stranu interesa naroda, razotkrivanjem narodnih neprilika i onih koji ih uzrokuju.
Ne vjerujte, dakle, lokalnim masovnim medijima, Brođani! Čuvajte ih se i kad istraživanja nose!1
___________________________________________
1 Vergilijev stih „Equo ne credite, Teucri. quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentis, preveden sa latinskog glasi: Ne verujte konju, Trojanci! Šta god da je, plašim se Danajaca kad darove nose. Na osnovu njega nastala je suvremena poslovica; Čuvaj se Danajaca i kad darove nose.
"Trojanci su unatoč upozorenjima svog svećenika Laokonta i Kasandre, uvukli konja unutar zidina. Te iste noći agamemnonovi ratnici predvođeni Odisejom izašli su iz njega, savladali stražare i otvorili gradska vrata svojim suborcima, koji su se potajice vratili do Troje i razorili je.... Na osnovu tog mitološkog događaja stvoren je izraz Trojanski konj koji označava neku subverzivnu aktivnost potaknutu izvana ili potajnu prevaru i podmukli napad."
O tome se i radi. Preko brda se valja svibanjski izborni okršaj za raspolaganje i distribuciju namirnica na proračunskom stolu. I služavke koje služe gradonačelnikovim i županovim interesima opstanka na funkcijama i podrške redu na način njihov, počinju odrađivati svoje zadaće. Medijske sluškinje, čekajući svoje financijske porcije, čiste, ali još više dižu zamućujuću prašinu svojim nespretnim peruškama od tekstova. Brodski lokalni masovni mediji mogu zavarati površnu publiku, „neznalačku svjetinu“, mase nesklone bespoštednoj kritici kao umijeću razlikovanja, onu javnost uinvaliđenu sjajem proizvoljnosti, slučajnim uspjesima njihovih voždova, gutanjem svega što im se servira za njihovo navodno dobro, umišljanjem da su i sami akteri komunalnog napretka, ali ne mogu preveslati znalce, one koji razumiju supstancijalno i istinito, obrazovane i imune na zov sajamsko-političke ponude i potražnje. Oni njihove članke doživljvaju kao još jedan sloj đubreta u Augijevim štalama. Samo bi domišljatost i snaga nekakvog medijskog Herakla mogla očistiti žitke, smrdljive nanose stare dva i pol destljeća. Nažalost, vrijeme mitova je prošlo.
Tekst Bitka za Vukovarsku! upravo je sjajan primjer nevješto kamuflirane dragovoljne pokornosti, navijačkog sluganstva i prilagodljivosti koja se zasniva na pomanjkanju hrabrosti, ili iz taktike, a bez iskrenog uvjerenja. Uz pomoć ove parodije novinarskog istraživanja portal djeluje poput najamne ispostave aktualnog gradonačelnika dr. Mirka Duspare. U neumjerenoj pohvali njegovom mandatu i osobi, pored banalnih zamjedbi i copy-paste kritika iznešenih po birtijskim kuloarima, nailazimo i na ove razotkivajuće tvrdnje: „Jedan je od rijetkih lokalnih političara koji je shvatio važnost stvarnog PR-a i ne pokušava izmisliti toplu vodu već koristi usluge profesionalaca u tom poslu.“; Nema službenu infrastrukuturu, no ima uzak krug vrlo vjernih suradnika...“.
Što može zaključiti „naš čovjek“? Posavljak, recimo? Kako je Duspara manga, faca, kako je malo njegovih 50 posto koje je dobio od autora teksta, jer se radi o „najjačem političkom igraču na području grada“. A što može zaključiti kliničko oko istraživački zagledano u opsege, domete i dubinu njegovog gradonačelnikovanja, obojanog drečavim bojama arogancije i ignoriranja dijaloga i konzulatacija s onima koji imaju drukčije poglede na budućnost grada od 60 000 stanovnika? Može zaključiti kako (je) njegovo korištenje PR-ovaca profesionalaca u vlastite izborne svrhe plaća(o) Grad! Kako bi si to mogao priuštiti da nije gradonačelnik koji upravlja proračunskom trpezom?! Kako zapravo ima službenu infrastrukturu, oličenu u cijeloj gradskoj upravi.
Nasuprot laudi o gradonačelniku, ugrubo je narisan nepristojan, gotovo pornografski, podcijenjivački portret Slavice Lemaić. Ona je, tvrdi tekstopisac, analitičar fejker, simpatična, ima dobre ideje, ali ne koristi marketing. Sjedi Slavice, tvoj maksimum su odokativna dva posto! Dakle, naklapanjem svesti jednu osobu na stupidne tvrdnje, od kojih jedna glasi: „Jedna od otegobnih okolnosti je i nepostojanje političkog iskustva i pobjede na izborima.“, znači biti u funkciji „izbornog favorita“, Mirka Duspare. Gađajući je iz busije lažne zabrinutosti i optuživanja za političko neiskustvo (Kako se stječe iskustvo?), analitičar joj nanosi štetu, smanjuje njene šanse, jer se radi o političarki s vizijom, o najozbiljnijem, natemeljitijem i najopasnijem kritičaru Dusparinog činjenja onoga što nije trebalo, i nečinjenja, a mogao je i trebao za Grad. Osim toga, kako ona može podići svoj marketing na razinu koja će impresionirati prosječne građane Broda, kako analitičar naziva amorfnu masu glasača, bez sredstava, bez novca, kojeg Duspara ima gdje god da se maši, pa i na balovima, pa i kod onih koje je „zadužio“ kao Brođanin no1?
Na javnosti je da uvaži ili ne uvaži ovakvu ulogu medija, da odbaci namjenjenu joj ulogu estradne publike, da uključi svoj kritički sud spram lažnih dilema, poluistina i trikova, da zatraži javno i slobodno sučeljavanje i borbu ideja kandidata za gradonačelnika, a bez prihvaćanja ovakvog tendencioznog posredovanja služinčadi. Ne znači to da mediji trebaju biti nepristrani, dapače, oni moraju biti itekako pristrani, ali bez klanjanja funkcionalnim autoritetima i zakonima birokracije, podjedanko udaljeni od službene političke moći, navijačkih stranačkih skupina, privatnog kapitala i njegove liberalne logike. Mediji moraju poznavati razliku između svoje istinske kritičke i proračunato manipulativne funkcije. Njihova pristranost se očituje u razboritosti da uvijek odaberu stranu interesa naroda, razotkrivanjem narodnih neprilika i onih koji ih uzrokuju.
Ne vjerujte, dakle, lokalnim masovnim medijima, Brođani! Čuvajte ih se i kad istraživanja nose!1
___________________________________________
1 Vergilijev stih „Equo ne credite, Teucri. quidquid id est, timeo Danaos et dona ferentis, preveden sa latinskog glasi: Ne verujte konju, Trojanci! Šta god da je, plašim se Danajaca kad darove nose. Na osnovu njega nastala je suvremena poslovica; Čuvaj se Danajaca i kad darove nose.
"Trojanci su unatoč upozorenjima svog svećenika Laokonta i Kasandre, uvukli konja unutar zidina. Te iste noći agamemnonovi ratnici predvođeni Odisejom izašli su iz njega, savladali stražare i otvorili gradska vrata svojim suborcima, koji su se potajice vratili do Troje i razorili je.... Na osnovu tog mitološkog događaja stvoren je izraz Trojanski konj koji označava neku subverzivnu aktivnost potaknutu izvana ili potajnu prevaru i podmukli napad."
