Ne zna gdje živi: Marko Pavić probudio se iz dugotrajne kome

Naime, izvaliti glupost da je u Hrvatskoj bolje živio s 4.200 kuna nego s 12.000 u Londonu, jest ravno kao da pregaziš samog sebe kamionom nasred pješačke zone. Pavić kao da se probudio iz neke dugotrajne kome zbog koje ne zna u kojem vremenu živi i da kune nisu euri. Ne znam zašto je usporedio London i Hrvatsku, no 4.200 kuna zasigurno nisu usporedive s mirnim i blagoslovljenim životom u Hrvatskoj. Možda, ukoliko je mislio na život u nekoj ličkoj zabiti u kojoj se bavi uspješnim poljoprivrednim radovima.

Tko zna, vjerojatno je ministar povučen ličkim HDZ-ovim hodočasnicima, probudio empatiju u sebi za siromašnim hrvatskim građanima koji ne žive od 4.200 kuna već životare. Uistinu, jel' ministar ikada imao mjesečni proračun od toliko kuna? Jel' živio sam? S cimerima? Možda je imao čarobni ''stoliću, prostri se'' pa je nekako izdržavao tešku hrvatsku sudbinu?

Pavićeva izjava potvrđuje da političari žive u svijetu koji je iznad naših sivih oblaka. Njima uvijek sija sunce i ne razumiju nezadovoljstvo puka. Tihi idiotizam od 4.200 kuna ne može percipirati nečiju neimaštinu. Zašto i bi kad ima pet puta veću plaću, a 4.200 kuna potroši za kino, tenis i glancanje limuzine. Sit gladnom ne vjeruje, a Pavić očito odavno nije bio gladan. Bolesno političko razmetanje socijalnom situacijom ministra rada i mirovinskog sustava zabrinulo bi svakog normalnog čovjeka. Ako ministar misli da crkavica osigurava pristojan život prosječnoj hrvatskoj obitelji, onda se svatko mora zamisliti što taj bitni društveni resor priprema u svom čarobnom šeširu.

Budući da je Paviću dovoljno 4.200 kuna onda radnici i umirovljenici vode unaprijed izgubljenu bitku. Nego, ako se dobro živi s 4.200 kuna možda bi onda mogli smanjiti ministarske plaće? Što će njima 20.000? Bez veze, ne? Ovakav platni nerazmjer koji si određuju političari, a ne građani, još više nas međusobno udaljava i diže političare na lažni pijedestal.

I što da smijene Pavića zbog ovakvih izjava? Ništa se ne bi dogodilo jer su svi oni isti i Pavić je samo izvalio ono što u Plenkovićevj ekipi vrijedi kao prevladavajuće mišljenje. Građani su za njih nužno zlo koje im donosi vlast, naivno vjeruje i puši lažnjake. Godinama smo driblani istim trikovima, a i izjave birača u Lici da je sve to jedna velika igra, ukazuju na to da smo nijema publika u najdugotrajnijoj predstavi koja igra na hrvatskoj političkoj sceni. Neupućenost i neosjetljivost Vlade spram problema i potreba svog naroda nije ništa novo. To su debelokošci bez odgovornosti i morala.

Emocionalno zakinuti od zdravstva do socijalnih i mirovinskih pitanja. Nisu u potrebi, ne moraju tražiti vezu za najobičniju uslugu državnog servisa, ne podmićuju nikoga da bi im dijete oboljelo od karcinoma dobilo odgovarajuću skrb. Ne čitaju svoje ime na listama burze za zapošljavanje. Ne traže veze za posao u Irskoj, Njemačkoj, Danskoj.

Nisu u pogibelji za 3.500 kuna koju zarađuju noseći glavu u torbi. Kad im zatreba oni dignu poreze i ponašaju se kao da živimo u Engleskoj. Kad nam određuju plaće onda postajemo Sjeverna Koreja, Kuba, Zimbabve, Jemen. Ne znam je li Pavić uopće razmislio dan poslije o svojoj izjavi.

Možda ga je nazvao netko od rodbine koji kusa tvrđi kruh od njega. To bi bilo dobro, jer shvatio bi da po ovom hrvatskom kršu on hoda u čizmama s debelim potplatom, a mi bosonogi snalazeći se kako znamo i umijemo s tih 4.200 kuna. Dotad, dok Vlada uživa u jastozima i šampanjcu, i nadalje su otvorena mnoga socijalna pitanja, jad i bijeda umirovljenika, skrb koje nema za osobe s invaliditetom, radnici koje se šikanira i marginalizira.

Lika je preslika Hrvatske, a Hrvatsku sve više hvata sindrom Like: opustošene i opustjele zemlje kojom lutaju političari boreći se za preostali glas koji im nije uspio uteći u inozemstvo.