Ne volim ići u kupovine. Odabirem bez razmišljanja prvo što mi se svidi. Kasnije ne žalim i ne gledam jeftinije i bolje. Srećom, tu je kontrola. Moja draga mjeri, gleda slike i čita upute, rok trajanja, konzultira prijateljice.
Ja se oslanjam na njen ukus kod kupnje namještaja, premda se čudim tome kako se kaje i mijenja robu. Ona je s Venere, ja sam s Marsa. Uglavnom, kad kupujemo u IKEA-i, ja imam vremena gledati oko sebe, a dobijem i ručak. IKEA je hram za mlade parove koji kupuju prvi namještaj, tave i sitnice. Sve lijepo i praktično. Gladan sam, mada me prođe glad kad vidim mlade ljude obdarene salom.
Želim da kao i ja primijetite jedan detalj.
Svi gosti pažljivo odlažu svoje pladnjeve kad odlaze, sve drže čisto i uredno. Ovdje su i Hrvati i Slovenci, čuo sam srpski i njemački. Svi mirno odlažu svoje tanjure i čaše. Vlada red. A zašto nam je država u neredu? Pa to je onaj isti narod koji stvara zbrke, uskače preko reda kod liječnika, parkira na travnjaku.
Jednostavno i kratko: ljudi poštuju pravila kad znaju njihovu svrhu, kad ih se drže svi bez izuzetka, kad se red pažljivo štiti i održava i kad se primjerom pokazuje što treba. Da bi se poštovala pravila, ona trebaju biti jasna, ne smije biti izuzetaka, ljudi ih trebaju razumjeti i, dodajem najvažnije, uče se prema primjerima i uzorima.
Ljudi kažu da je to pitanje mentaliteta. No što je mentalitet?
To su navike ii isprobana ponašanja, stavovi kristalizirani u osjećaju pristojnosti i brizi za ugled, poštovanje. Reputacija košta. Nobless oblige. Najviše moćne. Najviše one koji obnašaju vlast.
Ne mogu se konstituirati skupštine u Zagrebu i Splitu. Svi se međusobno ucjenjuju, trguju, pozivaju na broj glasača. A da li drže do svoje riječi, ugleda i obećanja?
Obećavali su da neće paktirati, da neće prodavati položaje i izbornom pobjedom raspolagati kao da je njihov plijen. Zar se Bandić boji da će ostati u manjini ako ne prihvati savez sa Esih?
Zar se najednom HDZ sjetio da je bio protiv Trga maršala Tita? Zašto to nisu ponavljali u kampanji? Sada su se sjetili da su protiv imena komunističkih čelnika. Zato ne mijenjaju naziv Hebrangove ulice? I Andrija Hebrang je 1945. bio vodeći komunistički vođa, dakle odgovoran kao i Tito.
A to da imamo trgove s imenima američkih predsjednika (imena su iz komunizma, a Kennedy i Roosevelt nisu partizanski heroji, ali bome ni hrvatski velikani)? Pa igra mijenjanja imena već je provedena i nije dala neki rezultat.
Iza tih prividnih bitaka o simbolima kriju se raspodjele interesa i položaja. Bitka je za vlast i srca glasača, a ne za simbole. Zato je tržiti dosljednost za položaj sramotno, nepristojno i opasno. Sad kupuju vrijeme i prodaju maglu.
U Splitu Kerum govori da je istina da je vrijeđao svog partnera, ali to je bilo zbog izbora. Pa baš o tome se i radi. A novi saveznik mirno prelazi preko sramote. O tome će odlučiti sud jer je to kleveta. A inače ćemo dobro surađivati u interesu boljitka. Pa sve je to, uvrede i klevete, bilo rečeno prije nepunih sto dana. Ne prije pedeset godina kada su se mulci svađali na ulici. Ako nemate ponosa, mogli bi ste bar zadržati dostojanstvo.
Dobar dio HNS-a sad podržava Vladu, a do nedavno su tvrdili da to neće nikada. Kažu: to je zbog stabilnosti i kurikularne reforme. A sada se svaki dan reforme odgađaju. Ciljevi i namjere mijenjaju. Akcijski plan treba primjenjivati ciljeve utvrđene strategijom, a ne listati mjere koje su suprotne ciljevima koji su prihvaćeni.
To je evidentna opstrukcija reforme.
Zar će i nova ministrica, koja je već najavila da počinje ispočetka – jer za primjenu ne trebaju godine, već volja i odlučnost – postati jedna od onih zvijezda koje kratko traju i gase se?
Premijer mirno obećava županima novac i stalni posao bez odgovornosti. Što to nije rekao ranije kad mu nije trebala podrška klijenata u stranačkim borbama? Je li Vlada spremna na tiho lobiranje, otvoreni sukob sa Slovenijom ili jednostavno čeka da sunce i more učine svoje? Pa i Englezi su izgubili kolonije, a ne valu, Francuzi su protjerani iz Alžira, Njemačka i Poljska su odgurane sa svojih granica.
Zadatak Vlade je da vodi i daje ton. Zar se treba čuditi da u tome odjednom postanu najglasniji oni koji ne razumiju pravila igre, ne poznaju odnose i ne razumiju pravo ni politiku? Prkosna šutnja i razmjena nota nisu ni uzor, ni orijentacija ni rješenje.
Što je učinjeno s dodjelom koncesija na Zrću? Stvara se i legalizira zabava dostojna Saturnalija i Anaisinih hramova. Gore od toga. Da li je istina da se tamo otvoreno prodaje droga? Koliko je bilo prijava za remećenje javnog reda i mira?
O tome ne čitam ništa, a čitam o protestima načelnika. Neću da moja policija besplatno čuva dilere. Ja sam porezni obveznik i imam pravo znati, ne samo sumnjati i nagađati. O tome ovisi povjerenje i vjerodostojnost vlasti.
Sve to ruši dostojanstvo i ugled vlasti. Nema to veze s mentalitetom niti se na sve to pošten čovjek može nasmijati i slegnuti ramenima.
Radi se o tome da naše elite nisu nikakve probrane elite prema sposobnostima, osjećaju osobne odgovornosti i stava. Nemaju stav. Do statusa su došle savitljivim podilaženjem, samo glume da imaju osobnost i integritet.
Nisu format elite, već obilježje prosjeka. Pa svatko za sebe misli da može biti gradonačelnik, župan ili ministar. Doista, zašto ne?
Pa po čemu su sadašnji bolji – po obrazovanju, znanju jezika, iskustvu, kulturi? Mora biti nešto što nije puko brojanje glasova u jednom trenutku, već svakodnevno pitanje što se radi i što se postiže.
U vlast se treba pouzdati, a kako kad se vlast dogovara, trži, razbacuje praznim govorima i blijedim uspjesima, prividnim statistikama i stvarnim aferama.
Trebaju pristojni uzori. Ljudi koji spremaju svoj stol. Ne lijepe žvakaće gume ispod saborskih klupa, ne tipkaju po mobitelu kad trebaju slušati. Postalo je važnije ispijati kave s predsjednikom nego poštivati njegov politički autoritet. Ljude ne smetaju toliko ni očite laži koliko potpuno neinteligentna opravdanja, sitne laži i vrdanja.
Od neiskrenog je gori glup govor i šeprtljav nastup. Počnite držati do ugleda, ne tražite rupe u zakonu, već mislite na narod i svoju odgovornost.
Imam malu unuku koja tek počinje govoriti hrvatski. Kako me je pogodilo kad mi je na jedan povik rekla: ”Nije lijepo”. Samo to: nije lijepo. Nije lijepo.
Baš me briga što mislite da je zakonito. Nije lijepo. Kažem to njima, a oni se čude i pitaju koliko glasova imam. Nemam ja glasove. Vi nemate srama.
Ja vas samo podsjećam na istinu.
Obećavali ste. Pravili ste se drukčijima.
Zapamtite riječi: sram, dosljednost, vjerodostojnost, načela, stabilnost, narod, javni interes. One su vam stalno na usnama. Jezik civilizirane vlasti nisu riječi, već ono što one znače.
autograf
Ja se oslanjam na njen ukus kod kupnje namještaja, premda se čudim tome kako se kaje i mijenja robu. Ona je s Venere, ja sam s Marsa. Uglavnom, kad kupujemo u IKEA-i, ja imam vremena gledati oko sebe, a dobijem i ručak. IKEA je hram za mlade parove koji kupuju prvi namještaj, tave i sitnice. Sve lijepo i praktično. Gladan sam, mada me prođe glad kad vidim mlade ljude obdarene salom.
Želim da kao i ja primijetite jedan detalj.
Jednostavno i kratko: ljudi poštuju pravila kad znaju njihovu svrhu, kad ih se drže svi bez izuzetka, kad se red pažljivo štiti i održava i kad se primjerom pokazuje što treba. Da bi se poštovala pravila, ona trebaju biti jasna, ne smije biti izuzetaka, ljudi ih trebaju razumjeti i, dodajem najvažnije, uče se prema primjerima i uzorima
Svi gosti pažljivo odlažu svoje pladnjeve kad odlaze, sve drže čisto i uredno. Ovdje su i Hrvati i Slovenci, čuo sam srpski i njemački. Svi mirno odlažu svoje tanjure i čaše. Vlada red. A zašto nam je država u neredu? Pa to je onaj isti narod koji stvara zbrke, uskače preko reda kod liječnika, parkira na travnjaku.
Jednostavno i kratko: ljudi poštuju pravila kad znaju njihovu svrhu, kad ih se drže svi bez izuzetka, kad se red pažljivo štiti i održava i kad se primjerom pokazuje što treba. Da bi se poštovala pravila, ona trebaju biti jasna, ne smije biti izuzetaka, ljudi ih trebaju razumjeti i, dodajem najvažnije, uče se prema primjerima i uzorima.
Ljudi kažu da je to pitanje mentaliteta. No što je mentalitet?
To su navike ii isprobana ponašanja, stavovi kristalizirani u osjećaju pristojnosti i brizi za ugled, poštovanje. Reputacija košta. Nobless oblige. Najviše moćne. Najviše one koji obnašaju vlast.
Ne mogu se konstituirati skupštine u Zagrebu i Splitu. Svi se međusobno ucjenjuju, trguju, pozivaju na broj glasača. A da li drže do svoje riječi, ugleda i obećanja?
Obećavali su da neće paktirati, da neće prodavati položaje i izbornom pobjedom raspolagati kao da je njihov plijen. Zar se Bandić boji da će ostati u manjini ako ne prihvati savez sa Esih?
Zar se najednom HDZ sjetio da je bio protiv Trga maršala Tita? Zašto to nisu ponavljali u kampanji? Sada su se sjetili da su protiv imena komunističkih čelnika. Zato ne mijenjaju naziv Hebrangove ulice? I Andrija Hebrang je 1945. bio vodeći komunistički vođa, dakle odgovoran kao i Tito.
Dobar dio HNS-a sad podržava Vladu, a do nedavno su tvrdili da to neće nikada. Kažu: to je zbog stabilnosti i kurikularne reforme. A sada se svaki dan reforme odgađaju. Ciljevi i namjere mijenjaju. Akcijski plan treba primjenjivati ciljeve utvrđene strategijom, a ne listati mjere koje su suprotne ciljevima koji su prihvaćeni. To je evidentna opstrukcija reforme
A to da imamo trgove s imenima američkih predsjednika (imena su iz komunizma, a Kennedy i Roosevelt nisu partizanski heroji, ali bome ni hrvatski velikani)? Pa igra mijenjanja imena već je provedena i nije dala neki rezultat.
Iza tih prividnih bitaka o simbolima kriju se raspodjele interesa i položaja. Bitka je za vlast i srca glasača, a ne za simbole. Zato je tržiti dosljednost za položaj sramotno, nepristojno i opasno. Sad kupuju vrijeme i prodaju maglu.
U Splitu Kerum govori da je istina da je vrijeđao svog partnera, ali to je bilo zbog izbora. Pa baš o tome se i radi. A novi saveznik mirno prelazi preko sramote. O tome će odlučiti sud jer je to kleveta. A inače ćemo dobro surađivati u interesu boljitka. Pa sve je to, uvrede i klevete, bilo rečeno prije nepunih sto dana. Ne prije pedeset godina kada su se mulci svađali na ulici. Ako nemate ponosa, mogli bi ste bar zadržati dostojanstvo.
Dobar dio HNS-a sad podržava Vladu, a do nedavno su tvrdili da to neće nikada. Kažu: to je zbog stabilnosti i kurikularne reforme. A sada se svaki dan reforme odgađaju. Ciljevi i namjere mijenjaju. Akcijski plan treba primjenjivati ciljeve utvrđene strategijom, a ne listati mjere koje su suprotne ciljevima koji su prihvaćeni.
To je evidentna opstrukcija reforme.
Zar će i nova ministrica, koja je već najavila da počinje ispočetka – jer za primjenu ne trebaju godine, već volja i odlučnost – postati jedna od onih zvijezda koje kratko traju i gase se?
Premijer mirno obećava županima novac i stalni posao bez odgovornosti. Što to nije rekao ranije kad mu nije trebala podrška klijenata u stranačkim borbama? Je li Vlada spremna na tiho lobiranje, otvoreni sukob sa Slovenijom ili jednostavno čeka da sunce i more učine svoje? Pa i Englezi su izgubili kolonije, a ne valu, Francuzi su protjerani iz Alžira, Njemačka i Poljska su odgurane sa svojih granica.
Premijer mirno obećava županima novac i stalni posao bez odgovornosti. Što to nije rekao ranije kad mu nije trebala podrška klijenata u stranačkim borbama? Je li Vlada spremna na tiho lobiranje, otvoreni sukob sa Slovenijom ili jednostavno čeka da sunce i more učine svoje? Pa i Englezi su izgubili kolonije, a ne valu, Francuzi su protjerani iz Alžira, Njemačka i Poljska su odgurane sa svojih granica
Zadatak Vlade je da vodi i daje ton. Zar se treba čuditi da u tome odjednom postanu najglasniji oni koji ne razumiju pravila igre, ne poznaju odnose i ne razumiju pravo ni politiku? Prkosna šutnja i razmjena nota nisu ni uzor, ni orijentacija ni rješenje.
Što je učinjeno s dodjelom koncesija na Zrću? Stvara se i legalizira zabava dostojna Saturnalija i Anaisinih hramova. Gore od toga. Da li je istina da se tamo otvoreno prodaje droga? Koliko je bilo prijava za remećenje javnog reda i mira?
O tome ne čitam ništa, a čitam o protestima načelnika. Neću da moja policija besplatno čuva dilere. Ja sam porezni obveznik i imam pravo znati, ne samo sumnjati i nagađati. O tome ovisi povjerenje i vjerodostojnost vlasti.
Sve to ruši dostojanstvo i ugled vlasti. Nema to veze s mentalitetom niti se na sve to pošten čovjek može nasmijati i slegnuti ramenima.
Radi se o tome da naše elite nisu nikakve probrane elite prema sposobnostima, osjećaju osobne odgovornosti i stava. Nemaju stav. Do statusa su došle savitljivim podilaženjem, samo glume da imaju osobnost i integritet.
Nisu format elite, već obilježje prosjeka. Pa svatko za sebe misli da može biti gradonačelnik, župan ili ministar. Doista, zašto ne?
Pa po čemu su sadašnji bolji – po obrazovanju, znanju jezika, iskustvu, kulturi? Mora biti nešto što nije puko brojanje glasova u jednom trenutku, već svakodnevno pitanje što se radi i što se postiže.
U vlast se treba pouzdati, a kako kad se vlast dogovara, trži, razbacuje praznim govorima i blijedim uspjesima, prividnim statistikama i stvarnim aferama.
Trebaju pristojni uzori. Ljudi koji spremaju svoj stol. Ne lijepe žvakaće gume ispod saborskih klupa, ne tipkaju po mobitelu kad trebaju slušati. Postalo je važnije ispijati kave s predsjednikom nego poštivati njegov politički autoritet. Ljude ne smetaju toliko ni očite laži koliko potpuno neinteligentna opravdanja, sitne laži i vrdanja.
Imam malu unuku koja tek počinje govoriti hrvatski. Kako me je pogodilo kad mi je na jedan povik rekla: ”Nije lijepo”. Samo to: nije lijepo. Nije lijepo
Od neiskrenog je gori glup govor i šeprtljav nastup. Počnite držati do ugleda, ne tražite rupe u zakonu, već mislite na narod i svoju odgovornost.
Imam malu unuku koja tek počinje govoriti hrvatski. Kako me je pogodilo kad mi je na jedan povik rekla: ”Nije lijepo”. Samo to: nije lijepo. Nije lijepo.
Baš me briga što mislite da je zakonito. Nije lijepo. Kažem to njima, a oni se čude i pitaju koliko glasova imam. Nemam ja glasove. Vi nemate srama.
Ja vas samo podsjećam na istinu.
Obećavali ste. Pravili ste se drukčijima.
Zapamtite riječi: sram, dosljednost, vjerodostojnost, načela, stabilnost, narod, javni interes. One su vam stalno na usnama. Jezik civilizirane vlasti nisu riječi, već ono što one znače.
autograf
