[caption id="attachment_102133" align="alignleft" width="460"] Slijeva: Ivan Lutz, Leon Maglić i Gordan Sundać[/caption]
U okviru manifestacije Noć knjige, održane u petak navečer, 21. travnja 2017. godine, u prostorijama organizatora - Gradske knjižnice Slavonski Brod, priređen je program s nizom događanja od kojih je jedno bilo predavanje na temu "Razgovor povodom prvih 10 brojeva Marsonica", a u kojem su sudjelovali urednik zbirke Leon Maglić, te pisci Ivan Lutz i Gordan Sundać.
Predavanje je, pred primjetno malobrojnom publikom, započeo Leon Maglić osvrnuvši se na povijest nastanka zbirke koja je u nepunih šest godina napredovala od skromog početka i pet autora u prvom broju, pa sve do danas, kada je Marsonic jedina međunarodna zbirka na području naše države. Prilikom izlaganja iznio je interesantne podatke o zbirci koji govore da su do sada objavljena 53 autora, 137 priča koje sačinjinjavaju oko 2 milijuna znakove, i da se u zbirci, od šestog broja, objavljuje i novela. Također je publici objašnjavao kako izgleda postupak izbora priča za svaki broj, te kako je ugodno vidjeti zadovoljstvo uvrštenih, bez obzira što zbirka ne nudi novčanu nagradu onima čiji radovi budu objavljeni. Svoje izlaganje zavšio je optimističnim stavom rekavši da vjeruje kako će u budućnosti zbirka privući još veći broj autora.
Nakon Leona Maglića u razgovor/izlaganje su se uključili Ivan Lutz i Gordan Sundać, nadovezujući se međusobno na razne teme vezane za spisateljstvo, zbirku, autore, ali i probleme izdavaštva u Republici Hrvatskoj.
Ivan Lutz je počeo izlaganje izražavanjem nezadovoljstva zbog male posjećenosti događaja, a nastavio govoreći o tome da su ciljevi zbirke između ostalog i sudjelovanje u kulturnoj baštini grada Slav.Broda. Također se osvrnuo i na svoje viđenje budućnosti Marsonica rekavši kako vjeruje da će jednoga dana ljudi govoriti da je početkom 21. stoljeća u Slavonskom Brodu postojala ekipa ljudi koja je radila na razvoju kulture ovoga grada.
Gordan Sundać osvrnuo se na svoje početke. Naglasio je kako zbirka okuplja uglavnom neafirmirane autore, istaknuvši da je tako i on svoju prvu priču objavio u Marsonicu. U nastavku je govorio o podžanrovima sf-a, napomenuvši da su u zbirci zastupljeni i horor, alternativna povijest, ali i niz drugih, zbog čega vjeruje da svaki čitatelj može pronaći nešto za sebe.
Poseban osvrt zaslužuje istup Ivana Lutza. Neugodno suočen s očiglednim neodazivom publike, našavši se zapanjen pred polupraznom dvoranom, ne primjetivši čak ni lokalne fanove SF-a, što je očekivao kao gotovu činjenicu, jer, zaboga, nastupaju živi, dokazani promotori žanra, doživio je razočarenje, glasno ga izrazivši. I to je greška, ta njegova demonstracija nezadovoljstva koja se temeljila na krivim procjenama. Pisac, prononsirani čitatelj-svežder, kolekcionar knjiga, živa reklama SF-a, Lutz nije uočio esencijalni problem – prijetnju da Hrvatskom i Brodom gospoduju tihe ubojice kulture, knjige, čitanja, ubojice u službi nekulture, korupcije, laži, gluposti i nasilja. Lutz i njemu slični vide ono što žele vidjeti, sve ostale ljude nalik njemu samome, zaljubljene u ljepotu i moć pisane riječi. I umjesto da se te večeri malobrojnim preživjelima i uporno budnima pred nadolaskom ubijača knjiga, zahvali, da ih pohvali, da ih nazove svojom braćom i sestrama, on je zazvao odbjegle, gotovo iz istih motiva kao čovjek u Bibliji, koji bi radije pošao tražiti zalutalu ovcu, nego zadržati ostale. Zato prisutni te večeri očekuju njegovo obrazloženje i ispriku.
Brođani ne čitaju, Brođani ne čitaju SF, Brođane ne zanimaju popratne manifestacije u slavu knjige. Uostalom, Brođani nisu ni bili ni izloženi jakim silama privlačenja od strane organizatora manifestacije. I inače organizator, Gradska knjižnica, slično Lutzu, vjeruje, po defaultu, da su knjige u središtu svijeta, kao nekakvo Sunce, a Brođani su kao planete koje nemaju nikavih drugih zadaća, nego kružiti oko njega. Fahidiotska greška samozaljublejnog stavljanja sebe u središte sveprostirućeg svemira dok ne čine puno da prosječni Brođanin pročita barem dvije knjige godišnje.
Hladan pekmez na kruh se ne može namazati. Mora se zagrijati, jer će, kao tvrdi grumen, propasti kroz sredinu šnite. Tko zagrijava strast za čitanjem? Tko pozornost potencijalnog čitatelja dovodi do mazivosti? U školama rijetki nastavnici. U knjižnici nema strategije privlačenja novih članova. U Hrvatskoj nema posla, nema novca, nema knjiga.
Kao sve nejasne metafore i ove koje smo spontano izložili čitateljima portala, možda ipak pomognu da se akteri poraza, nadamo se, privremenog, saberu i krenu u potragu za odgovorima, rješenjima i lijekovima bolesti. Vjerujemo da je u pitanju tek indolentska infekcija, a ne kronična bolest koja završava smrću knjige i njenog čitatelja. Možda nam na našu provokaciju odgovori Lutz i djelatnici knjižnice. Čekamo u ime javnosti.
Gordan Sundać
Veljko Lukić
U okviru manifestacije Noć knjige, održane u petak navečer, 21. travnja 2017. godine, u prostorijama organizatora - Gradske knjižnice Slavonski Brod, priređen je program s nizom događanja od kojih je jedno bilo predavanje na temu "Razgovor povodom prvih 10 brojeva Marsonica", a u kojem su sudjelovali urednik zbirke Leon Maglić, te pisci Ivan Lutz i Gordan Sundać.
Predavanje je, pred primjetno malobrojnom publikom, započeo Leon Maglić osvrnuvši se na povijest nastanka zbirke koja je u nepunih šest godina napredovala od skromog početka i pet autora u prvom broju, pa sve do danas, kada je Marsonic jedina međunarodna zbirka na području naše države. Prilikom izlaganja iznio je interesantne podatke o zbirci koji govore da su do sada objavljena 53 autora, 137 priča koje sačinjinjavaju oko 2 milijuna znakove, i da se u zbirci, od šestog broja, objavljuje i novela. Također je publici objašnjavao kako izgleda postupak izbora priča za svaki broj, te kako je ugodno vidjeti zadovoljstvo uvrštenih, bez obzira što zbirka ne nudi novčanu nagradu onima čiji radovi budu objavljeni. Svoje izlaganje zavšio je optimističnim stavom rekavši da vjeruje kako će u budućnosti zbirka privući još veći broj autora.
Nakon Leona Maglića u razgovor/izlaganje su se uključili Ivan Lutz i Gordan Sundać, nadovezujući se međusobno na razne teme vezane za spisateljstvo, zbirku, autore, ali i probleme izdavaštva u Republici Hrvatskoj.
Ivan Lutz je počeo izlaganje izražavanjem nezadovoljstva zbog male posjećenosti događaja, a nastavio govoreći o tome da su ciljevi zbirke između ostalog i sudjelovanje u kulturnoj baštini grada Slav.Broda. Također se osvrnuo i na svoje viđenje budućnosti Marsonica rekavši kako vjeruje da će jednoga dana ljudi govoriti da je početkom 21. stoljeća u Slavonskom Brodu postojala ekipa ljudi koja je radila na razvoju kulture ovoga grada.
Gordan Sundać osvrnuo se na svoje početke. Naglasio je kako zbirka okuplja uglavnom neafirmirane autore, istaknuvši da je tako i on svoju prvu priču objavio u Marsonicu. U nastavku je govorio o podžanrovima sf-a, napomenuvši da su u zbirci zastupljeni i horor, alternativna povijest, ali i niz drugih, zbog čega vjeruje da svaki čitatelj može pronaći nešto za sebe.
Poseban osvrt zaslužuje istup Ivana Lutza. Neugodno suočen s očiglednim neodazivom publike, našavši se zapanjen pred polupraznom dvoranom, ne primjetivši čak ni lokalne fanove SF-a, što je očekivao kao gotovu činjenicu, jer, zaboga, nastupaju živi, dokazani promotori žanra, doživio je razočarenje, glasno ga izrazivši. I to je greška, ta njegova demonstracija nezadovoljstva koja se temeljila na krivim procjenama. Pisac, prononsirani čitatelj-svežder, kolekcionar knjiga, živa reklama SF-a, Lutz nije uočio esencijalni problem – prijetnju da Hrvatskom i Brodom gospoduju tihe ubojice kulture, knjige, čitanja, ubojice u službi nekulture, korupcije, laži, gluposti i nasilja. Lutz i njemu slični vide ono što žele vidjeti, sve ostale ljude nalik njemu samome, zaljubljene u ljepotu i moć pisane riječi. I umjesto da se te večeri malobrojnim preživjelima i uporno budnima pred nadolaskom ubijača knjiga, zahvali, da ih pohvali, da ih nazove svojom braćom i sestrama, on je zazvao odbjegle, gotovo iz istih motiva kao čovjek u Bibliji, koji bi radije pošao tražiti zalutalu ovcu, nego zadržati ostale. Zato prisutni te večeri očekuju njegovo obrazloženje i ispriku.
Brođani ne čitaju, Brođani ne čitaju SF, Brođane ne zanimaju popratne manifestacije u slavu knjige. Uostalom, Brođani nisu ni bili ni izloženi jakim silama privlačenja od strane organizatora manifestacije. I inače organizator, Gradska knjižnica, slično Lutzu, vjeruje, po defaultu, da su knjige u središtu svijeta, kao nekakvo Sunce, a Brođani su kao planete koje nemaju nikavih drugih zadaća, nego kružiti oko njega. Fahidiotska greška samozaljublejnog stavljanja sebe u središte sveprostirućeg svemira dok ne čine puno da prosječni Brođanin pročita barem dvije knjige godišnje.
Hladan pekmez na kruh se ne može namazati. Mora se zagrijati, jer će, kao tvrdi grumen, propasti kroz sredinu šnite. Tko zagrijava strast za čitanjem? Tko pozornost potencijalnog čitatelja dovodi do mazivosti? U školama rijetki nastavnici. U knjižnici nema strategije privlačenja novih članova. U Hrvatskoj nema posla, nema novca, nema knjiga.
Kao sve nejasne metafore i ove koje smo spontano izložili čitateljima portala, možda ipak pomognu da se akteri poraza, nadamo se, privremenog, saberu i krenu u potragu za odgovorima, rješenjima i lijekovima bolesti. Vjerujemo da je u pitanju tek indolentska infekcija, a ne kronična bolest koja završava smrću knjige i njenog čitatelja. Možda nam na našu provokaciju odgovori Lutz i djelatnici knjižnice. Čekamo u ime javnosti.
Gordan Sundać
Veljko Lukić
