"Na tajnom sastanku NATO propagandista je odlučeno da se novim smjerom u ciljanoj propagandi, prije svega preko Radija Slobodna Europa i Glasa Amerike, utječe na radikalne muslimane i nacionaliste u nekim regijama Sovjetskog Saveza i drugim socijalističkim zemaljama, ruske Židove cioniste koji su željeli emigrirati u Izrael, konzervativne katolike u zemljama Baltika, Poljske i drugdje i na nacionaliste diljem svijeta koji mogu probuditi separatističke pokrete... "
Sijati mržnju i podjele, promicati vjersku, jezičnu, kulturnu, nacionalnu netrpeljivost i rasizam u svim njegovim oblicima su vrlo stari recepti za dominaciju i eksploataciju naroda. U stvari, to je najbolji način da se unište, oslabe i podijele narodi i jedina mu je svrha porobiti ili naprosto iscrtati kartu u korist kolonijalističkih i imperijalističkih interesa. Tijekom Hladnog rata se ta politika trenirala protiv Sovjetskog Saveza, Kine i drugih socijalističkih zemalja.
Međutim, čak i nakon raspada Sovjetskog Saveza i europskog socijalističkog prostora, ova je strategija još uvijek vrlo živa. U stvari, ideološki rat i subverzije iz vremena Hladnog rata su prilagođeni hegemonijskim ciljevima američkog imperijalizma i saveznika Sjedinjenih Država u navodno "kapitalističkom" NATO paktu, iako je on danas u stvari neoliberalni. Ova se strategija provodi protiv svih zemalja i regija koje se protive imperijalističkoj hegemoniji. U ovom kontekstu valja promatrati i terorizam, koji danas proizlazi iz vjerskog fanatizma ili neonacističke ideologije, a za kojeg je dokazano da pridonosi uništenju i kaosu potrebnom za širenje imperijalizma.
To se događa kada se uništava bespomoćni Irak, Sirija, Libija, Pakistan i Jemen ili kada se netko okrene protiv političkih mentora u Washingtonu, Londonu ili Parizu. Terorizam će uvijek služiti političkim ciljevima imperijalizma, a prati ga skandalozno medijsko izvještavanje i ukupni barbarski globalni utjecaj zapadnih zemalja.
Čak i teroristički napadi poput onih u Francuskoj se gotovo uvijek provode kako bi se opravdale represivne i antidemokratske mjere, kao što se vidi u slučaju američkog zakona "Patriot Act", čiji će sadržaj vjerojatno biti integriran u zakone Europske unije. Ovdje ne želim govoriti o teorijama zavjera, nego sažeti jedno od mojih prvih novinarskih iskustava iz ranih '70-ih, koje je ključno za razumijevanje i analizu imperijalističke propagande i političkih ciljeva. Ovu ću priču ispričati po sjećanju, budući da su gomile papira i datoteke ostali u Moskvi ili Havani i morao bih kontaktirati Pravdu ili kubanske novine Granma, koji su objavljivali ove informacije, piše kanadsko-argentinski novinar Alberto Rabilotta, koji je karijeru počeo još davne 1967.
Tajni sastanak propagandista NATO pakta u Montrealu 1972.
Kada sam počeo raditi za Prensu Latinu i pisao za meksičke novine kao što su El Dia i Excelsior, kanadski kolega mi je rekao da se održava tajni sastanak dužnosnika odgovornih za politiku radijskog informativnog programa NATO saveza kojeg su vodili Radio Slobodna Europa / Radio Sloboda (RFE/RL), Glas Amerike (VOA) i drugi, a koji će se održati u hotelu u Montrealu. Tada je bilo potrebno predstaviti "novu strategiju" u ideološkoj borbi protiv Sovjetskog Saveza i drugih socijalističkih zemalja, a danas možemo reći da su riječi i projekti predloženi na tom susretu provedeni diljem svijeta i na svim područjima tipične ideološke borbe bipolarnog sučeljavanja iz vremena Hladnog rata. Otišao sam u Montrealu, a nakon početnog odbijanja, i na moje iznenađenje, konačno sam dobio akreditaciju kao "dopisnik" meksičkog lista Excelsior.
Navedeni sastanak je sadržavao dug popis savjetnika i urednika takvih stanica, posebno Radija Slobodna Europa i Glasa Amerike, koji su trebali odlučiti kako izgraditi okvir i vjerodostojnu propagandu protiv Sovjetskog Saveza i komunizma, ali i svih zemalja koje su u to vrijeme tražile istinski suverenitet, novi svjetski ekonomski poredak i kraj rasizma i rasne diskriminacije u svim njegovim oblicima. Mete su bile i sve zemlje s antiimperijalističkim stavovima i, prema tome, SSSR su gledale kao saveznika.
Kako religiju i nacionalizam iskoristiti kao oružje?
Nova ofenzivna ideologija imperijalizma, koju je sadržavala propaganda, prema NATO savezu je morala doprijeti i ukorijeniti se među ciljanim populacijama. Odabrani su radikalni muslimani i nacionalisti u nekim regijama Sovjetskog Saveza i drugim socijalističkim zemaljama, ruski Židovi cionisti koji su željeli emigrirati u Izrael i konzervativni katolici u zemljama Baltika, Poljske i Jugoslavije. Cilj je bio u sekularnim društvima financirati i strukturirati "renesansu" religijskih vjerovanja i radikalnih vjerskih učenja kako bi te skupine ušle u otvoreni sukob sa društvom i političkim vrhom. Te su skupine odabrane da uzrokuju prosvjede ili proturječnosti u društvu, dok su se u područjima u kojima je postojao nacionalizam budili separatistički pokreti, jer se smatralo da će to dovesti do sukoba između civila, policije, pa čak i vojske, ovim riječima Alberto Rabilotta opisuje strategiju dogovorenu na tajnom sastanku NATO propagandista u Montrealu koji se dogodio davne 1972.
"Sukob civilizacija" i neoliberalizam
"Sukob civilizacija" je postao ključ NATO propagande i bez oklijevanja su o njemu govorili najmoćniji mediji kapitalističkog svijeta. U to se vrijeme pravdao nastanak Al-Qaede u borbi protiv Sovjeta u Afganistanu i progresivnih Afganistanaca, a kasnije, nakon pada Sovjetskog Saveza se propaganda proširila bivšim europskim sovjetskim prostorom.
Ovaj je obrazac naširoko korišten na Balkanu, posebno za bivšu Jugoslaviju. Poticalo se na terorističke napade i rat u Čečeniji, Dagestanu i ostalim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza, uključujući i nedavno Ukrajinu.
Kao službeno ateistička država, SSSR je zapravo bila multinacionalna i multikulturalna socijalistička država u kojoj je zajedno živjelo mnogo nacionalnosti i religija. Kršćani –pravoslavci i katolici, muslimani i Židovi, među ostalima. To je bilo moguće, prema onome što su govorili u Moskvi, "zbog snage proleterskog internacionalizma", ali je to u očima imperijalističkih lidera bila glavna slabost Sovjetskog Saveza.
Međutim, treba napomenuti da imperijalističke ambicije Sjedinjenih Država u Hladnom ratu nisu ciljale samo SSSR, nego i Bliski istok i cijelu Aziju. Naime, na tim su prostorima ranih '70-ih prevladavale sekularne države, što je bila posljedica dekolonizacije i konsolidacije tih zemalja u Pokretu nesvrstanih u kojem je bilo mnoštvo različitih političkih sustava, kultura, nacija i religija.
Drugim riječima, borba protiv rasne diskriminacije bilo koje vrste, kao što su bili apartheid u Južnoj Africi i cionizam, bila je na vrhuncu, a također se usvaja i Rezolucija 3379 Opće skupštine Ujedinjenih naroda za koju se glasalo u studenom 1975. godine, a ukinuta je 16. prosinca 1991. rezolucijom 4866 UN-a, osam dana prije raspada Sovjetskog saveza.
Slično tome i u sličnoj povijesnoj situaciji je uz potporu socijalističkog tabora Pokret nesvrstanih zahtijevao stvaranje "novog svjetskog poretka" koji će "stati na kraj nepravednim uvjetima trgovine", što bi dovelo do socio-ekonomskog razvoja svih zemalja. UNESCO je dobio zahtjev da se otvori rasprava o "novom svjetskom poretku informacija i komunikacija". Sve ove inicijative su imperijalistički centar i njegovi saveznici uspjeli ušutkati.
Danas, uz vremenski odmak, očito je da su u isto vrijeme SAD i njegovi europski i japanski saveznici pokrenuli ofenzivu kojom se ekonomski i politički trebalo opravdati razgradnju socijalne države, državne intervencije u gospodarstvu koja je osiguravala određenu razinu društveno-ekonomskog razvoja, a sve s namjerom da se zemlje podvrgnu kapitalističkim interesima. Sve je u posljednjih dvadeset godina postala stvarnost i svijet se vratio dobrim starim imperijalnim i kolonijalnim praksama iz 19. stoljeća.
Gledano iz određenog kuta, trenutak je bio posebno pogodan za imperijalizam i NATO pakt, koji su zemljopisno ojačali u kontekstu Hladnog rata, nastavljajući provoditi istu praksu i nakon sukoba između kapitalističko-imperijalističkog i socijalističkog sustava.
Naime, sve je nastavljeno širenjem imperijalističkog neoliberalnog sustava, ali je i on bio "odlučen" otprilike u isto vrijeme kada se održao sastanak NATO propagandista u Montrealu.
U stvari, "odluka" da se krene neoliberalnim putem je usko vezana sa stvaranjem Trilateralne komisije 1973. na čelu s Davidom Rockefellerom, uz pomoć savjetnika za vanjsku politiku demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera, Zbigniewa Brzezinskog.
Trilateralna komisija je bila odskočna daska za nove ideološke ofenzive lidera imperijalnog poretka i NATO pakta, a nije slučajna ni pojava Samuela Huntingtona, "intelektualca" imperijalizma i autora zloglasne knjige "Sukob civilizacija".
Dokumente Trilateralne komisije, a posebno "Kriza demokracije" iz 1975. godine, treba čitati u svjetlu aktualnih događaja i daleko od bilo koje teorije zavjere. Sada je jasno da su u to vrijeme otvoreno definirani politički i ideološki ciljevi imperijalizma i uspostave hegemonije u neoliberalnom smislu, što uključuje i dokidanje liberalne demokracije, kojoj je u zapadnim zemljama oduzet bilo kakav stvarni sadržaj, a što je danas više nego očito.
Sve navedeno objašnjava vremenski kontinuitet ofenzivne ideološke politike koja je služila za podrivanje društva i uništenje Sovjetskog Saveza i drugih socijalističkih zemalja, a sada Rusije, Kine i drugih zemalja u razvoju ili nastajanju koja bi mogle biti smetnja neoliberalnoj hegemoniji.
Fanatici i ekstremisti postaju "borci za slobodu"
Ako je 1979. i bila prva godina u kojoj su Sjedinjene Države i saveznici odlučili obučiti, opremiti i preimenovati islamske ekstremiste u "borce za slobodu" protiv sovjetskih trupa u Afganistanu i protiv afganistanske progresivne vlade i društva, nije prošlo mnogo, a već se poticalo ilegalne operacije s trgovcima drogom u Latinskoj Americi, koji su financirani i kao "borci za slobodu" koji su se borili protiv "sandinista" u Nikaragvi, politiku koja je izravno dovela do stvaranja "kartela", trgovine drogom i porasta kriminala, korupcije i nasilja u regiji.
Od tada se slične politike provode u desecima zemalja u Aziji, na Bliskom istoku i Africi, često uz pomoć i financiranje Saudijske Arabije i Izraela, što samo potvrđuje da je zlokobni plan "podijeli pa vladaj" uništio države i društva koje su branile nacionalni suverenitet.
Uz sve se dosljedno provodila propaganda Sjedinjenih Država i NATO pakta, za koju su se brinule njihove subverzivne i obavještajne agencije. Ništa novo ili iznenađujuće, ako se uzme u obzir da su od kraja Drugog svjetskog rata, zahvaljujući ''Operacija Gladio, SAD i NATO održavali kontakte i veze s ultranacionalističkim snagama koje su ranije podržavale razne europske fašističke režime, a sada otvoreno djeluju u baltičkim zemljama i Ukrajini, gdje su dio aparata državne sigurnosti u politici konfrontacije s Rusijom.
André Vitchek naglašava "kako za je imperijalizam postojanje i popularnost progresivnih vođa, marksista, muslimana, koji će kontrolirati Bliski istok ili resursima bogatu Indoneziju, jednostavno neprihvatljivo".
"Ako se naviknu koristiti koristiti te prirodne resurse za poboljšanje života svojih naroda, što će ostati imperijalistima i njihovim tvrtkama? To se moralo zaustaviti na bilo koji način. Islam je trebalo podijeliti i u te zemlje infiltrirati antikomunističke radikalne čelnike, za koje dobrobit naroda ne predstavlja ništa", rekao je André Vitchek.
Victoria Nuland, pomoćnica državnog tajnika u Washingtonu, javno je izjavila kako je "uloženo" pet milijardi dolara za "smjenu režima" u Ukrajini.
Troškovi su bili i veći da bi se u više dijelova razbila multinacionalna zemlja poput Jugoslavije.
Zar nemamo i financiranje ili potporu zemalja NATO pakta ekstremistima i islamskim teroristima u Čečeniji i Dagestanu, koji se po u Europi kao paunovi šepure kao "borci za slobodu"? Ili islamski ekstremisti koji su dobili od kreatora europske i američke politike novac i obuku za svrgavanje vlade Libije i Sirije, kao i mnogih drugih zemalja u Africi koje su praktično zaboravljene?
"Ne može se pobijediti s naoružanim fundamentalizmom"
1997. je mislilac Edward Said održao konferenciju na temu "sukoba civilizacija", koju vam preporučujem za čitanje i ponovno čitanje. Ali mogu izdvojiti ključni dio.
"Uz depresivnu stvarnost koja nas okružuje, koja je puna interkulturalnih i međuetničkih sukoba, čini se neodgovornim ukazivati na činjenicu da mi u Europi i Sjedinjenim Državama moramo sačuvati našu civilizaciju, kako Huntington definira Zapad, držeći se podalje od svijeta i hraniti daleke sukobe isključivo u svrhu širenja svoje hegemonije. U stvari, to je ono što Huntington podržava, a vrlo je lako razumjeti zašto je njegov rad objavio časopis Foreign Affairs i razlog zašto su mnogi političari opčinjeni njime. Uradak "Sukob civilizacija" dopušta Sjedinjenim Državama da i dalje šire mentalitet Hladnog rata u novom kontekstu i uz različitu publiku. Novi način razmišljanja, koji će u potpunosti htjeti razumjeti opasnosti s kojima se suočavamo, s točke gledišta čovječanstva kao cjeline, mnogo je konstruktivniji i korisniji. Ovi rizici uključuju gubitak velikog dijela svjetske populacije, stvaranje veterana plemenskog i nacionalističkog nasilja u jednoj višenacionalnoj i multireligijskoj Bosni, Ruandi, Libanonu, Čečeniji i drugdje, regresiju opismenjavanja i pojavu drugog tipa nepismenosti koju uzrokuju elektronski mediji, televizija i novih globalnih informacijskih puteva ili fragmentaciju i prijetnju izumiranja velikih epopeja oslobođenja i tolerancije. Naša najveća vrijednost pred takvom strašnom transformacijom povijesti nije pojava osjećaja sukoba civilizacija, nego razumijevanje zajednice, solidarnosti i nade, što je savršena antiteza onome što tvrdi Huntington", rekao je 1997. veliki mislilac Edward Said.
Zaključujem ovaj članak s nedavnim i dubokim promišljanjem filozofa Enriquea Dussela.
"Fundamentalizam, kršćanski kao u G. Busha, cionistički ili islamski, je ponovno rađanje koncepta Boga, ili politeizma prema Weberu, koji opravdava politiku, ekonomiju, kulturu, rasu, spol, i tako dalje, apsolutno koristeći oružje umjesto razumljivog razloga sugovornika. Nitko do te mjere ne koristi oružje, a ne razloge, kao američki fundamentalizam, koji tvrdi kako želi nametnuti demokraciju kroz rat, umjesto dijaloga s drugom tradicijom, kao na primjer s vjernicima islama. Fundamentalizam se ne može iskorijeniti silom, nego razumom i iskrenim ponašanjem. No, to nadilazi interese imperijalizma. Manipulira se iracionalnim islamskim nasiljem kako bi se opravdalo i povećalo iracionalno nasilje političkog i ekonomskog neoliberalizma. Imamo integraciju ljevice, ali ona mora poduzeti kritiku teologije kao dio kritike liberalne politike i kapitalističke ekonomije, kao što je nekoć učinio Karl Marx", rekao je Enrique Dussela.
Dakle, ako danas, 2016. godine, još uvijek postoji netko tko vjeruje da su vjerski, nacionalni i sukobi između različitih skupina diljem svijeta izbili tek tako, sami od sebe i kao posljedica pradavnih etno-religijskih atavizama, čak i na ovim prostorima, sada može unedogled čitati riječi svjedoka vremena koji je sudjelovao na povijesnom sastanku novinara i urednika propagandne NATO mašinerije u Montrealu 1972. godine, kanadsko-argentinskog novinara Alberta Rabilotte.
Tada je odlučeno da se ciljanom propagandom, prije svega preko Radija Slobodna Europa i Glasa Amerike, utječe na radikalni muslimane i nacionaliste u nekim regijama Sovjetskog Saveza i drugim socijalističkim zemaljama, ruske Židove cioniste koji su željeli emigrirati u Izrael, konzervativne katolike u zemljama Baltika, Poljske i drugdje, te na nacionaliste diljem svijeta koji mogu probuditi separatističke pokrete. Cilj je bio u sekularnim društvima financirati i strukturirati "renesansu" religijskih vjerovanja i radikalnih vjerskih učenja kako bi te skupine ušle u otvoreni sukob sa društvom i političkim vrhom. Proizvedeni sukobi su za cilj imali i još uvijek imaju nametanje globalne hegemonije Zapada i sustava neoliberalnog kapitalizma u svakom kutku ove planete. Nikada nisu postojali "sukobi civilizacija" koji se ne mogu premostiti ili pradavni etno-religijski atavizmi koji su prije ili kasnije morali kulminirati nasiljem i krvoprolićem.
Tako je odlučeno 1972. godine, kada se u Montrealu usvajao novi smjer atlantističke propagande i 1973. kada je David Rockefeller uz pomoć Zbigniewa Brzezinskog osnovao Trilateralnu komisiju. Danas se ispostavilo da je sve što se tada nazivalo teorijom zavjere i sovjetskom ili komunističkom propagandom, bila istina. Nadajmo se da ovaj put neće trebati proći nekoliko desetljeća da pojedinci, skupine i narodi shvate da se njima manipulira u korist tuđih interesa, iako je Ukrajina živopisni primjer koji govori da ovaj zlokobni plan još uvijek nije doživio slom i da propaganda, novac i suradnja s ekstremističkim skupinama, vjerskim, nacionalističkim ili drugima, daje rezultate.
Izvor: El-Correo
Alberto Rabilotta je argentinsko-kanadski novinar koji od 1967. Radi u Meksiku za "Milenio Diario de Mexico". Dopisnik je agencije Prensa Latina iz Kanade 1974., direktor agencije Prensa Latina za Kanadu i Sjevernu Ameriku je od 1975. do 1986. Agencijski je dopisnik za Specijal Information Services, ALASEI, 1987. - 1990. Dopisnik novinske agencije Meksika Notimex u Kanadi (1990. -2009.) Kolumnist pod pseudonimima Rodolfo Ara i Rocco Marotta za Milenio Diario de Mexico" (2000. -2010.). Radi za ALAI, Prensa Latina, El Correo, El Independiente i druge neovisne medije od 2009.
FOTO – Sjedište i urednici kuće Radio Slobodna Europa u Pragu u Češkoj
Sijati mržnju i podjele, promicati vjersku, jezičnu, kulturnu, nacionalnu netrpeljivost i rasizam u svim njegovim oblicima su vrlo stari recepti za dominaciju i eksploataciju naroda. U stvari, to je najbolji način da se unište, oslabe i podijele narodi i jedina mu je svrha porobiti ili naprosto iscrtati kartu u korist kolonijalističkih i imperijalističkih interesa. Tijekom Hladnog rata se ta politika trenirala protiv Sovjetskog Saveza, Kine i drugih socijalističkih zemalja.
Međutim, čak i nakon raspada Sovjetskog Saveza i europskog socijalističkog prostora, ova je strategija još uvijek vrlo živa. U stvari, ideološki rat i subverzije iz vremena Hladnog rata su prilagođeni hegemonijskim ciljevima američkog imperijalizma i saveznika Sjedinjenih Država u navodno "kapitalističkom" NATO paktu, iako je on danas u stvari neoliberalni. Ova se strategija provodi protiv svih zemalja i regija koje se protive imperijalističkoj hegemoniji. U ovom kontekstu valja promatrati i terorizam, koji danas proizlazi iz vjerskog fanatizma ili neonacističke ideologije, a za kojeg je dokazano da pridonosi uništenju i kaosu potrebnom za širenje imperijalizma.
To se događa kada se uništava bespomoćni Irak, Sirija, Libija, Pakistan i Jemen ili kada se netko okrene protiv političkih mentora u Washingtonu, Londonu ili Parizu. Terorizam će uvijek služiti političkim ciljevima imperijalizma, a prati ga skandalozno medijsko izvještavanje i ukupni barbarski globalni utjecaj zapadnih zemalja.
Čak i teroristički napadi poput onih u Francuskoj se gotovo uvijek provode kako bi se opravdale represivne i antidemokratske mjere, kao što se vidi u slučaju američkog zakona "Patriot Act", čiji će sadržaj vjerojatno biti integriran u zakone Europske unije. Ovdje ne želim govoriti o teorijama zavjera, nego sažeti jedno od mojih prvih novinarskih iskustava iz ranih '70-ih, koje je ključno za razumijevanje i analizu imperijalističke propagande i političkih ciljeva. Ovu ću priču ispričati po sjećanju, budući da su gomile papira i datoteke ostali u Moskvi ili Havani i morao bih kontaktirati Pravdu ili kubanske novine Granma, koji su objavljivali ove informacije, piše kanadsko-argentinski novinar Alberto Rabilotta, koji je karijeru počeo još davne 1967.
Tajni sastanak propagandista NATO pakta u Montrealu 1972.
Kada sam počeo raditi za Prensu Latinu i pisao za meksičke novine kao što su El Dia i Excelsior, kanadski kolega mi je rekao da se održava tajni sastanak dužnosnika odgovornih za politiku radijskog informativnog programa NATO saveza kojeg su vodili Radio Slobodna Europa / Radio Sloboda (RFE/RL), Glas Amerike (VOA) i drugi, a koji će se održati u hotelu u Montrealu. Tada je bilo potrebno predstaviti "novu strategiju" u ideološkoj borbi protiv Sovjetskog Saveza i drugih socijalističkih zemalja, a danas možemo reći da su riječi i projekti predloženi na tom susretu provedeni diljem svijeta i na svim područjima tipične ideološke borbe bipolarnog sučeljavanja iz vremena Hladnog rata. Otišao sam u Montrealu, a nakon početnog odbijanja, i na moje iznenađenje, konačno sam dobio akreditaciju kao "dopisnik" meksičkog lista Excelsior.
Navedeni sastanak je sadržavao dug popis savjetnika i urednika takvih stanica, posebno Radija Slobodna Europa i Glasa Amerike, koji su trebali odlučiti kako izgraditi okvir i vjerodostojnu propagandu protiv Sovjetskog Saveza i komunizma, ali i svih zemalja koje su u to vrijeme tražile istinski suverenitet, novi svjetski ekonomski poredak i kraj rasizma i rasne diskriminacije u svim njegovim oblicima. Mete su bile i sve zemlje s antiimperijalističkim stavovima i, prema tome, SSSR su gledale kao saveznika.
Kako religiju i nacionalizam iskoristiti kao oružje?
Nova ofenzivna ideologija imperijalizma, koju je sadržavala propaganda, prema NATO savezu je morala doprijeti i ukorijeniti se među ciljanim populacijama. Odabrani su radikalni muslimani i nacionalisti u nekim regijama Sovjetskog Saveza i drugim socijalističkim zemaljama, ruski Židovi cionisti koji su željeli emigrirati u Izrael i konzervativni katolici u zemljama Baltika, Poljske i Jugoslavije. Cilj je bio u sekularnim društvima financirati i strukturirati "renesansu" religijskih vjerovanja i radikalnih vjerskih učenja kako bi te skupine ušle u otvoreni sukob sa društvom i političkim vrhom. Te su skupine odabrane da uzrokuju prosvjede ili proturječnosti u društvu, dok su se u područjima u kojima je postojao nacionalizam budili separatistički pokreti, jer se smatralo da će to dovesti do sukoba između civila, policije, pa čak i vojske, ovim riječima Alberto Rabilotta opisuje strategiju dogovorenu na tajnom sastanku NATO propagandista u Montrealu koji se dogodio davne 1972.
"Sukob civilizacija" i neoliberalizam
"Sukob civilizacija" je postao ključ NATO propagande i bez oklijevanja su o njemu govorili najmoćniji mediji kapitalističkog svijeta. U to se vrijeme pravdao nastanak Al-Qaede u borbi protiv Sovjeta u Afganistanu i progresivnih Afganistanaca, a kasnije, nakon pada Sovjetskog Saveza se propaganda proširila bivšim europskim sovjetskim prostorom.
Ovaj je obrazac naširoko korišten na Balkanu, posebno za bivšu Jugoslaviju. Poticalo se na terorističke napade i rat u Čečeniji, Dagestanu i ostalim dijelovima bivšeg Sovjetskog Saveza, uključujući i nedavno Ukrajinu.
Kao službeno ateistička država, SSSR je zapravo bila multinacionalna i multikulturalna socijalistička država u kojoj je zajedno živjelo mnogo nacionalnosti i religija. Kršćani –pravoslavci i katolici, muslimani i Židovi, među ostalima. To je bilo moguće, prema onome što su govorili u Moskvi, "zbog snage proleterskog internacionalizma", ali je to u očima imperijalističkih lidera bila glavna slabost Sovjetskog Saveza.
Međutim, treba napomenuti da imperijalističke ambicije Sjedinjenih Država u Hladnom ratu nisu ciljale samo SSSR, nego i Bliski istok i cijelu Aziju. Naime, na tim su prostorima ranih '70-ih prevladavale sekularne države, što je bila posljedica dekolonizacije i konsolidacije tih zemalja u Pokretu nesvrstanih u kojem je bilo mnoštvo različitih političkih sustava, kultura, nacija i religija.
Drugim riječima, borba protiv rasne diskriminacije bilo koje vrste, kao što su bili apartheid u Južnoj Africi i cionizam, bila je na vrhuncu, a također se usvaja i Rezolucija 3379 Opće skupštine Ujedinjenih naroda za koju se glasalo u studenom 1975. godine, a ukinuta je 16. prosinca 1991. rezolucijom 4866 UN-a, osam dana prije raspada Sovjetskog saveza.
Slično tome i u sličnoj povijesnoj situaciji je uz potporu socijalističkog tabora Pokret nesvrstanih zahtijevao stvaranje "novog svjetskog poretka" koji će "stati na kraj nepravednim uvjetima trgovine", što bi dovelo do socio-ekonomskog razvoja svih zemalja. UNESCO je dobio zahtjev da se otvori rasprava o "novom svjetskom poretku informacija i komunikacija". Sve ove inicijative su imperijalistički centar i njegovi saveznici uspjeli ušutkati.
Danas, uz vremenski odmak, očito je da su u isto vrijeme SAD i njegovi europski i japanski saveznici pokrenuli ofenzivu kojom se ekonomski i politički trebalo opravdati razgradnju socijalne države, državne intervencije u gospodarstvu koja je osiguravala određenu razinu društveno-ekonomskog razvoja, a sve s namjerom da se zemlje podvrgnu kapitalističkim interesima. Sve je u posljednjih dvadeset godina postala stvarnost i svijet se vratio dobrim starim imperijalnim i kolonijalnim praksama iz 19. stoljeća.
Gledano iz određenog kuta, trenutak je bio posebno pogodan za imperijalizam i NATO pakt, koji su zemljopisno ojačali u kontekstu Hladnog rata, nastavljajući provoditi istu praksu i nakon sukoba između kapitalističko-imperijalističkog i socijalističkog sustava.
Naime, sve je nastavljeno širenjem imperijalističkog neoliberalnog sustava, ali je i on bio "odlučen" otprilike u isto vrijeme kada se održao sastanak NATO propagandista u Montrealu.
U stvari, "odluka" da se krene neoliberalnim putem je usko vezana sa stvaranjem Trilateralne komisije 1973. na čelu s Davidom Rockefellerom, uz pomoć savjetnika za vanjsku politiku demokratskog predsjednika Jimmyja Cartera, Zbigniewa Brzezinskog.
Trilateralna komisija je bila odskočna daska za nove ideološke ofenzive lidera imperijalnog poretka i NATO pakta, a nije slučajna ni pojava Samuela Huntingtona, "intelektualca" imperijalizma i autora zloglasne knjige "Sukob civilizacija".
Dokumente Trilateralne komisije, a posebno "Kriza demokracije" iz 1975. godine, treba čitati u svjetlu aktualnih događaja i daleko od bilo koje teorije zavjere. Sada je jasno da su u to vrijeme otvoreno definirani politički i ideološki ciljevi imperijalizma i uspostave hegemonije u neoliberalnom smislu, što uključuje i dokidanje liberalne demokracije, kojoj je u zapadnim zemljama oduzet bilo kakav stvarni sadržaj, a što je danas više nego očito.
Sve navedeno objašnjava vremenski kontinuitet ofenzivne ideološke politike koja je služila za podrivanje društva i uništenje Sovjetskog Saveza i drugih socijalističkih zemalja, a sada Rusije, Kine i drugih zemalja u razvoju ili nastajanju koja bi mogle biti smetnja neoliberalnoj hegemoniji.
Fanatici i ekstremisti postaju "borci za slobodu"
Ako je 1979. i bila prva godina u kojoj su Sjedinjene Države i saveznici odlučili obučiti, opremiti i preimenovati islamske ekstremiste u "borce za slobodu" protiv sovjetskih trupa u Afganistanu i protiv afganistanske progresivne vlade i društva, nije prošlo mnogo, a već se poticalo ilegalne operacije s trgovcima drogom u Latinskoj Americi, koji su financirani i kao "borci za slobodu" koji su se borili protiv "sandinista" u Nikaragvi, politiku koja je izravno dovela do stvaranja "kartela", trgovine drogom i porasta kriminala, korupcije i nasilja u regiji.
Od tada se slične politike provode u desecima zemalja u Aziji, na Bliskom istoku i Africi, često uz pomoć i financiranje Saudijske Arabije i Izraela, što samo potvrđuje da je zlokobni plan "podijeli pa vladaj" uništio države i društva koje su branile nacionalni suverenitet.
Uz sve se dosljedno provodila propaganda Sjedinjenih Država i NATO pakta, za koju su se brinule njihove subverzivne i obavještajne agencije. Ništa novo ili iznenađujuće, ako se uzme u obzir da su od kraja Drugog svjetskog rata, zahvaljujući ''Operacija Gladio, SAD i NATO održavali kontakte i veze s ultranacionalističkim snagama koje su ranije podržavale razne europske fašističke režime, a sada otvoreno djeluju u baltičkim zemljama i Ukrajini, gdje su dio aparata državne sigurnosti u politici konfrontacije s Rusijom.
André Vitchek naglašava "kako za je imperijalizam postojanje i popularnost progresivnih vođa, marksista, muslimana, koji će kontrolirati Bliski istok ili resursima bogatu Indoneziju, jednostavno neprihvatljivo".
"Ako se naviknu koristiti koristiti te prirodne resurse za poboljšanje života svojih naroda, što će ostati imperijalistima i njihovim tvrtkama? To se moralo zaustaviti na bilo koji način. Islam je trebalo podijeliti i u te zemlje infiltrirati antikomunističke radikalne čelnike, za koje dobrobit naroda ne predstavlja ništa", rekao je André Vitchek.
Victoria Nuland, pomoćnica državnog tajnika u Washingtonu, javno je izjavila kako je "uloženo" pet milijardi dolara za "smjenu režima" u Ukrajini.
Troškovi su bili i veći da bi se u više dijelova razbila multinacionalna zemlja poput Jugoslavije.
Zar nemamo i financiranje ili potporu zemalja NATO pakta ekstremistima i islamskim teroristima u Čečeniji i Dagestanu, koji se po u Europi kao paunovi šepure kao "borci za slobodu"? Ili islamski ekstremisti koji su dobili od kreatora europske i američke politike novac i obuku za svrgavanje vlade Libije i Sirije, kao i mnogih drugih zemalja u Africi koje su praktično zaboravljene?
"Ne može se pobijediti s naoružanim fundamentalizmom"
1997. je mislilac Edward Said održao konferenciju na temu "sukoba civilizacija", koju vam preporučujem za čitanje i ponovno čitanje. Ali mogu izdvojiti ključni dio.
"Uz depresivnu stvarnost koja nas okružuje, koja je puna interkulturalnih i međuetničkih sukoba, čini se neodgovornim ukazivati na činjenicu da mi u Europi i Sjedinjenim Državama moramo sačuvati našu civilizaciju, kako Huntington definira Zapad, držeći se podalje od svijeta i hraniti daleke sukobe isključivo u svrhu širenja svoje hegemonije. U stvari, to je ono što Huntington podržava, a vrlo je lako razumjeti zašto je njegov rad objavio časopis Foreign Affairs i razlog zašto su mnogi političari opčinjeni njime. Uradak "Sukob civilizacija" dopušta Sjedinjenim Državama da i dalje šire mentalitet Hladnog rata u novom kontekstu i uz različitu publiku. Novi način razmišljanja, koji će u potpunosti htjeti razumjeti opasnosti s kojima se suočavamo, s točke gledišta čovječanstva kao cjeline, mnogo je konstruktivniji i korisniji. Ovi rizici uključuju gubitak velikog dijela svjetske populacije, stvaranje veterana plemenskog i nacionalističkog nasilja u jednoj višenacionalnoj i multireligijskoj Bosni, Ruandi, Libanonu, Čečeniji i drugdje, regresiju opismenjavanja i pojavu drugog tipa nepismenosti koju uzrokuju elektronski mediji, televizija i novih globalnih informacijskih puteva ili fragmentaciju i prijetnju izumiranja velikih epopeja oslobođenja i tolerancije. Naša najveća vrijednost pred takvom strašnom transformacijom povijesti nije pojava osjećaja sukoba civilizacija, nego razumijevanje zajednice, solidarnosti i nade, što je savršena antiteza onome što tvrdi Huntington", rekao je 1997. veliki mislilac Edward Said.
Zaključujem ovaj članak s nedavnim i dubokim promišljanjem filozofa Enriquea Dussela.
"Fundamentalizam, kršćanski kao u G. Busha, cionistički ili islamski, je ponovno rađanje koncepta Boga, ili politeizma prema Weberu, koji opravdava politiku, ekonomiju, kulturu, rasu, spol, i tako dalje, apsolutno koristeći oružje umjesto razumljivog razloga sugovornika. Nitko do te mjere ne koristi oružje, a ne razloge, kao američki fundamentalizam, koji tvrdi kako želi nametnuti demokraciju kroz rat, umjesto dijaloga s drugom tradicijom, kao na primjer s vjernicima islama. Fundamentalizam se ne može iskorijeniti silom, nego razumom i iskrenim ponašanjem. No, to nadilazi interese imperijalizma. Manipulira se iracionalnim islamskim nasiljem kako bi se opravdalo i povećalo iracionalno nasilje političkog i ekonomskog neoliberalizma. Imamo integraciju ljevice, ali ona mora poduzeti kritiku teologije kao dio kritike liberalne politike i kapitalističke ekonomije, kao što je nekoć učinio Karl Marx", rekao je Enrique Dussela.
Dakle, ako danas, 2016. godine, još uvijek postoji netko tko vjeruje da su vjerski, nacionalni i sukobi između različitih skupina diljem svijeta izbili tek tako, sami od sebe i kao posljedica pradavnih etno-religijskih atavizama, čak i na ovim prostorima, sada može unedogled čitati riječi svjedoka vremena koji je sudjelovao na povijesnom sastanku novinara i urednika propagandne NATO mašinerije u Montrealu 1972. godine, kanadsko-argentinskog novinara Alberta Rabilotte.
Tada je odlučeno da se ciljanom propagandom, prije svega preko Radija Slobodna Europa i Glasa Amerike, utječe na radikalni muslimane i nacionaliste u nekim regijama Sovjetskog Saveza i drugim socijalističkim zemaljama, ruske Židove cioniste koji su željeli emigrirati u Izrael, konzervativne katolike u zemljama Baltika, Poljske i drugdje, te na nacionaliste diljem svijeta koji mogu probuditi separatističke pokrete. Cilj je bio u sekularnim društvima financirati i strukturirati "renesansu" religijskih vjerovanja i radikalnih vjerskih učenja kako bi te skupine ušle u otvoreni sukob sa društvom i političkim vrhom. Proizvedeni sukobi su za cilj imali i još uvijek imaju nametanje globalne hegemonije Zapada i sustava neoliberalnog kapitalizma u svakom kutku ove planete. Nikada nisu postojali "sukobi civilizacija" koji se ne mogu premostiti ili pradavni etno-religijski atavizmi koji su prije ili kasnije morali kulminirati nasiljem i krvoprolićem.
Tako je odlučeno 1972. godine, kada se u Montrealu usvajao novi smjer atlantističke propagande i 1973. kada je David Rockefeller uz pomoć Zbigniewa Brzezinskog osnovao Trilateralnu komisiju. Danas se ispostavilo da je sve što se tada nazivalo teorijom zavjere i sovjetskom ili komunističkom propagandom, bila istina. Nadajmo se da ovaj put neće trebati proći nekoliko desetljeća da pojedinci, skupine i narodi shvate da se njima manipulira u korist tuđih interesa, iako je Ukrajina živopisni primjer koji govori da ovaj zlokobni plan još uvijek nije doživio slom i da propaganda, novac i suradnja s ekstremističkim skupinama, vjerskim, nacionalističkim ili drugima, daje rezultate.
Izvor: El-Correo
Alberto Rabilotta je argentinsko-kanadski novinar koji od 1967. Radi u Meksiku za "Milenio Diario de Mexico". Dopisnik je agencije Prensa Latina iz Kanade 1974., direktor agencije Prensa Latina za Kanadu i Sjevernu Ameriku je od 1975. do 1986. Agencijski je dopisnik za Specijal Information Services, ALASEI, 1987. - 1990. Dopisnik novinske agencije Meksika Notimex u Kanadi (1990. -2009.) Kolumnist pod pseudonimima Rodolfo Ara i Rocco Marotta za Milenio Diario de Mexico" (2000. -2010.). Radi za ALAI, Prensa Latina, El Correo, El Independiente i druge neovisne medije od 2009.
FOTO – Sjedište i urednici kuće Radio Slobodna Europa u Pragu u Češkoj
